Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
K-411/2017-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Sajtera, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Tomaševića i Marije Bandalo, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-okr. VE i dr., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona i dr. (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-219/2016- 20 od 28. veljače 2017., nakon zaključene javne rasprave održane dana 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Borisa Sarića, I-okr. VE, Vedrane Švedl Blažek braniteljice I. okr., odvjetnice iz Osijeka, II-okr. JE i III-okr. ĆE, a objavljene dana 3. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj : 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta: ZKP)
I-okr. VE, OIB [osobni identifikacijski broj], kći FE, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prodavačica, sa završenom srednjom školom, nezaposlena, udana, majke troje djece, lošeg imovnog stanja, neosuđivana,
II-okr. JE, OIB [osobni identifikacijski broj], kći V i J r. Ć, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prodavačica, sa završenom srednjom školom, neosuđivana, i
III-okr. ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], kći RE, rođena **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prodavačica, sa završenom srednjom školom, nezaposlena, lošeg imovnog stanja, neosuđivana
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi:
I-okr. VE, II-okr. JE i III-okr. ĆE - zajedno
u razdoblju od 1. siječnja do 12. listopada 2015., u Našicama, u prodavaonici Planet obuća broj 10, tvrtke Nina Commerce d.o.o. Zagreb, I- okr. VE, kao poslovođa, II-okr. JE, kao v.d. poslovođe, III-okr. ĆE, kao prodavač, u prodavaonici Planet obuća br. 10, u dogovoru i zajednički, a u namjeri da se nepripadno okoriste:
a) nisu kupcima izdavale ručno pisane račune iz knjige računa serijskog broja [serijski broj] i 0154005, a koji računi su ovjereni u poreznoj upravi, već su kupcima izdavale ručno pisane račune iz knjige računa serijskih brojeva [serijski broj], 0149901, 0179567, 0060394 i 0109884, a sa kojim računima nisu bile zadužene, niti su ti računi ovjereni u poreznoj upravi, pa su uz takve račune prodavale kupcima robu, a primljeni novac od kupaca nisu evidentirale kroz blagajnu i utržak, već su taj novac zadržale za sebe u iznosu od 179.470,00 kuna,
b) sačinjavale neistinite izlazne račune u kojima su odobravale popuste za artikle koji su u to vrijeme bili na sniženju, a te artikle u stvarnosti nisu prodale, već su te iste artikle vraćale na zalihe po punoj cijeni koja je bila prije sniženja, izradivši pri tome "storno račune" i na taj način omogućile stvaranje viška, te su razliku novca iz blagajne uzele i zadržale za sebe, pa je tako:
- I-okr. VE sačinila 214 takvih neistinitih računa te na taj način uzela i zadržala za sebe novčani iznos od 42.556,50 kuna,
- II-okr. JE sačinila 162 takva neistinita računa te na taj način uzela i zadržala za sebe novčani iznos od 32.589,90 kuna,
- III-okr. ĆE sačinila 257 takvih neistinitih računa te na taj način uzela i zadržala za sebe novčani iznos od 52.258,50 kuna,
pa bi na taj način oštetile tvrtku Nina Commerce d.o.o. Zagreb za ukupan iznos od 306.874,90 kuna,
dakle da bi, protupravno prisvojile tuđe pokretne stvari koje su im povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika, te da bi kao odgovorne osobe u poslovne isprave unijele neistinite podatke i da kao odgovorne osobe u poslovnu ispravu nisu unijele kakav važan podatak,
pa da bi time I-okr. VE, II-okr. JE i III-okr. ĆE počinile kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano po članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 36. stavak 2. i članka 51. KZ/11.
II./ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP, oštećena tvrtka Nina Commerce d.o.o. Zagreb se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
III./ Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 5. ZKP, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci svih okrivljenica i nužni izdaci i nagrada branitelja Dejana Španovića, odvjetnika iz Zagreba padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku -DO- 219/2016-20 od 28. veljače 2017. optužene su I-okr. VE, II-okr. HE i III-okr. ĆE zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjere, iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11, te kaznenog djela krivotvorenja
– krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 36. stavka 2. i članka 51. KZ/11.
2. Očitujući se o optužbi I-okr. VE, II-okr. HE i III-okr. ĆE su izjavile da se ne smatraju krivima.
3. U tijeku dokaznog postupka ispitani su I-okr. VE, II-okr. HE i III-okr. ĆE, stalni sudski vještak BE, svjedoci AE, GE, ČE, IE, te su pročitane sljedeće isprave: ugovori o radu za I-okr. VE, II-okr. JE i III-okr. ĆE sa obvezama radnika u prodajnim centrima (prodavaonica), pravilnik o radu sa tarifom poslova i katalogom poslova (radnih mjesta), odluka o formiranju popisne komisije za godišnju inventuru u prodavaonicama za dan 28. prosinca 2014., izvješće komisije za popis obuće u prodajnom centru u [adresa] na dan 31. prosinca 2014., inventura-popis robe broj 14/2 sa popisnim stanjem na dan 31. prosinca 2014., knjiga popisa o nabavi i prodaji robe od 1. siječnja do 12. listopada 2015., rekapitulacija ulaznih dokumenata i stavki za prodavaonicu broj 10 u razdoblju od 1. siječnja do 12. listopada 2015., odluka o imenovanju popisne komisije od 9. listopada 2015., inventura-popis robe broj 15/1 sa stanjem na dan 12. listopada 2015., izvješće popisne komisije nakon inventure od 13. listopada 2015., odluka o imenovanju komisije od 13. listopada 2015. radi kontrole inventure popisa robe broj 15/1 od 12. listopada 2015., zapisnik o kontroli popisnih lista broj 15/1 od 13. listopada 2015., odluka o pravilima slijednosti numeričkih brojeva ručnih računa iz knjige računa od 14. siječnja 2013., obavijest broj 1/13 o izdavanju ručnih računa iz knjige računa s oglednim primjercima računa, pregled serijskih brojeva knjiga po poslovnim prostorima za tvrtku Nina Commerce d.o.o. Zagreb, knjiga računa serijskog broja [serijski broj] ovjerene u poreznoj upravi 22. siječnja 2013. , te knjiga računa serijskog broja [serijski broj] ovjerena u poreznoj upravi 17. ožujka 2014., dva računa serijskog broja [serijski broj], račun serijskog broja [serijski broj], račun serijskog broja [serijski broj], račun serijskog broja [serijski broj], račun serijskog broja [serijski broj], okružnica 04/2014 od 21. srpnja 2014. i okružnica 1/2015 od 10. siječnja 2015., obavijest 04/2015 od 14. siječnja 2015. za akciju „odaberi dva – plati jedan par“, rekapitulacija utrška za razdoblje od 1. siječnja do 12. listopada 2015. za prodavače ĆE, VE i JE, povrat robe po operaterima i računima za razdoblje od 1. siječnja do 12. listopada 2015. za I., II. i III-okr., pregled povrata robe prodane uz popust i vraćanje po fiktivnim računima po punoj cijeni za I., II. i III-okr., tri ogledna primjerka računa koje su izdavale I., II. i III- okr. sa primjerkom knjigovodstvene kartice za samo jedan artikl i rekapitulacija utrška, dokumentacija koja se odnosi na otkaz ugovora o radu za I., II. i III-okr., zapisnik interne kontrole od 2. listopada 2015. i 12. studenoga 2014. s obrascem interne kontrole prodavaonice, DVD snimka i zapisnik o prvom ispitivanju I-okr. VE, DVD snimka i zapisnik o prvom ispitivanju II-okr. JE, DVD snimka i zapisnik o prvom ispitivanju III-okr. ĆE, zapisnik ODO-a o ispitivanju svjedoka KE, zapisnik o ispitivanju svjedoka ME, nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Posrednik d.o.o. Osijek od 27. kolovoza 2020., podnesak branitelja I-opt. od 9. ožujka 2023., dopuna nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka od 29. studenog 2023., iskaz vještaka s rasprave od 19. ožujka 2024., iskaz svjedoka AE od 7. lipnja 2024., podnesak punomoćnika oštećenika od 20. ožujka 2025., izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenice.
4. I-okr. VE je u obrani iskazala da je čitav ovaj postupak zapravo zlonamjerna konstrukcija trgovačkog društva Planet obuća koje se bavilo malverzacijama u smislu vođenja dvojnog knjigovodstva. Tako poslujući društvo je željelo izbiti porez na dobit i to je suština ovog postupka. Nije istina da je počinila kazneno djelo pronevjere na način kao što je to navedeno u točki a) optužnice. Nije istina da nije izdavala račune, odnosno da je izdavala ručno pisane račune koje nije knjižila kroz blagajnu. U trinaest i pol godina koliko radi izdala je 11 rukom pisanih računa i to samo kad je nestalo struje, a kada se struja vratila te račune je unijela u blagajnu. Naglašava da je fizički nemoguće da je pronevjerila 1200 pari obuće kao što je optužena. To je iznimno veliki broj kutija za čije otuđenje bi joj trebao šleper. Naime, u jedan karton stane 8 pari obuće. Tvrdi da je društvo Planet obuća radilo fiktivne ulazno-izlazne račune. Početkom 2015. primijetila je da joj na kompjuteru ''miš leti po ekranu", iako miš nije koristila. To znači da je netko drugi imao pristup ekranu i blagajni. Nadalje napominje da je točka b) optužnice nejasna jer se u opisu optužbe miješaju termini ''storno račun'' i ''račun o zamjeni robe'', a to nije isto. Prodavač ne smije stornirati račun bez znanja kontrolora jer su umreženi s poreznom upravom i u slučaju storniranja računa poreznoj ''blinka'' upozorenje. Jednostavnije rečeno, račun se ne smije brisati. U slučaju zamjene robe, stvara se novi račun i taj račun dobiva novi broj, a taj stornirani se briše. Poslovnica Planet obuće u [adresa] je redovito bila jako dobra po prodaji te je od ukupno 132 dućana u RH, bila u prva 4 dućana po utršku. No, problem nastaje 2014., kada se u [adresa] otvorila trgovina ''Deichmann'' koja je imala niže (jeftinije) cijene od njihovih te su im proizvodi bili dostupniji građanima. Tada je F u [adresa] znatno opao promet. Zato ju je kontrolor svakodnevno "zatrpavao" porukama i zvanjima. Smatra da je u tom razdoblju nad njom vršen mobbing jer nije mogla živjeti od stalnog stresa. U četiri navrata od nadređenih je tražila da ju se makne s mjesta poslovođe, ali joj je šef rekao da nema koga drugog staviti. Sjeća se da je početkom 2015., primijetila da netko drugi ima pristup ekranu blagajne, te da toga dana nije odmah izašao račun za prodane papuče. To nije bilo uobičajeno. Račun je izašao nakon kraćeg vremena, ali se stanje nije smanjilo, nego povećalo. To je bilo nemoguće, pa je zvala kontrolora, a kolegica joj je rekla da se i njoj to jučer dogodilo te da je nakon prodaje robe stanje povećano. Zvala je Zagreb, i javio joj se R, kao osoba zadužena za program u kojem su radili, koji joj je rekao da društvo ima dvije blagajne i da se ništa ne sekira jer da je ta prodana roba otišla u drugu blagajnu. Svaku večer su nosile uplatu u trezor i sve je bilo u redu. Uredno su uplaćivali dnevni utržak. Unatoč tome, H koja je vodila knjigovodstvo, ju je u nekoliko navrata zvala navodeći da imaju viška u blagajni. Tako je bilo u razdoblju od dva do tri mjeseca. Nije je joj bilo jasno kako mogu imati viška, pa je predložila da za višak otkucaju robu koja im je ukradena. Ovo navodi kako bi ukazala sudu da u terećenom razdoblju nešto ozbiljno nije bilo u redu s funkcioniranjem blagajne i zaduživanjem robe. U odnosu na zamjenu robe, tvrdi da se svaki mjesec radila interna kontrola, pa je tako posljednja interna kontrola bila dana 2. listopada 2015. Kontrolor SE je proveo tu kontrolu i sve je bilo u redu. Međutim, samo pet dana nakon toga, dana 7. listopada 2015., kontrolor joj je telefonskim putem rekao da je trgovina u minusu. Pitala ga je o kojem se minusu se radi, a kontrolor joj je rekao da minus iznosi 180.000,00 kuna. To je bilo nevjerojatno i nasmijala se jer ga nije shvatila ozbiljno. Nemoguće je da je prethodna kontrola uredno prošla, ali da su nakon samo nakon par dana toliko bili u minusu. Odmah je zvala tajnicu u Zagreb da dogovore sastanak. Rečeno joj je da dođe 9. listopada 2015. na razgovor u Zagreb u sjedište društva. Sjeća se da joj je kolega B s kojim je često surađivala na ulazu rekao: " VE, ništa ne potpisuj, bježi iz firme" i to joj je ponovio tri puta. Rekao joj je da pije kavu s direktorom i da zna sve o čemu se radi. Nakon razgovora s direktorom ispostavilo se da direktor smatra da su one nesposobne. Ukazala mu je da se otvaranjem nove trgovine u bitnom smanjio promet, ali on nije prihvatio takvo obrazloženje. U Zagreb je išla sa JE i vratili su se u petak, a već u subotu je bila inventura. SE je došao u [adresa] i pitao ju je radi li im printer. Kada mu je odgovorila da radi, rekao im je da uzmu stvari i da se udalje te više nisu imali pristupa blagajni. Nije se bojala inventure, ni rezultata provjere jer je poslovala prema pravilima. Problem je bio što su bile stalne akcije, nekada čak i po tri akcije tjedno. Zato je trebalo kontrolirati količinu robe i voditi urednu evidenciju. Ponavlja da nije imala pristup inventuri i da joj kontrolor nije dao da se približi analitičkoj kartici. Ta inventura je trajala tri dana, a kontrolori A i SE su spavali u našičkom restoranu. Gostili su ih i bili su im dobri domaćini jer nismo znali što im se sprema. Navodi da je trgovina površine 164m2, a skladište oko 100m2, te da ih je radilo samo njih tri. Bilo je puno posla i imali su mnogo robe. Zaliha je tada bila u vrijednosti oko 3.400.000,00 kuna. Već drugog inventure kontrolor SE joj je rekao da zove ključara da promijeni bravu na ulaznim vratima. Bravar joj je rekao da ne može odmah naći tu bravu za klizna vrata koja nije uobičajena. Međutim, kontrolor joj je rekao da je on već ponio svoju bravu iz Zagreba. Tada je shvatila da je kontrola došla s namjerom da napravi manjak. Prodavaonica u [adresa] nije jedini takav slučaj jer je ista ili slična situacija bila i u prodavaonicama u Vinkovcima, te u dvije u Sisku i jednoj u Splitu. Nakon obavljene inventure, nisu htjele potpisati inventurnu listu jer nisu sudjelovale u toj inventuri. Sve tri su podnijele tužbu zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu i pokrenule su radne sporove. Nakon tri mjeseca je direktor podnio kaznenu prijavu. S obzirom da su kolegice u Vinkovcima i Sisku potpisale inventurnu listu, protiv njih poslodavac nije podnio kaznene prijave. Te kolegice su se obvezale da svaki mjesec manjak vraćaju. Taj manjak je bio sličan kao i njihov. Sjeća se da ju je kontrolor poslao kod djevojke vlasnika prostora da traži broj telefona. Dok je išla k njoj, SE je curama dao prazan papir da se bjanko potpišu i rekao im je da će upisati ono što treba. Kad se vratila, odbila sam to potpisati. Ne vjeruje da je bio moguć takav manjak kao što je optužena. Nakon što je inventurom utvrđen ovako veliki manjak očekivale je da će SE kao kontrolor pozvati policiju. Dodala je da je u trgovini redovito bio manjak, ali da je taj manjak bi neznatan, odnosno da je iznosio oko 1 promil realizacije. Sjeća se da je konstatirao da na stanju nije bilo 20 torbica. Nije znala o čemu se radi, pa je tražila sezonski katalog da vidi kako izgledaju te torbice i nije ih pronašla. Tada je odlučila prestati kontaktirati s kontrolom jer je shvatila da je sve to namješteno. Nije željela ništa potpisati. Sutradan je poslodavcu poslala e-mail u kojem je izrazila otvoreno nepovjerenje u rad inventurne komisije i naglasila je da kao poslovođa nije imala nikakve ovlasti prilikom provođenja inventure. Kontrolori su bili vrlo bezobrazni. Iz Zagreba im je javljeno da će 15. listopada biti ponovno brojanje robe i da dođu na to brojanje. U međuvremenu, poštar joj je donio preporučenu zabranu ulaska u dućan. Dakle, u isto vrijeme je pozvana na brojanje i zabranjen joj je ulazak u trgovinu. Dana 13. listopada 2015. zvao ju je službenik iz pošte da ima robu za njih, a 14. listopada 2015. su ju zvali sa željeznice da je došla druga roba. Roba je dolazila i tijekom inventure, ali ju nisu smjele otvarati. Tu robu nije željela preuzeti jer je trgovina bila zatvorena. Međutim, elektronskim putem su već bile zadužene za tu robu. Za vrijeme inventure došlo im je devet kartona robe, ali tu robu one nisu ni vidjele. Postupak prilikom zamjene robe je takav da izdaju novi račun, a ako je kupac na računu imao više artikala, tada kopiraju originalni račun, na taj se račun ona mora potpisati, a kupcu ujedno vraća njegov račun i daje mu i novi račun koji je provela kroz blagajnu. U više kutija je držala račune u zamjeni. U svakoj kutiji je razdoblje od tri mjeseca. To je razlog zbog kojeg je vještak utvrdio da su računi bili kopirani. Do kopije ona ne može doći ako ne zna originalni broj računa. Kada kaže kopija računa, pri tome ne misli na presliku računa, nego na stari račun koji se mogao isprintati u sustavu, a na njemu piše "kopija": Sjeća se da ju je poslodavac tjerao da kupuje određene proizvode u trgovini Deichmann u [adresa] kako bi oni usporedili cijene. Poslodavac joj nikad nije vratio iznose koji sam platila. Tjerali su ju da svakodnevno fotografira ulaz trgovine te izlog trgovine i slično. U trgovini je bilo više krađa, a unatoč tome nikada im nije osiguran zaštitni alarm. Za kraj obrane navodi da je nakon što je podignuta optužnica uočila da je imala zaduženja i za praznike, tj. na neradne dane 2015., odnosno za Uskrs, Tri kralja, Veliku Gospu i nedjelje. Za sve te dane nije mogla zaprimati robu jer su neradni. Također, u knjizi popisa nedostaju dva zapisnika o promjeni cijena. Sve zamjene su radili po pisanim uputama koje su ostale u prodavaonici i nije ih mogla kasnije uzeti. Naknadno je u knjizi popisa uočila da su primke iz veleprodaje bile uz povratnicu veleprodaje, te da su primke bile izražene u plusu, a povratnice u minusu. Dopunom vještačkog nalaza od 29. studenog 2023. vještak je pribavio povratnicu od direktora i priložio ju je. Međutim ta povratnica nije potpisana i nije izražen storno u minusu već i dalje stoji u plusu. To je vidljivo iz priloga 110. i 111. vještačkog nalaza. Takvih povratnica (storno roba) je po njenoj procjeni bilo u vrijednosti od oko 105.000,00 kuna. Nadalje, u ODO-u je vidjela da rekapitulacija utrška iznosi 153.000,00 kuna, dok u knjizi popisa iznosi 839.000,00 kuna. Kada su na to reagirali direktor je priložio novu rekapitulaciju utrška od 839.000,00 kuna, što je vidljivo iz priloga 28. do 105. nalaza i mišljenja. Potom, prema zaključku vještaka utršci od dana 3. travnja 2015., 4. travnja 2015. i 7. travnja 2015. su veći nego u rekapitulaciji utrška koja je priložena 2017., a koji su u knjizi popisa. Nadalje, brojevi računa u rekapitulaciji od 2016. i onih priloženih iz 2017. nisu isti. Npr. račun broj 205. nije isti u rekapitulaciji 2016. koja je djelomična sa rekapitulacijom od 2017. Iznos na računu mora biti jednaki i nije joj jasno kako je moguće da su različiti iznosi na istom broju računa. Ta činjenica je sumnjiva i za poreznu upravu. Ne zna na kako je u trgovini pronađeno pet računa koji nisu ovjereni od porezne uprave. Međutim, naknadno je uočila da neki od tih računa glase na Dubrovnik i Zagreb, a račun broj 0179567 pripada ČE jer ga je on izdao. To je vidljivo iz priheftanog papira na kojem stoji da je taj račun donio ČE, te je navedena njegova adresa i broj telefona.
