REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8531/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. TČ, zbog prekršaja iz čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22 i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. TČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj: Pp-3043/2025-7 od 18. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I U povodu žalbe okr. TČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. TČ činjenično opisano pod t. I. izreke pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Odbija se žalba okr. TČ protiv prvostupanjske presude kao neosnovana te presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. TČ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. TČ proglašen je krivim zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude u t. I., pravno označenog kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. (pravilno st. 1.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj je okrivljeniku izrečena novčana kazna od 300,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 39,82 eura za koliko se umanjuje novčana kazna tako da ima za platiti 260,18 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine tog iznosa ako novčanu kaznu plati u navedenom roku, dok je oslobođen obveze naknade troška prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u vezi s čl. 50. st. 2. PZ-a okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja bivše supruge MČ na udaljenosti u koncentričnom krugu od 100 m od iste na području Republike Hrvatske u trajanju od šest mjeseci.

2. Protiv te presude okr. TČ je pravodobno putem branitelja Vladimira Burića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, dok je počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi ističe da je sud odluku o krivnji okrivljenika utemeljio isključivo na iskazu žrtve MČ, dok nije točan navod suda da je okrivljenik priznao prekršaj budući da je bio u velikom stresu jer nikada prije nije privođen i zadržavan pa je sud donio pogrešan zaključak a okrivljeniku nije dana niti prilika da pročita zapisnik. Ističe da je zajedničko dijete privremeno povjereno na skrb okrivljeniku pa je bivša supruga ovom prekršajnom prijavom htjela narušiti čast i ugled okrivljenika na što ukazuje i činjenica da nije odmah nakon navodnog nasilja podnijela prijavu policiji već je isto navela u svojoj izjavi pred Zavodom za socijalni rad u Osijeku koji odlučuje o dodjeljivanju djeteta na skrb i odgoj jednom od roditelja, s time da je ista i ranije prijavljivala okrivljenika ali nije bilo elemenata za postupanje policije. Navodi da sud nije saslušao svjedoke koji su u predmetno vrijeme bili s okrivljenikom i to njegove roditelje čije saslušanje je i predložio kao i da se izlista telefonski popis poziva kako bi se vidjelo u koje vrijeme i koji dan je do pozivanja došlo, a što sud nije prihvatio jer se prema navodima suda na ročištu takvi dokazi ne izvode za tako beznačajno djelo.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Prvostupanjski je sud opravdano prije svega na temelju obrane okr. TČ u kojoj je okolnosno priznao sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja za koji se tereti, koju obranu je jasno potvrdila i žrtva, bivša okrivljenikova supruga MČ u kojoj je ista detaljno opisala kako ju je okrivljenik učestalo pa i kritičnog dana, putem telefona nazivao „kurvom i droljom“ i da im se zbog toga raspao brak, koje riječi su ju uznemirile pa je tražila i produljenje mjere zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja veze s njom, imao dostatno osnova za pravilan zaključak da je time okrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve izazvalo uznemirenost.

6.2. Nije osnovan žalbeni navod da okrivljenik nije priznao krivnju za počinjeni prekršaj te da je njegovu obranu prvostupanjski sud pogrešno protumačio, budući da iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika (str. 24 spisa) nedvojbeno proizlazi očitovanje o njegovoj krivnji i optužbi, pritom izražavajući iskreno kajanje zbog svog ponašanja, nakon čega je bio prisutan iskazivanju svjedokinje MČ za koju nije imao pitanja, a koji zapisnik je vlastoručno potpisao bez primjedbi. Nadalje, žalbeni navodi o tome da je sud trebao ispitati i okrivljenikove roditelje radi pravilnog i potpunog utvrđenja svih relevantnih činjenica, također nisu osnovani budući da prije svega te dokaze okrivljenik nije predlagao tijekom postupka, a radi se o dokazima za čije postojanje je znao pa ih ne može predlagati u žalbi. Isto tako iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika nije vidljivo da bi sud odbio izvođenje tih dokaza zbog "beznačajnosti djela", kako se to ističe u žalbi. Osim toga, po ocjeni ovog suda je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza.

6.3. Stoga su žalbeni navodi kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju istinitost svog iskazivanja te iskazivanja ispitane svjedokinje koji su u potpunosti usuglašeni te na takvim iskazima pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, paušalni i neosnovani. Prvostupanjski je sud jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti žalitelja onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

6.4. Po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj opisuje ranije ponašanje žrtve nasilja (da ga je prijavljivala ali bez uspjeha) ni na koji način ne utječu na okrivljenikovu prekršajnu odgovornost niti ga to može ekskulpirati. Isto tako niti činjenica što je žrtva nasilja o predmetnom događaju nakon nekoliko dana ispričala nadležnom Zavodu za socijalni rad koji je nasilje i prijavio (što je njegova dužnost sukladno čl. 23. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) nema utjecaja na odluku o krivnji okrivljenika niti dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Ostali žalbeni navodi u kojima okrivljenik pokušava umanjiti i relativizirati predmetni događaj, navodeći da nije počinio prekršaj, nisu osnovane nove činjenice u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

7. Budući da je opisanim ponašanjem kao u t. 6.1. ove presude, okr. TČ ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (a ne čl. 22. st. 3. tog zakona kako je pravno označeno u izreci), a kako je to i sam prvostupanjski sud pravilno obrazložio u prvostupanjskoj presudi, to je ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci izreke pa je odlučeno kao u t. I. ove presude.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao prije svega blažu vrstu kazne - novčanu kaznu (za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana alternativno i kazna zatvora do 90 dana), a potom i najnižu novčanu kaznu za taj prekršaj (300,00 eura) koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Izricanjem novčane kazne u najmanjem zakonom propisanom iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj, vidljivo je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud uračunao u izrečenu novčanu kaznu vrijeme koje je okrivljenik proveo lišen slobode te ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji – zaštitnoj mjeri zabrane zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja bivše supruge MČ na udaljenost od 100 m ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Isto tako je pravilno ocijenio da se njom otklanja ugroženost žrtve nasilja u obitelji te je tako izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, sukladno čl. 51.a PZ-a, posebno cijeneći navod žrtve da uznemiravanje okrivljenika traje dulji period.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13, u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno od 13,27 eura do 663,61 euro), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te cijeneći imovno stanje okrivljenika odnosno činjenicu da je zaposlen pa 50,00 eura ne predstavlja iznos troška postupka koji bi ugrozio egzistenciju žalitelja niti osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. u vezi s čl. 205. PZ-a (t. II. izreke) te čl. 207. PZ-a (t. I. izreke), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja