REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-833/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja UNEX MEDIA d.o.o., Zagreb, Ilica 26, OIB: 31668116417, kojeg zastupa punomoćnik Ivan-Zvonimir Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 8, protiv tuženika KONZUM plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smolek i Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 19, radi isplate iznosa od 380.641,43 EUR, zaključio je glavnu raspravu 8. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ane Mikulec, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o. i punomoćnika tuženika Ladislava Škrinjara, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Smolek i Škrinjar d.o.o., te objavio rješenje i presudu 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-180/2020 od 8. travnja 2020. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 380.641,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate, te naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 835,29 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 8. travnja 2020. do isplate i predvidive troškove postupka u iznosu od 10,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim od 8. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 8 dana.

i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 380.641,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 43.623,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 50.921,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Tihana Sudar, Zagreb, Frankopanska 2A, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-180/2020 od 8. travnja 2020.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je tužiteljev račun izdan društvu KONZUM d.d., a ne tuženiku te da ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer je ispostavljen za tražbinu naknade štete. U cijelosti je osporio spornu tražbinu u bitnome navodeći kako iz izvatka iz poslovnih knjiga nije razvidno o kojoj tražbini se radi, odnosno na temelju koje usluge / robe je nastala sporna tražbina. Nadalje navodi da je tuženik osnovan upisom u sudski registar tek 15. lipnja 2018. i nema nikakvih poslovnih odnosa s tužiteljem niti nepodmirenih obveza prema tužitelju.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda, poslovni broj Povrv-833/2021 od 7. travnja 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora te je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev. U bitnome je naveo da je u razdoblju od 2012. do 2017. tužitelj sklopio Ugovore o poslovnoj suradnji s Agrokor d.d., Zagreb, Marijana Čavića 1, OIB: 05937759187 i drugim povezanim društvima koncerna Agrokor, kojima je tužitelj obvezao obavljati poslove vezano za zakup oglasnog prostora u interesu Agrokora i povezanih društava koncerna kao naručitelja, dok su se marketinške usluge svodile na planiranje i zakup oglasnog prostora za naručitelja. Nadalje navodi da je tužitelj sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji broj 2015-0181 od 2. siječnja 2015. s društvom KONZUM d.d., Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB: 29955634590, na temelju kojeg je tužitelj obavljao poslove planiranja i zakupa medijskog prostora za potrebe navedenog društva. Navodi da je i nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nastavio pružati ugovorenu službu sukladno sklopljenom ugovoru, na temelju zahtjeva društva KONZUM d.d., kao naručitelja, za što je ispostavio račune koje su u međuvremenu i podmirene. KONZUM d.d. je od tužitelja zatražio da osmisli media plan s pripadajućim troškovnikom, što je tužitelj i isporučio, a nakon odobrenja media plana od strane navedenog društva realizirane su Internet i TV kampanje u različitim medijima koji trošak je tužitelj fakturirao navedenom društvu, uvećano za ugovorenu agencijsku proviziju od 1,5%. Takvo obavljanje službe trajalo je sve do kolovoza 2017. Tužitelj je nakon što je proteklo više od tri mjeseca od otvaranja postupka izvanredne uprave zaprimio obavijest 12. srpnja 2017. u kojoj se navodi kako je ugovor prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave prema odredbama članka 37. Zakona o postupku izvanredne uprave i odredbama članka 193. i 195. Stečajnog zakona, što je tužitelj osporio. Navodi da predmetni ugovor o poslovnoj suradnji po svojoj pravnoj prirodi nije ugovor o djelu, niti ugovor o nalogu, već ugovor o službi zbog čega otvaranjem postupka izvanredne uprave nije prestao po samom zakonu. Navodi da je izvanredni povjerenik prešutno očitovao volju za nastavak tog ugovora sukladno odredbi članka 181. stavka 1. Stečajnog zakona jer je tužitelj na temelju zahtjeva KONZUM d.d. nastavio obavljati ugovorenu službu. Nakon toga da je tuženik dostavom obavijesti od 5. srpnja 2017., koju je tužitelj primio 12. srpnja 2017., jednostrano, prijevremeno i bez pravne osnove raskinuo predmetni ugovor. Ugovor je prvotno bio sklopljen na određeno vrijeme do 31. prosinca 2015. s automatskim produženjem za sljedeću godinu ako ne bude otkazan najmanje 60 dana prije njegova isteka. Stoga je ugovor vrijedio i za cijelu 2017. godinu jer nije otkazan 60 dana prije 31. prosinca 2016. Tužitelju je nastala šteta koja se sastoji u agencijskoj proviziji koju bi očekivano ostvario u 2017. godini na temelju budžeta oglašavanja društva KONZUM d.d., što iznosi 69.464,36 EUR te pripadajući AVB (agencijski bonus na volumen) za taj budžet u iznosu od 311.177,07 EUR, odnosno ukupno 380.641,42 EUR.

5. U nastavku postupka tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje u bitnome navodeći da je Ugovor o poslovnoj suradnji prestao na temelju zakona, otvaranjem postupka izvanredne uprave jer se radi o ugovoru o djelu. Navodi da prema članku 191. Stečajnog zakona ugovor o službi ima značajke ugovora o radu, da su stranke predmetnog ugovora trgovačka društva (pravne osobe) koja ne mogu biti niti radnik niti služboprimac, niti poslodavac drugog trgovačkog društva.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga (str. 5 spisa), izvatka iz sudskog registra (str. 6- 9 spisa), računa broj 58-1-100019/2018 od 15. siječnja 2019. (str. 16 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za KONZUM plus d.o.o. (str. 17-24 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra (str. 76-84 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji između tužitelja i LEDO d.d. (str. 148-153 spisa), obavijest izvanrednog povjerenika od 5. srpnja 2017. u odnosu na ugovor zaključen s LEDO d.d. (str. 154 spisa), Ugovora o poslovnoj suradnji s AGROKOROM d.d. od 6. ožujka 2012. s pripadajućim dodacima (str. 155-172 spisa), Sporazuma između UNEX GRUPA d.o.o i AGROKOR d.d. od 1. ožujka 2012. (str. 173-176 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za UNEX MEDIA d.o.o. (str. 177-183 spisa), Ugovora o poslovnoj suradnji br. 2015-0198 od 1. siječnja 2015. (str. 184-189 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-1138/17 od 10. travnja 2017. (str. 190-194 spisa), računa i e-mail korespondencije (str. 195- 973, 1004-1038 i 1047-1062 spisa), dopisa od 5. srpnja 2017. (str. 974 spisa), e-mail od 31. srpnja 2017. i sporazum o podmirenju tražbine vjerovnika (str. 977-980 spisa), Pravno mišljenje Pravnog fakulteta od 25. ožujka 2019. (str. 981-1003 i 1039-1044), Sporazuma o oglašavanju i Ugovora o emitiranju promidžbe (str. 1063-1176 spisa), dopisa od 31. prosinca 2018. (str. 1176-1178 spisa), opomene pred tužbu (str. 1080- 1083 spisa), te Ugovora o uređenju međusobnih poslovnih odnosa (str. 1097-1107 spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 380.641,42 EUR po osnovi naknade štete zbog neosnovanog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji broj 2015-0181 od 2. siječnja 2015.

9. Uvidom u tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga (str. 5 spisa) utvrđeno je da se odnosi na račun broj 50-1-100019/2018 od 31. prosinca 2018. (str. 16 spisa). Uvidom u račun broj 58-1-100019/2018 od 15. siječnja 2019. (str. 16 spisa) utvrđeno je da je ispostavljen društvu KONZUM d.d. po osnovi naknade štete na temelju neosnovanog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji broj 2015-0181.

10. Prema odredbama Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 85/24. i 145/24.) račun je knjigovodstvena isprava čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene i da obuhvaća sve podatke (elemente) potrebne za unos u poslovne knjige. Na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24. i 52/25.) račun mora, između ostalog, sadržavati količinu ili opseg i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara, te vrstu i količinu obavljenih usluga, zatim datum isporuke ili obavljene usluge, te vrstu i količinu isporučenih dobara i obavljenih usluga. Iz navedenog proizlazi da se za tražbinu po osnovi naknade štete ne može ispostaviti račun. Zbog toga je sud utvrdio da nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga, kao što to osnovano ističe tuženik. Stoga je, na temelju odredbe članka 452. stavka 1. ZPP-a, sud rješenjem u cijelosti ukinuo citirani platni nalog i presudom odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Nije sporna činjenica da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave nad dužnikom Agorkor koncern d.d. te nad dužnikovim povezanim i ovisnim društvima, među kojima se nalazi i KONZUM d.d., a ta činjenica proizlazi i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-1138/17 od 10. travnja 2017.