5. II-okr. HE je u obrani iskazala da je kao prodavačica u prodavaonici Planet obuća u [adresa] radila desetak godina. Ponekad je mijenjala VE koja je bila poslovođa. Bila je u sve upućena, odnosno u način poslovanja, način rada, zaduživanja, razduživanja i primanja robe. S obzirom na opsežnu obranu I-optužene koja je detaljno iznijela odlučne činjenice priklonila se svim njenim tvrdnjama i navodima. Također smatra da tvrdi da je riječ o vođenju dvostrukog knjigovodstva. Navela je da ju je nakon svega nazvao glavni direktor AE s kojim je bila dobra i rekao joj je da potpiše inventurnu listu i da onda neće protiv nje podizati kaznenu prijavu. Odbila je jer nije pronevjerila niti najmanji iznos. Svakog njen potpis koji se odnosi na naručenu robu je vjerodostojan. Sve tri su vodile računa o stanju robe i sve su imale uvid u poslovanje trgovine. U slučaju uočenih problema ili nedostatka odmah je o tome obavještavala VE, a ona je dalje kontaktirala sa kolegom iz Zagreba. Vidljivo im je opao promet nakon što je došla konkurencija u [adresa]. U nekoliko navrata je kupovala u trgovini Deichmann i u firmu je slala te račune kao dokaze.
6. III-okr. ĆE je navela da se pridružuje obranama okr. VE i okr. LE. Sve što su navele je istina. Bila je prodavač i nije imala ovlasti rada u knjigovodstvu. Negdje u ljeto 2015. je čula da se VE žalila da sumnja u ispravnost vođenja knjiga, odnosno da je riječ o dvostrukom knjigovodstvu. Kontrolor SE je vršio strašan pritisak nanju jer je znao da je jedina u obitelji zaposlena. Inzistirao je da potpiše prazan papir i rekao joj je da će napisati da nije ništa kriva i da nije prouzročila manjak, već da su VE i LE to učinile. Kontrola je trajala tri dana, a SE ju je svaki dan zvao u više navrata i tražio je da dođe u skladište. Odbila je potpisati taj prazan papir. Kontrolor je bio tako nasilan da je u želji da provjeri ima li u autu robu koja nedostaje u trgovini pokidao bravu na vratima auta. SE joj je naložio da sjedi u autu ispred Deichmanna i vodi evidenciju koliko ljudi ulazi u trgovinu. Stavljala je crtice u bilježnicu koliko je ljudi ušlo, a koliko ih je izašlo s vrećicama. Nakon nje su to nastavile VE i DE, koja je dala otkaz.
7. Stalni sudski vještak financijsko-knjigovodstvene struke BE je izradio računovodstveno financijsko vještačenje po nalogu ODO u Osijeku od 6. prosinca 2016. Vještačenje je obavio u trgovačkom društvu Nina Commerce d.o.o. u Zagrebu, te kabinetski u svojim poslovnim prostorijama i to u razdoblju od 6. prosinca 2016. do 26. siječnja 2017. Potom je izradio i još dvije dopune nalaza i mišljenja. Tako je zaključio da je inventurom obavljenom u razdoblju od 10. do 13. listopada 2015. u prodavaonici Planet obuća, broj 10 u [adresa] koja je u sastavu oštećenog trgovačkog društva Nina commerce d.o.o. Zagreb, utvrđen manjak u iznosu od 179.480,00 kuna. Taj manjak se odnosi na inventurno stanje robe, a vještak zaključuje da je do njega došlo prodajom robe koja nije evidentirana kroz blagajnu, niti u knjigovodstvenoj evidenciji ošt. društva Nina commerce. Utvrdio je da su okr. VE kao poslovođa, te okr. JE kao v.d. poslovođe i okr. ĆE kao prodavač, fiktivno evidentirali zamjenu (povrat robe) u ukupnom iznosu od 127.404,90 kuna. To su učinile na način da je okr. VE tijekom 2015. zaprimila povrat robe od 250 računa ukupne vrijednosti 47.939,00 kuna, ali je nevjerodostojno zamijenila 214 računa koji ukupno iznose 42.556,50 kuna; okr. JE je tijekom 2016. zaprimila povrat robe po 174 računa, a nevjerodostojno je zamijenila 162 računa u ukupnom iznosu od 32.589,90 kuna; dok je okr. ĆE tijekom 2016. zaprimila povrat robe od 277 računa, a nevjerodostojno je zamijenila 257 računa u vrijednosti od 52.258,50 kuna. Vještak je utvrdio da su ove radnice vršile povrat robe kupcima bez vjerodostojne dokumentacije (izdanog originalnog računa), odnosno zamjene na temelju kopija računa ili bez ikakvih priloga.
8. Svjedok AE je iskazao da je direktor oštećenog trgovačkog društva Nina commerce d.o.o. Zagreb. Misli da su okrivljenice su u trgovačkom društvu radile od 2002. godine. Pokojni SE bio je nadzornik odnosno nadležan za taj dio regije te je bio i ovlašten samostalno donositi odluke. SE je kao kontrolor bio u predmetnoj prodavaonici i to u mjesecu listopadu 2015. On je uočio neke nepravilnosti u radu, tj. da nedostaje određena roba. Tvrdi da su sve tri radnice mogle očitati kakvo je stanje u trgovini te da su bile dužne kontrolirati to stanje. SE im je naložio da pristupe uređenju prodavaonice kako bi on mogao ponovno doći u nadzor. Taj nadzor je tzv. "blic kontrola". Dana 9. listopada 2015. dvije radnice su se najavile da žele sastanak u Zagrebu sa direktorom maloprodaje i žalile su se na postupanje SE. Čuo je da nešto ne štima u prodavaonici. Zbog toga je imenovao komisiju od četiri člana te je naložio da naprave izvanrednu inventuru. Inventura se provodila od 10. listopada 2015 i trajala je tri dana. Inače se inventure obave u jednom danu. Tvrdi da su sve tri okrivljenice bile prisutne na toj inventuri i da su kontrolirale inventuru. Nakon inventure utvrđeno je da nedostaje otprilike 900 stavki. Sve tri radnice su se žalile da inventura nije dobro odrađena i nisu željele potpisati inventuru. Nakon toga je odlučio da se ponovno napravi inventura, međutim i tu odluku su okrivljenice odbile potpisati. Posljednja inventura u trgovini bila je 31. prosinca 2014. i tada je sve štimalo. Utvrđene su minimalne razlike koje su svedene na nulu. Posumnjali su na određene nepravilnosti vezane za akciju ''kupi jedan artikl, a drugi je nula kuna''. Ustanovili su da je 701 artikl prodan za nula kuna, a vraćen je po punoj cijeni. Prije toga nije bilo nikakvih problema sa ovim radnicama. Nije siguran da su bile one svjesne toga što rade. Smatra da su se u svemu tome izgubile. Nema ništa protiv njih, čak je za jednu intervenirao da se zaposli. No, nakon ustanovljenog, dobile su otkaze ugovora o radu i udaljene su s radnog mjesta te su protiv njih podnesene kaznene prijave. One mu nikad nisu priznale da počinile kazneno djelo. Kao primjer nepravilnosti u njihovom postupanju pokazao je račun koji je napravila okr. VE iz kojeg proizlazi da je jedna muška cipela vraćena, dakle minus. Na tom istom računu jedna muška cipela je izdana, dakle to je nula. Treća stavka šifra 196776577 jedan par 224,00 kune, 100 % popust. Nije mu jasno zašto je upisan popust jer u slučaju akcija, popust se upisuje kod prodaje, a ne kad kupac vrati robu. U ovom slučaju proizlazi da je netko vratio jedan par cipela, te da je dobio taj i još jedan par cipela. U tom slučaju 224,00 kune je višak. Takvi viškovi nisu bili u blagajni. Fiskalizirani ručno pisani računi koriste se u situacijama kada nestane struje ili nema interneta, i tome slično. U Zagrebu su u Poreznoj upravi registrirali sve takve fiskalizirane ručno pisane račune pa je prodavaonica broj 10 dobila dva takva bloka. Nakon što inventure, javljali su se kupci koji su donosili takve račune. Mislim da je bilo pet računa s pet različitih serijskih brojeva, što znači da je bilo pet blokova, ali na blokovima ti računi nisu registrirani. Blokovi su bili drugih serijskih brojeva od onih koji su bili zaduženi za tu prodavaonicu i nisu bili registrirani u Poreznoj upravi. Radnice su bile educirane kada se takvi fiskalizirani ručno pisani računi trebaju upotrebljavati. Zaduženja se rade prema otpremnoj dokumentaciji i to na način da se prema otpremnoj dokumentaciji zaprimi roba iz skladišta prodavaonica te ju se zadužuje. Ta se roba vidi u knjizi popisa i na zalihama. Razduženja se odvijaju tako da se roba ručno vraća u skladište, a skladište tu robu zadužuje. Kada se dogode reklamacije i kad reklamacija bude odobrena, robno knjigovodstvo prodavaonicu razdužuje i zadužuje skladište. Za zaduženje robe bili su zaduženi skladište i robno knjigovodstvo. Takav je bio način vođenja robnog knjigovodstva u prodavaonici u [adresa]. Sve se elektronski vodilo i zaduženja su bila elektronska. Smatra nemogućim da roba koja je bila elektronski zadužena ne bude u prodavaonici i stvarno zadužena. Okrivljenice su bile dužne potpisati otpremnice kad dođu u radnju i kad stigne roba. Elektronsko zaprimanje robe i fizičko zaduženje robe u pravilu je u istom trenutku. Ipak, postoji izuzetak ako transporter zbog kvara nije u tom trenutku isporučio robu. Robu je bilo moguće zadužiti i nedjeljom, odnosno neradnim danom. Kompjuterski se može u bilo kojem trenutku zadati neka operacija. U prodavaonici broj 10 u [adresa] fiskalizirani račun ide direktno u Poreznu upravu preko njihovog servera. Ako se zbog nekih tehničkih razloga račun nije mogao fiskalizirati, sutradan se učita u programu te se naknadno fiskalizira. Zabranili su storno račune te su naložili da se radi uvijek povrat, odnosno da se izdaje novi račun. Nije bio prisutan kad se radila izvanredna inventura, ali ima saznanja da su okrivljenice bile prisutne na njoj. Ne zna da li su one i kontrolirale provedbu inventure. Normalno je da prodavaonice imaju određene manjke na inventurama koji se toleriraju, međutim ovdje je manjak bio od 25% prometa. Te iste godine u prodavaonici u Sisku je bio manjak od nekih 22.000,00 kuna. No tamo su radnici prihvatili odgovornost, vratili su manjak te su se ispričali i zadržani su na poslu. Ne zna da li je moguće fiskalizirati račun od 0 kuna, to je stvar blagajne. Moguće je da na istom broju računa u jednoj rekapitulaciji iznos bude 0 kuna, a u drugoj rekapitulaciji bude npr.199,00 kuna, to je pitanje parametara. Zapisnik o promijeni cijene ne može utjecati na manjak u trgovini. Dana 13. listopada 2015. Odlukom je imenovana komisija koja će ponovno provesti inventuru, no okrivljenice su tu Odluku odbile potpisati. Od toga dana one više nisu imale pristup prodavaonici i oduzeti su im ključevi. Dana 14. listopada donio je odluku kojom se okrivljenice privremeno udaljuju s rada.
9. Svjedokinja GE je iskazala da pozna sve tri optužene kao prodavačice u trgovini Planet obuće u [adresa]. Tamo je bila čest kupac jer ima troje djece za koju je kupovala obuću. Osjećala se u trgovini kao kod kuće, a sve tri trgovkinje su bile vrlo ljubazne. Uglavnom je plaćala Diners karticom i dobivala je tzv. slip račun. Sjeća se da se proširila priča po [adresa] da je bila neka afera u trgovini i da je bilo nešto sumnjivo. Ove tri prodavačice su dobile otkaz, došle su nove, a neko vrijeme trgovina nije radila. Nakon toga išla je kupiti nešto i nova trgovkinja ju je pitala ima li možda stari račun kod kuće, misleći na račun rukom pisan na papiru A4 formata i rekla mi je ako imam da ga donesem u trgovinu da ću dobiti poklon/nagradu. Iznenadila se jer nije ni dobila takav račun. Rečeno joj je da kaže kolegicama za ovu akciju, odnosno nagradnu igru. Tako je rekla nekim radnim kolegicama da potraže papirnate račune ispisane rukom ako ih imaju. Međutim, nije našla takav račun i ne zna da li je neka od kolegica dobila poklon. Optuženice ju nisu tražile da donese taj račun jer u to vrijeme više nisu radile. Prilikom svake kupnje dobila je račun koji je čuvala za slučaj reklamacije. Računi koje je dobivala bili su uobičajeni kompjuterski računi, nisu bili rukom pisani.
10. Svjedok ČE je iskazao da mu je poznata VE kao trgovkinja u trgovini Planet obuće. Sjeća se da sam jednom prilikom kupio dječje gumene čizmice. Platio je gotovinom i dobio je račun. Međutim, kasnije je došao reklamirati čizme jer su one pukle. Sin ih je nosio te su pukle. U trgovini su mu zamijenili novim čizmama, a on je predočio račun. Ne sjeća se je li za tu zamjenu dobio kakav račun. Zna da su mu zamijenili čizme i da je bilo sve u redu te da je bio zadovoljan. Ne sjeća se tko mu je zamijenio čizme, tj. da li je bila neka od optuženica ili su bile neke druge trgovkinje. I prije ove kupnje dolazio je u trgovinu i svaki put je dobio račun. Računi su bili elektronski ispisani. Sjeća se da su računi bili veličine karte od parkirnog automata.