12. Nije sporna niti činjenica da su tužitelj i KONZUM d.d. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji br. 2015-0181 od 2. siječnja 2015. (str. 184-189 spisa; dalje: Ugovor).

13. Nije sporno niti da je dopisom od 5. srpnja 2017., koji je tužitelj zaprimio 12. srpnja 2017. (str. 974 spisa; dalje: Dopis), izvanredni povjerenik obavijestio tužitelja da je Ugovor s pripadajućim Aneksima prestao 10. travnja 2017. u skladu s odredbama članka 37. Zakona o postupku izvanredne uprave u društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" broj 32/17., dalje: ZPIU), u vezi s odredbama članka 193. i članka 195. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15., 104/17, 36/22. i 27/24., dalje: SZ), a ta činjenica proizlazi i iz Dopisa.

14. Sporna je pravna priroda Ugovora, odnosno radi li se o ugovoru o službi, kao što to tvrdi tužitelj, ili o ugovoru o djelu, kao što to tvrdi tuženik. Sporno je je li Ugovor prestao po sili zakona otvaranjem postupka izvanredne uprave, kao što to tvrdi tuženik, ili jednostranom izjavom izvanrednog povjerenika, kao što to tvrdi tužitelj. Posljedično, sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štetu u iznosu od 380.641,42 EUR zbog neosnovanog raskida Ugovora.

15. Prema utvrđenju suda, Ugovor, čije su odredbe jasne, prema svom sadržaju, predstavlja ugovor o djelu, kao što to osnovano ističe tuženik, a ne ugovor o službi, kao što to neosnovano ističe tužitelj.

16. Člankom 1. stavkom 1. Ugovora ugovoreno je da je predmet ugovora planiranje i zakup medijskog prostora u elektroničkim medijima, uključujući, ali ne ograničavajući se na TV, radio, Internet; tiskovnim medijima, uključujući, ali ne ograničavajući se na dnevnike, magazine, vanjsko i unutarnje oglašavanje na području Republike Hrvatske. Člankom 1. stavkom 3. Ugovora ugovoreno je da usluga planiranja i zakupa medijskog prostora obuhvaća i sljedeće obveze tužitelja: vođenje pregovora s medijima da bi se postigli najbolji mogući uvjeti plaćanja, planiranje zakupa oglasnog prostora prema planu odobrenom od strane klijenta, jamstvo da svaki zakup oglasnog prostora bude u skladu s proračunom KONZUM d.d., razvijanje i donošenje medijske strategije u pogledu najefikasnijeg načina zakupa oglasnog prostora i korištenja proračuna KONZUM d.d., monitoring realizacije odobrenih planova, izradu odgovarajućih izvještaja na zahtjev KONZUM d.d.

17. Člankom 4. Ugovora ugovoreno je da tužitelj za pružanje usluga iz članka 1. Ugovora ima pravo na agencijsku naknadu u obliku provizije u iznosu od 1,5% za područje Republike Hrvatske 1,5%. Člankom 8. stavcima 1. – 4. Ugovora ugovoreno je da će KONZUM d.d., između ostalog, dostaviti tužitelju cjelokupan reklamni materijal, izrađen u skladu s pravilima struke, dostavljati tužitelju posebne pisane upute/pisani opis zadatka, odnosno zahtjev za izradu medijskog oglašavanja i zakupa oglasnog prostora i vremena u medijima, dostaviti tužitelju na vrijeme podatke o svojim aktivnostima, tržištu te druge nužne podatke, sve u mjeri potrebnoj za izvršenje poslova povjerenih tužitelju ovim ugovorom. Člankom 8. stavkom 6. Ugovora ugovoreno je da se KONZUM d.d. za izvršenje usluga definiranih tim ugovorom obvezuje platiti naknadu tužitelju u iznosu i na način predviđen tim ugovorom.