11. Svjedokinja IE je iskazala da je od 2000. do 2015. bila poslovođa u prodavaonici Planet obuće u Osijeku. Od kraja 2015. pa do listopada 2016. bila je trgovkinja u toj prodavaonici. Poznaje optužene jer su i one bile trgovkinje u prodavaonici Planet obuće u [adresa]. Način zaduživanja robe bio je takav da su robu elektronskim putem zaduživali iz Zagreba. Već prilikom elektronskog zaduživanja ta je roba bila na stanju. No, to je bilo samo formalno jer su čekali da roba stvarno bude dovezena iz Zagreba. Roba je znala dva do tri dana putovati do Osijeka. Dakle, roba je formalno bila na stanju, ali stvarno je bila u procesu dostave. Zadatak trgovkinje je bio da pregleda robu s primkom kad stigne u trgovinu i ako je sve u redu, treba potpisati primitak robe, a ako nije u redu, treba zvati u sjedište u [adresa] i provjeriti o čemu se radi. Jednako je trebalo postupiti i ako je došlo više robe od naručene. Na primki je bilo 20 do 30 stavki koje su se trebale pregledati u trgovini. Nekada su čak provjeravali i da li je obuća u kutiji jer je znalo biti i da ne bude obuće u kutiji. Bilo je tu svega. Prilikom primitka robe, potpisivali su otpremnicu i "odštrihavali" su stavke. Dakle, glavni model zaduživanja bio je elektronskim putem. Često se događalo da je neka roba bila evidentirana na stanju, ali da zapravo nije bila u Osijeku, odnosno da stvarno nije bila u skladištu, već je u dolasku. Roba je dolazila vlakom i uvijek je kasnila dva do tri dana. Dužnost svake poslovođe je da provjeri stanje robe. Dakle, ako je navedeno da je neki artikl u dolasku, a on ne dođe, tada poslovođa treba reagirati i zvati Zagreb i ponovno naručiti, odnosno provjeriti o čemu se radi. Svaki dan se radila rekapitulacija prometa. Tu se evidentirala promjena u cijeni, novi artikl u dolasku. Znalo se koji je artikl u dolasku i koji se čeka. Iskusniji poslovođa je već po sezonama znao što se čeka, odnosno što se naručuje. Prilikom povrata robe, kupac je trebao predočiti originalni račun koji trgovkinja uzima i izdaje novi račun. Ako je kupac na tom računu imao kupljeno više artikala, onda mu se ne uzima račun već se isprinta kopija tog računa koji ostaje u trgovini s artiklom. Prodavač je dužan potpisati se na tom kopiranom računu. Naglašava da su se prilikom povrata novca uvijek savjetovali sa organizatorima rada koji su bili u Zagrebu. Bilo ih je tri, a za njih je bio zadužen SE. On bi odlučio trebaju li vratiti novce ili ne. U slučaju tzv. "storno" računa, prodavač je bio dužan konzultirati se sa organizatorom rada i ovisno o povratu, izdati novi račun sa novim šiframa ako je riječ o drugoj robi. A ako je riječ o istoj robi (npr. veći ili manji broj ili druga boja obuće), onda na računu bude 0, tj, nema razlike u cijeni. Ovisno o tome radi li se o sniženju cijene ili povišenju cijene, ta činjenica se unosi u knjigu popisa i to na način da se u slučaju povišenja cijena, piše iznos u plusu, a ako je riječ o sniženju, onda bi se pisao iznos u minusu. Uobičajeno se radila inventura na kraju sezone, ali odgovorna prodavačica bi već ranije i to tjedan ili dva prije inventure trebala pobrojati obuću. Trajanje inventure ovisi o broju prodavačica. Ona uobičajeno traje par dana s tim da se zadnja dva dana unose razlike minus ili plus. Nemoguće je provesti inventuru u jednom danu ako je riječ o iznosu od 3.000.000,00 kuna vrijednosti robe, osim ako u toj trgovini radi više od 15 zaposlenica. Što se tiče dnevnog utrška bili su dužni svaki dan slati podatke u Zagreb u centralu jer su s njima elektronski spojeni. Oni su dan nakon, već ujutro, vidjeli što je ranije prodano, koja količina robe i koji iznos. Jednom mjesečno ili barem jednom u dva mjeseca bila je interna kontrola. Centrala je imala uvid u sve podatke u smislu vrste, količine robe i prometa. Bila je poslovođa od 2000. do 2015. i u tom razdoblju je njena prodavaonica znala imati manjka, ali u granicama koji se smatrao neznatnim. To je bilo do 2.000,00 kuna na razini cijele godine. Taj manjak je društvo toleriralo jer su se znale dogoditi krađe. Kroz taj dugi niz godina imala je minimalni manjak. Primka i otpremnica su dva dokumenta koji su stizali spojeni uz robu. Radnik je bio dužan provjeriti i primku i otpremnicu, a to se radilo tek kad dođe roba. Ako dođe roba bez primke, tada se mora obavijestiti Zagreb da se žurno pošalje primka. U tom slučaju bude problem viška robe. Za poslovanje poslovnice odgovoran je poslovođa. Međutim, uobičajeno je da prijem robe potpisuje ona osoba koja prebrojava robu toga dana. To može biti zaposlenica ili poslovođa ili njih dvoje oboje. U poslovnici je imala dovoljno povjerenja u kolegice tako da im je dala ovlaštenje da mogu same prebrojavati robu i potpisati. Bilo bi čudno i neobično da jedan poslovođa nema povjerenje u zaposlenike i da sam prebrojava robu.
12. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je donio oslobađajuću presudu u odnosu na sve troje okrivljenica smatrajući da odlučne činjenice za predmetnu optužbu nisu dokazane kao izvjesne i jedino moguće.
13. Financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je u razdoblju od 10. do 13. listopada 2015. u prodavaonici Planet obuća, broj 10 u [adresa] koja je u sastavu oštećenog trgovačkog društva Nina commerce d.o.o. Zagreb, nastao manjak u iznosu od 179.480,00 kuna. Taj manjak se odnosi na inventurno stanje robe. Vještak je zaključio da je do njega došlo prodajom robe koja nije evidentirana kroz blagajnu, niti u knjigovodstvenoj evidenciji ošt. društva Nina Commerce. Utvrdio je da su okr. VE kao poslovođa, te okr. JE kao v.d. poslovođe i okr. ĆE kao prodavač fiktivno evidentirali zamjenu (povrat robe) u ukupnom iznosu od 127.404,90 kuna. To su učinile na način da je okr. VE tijekom 2015. zaprimila povrat robe od 250 računa ukupne vrijednosti 47.939,00 kuna, ali je nevjerodostojno zamijenila 214 računa koji ukupno iznose 42.556,50 kuna; okr. JE je tijekom 2016. zaprimila povrat robe po 174 računa, a nevjerodostojno je zamijenila 162 računa u ukupnom iznosu od 32.589,90 kuna; dok je okr. ĆE tijekom 2016. zaprimila povrat robe od 277 računa, a nevjerodostojno je zamijenila 257 računa u vrijednosti od 52.258,50 kuna. Vještak zaključuje da su imenovane okrivljenice vršile povrat robe kupcima bez vjerodostojne dokumentacije (izdanog originalnog računa), odnosno vršile zamjene na temelju kopija računa ili bez ikakvih priloga.
14. Ovo su zaključci financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koji su objektivni i utemeljeni na pravilima struke. Međutim, u kaznenom postupku je ključno utvrditi postoji li krivnja I., II. i III. okrivljene za kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11, te za kazneno djelo krivotvorenja službene i poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, na način i u vrijeme kako su one optužene. Naime, da bi se imenovanim okrivljenicama mogao izreći javni društveno- moralni prijekor koji je posljedica svake osuđujuće presude, sud je morao izvan svake sumnje utvrditi postojanje njihove izravne namjere za počinjenje terećenih djela i njihovog zajedničkog dogovora za učin kaznenih djela pronevjere i krivotvorenja službene ili poslovne isprave.
15. Za njihovu osudu nije bilo dovoljno utvrditi da je u predmetnoj prodavaonici nastao određeni manjak, već na koji način je nastao taj manjak i tko ga je napravio, odnosno da li su to učinile upravo imenovane okrivljenice i na način kao što su one optužene.
16. Naime, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem nije moguće izvan svake dvojbe zaključiti da okrivljenice zajednički i po dogovoru nisu kupcima izdavale ručno pisane račune iz knjige računa, nego da su kupcima izdavale ručno pisane račune do kojih su došle na točno neutvrđeni način, koji računi nisu ovjereni u poreznoj upravi, te da su uz takve račune prodavale kupcima robu, a primljeni novac od kupaca nisu evidentirale kroz blagajnu i utržak, nego su ga zadržale za sebe, a sve kako su optužene pod točkom a) optužnice. Također sud nije na nedvojben način mogao doći do zaključka da je tužitelj dokazao svoju optužnu tvrdnju navedenu pod točkom b) optužnice, to jest da su imenovane okrivljenice ''izradile neistinite izlazne račune u kojima su odobravale popuste za artikle koji su u to vrijeme bili na sniženju, a te artikle u stvarnosti nisu prodale, već su te iste artikle vraćale na zalihe po punoj cijeni koja je bila prije sniženja, izradivši pri tome storno račune i na taj način omogućile stvaranje viška, te su razliku novca iz blagajne uzele i zadržale za sebe".
17. Zaključak o tome da su sve tri okrivljenice postupale upravo na opisani način i tako počinile terećena kaznena djela ne proizlazi iz izvedenih dokaza. O takvom postupanju okr. VE, okr. JE i okr. ĆE ne govori niti jedan svjedok. Štoviše, da su se one ponašale na inkriminirani način ne iskazuje niti svjedok AE, predstavnik oštećenika koji na raspravi znakovito iskazuje da prije inventure ''nije bilo nikakvih problema sa ovim radnicama'', te dodaje da ''nije siguran da su bile one svjesne toga što rade te smatra da su se u svemu tome izgubile. Nema ništa protiv njih, čak je za jednu intervenirao da se zaposli''. Iz ovakvog dijela iskaza direktora oštećenog trgovačkog društva Nina commerce d.o.o. Zagreb proizlazi da je obrana okrivljenica objektivno moguća i da su njihovi navodi o manjkavostima i nedostacima u vođenju knjigovodstvenog poslovanja koje da se razlikovalo od stvarnog stanja robe na skladištu i da one nisu imale uvid u provođenje inventure kao i da je utvrđeni manjak prevelik i da ga one u relativno kratkom razdoblju od posljednje inventure nisu mogle napraviti sasvim plauzibilni. Niti na temelju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sud nije mogao zaključiti da su okr. VE, okr. G i okr. ĆE postupale na način kao što su optužene. Naime, vještak u svom nalazu i mišljenju, te u dopunama zaključuje da je do utvrđenog manjka u prodavaonici broj: 10 u [adresa] došlo na način ''da se pojedina roba prodavala izdavanjem računa koji nisu evidentirani u poslovnu dokumentaciju oštećenog trgovačkog društva, dakle po određenim primkama nije izvršeno zaduženje u Knjigu popisa''. Vještak navodi da su mu "tijekom vještačenja predočeni ručno ispisani računi iz knjiga sljedećih serijskih brojeva: [serijski broj], 0060394, 0149901, 0109882 i 010988 te da mu je pojašnjeno da je ''do ovjere dvije knjige računa u prodavaonici u [adresa] došlo zato što je vršena selidba u drugi prostor". Utvrdio je da je dana 13. listopada 2015. rađena inventura u trgovini kojom je utvrđen manjak robe u iznosu od 179.470,00 kuna. Navedeni manjak utvrdila je inventurna komisija popisom robe, te je kao takav evidentiran u poslovne knjige oštećenog trgovačkog društva. Ta poslovna knjiga se odnosi na predmetnu prodavaonicu Planet obuća broj: 10 u [adresa]. U svojim dopunama vještačenja, kao i u iskazu danom na raspravi, vještak financijsko- knjigovodstvene struke odgovara na pitanja iz domene financijsko- knjigovodstvene struke. No, za osudu su ključni odgovori na pravna pitanja na koja isključivo i jedino sud daje odgovore i vezi toga računovodstveno- financijska struka nije i ne može imati nikakvog udjela. Tako opisani način postupanja ovih radnica nije i onaj kako su one optužene ovom optužnicom.
18. Time je ostala sporna, tj. nedokazana tvrdnja optužbe da su okr. VE, okr. LE i okr. ĆE postupale na način kao što se terete. Obrana sve tri okrivljene je od samog početka suštinski jednaka i u bitnom ista. One tvrde da su Odlukom poslodavca od 13. listopada 2015. imenovane u sastav inventurne komisije za kontrolu poslovanja u prodavaonici Planet obuća broj 10 u [adresa], ali da su sve tri odbile potpisati tu odluku poslodavca i da nisu sudjelovale u predmetnoj inventuri. Njihove izjave o tome zašto odbijaju sudjelovati u predmetnoj komisiji i zašto odbijaju potpisati zapisnik o kontroli popisnih lista se već više od deset godina nalaze u spisu predmeta. Sve tri jasno izjavljuju da nisu imale uvida u cjelokupnu inventuru te da je utvrđeni manjak prevelik i da su uočile razlike na listama višak/manjak. Prvookrivljena VE posebno naglašava da je 12. listopada 2015. transportom u skladište trgovine pristiglo osam kartona robe koje nisu otvorile, ali da je ta roba još 7. listopada 2015. bila zadužena za njihovu prodavaonicu. Iznosi primjedbu na ponašanje kontrolora SE, koji joj kao poslovođi nije dozvolio pristup blagajni, kompjuteru, ni popisnim listama, niti knjizi popisa i koji se neprofesionalno ponašao prema radnicama trgovine Planet obuće u [adresa]. Tvrdi da je posljednja interna kontrola bila 2. listopada 2015. i da je tada u bitnom sve bilo u redu. Tu kontrolu je proveo upravo kontrolor SE, a obrazac interne kontrole se nalazi u spisu kao dokaz obrane. Stoga ona postavlja pitanje kako je moguće da je nakon samo 5 dana ustanovljeno da je trgovina u minusu od 180.000,00 kuna?
19. Primjedbe obrane o tome da je ovdje riječ o brojnim manjkavostima i nedostacima u vođenju knjige popisa o nabavi i prodaji robe te o rekapitulaciji ulaznih dokumenata i stavki za predmetnu prodavaonicu i o fingiranim ispravama (tzv. dvojnom knjigovodstvu) su i nakon ovako dugotrajnog postupka, ostala bez pravog odgovora. Posebno je važna njihova primjedba da je poslovanje društva vođeno elektronskim putem i da se roba koja je bila naručena već vodila na stanju, kao i da je roba knjižena na neradne dane i praznike, odnosno da su utvrđeni manjkovi odnose na robu koju okrivljenice stvarno nisu preuzele, te da nema podatka što se s tom robom kasnije događalo.
20. Ostalo je sporno i samo vrijeme inkriminacije iz optužnice, koje za sve tri okrivljene glasi ''od 1. siječnja do 12. listopada 2015''. Naime, računovodstveno-financijskim vještačenjem (stranice 27. i 28. nalaza) vještak je utvrdio da su II-okr. JE i III-okr. ĆE tijekom 2016. godine vršile zamjene robe na temelju nevjerodostojnih računa. Obrana je tvrdila da je iz Knjige popisa o nabavi i prodaji robe za predmetnu prodavaonicu postoje zaduženja za neradne dane, odnosno na praznike i blagdane, kao što su to 6. siječnja i 15. kolovoz. Vještak je odgovorio da je u pravu obrana kada tvrdi da je dana 6. siječnja 2015. izvršena korekcija cijena i zapisnik o promjeni cijena koji je unesen u Knjigu popisa pod rednim brojem 28, kao i da je točno da je dana 15. kolovoza 2015. izvršena korekcija cijena i zapisnik o promjeni cijena koje su unesene u Knjigu popisa pod rednim brojevima 717, 718, 719, 720 i 721. Vještak u dopuni navodi da je tražio objašnjenje zašto je tome bilo tako, te da mu je punomoćnik oštećenika objasnio da je njihova praksa bila da se nalog za promjenu cijena izrađuje dan prije same promjene cijena. Stoga vještak smatra da se ovdje ne radi o zaduživanju robe za koju zaposlenice nisu bile zadužene. Taj zaključak posebno ne objašnjava.
20.1. Posebno je važna primjedba obrane o tome da postoji znatna knjigovodstveno-financijska razlika između Knjige popisa i Rekapitulacije utrška za razdoblje od 1. siječnja do 12. listopada 2015. Naime, iz Rekapitulacije utrška ukupni promet s danom 31. kolovoza 2015. iznosi 153.425,04 kune, a prije početka inventure u Knjizi popisa evidentirano je razduženje u iznosu od 839.39,04 kune. Na ovu primjedbu, vještak odgovara da je temeljni razlog zbog kojega se ovi podaci ne slažu taj što što su operateri, a to su zaposlenici u prodavaonici, odobravali popust. Odnosno oni su mijenjali cijene. Zato su u Rekapitulaciji utrška iskazani samo oni iznosi za artikle na kojima je primijenjen popust, pa tako u Rekapitulaciji utrška nedostaje promet u iznosu od 685.965,00 kuna. Međutim, odgovarajući na pitanja branitelja na raspravnom ročištu od 19. ožujka 2024., vještak je iskazao da je omaškom u svojim dopunama tvrdio da su zaposlenici mijenjali cijene, jer da su ''cijene mijenjali operateri koji su osobe koje rade u sjedištu društva u Zagrebu i rade za računalom, a okrivljenice su trgovci i one nisu mijenjale cijene''. Vještak dalje navodi da pretpostavlja da su se trgovkinje morale ujutro prijaviti pod svojom šifrom i zato su one evidentirane na izlistanjima pod svojim imenom. Dalje, na istom ročištu vještak odgovarajući na pitanja obrane, navodi da se u nalazu na stranici 10. u prvom odlomku ''pogrešno navodi Primka, a da treba stajati Primka iz veleprodaje'', kao i da se u spisu ne nalaze otpremnice oštećenog trgovačkog društva, te da se knjiga popisa robe vodila u elektronskom obliku. Vještak ne može odgovoriti tko je unosio podatke o zaduženjima, a razduženje se evidentiralo na temelju izdanih računa. Vještak ne može reći da li je uprava društva mogla ulaziti i izlaziti u stavke zaduženja i razduženja u elektronskom sustavu, ali je rekao da je ''uprava društva vršila promjenu cijena u elektronskom sustavu''.
20.2. Obrana je istaknula da nije autentičan podnesak koji se u spisu kao dokaz optužbe nalazi Obavijest oštećenog društva poslovođama prodajnih centara Planet obuća (i drugih prodavaonica) broj 04/15 od 14. siječnja 2015., koja je u bitnom različita od Obavijesti koja je u predmetnu prodavaonicu broj 10 u [adresa] dostavljena putem blagajničkog računala i koja se u spisu nalazi na stranici 809. Obrana tvrdi da je Obavijest koja je navedena pod rednim brojem 23 optužnice maliciozno prepravljana i da je ubačen dopunski tekst koji je bitno različit od onog koji je stvarno zaprimljen u prodavaonici dana 14. siječnja 2015. Usporedbom obje Obavijesti dolazi se do zaključka da je obrana doista u pravu jer se opisana procedura trgovca prilikom zamjene robe kupljene na akciji u bitnom razlikuje od one koja je navedena u Obavijesti koju je obrana dostavila sudu. Upravo je takva procedura ona koje se navodno nisu pridržavale sve tri okrivljenice kako je to navedeno pod točkom 1. b) optužnice. Na koji način trgovac treba postupiti kada kupac mijenja robu iz akcije i kada je ostvario pravo na popust za drugi par po cijeni od 0 kuna, a na koji kada kupac želi vratiti, odnosno zamijeniti kupljenu robu iz akcije kad je okončana akcija, u bitnom je različito opisano u ove dvije Obavijesti. Vještak se očitovao o navedenoj razlici u sadržaju ovih Obavijesti navodeći da je tražio objašnjenje od punomoćnika ošt. trgovačkog društva (vještak pogrešno navodi branitelj oštećenog trgovačkog društva), koji izjavljuje da je jedina mjerodavna i obvezujuća verzija Obavijesti ona koja se u spisu nalazi na stranicama 339. do 343. spisa.