18. Člankom 11. stavkom 1. Ugovora ugovoreno je da se ugovor sklapa na određeno vrijeme i vrijedi do 31. prosinca 2015. Člankom 11. stavkom 2. Ugovora ugovoreno je da će se ugovor poslije isteka roka iz članka 11. stavka 1. Ugovora svake godine automatski produljivati za sljedeće razdoblje od jedne godine ako ga stranke ne otkažu 60 dana prije njegova isteka.

19. Prema odredbi članka 8. ZPIU, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, u postupku izvanredne uprave na odgovarajući se način primjenjuju postupovna pravila iz posebnog zakona koji uređuje stečaj. Prema odredbi članka 195. SZ-a, na ugovore o djelu kojima se netko obvezao da će za dužnika obavljati određene poslove na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 193. SZ-a. Prema odredbi članka 193. stavka 1. SZ-a nalog dužnika koji se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnoga postupka.

20. U skladu s citiranim odredbama ugovor o djelu kojim se netko obvezao da će za dužnika obavljati određene poslove prestaje po samom zakonu danom otvaranja postupka izvanredne uprave.

21. Prema odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

22. Ugovor, sklopljen između tužitelja i KONZUM d.d., ima sva obilježja ugovora o djelu u smislu odredbe članka 590. ZOO-a jer se radi o ugovoru na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku obaviti posao u vidu planiranja i zakupa medijskog prostora, pri čemu je tužitelj obvezan obavljati sve poslove navedene u članku 1. Ugovora (voditi pregovore s medijima, planirati zakup prema planu odobrenom od tuženika, donijeti medijsku strategiju, izraditi izvještaje), dok se tuženik, odnosno njegov pravni prednik obvezao za to platiti naknadu. Dakle, radi se o ugovoru kojim se tužitelj obvezao obaviti određeni posao prema uputama tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika, dok se tuženik, odnosno njegov pravni prednik obvezao platiti za to naknadu tužitelju.

23. Stoga je Ugovor prestao po samom zakonu danom otvaranja postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017.

24. Ugovor nije ugovor o službi koji ne prestaje otvaranjem postupka izvanredne uprave u smislu odredbe članka 191. stavka 1. SZ-a. Prema odredbi članka 191. stavka 1. SZ-a otvaranjem stečajnoga postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju. U skladu s tom odredbom, da bi neki ugovor imao obilježje ugovora o službi, potrebno je da se ispuni personalni kriterij – da je sklopljen između dužnika kao poslodavca s jedne strane i služboprimca s druge strane. U konkretnom slučaju, Ugovor je sklopljen između dva trgovačka društva, a trgovačko društvo kao pravna osoba ne može biti niti radnik niti služboprimac drugoj pravnoj osobi. Dakle, ugovor o službi u smislu odredbe članka 191. stavka 1. SZ-a ne može biti sklopljen između dva trgovačka društva.

25. Neosnovani su tužiteljevi navodi da je izvanredni povjerenik izrazio volju za nastavkom Ugovora jer kod ugovora koji prestaju po samom zakonu u smislu odredbe članka 195. SZ-a ne postoji pravo izvanrednog povjerenika na izbor u smislu odredbe članka 181. SZ-a.

26. Pored navedenog, iz Dopisa proizlazi da je tim dopisom izvanredni povjerenik naveo kako je Ugovor prestao nastupanjem pravnih posljedica otvaranja postupka izvanredne uprave nad dužnikom i njemu povezanim i ovisnim društvima 10. travnja 2017., u skladu s odredbom članka 37. ZPIU u vezi s odredbama članka 193. i članka 195. SZ-a. Dopis ne predstavlja izjavu o raskidu ugovora kao što to neosnovano tvrdi tužitelj, već obavijest da je Ugovor prestao po samom zakonu danom otvaranja postupka izvanredne uprave, koja pravna posljedica proizlazi iz propisa. Dakle, ne radi se o izjavi o raskidu Ugovora, već o obavijesti o nastupanju pravnih posljedica otvaranja postupka izvanredne uprave. Kako ugovor nije raskinut, ne postoji odgovornost za naknadu štete zbog raskida ugovora u smislu odredbe članka 368. stavka 1. ZOO-a. U slučaju da Ugovor nije prestao po samom zakonu u smislu odredbe članka 195. ZOO-a, kao što to smatra tužitelj, Ugovor ne bi bio raskinut Dopisom jer u njemu nije sadržana izjava o raskidu, već samo stajalište izvanrednog povjerenika da je Ugovor prestao po samom zakonu nastupanjem pravnih posljedica otvaranja postupka izvanredne uprave. Kada ne bi bile ispunjenje pretpostavke za prestanak Ugovora po samom zakonu, Ugovor bi i dalje bio na snazi što znači da bi tužitelj mogao ispuniti svoju obvezu iz Ugovora i zahtijevati ispunjenje od tuženika, ali ne postoji odgovornost za naknadu štete zbog raskida Ugovora kada tuženik nije dao izjavu o raskidu Ugovora.