20.3. U vezi primjedbe obrane da nije pravilno utvrđivati manjak robe samo analizom inventurnih lista, već da bi trebalo utvrditi količinski manjak i usporediti ga s financijskim manjkom, vještak odgovara da oštećeno trgovačko društvo Nina Commerce d.o.o. iz Zagreba svoje poslovanje vodi elektronski te da mu oštećeno društvo nije moglo dati nekakve dodatne originalne račune, kao i da Središnji ured porezne uprave ne raspolaže pregledom prometa, niti specifikacijom pojedinih artikala u fiskaliziranim računima, već samo brojem i ukupnim iznosom. No, vještak tvrdi da mu je punomoćnik oštećenika predao memorijski stick u kojem se nalaze svi izdani računi u prodavaonici broj 10 i knjigovodstvene kartice artikala za inkriminirano razdoblje, te branitelj može izvršiti uvid u taj memorijski stick. Tako je utvrdio da knjigovodstveno stanje prema svim ulaznim i izlaznim dokumentima na dan 12. listopada 2015. količinski iznosi 15.678, a inventurno stanje na isti dan količinski iznosi 14.478, u koje ulaze zapisnici o višku i zapisnici o manjku. Stoga, vještak zaključuje da je količinski manjak na navedeni datum 1200 pari obuće, ukupne vrijednosti 179.470,00 kuna.
20.4. Obrana je opetovano prigovarala takvom načinu provedbe inventure koja je rađena u vrijeme kada je u prodavaonicu dolazila nova roba. Vještak je utvrdio da je istinita ova primjedba i da je od 9. do 13. listopada 2015. u trgovinu u [adresa] prispjelo ukupno 34 kartona robe. Time je nedvojbeno dokazano da je roba dolazila neposredno prije inventure i tijekom same inventure. No, vještak tvrdi da ta činjenica ne utječe na rezultate inventure jer da iz Knjige popisa nije vidljivo da je izvršeno zaduženje po navedenim primkama.
20.5. Primjedba obrane da je kao prilog optužbe pod rednim brojem 000027 u spis uvršten nalog za promjenu cijena broj 20/35 koji se ne odnosi na prodavaonicu Planet obuća broj 10 u [adresa], nego na prodavaonicu Planet obuća broj 35 u Zagrebu je također opravdana. Naime, vještak je na raspravi odgovorio na ovu primjedbu utvrdivši da je ona točna, ali da se o njoj ne može očitovati na tom ročištu. U vezi navedene primjedbe, sud je pregledom dokumentacije utvrdio da se od stranice 318. do 321. spisa nalaze dokazi optužbe (računi), ali da se na njima kao mjesto navodi grad Dubrovnik, a ne [adresa].
20.6. Obrana je problematizirala razloge utvrđenog manjka i postavila je pitanje vještaku da utvrdi da li je u trgovini nastao manjak zbog prodaje robe putem računa koji nisu evidentirani u poslovnoj dokumentaciji oštećenog društva i da li su ti računi izdani po imenu operatera i koji iznos manjka je nastao na taj način, te potom može li se utvrditi koja je od okrivljenica prodavala robu na taj način?
20.7. Dopunom vještačenja od 29. studenog 2023., vještak je odgovorio da je utvrdio da je do manjka u prodavaonici Planet obuće broj 10 u [adresa] došlo zato što se pojedina roba prodavala izdavanjem računa koji nisu evidentirani, ali nije utvrdio tko je od okrivljenica na ovaj način vršio prodaju ''jer ti računi nisu izdani po imenu operatera i okrivljenice ih nisu potpisale, te nije utvrđeno o kojem iznosu se radi''. Visinu manjka vještak je utvrdio na temelju podataka inventure koja je provedena na dan 10. listopada 2015. Utvrdio je da je inventurna komisija ručno upisivala zatečena stanja i da su članovi komisije potpisali Inventurne popisne liste. Inventurne liste su mu služile za utvrđivanje financijske vrijednosti robe koja je dalje služila za usporedbu s Knjigom popisa.
20.8. Obrana je prigovarala vještačenju tvrdeći da ono polazi od popisnog stanja na dan 31. prosinca 2014. koji je sačinila inventurna komisija oštećenog društva iz koje proizlazi da je inventurno stanje jednako knjigovodstvenom stanju na dan 31. prosinca koje iznosi 2.353.609,00 kina, tj. da nema manjkova ni viškova. Međutim, obrana je dostavila sudu Odluku direktora ošt. društva od 7. siječnja 2015. iz koje je vidljivo da je nakon godišnje inventure 2014. u trgovini Planet obuća 10, [adresa] utvrđen manjak od 4.047,00 kuna. Vještak se na ovu primjedbu obrane očitovao navodeći da je o tome zatražio pojašnjenje od oštećenog društva, te da mu je predočena Inventura- popis robe broj 14/1. Slijedom utvrđenog, vještak se očitovao da je oštećeno trgovačko društvo izradilo Inventuru-popis robe 14/2 u koju je unijelo generirane podatke na dan 31. prosinca 2014, tako da oni predstavljaju stvarne podatke o vrijednosti robe na navedeni dan u prodavaonici. Stoga vještak smatra da dostavljena Odluka o solidarnom pokriću inventurnih manjkova po godišnjoj inventuri 2014. od 7. siječnja 2015. ne utječe na zaključke iz njegovog vještačkog nalaza iz siječnja 2017.
21. U pogledu nejasnoća, nedoumica i ozbiljnih manjkavosti između utvrđenog činjeničnog stanja i onog inkriminiranog, valja istaknuti da je tvrdnja optužbe da su sve tri okrivljenice zajednički i po dogovoru kupcima izdavale ručno pisane račune serijskih brojeva: [serijski broj], 0149901, 0179567, 0060394 i 0109884, kojim računima nisu bile zadužene i koji nije ovjerila Porezna uprava. Tužitelj tvrdi da su sve tri optužene zajednički pronevjerile iznos od 179.470,00 kuna na ime prodane robe koja nije evidentirana u blagajni društva. Međutim, pregledom navedenih 5 računa kao dokaza koji se nalaze u spisu, sud je utvrdio da račun broj: 0109882 glasi na iznos od 239,00 kuna, da račun broja: 0149901 glasi na iznos od 159,00 kuna, račun broj: 0179567 glasi na iznos od 239,00 kuna, račun broj: 0149901 glasi na iznos od 159,00 kuna, račun broj: 0060394 glasi na iznos od 153,30 kuna te da račun broj: 0109884 glasi na iznos od 239,00 kuna. Nema podataka tko je izdao te račune, ali na njihovim poleđinama je upisano da su ČE, NE i CE bile osobe koje su po navedenim računima kao kupci reklamirali obuću. Zbroj navedenih 5 računa jest 1.577,30 kuna što je više od 100 puta manji iznos od onoga koji se okrivljenicama kao pronevjereni stavlja na teret.
22. Zaključak suda o činjeničnoj i pravnoj neutemeljenosti ovakve optužnice potkrepljuje i sam oštećenik svojim dopisom policiji od 20. svibnja 2016. Naime, tim podneskom oštećeno društvo objašnjava policiji o tome kako je mogao nastati utvrđen manjak od 179.470,00 kuna navodeći da je ''utvrđena razlika mogla nastati na samo jedan način, a to je da je roba otuđivana iz prodavaonice od strane osoblja prodavaonice''. Tako su utvrdili da je osoblje ''vršilo prodaju putem ručno fiskaliziranih računa koji nisu ovjereni u Poreznoj upravi, a koje su same kupile s ciljem da bi sebi ostvarile protupravnu financijsku korist''. Unatoč navedenoj tvrdnji o samo jednom jedinom načinu na koji je mogao nastati utvrđeni manjak, oštećeno društvo ipak dodaje da postoji i ''drugi modus proizašlog manjka, a taj je da su uposlenice malverzaciju činile putem izrade fiktivnih računa''.
22.1. Ovosudnom vijeću nije jasno na koji način su postupale okrivljenice i kako je nastao utvrđeni manjak u inkriminiranom periodu u prodavaonici Planet obuće broj 10 u Našicama? Radi li se o tome da su sve tri okrivljene kao trgovkinje u navedenoj prodavaonici pronevjerile novac iz blagajne ili su krivotvorile račune na način da su izdavale neistinite račune, kao što su to optužene pod točkom a). Odnosno jesu li one krivotvorile račune tako da su na njima lažno evidentirale akcijsku prodaju (prodaju s popustom), iako tu robu nisu prodale, a potom su izdavale storno račune, kao što je to navedeno pod točkom b) optužnice. Moguće je i da su one u stjecaju počinile kazneno djelo pronevjere i jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja, ali i oba produljena kaznena djela krivotvorenja i pronevjere. Potom iz ovakvog činjeničnog opisa optužnice za zaključiti je i da su one počinile jedno kazneno djelo krivotvorenja u stjecaju s jednim produljenim djelom pronevjere. Iz opisa optužbe nije jasno da li je pod točkom a) pravno opisano kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 ili tu pravnu kvalifikaciju treba primijeniti pod činjenični opis točke b) optužnice? Ili pak obratno?
22.3. Posebno je nejasna uloga svake od okrivljenica u počinjenju kaznenog djela pod točkom a). Što je tu činila okr. VE, što okr. JE, a što okr. ĆE Koja bila njihova kolektivna počiniteljska volja, a koji je pojedinačni udio svake od njih? Koji je bitan značaj svakog tog pojedinačnog udjela svake okrivljenice? Nije opisana njihova tzv. funkcionalna vlast nad djelom koja podrazumijeva da svaka od njih ima takvu poziciju bez koje se ne može izvršiti kazneno djelo koje je opisano pod točkom a) optužnice. Objektivno i razborito rezonirajući nerealno je tvrditi da su sve tri okrivljenice postupale zajednički i da je svaka od njih u bitnom sudjelovala u počinjenju radnje prilikom izdavanja citiranih fiktivnih računa iz točke a). Da li je tu prvookrivljena kao poslovođa imala stvarnu vlast nad djelom, a da su drugookrivljena i trećeokrivljena bile samo pomagači? Moguće su i drugačije kombinacije, a objektivno je moguće i da je prvookrivljena bila sudionik u užem smislu i to u vidu poticatelja, dok su ostale dvije bile su/počiniteljice. Nužno je bilo dokazati da su sve tri postupale s izravnom namjerom (direkti dolus) jer su optužene da su postupale upravo s takvim oblikom krivnje. Do kraja postupka tužitelj nije uspio dokazati postojanje njihove izravne namjere kao supočiniteljica dvaju kaznena djela.
23. Navedene primjedbe zorno ukazuju da optužba naprosto nije izvan svake razumne sumnje uspjela dokazati sve relevantne činjenice nužne za donošenje osuđujuće presude kako su to optužene okr. VE, okr. JE i okr. ĆE.
24. Iz vještačenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice na kojima se zasnivaju obilježja (bića) kaznenih djela za koje se terete optuženice. Vještačenjem je utvrđeno da je u trgovini nastao manjak zato što se pojedina roba prodavala izdavanjem računa koji nisu evidentirani. No, ovdje ključno to što na bitne primjedbe o načinu provođenja sporne inventure i vođenju poslovnice vještak nije mogao jasno, konzistentno i uvjerljivo izjasniti. Sud nije po službenoj dužnosti odredio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku jer ovdje nije problem u tome tko će post festum na temelju poslovnih knjiga provesti sudsko vještačenje, nego tko je i na koji način vodio poslovne knjige i kako je prethodno provedena inventura.
25. Na ovom mjestu treba jasno reći da sud nije zauzeo stav da je obrana opt. VE i okr. JE te okr. ĆE vjerodostojna. Njihova obrana ne isključuje i objektivnu mogućnost da su one doista po dogovoru i zajednički počinile kazneno djelo protiv imovine - prijevaru i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenja službene ili poslovne isprave, baš tako kao što su i optužene. Razumno je pokloniti ograničeno povjerenje njihovoj obrani koja suglasno govori da je tu riječ o financijskim malverzacijama uprave i o vrlo kompliciranom i nejasnom načinu knjigovodstvenog dijela njihovog posla nastalog uslijed stalnih sniženja i raznoraznih akcija kojima je uprava željela privući kupce, nakon što je u [adresa] otvorena prodavaonica obuće konkurentskog poduzeća. Dakle, opt. VE kao poslovođa i okr. JE kao v.d. poslovođe, te okr. ĆE kao prodavačica, možda doista jesu pronevjerile utrške od prodane robe i možda su krivotvorile račune, baš kao što je to navedeno pod točkama a) i b) optužnice (ili obrnuto). No, možda i nisu.
26. Sud ne tvrdi da je njihova obrana istinita, već da postoji sasvim vjerojatna mogućnost da je tome tako. To bi značilo da je objektivno moguće da je nastali manjak posljedica administrativno-tehničke greške kod zaduživanja/razduživanja robe. Za te i takve greške su možda odgovorne upravo ovdje optužene sve tri okrivljenice. Moguće je da su one bile nedovoljno pažljive, te da nisu postupale prema uputama poslodavca u vezi izdavanja i načina vođenja računa kod sniženja ili povrata robe. Takva mogućnost pogreške u vođenju evidencije oko kupnje obuće na sniženju ili koja je na akcijama (''1 par obuće za 2'', ''2 za 3'' i sl.), te reklamacije i povrata robe koja je bila na akciji doista postoji. Te i takve pogreške nisu neke teoretske naravi, već su realno moguće. Ipak, njihova eventualna nemarnost, neurednost, netočnost, aljkavost ili šlampavost u vezi posla i izvršavanja poslovnih zadataka i obaveza kao prodavača u prodavaonici ujedno ne znači i njihovu unaprijed stvorenu svijest i formiranu volju za učin kaznenih djela. Da je tome moguće tako proizlazi iz iskaza svjedokinje IE koja je dugogodišnja poslovođa u trgovini Planet obuće. ona je između ostalog navela da je dužnost svake savjesne poslovođe bila da provjeri stanje robe, tj. da pregleda robu s primkom kad stigne u trgovinu i da potpiše primitak robe ako je sve u redu. Ako ima problema u vezi pristigle robe, savjesna trgovkinja je trebala obavijestiti upravu u Zagreb i provjeriti o čemu se radi. Jednako je trebalo postupiti i ako je došlo više robe od naručene. Ona je iskazala i to da je glavni model zaduživanja u prodavaonici Planet obuća bio elektronskim putem te da se nerijetko događalo da je neka roba bila evidentirana na stanju, ali da stvarno nije bila u skladištu, već ''u dolasku''. Roba je dolazila vlakom i uvijek je kasnila dva do tri dana. Potom i iskaz svjedoka EE ide u prilog zauzetog stajališta suda da nije dokazano da je predmetni posljedica počinjenja kaznenih djela. Naime, sasvim je nelogično da ovaj svjedok kao direktor oštećenog poduzeća u pogledu ozbiljne optužbu za kaznena djela pronevjere i krivotvorenja navodi ''da nije siguran da su radnice bile svjesne toga što rade, već da su se radnice u svemu tome izgubile''. Dakle, iako su sve tri okr. optužene da su kao prodavačice na radnom mjestu pronevjerile veliku svotu novca, te da u namjeri da se nepripadno okoriste nisu kupcima izdavale ručno pisane račune iz valjane i ovjerene Popisne knjige, i iako je svaka od njih tri optužena da je falsificirala znatan broj računa, direktor društva Nina Commerce kojemu su imenovane okrivljenice prije više od 10 godina načinile štetu veću od 300 tisuća kuna, ipak na sudu izjavljuje da ''nema ništa protiv njih, čak je za jednu intervenirao da se zaposli''.
27. Sumirajući sve činjenice ovosudno vijeće je stajališta da je uslijed svih prethodno opisanih manjkavosti u činjeničnom i pravnom opisu inkriminiranih kaznenih djela te neodgovorenih pitanja obrane o spornim tvrdnjama optužbe, predmetna optužba ostala samo kao jedna od mogućih varijanti ovog događaja, ali ne i jedino moguća. Tužitelj, naprosto svoju optužnu tvrdnju nije potkrijepio dovoljno uvjerljivim, okolnosnim i obrazloženim dokazima. To ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata. Teret dokazivanja je uvijek na strani tužitelja, pa se svaka ozbiljna sumnja u postojanje odlučnih činjenica mora odraziti u korist okrivljenika. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima ili na sudačkim mišljenjima i osjećajima ili na slobodnim uvjerenjima, niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne (čak vjerojatnije i od suprotnog zaključka), već jedino i isključivo na činjenicama i to na odlučujućim, važnim, tj. pravno relevantnim činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti i koja vrijedi jednako za sve. Samo odlučne činjenice predstavljaju element bića kaznenog djela. One činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti dokazane sa stupnjem izvjesnosti. Drugim riječima rečeno, postojanje inkriminirajućih činjenica mora biti izvan svake razumno moguće sumnje. Odlučna činjenica koja ide na teret optuženiku (u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve mjere da ne postoji niti razborita mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi isključila njeno postojanje. Riječ je o pravnom pravilu koje određuje dokazni standard koje je poznato po latinskom nazivu ''in dubio pro reo'' (u sumnji u korist optuženika). Ovo pravilo govori o tome kako sud treba postupiti kada mu nije jasno da li postoje ili ne postoje relevantne činjenice, ali se ipak mora opredijeliti u određenom smjeru budući da kazneni predmet ne smije ostati neriješen. Krajnja konzekvenca opisanog pravnog pravila je mogućnost i da počinitelj bude oslobođen. No, to je ipak društveno i moralno prihvatljivije od mogućnosti da nevina osoba bude osuđena.
28. Pravno pravilo ''in dubio pro reo'' je neodvojivo povezano s pretpostavkom okrivljenikove nevinosti koja je regulirana člankom 3. stavkom 1. ZKP. Oba ova pravila su izraz jamstva humanog odnosa suda prema optuženiku. Ovaj humani odnos je u konačnici izražen predmetnom oslobađajućom presudom jer se, ostavši u dvojbi, sud uvijek opredjeljuje za ono stajalište koje je povoljnije za okrivljenika.
29. Budući da su sve tri okrivljenice oslobođene optužbe, oštećeno trgovačko društvo je upućeno da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Ujedno je odlučeno da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenica i nužni izdaci i nagrada branitelja okr. VE padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud donijeti posebno rješenje.
30. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 3. listopada 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivan Sajter
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. ODO Osijek na broj: K-DO-219/2016
2. I-okr. VE
3. Branitelj I-okr. Dejan Španović, odvjetnik iz Zagreba
4. II-okr. JE
5. III-okr. ĆE
6. Punomoćnik ošt. Davorin Ivančić, odvjetnik iz Zagreba