27. Uzevši u obzir navedeno, a s obzirom na to da je u konkretnom slučaju sporno pravno pitanje kako okvalificirati pravni odnos između tužitelja i tuženika, odnosno tuženikovog pravnog prednika (kao ugovor o djelu ili kao ugovor o službi), te da je Ugovor jasan pa nema potrebe za njegovim tumačenjem, sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu ML i MLA te NL i PL te za provođenje financijskog vještačenja te tuženikov dokazni prijedlog za saslušanjem bivšeg izvanrednog povjerenik IL jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio da Ugovor nije prestao neosnovano, jednostranim raskidom od strane izvanrednog povjerenika, već po samom zakonu otvaranjem postupka izvanredne uprave nad tuženikovim pravnim prednikom zbog čega tužitelj nema pravo na naknadu štete u spornom iznosu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2956/2023-2 od 11. listopada 2023., Pž-1953/2022-9 od 31. siječnja 2023., Pž-761/2023-4 od 28. ožujka 2023.). Zbog toga je sud utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim pa je odlučio kao u točki I. izreke presude.

29. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora od 380.641,42 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati sljedeći troškovi: sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 5.728,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastavljanja obrazloženih podneska od 1. rujna 2023., 15. siječnja 2024., 4. travnja 2024. i 29. studenog 2024., svaki u iznosu od 5.728,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 22.912,00 EUR te zastupanja na ročištu 8. rujna 2024. u iznosu od 5.728,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 34.368,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 8.592,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 42.960,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR, u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbom o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 43.623,61 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o tražbini po osnovi naknade štete. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

30. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja žalbe od 29. travnja 2021. s PDV- om u iznosu od 7.160,00 EUR jer se radi o žalbi protiv rješenja kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i određeno da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, koja žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem drugostupanjskog suda. Iz istog razloga tuženiku nisu priznati troškova sudske pristojbe za žalbu od 29. travnja 2021. u iznosu od 663,61 EUR. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 24. rujna 2021. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da njime tuženik obavještava sud o novom punomoćniku što je trebao učiniti prilikom poduzimanja prve parnične radnje. Iz istog razloga tuženiku nije priznat niti trošak sastavljanja podneska od 21. travnja 2021. s PDV-om u iznosu od 7.160,00 EUR jer tim podneskom tuženik samo obavještava sud o uplati sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, a dokaz o tome je trebao dostaviti već uz prigovor protiv rješenja o ovrsi. Tuženiku nisu priznati troškovi sastavljanja podnesaka od 16. studenog 2023., 5. rujna 2024., 11. rujna 2024., 7. ožujka 2025. i 16. srpnja 2025. s PDV-om u iznosu od 7.160,00 EUR za svaki podnesak jer, s obzirom na njihov sadržaj, ti podnesci nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da u njima tuženik u bitnome ne iznosi ništa novo, već u bitnome sadržajno ponavlja navode iz ranijih podnesaka. Također nije priznat sastav podneska od 6. svibnja 2025. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR, s obzirom da se radi o požurnici koja u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bila potrebna za vođenje ove parnice. Tuženiku nije priznat trošak dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR jer je taj trošak nastao tuženikovom krivnjom budući da tuženik nije platio pristojbu u trenutku podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi kada ta obveza nastala za tuženika pa je zbog toga moralo biti doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća navedena dodatna pristojba. Zbog toga tuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom u iznosu od 50.921,88 EUR pa je u točki III. izreke presude u tom dijelu odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim

pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Zagreb, 3. listopada 2025.

Sudac

Jasenka Rundek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.