Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-776/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., S., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., B. i V. d.o.o., S., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcijske sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije autocesta, složenih cestovnih objekata i žičara, Z., radi uklanjanja reklamnih panoa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-889/22-8 od 31. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-889/22-8 od 31. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
r i j e š i o j e
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/21-03/77, URBROJ: 530-08-3-2-1-22-04 od 27. siječnja 2022. godine. Ujedno je, rješenjem istog poslovnog broja, odbijen tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe (točka II. izreke), prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom tuženiku izvođenja bilo kakvih radova radi rušenja i uklanjanja reklamnih panoa položenih na č.z. 3753/1 i č.z. 9922/42 obje k.o. S. i izdavanja naloga trećim osobama radi tog rušenja i uklanjanja (točka III. izreke), odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog tužiteljeva propuštanja ročišta od 21. listopada 2022. (točka IV. izreke) i odbijen prijedlog tužitelja za naknadu troškova spora (točka V. izreke).
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-340-07/21-03/77, URBROJ: 530-08-3-2-1-21-01 od 8. srpnja 2021., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje reklamnih panoa iz cestovnog zemljišta i zaštitnog pojasa državne ceste, postalo izvršno 6. kolovoza 2021. te se tužitelju nalaže da u roku od 5 dana po primitku rješenja izvrši obvezu uklanjanja pod prijetnjom izricanja novčane kazne.
3. Tužitelj, u žalbi protiv prvostupanjske presude i rješenja, u bitnome ponavlja tužbene navode kojima osporava legitimaciju tuženika za donošenje osporavanog rješenja o izvršenju, a samim time i rješenja o uklanjanju jer tuženik nije vlasnik ni posjednik nekretnine na kojoj su položeni sporni panoi tužitelja pa nema pravni interes koji bi mu postupanjem ili nepostupanjem tužitelja bio povrijeđen ili uskraćen. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze. Izvršenje je predviđeno na način i u vremenu koje može ugroziti zdravlje i živote drugih jer je propušteno utvrditi stanje na terenu, dubinu konstrukcije, stabilnost tla i vrijeme izvršenja. Iz navedenih razloga smatra da je osnovan prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe i određivanja privremene mjere. Drži da je povrijeđeno načelo razmjernosti u izvršenju i nisu mu dostavljeni zapisnici o inspekcijskim nadzorima koji su prethodili donošenju osporenog rješenja tuženika. Uz odgovor na tužbu nisu mu dostavljeni svi privici zbog čega je, a radi očitovanja na odgovor na tužbu, morao izvršiti uvid u spis prije održavanja ročišta od 21. listopada 2022. godine. Opunomoćenik tužitelja je propustio sudjelovanje na tom ročištu, zbog čega je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, o kojem je odlučeno prije donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora i troška sastava žalbe.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je inspekcijski nadzor u predmetnoj upravnoj stvari proveden temeljem ovlasti propisane člankom 3., člankom 10. stavkom 1. podstavkom 1. i člancima 26., 27. i 31. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, broj: 22/14.) i članka 111. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.), a po pisanom podnesku Hrvatskih cesta d.o.o. od 8. ožujka 2021. godine. Sukladno Zakonu o cestama i posebnom zakonu, poslove inspekcije javnih cesta obavlja inspekcija za ceste Ministarstva, a nadzor provodi inspektor za ceste. Ukazuje da, temeljem članka 59. stavka 4. Zakona o cestama, suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. tog članka Zakona daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, u ovom slučaju Hrvatske ceste d.o.o. Tužitelj nije bio prisutan prilikom inspekcijskih nadzora, ali su mu putem pošte dostavljeni zapisnici na očitovanje i, kao dokaz tome, uz odgovor na žalbu dostavlja preslike povratnica. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kontrolnim pregledom od 21. listopada 2021. utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 8. srpnja 2021., slijedom čega su se ostvarili uvjeti za izricanje novčane kazne, temeljem članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).
8. Žalbenim prigovorima tužitelj nije osporio zakonitost prvostupanjske presude, jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, a ne ocjenjivanje zakonitosti inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 8. srpnja 2021. godine. Ovo iz razloga jer u postupku izvršenja nije moguće s uspjehom iznositi prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava.
9. Ovlasti tuženika za postupanje u konkretnoj upravnoj stvari propisane su zakonima na koje se tuženik poziva u odgovoru na žalbu, prema kojima u obavljanju inspekcijskog nadzora ima ovlaštenje donositi rješenje kojim naređuje uklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama pa, posljedično tome, i ovlast za donošenje rješenja o izvršenju.
10. Sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni prigovor tužitelja usmjeren na postupovne povrede zbog neprovođenja predloženih dokaza tužitelja. Ovo stoga jer, prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio pravilno ocijenivši da je izvođenje predloženih dokaza nepotrebno, jer, i po ocjeni ovog Suda, predloženi dokazi (očevid, vještačenje) nisu od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovoj stvari, predmet koje je prisilno izvršenje rješenja.
11. Nadalje, prvostupanjski upravni sud je pravilno odbio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Budući da protiv rješenja o odbijanju odgodnog učinka tužbe samostalna žalba nije dopuštena (članak 26. stavak 2. ZUS-a u vezi s člankom 67. stavkom 1. ZUS-a), ovaj Sud, povodom žalbe tužitelja protiv osporene presude, to rješenje ocjenjuje zakonitim. Naime, žalba protiv rješenja o izvršenju nema odgodni učinak, a što je, sukladno odredbi članka 26. stavka 2. ZUS-a, propisana zapreka za predloženi odgodni učinak tužbe.
12. Prvostupanjski upravni sud je pravilno odbio i prijedlog za izdavanje privremene mjere jer za njezino izricanje nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Za određivanje privremene mjere, bilo novčane ili nenovčane tražbine, osnovna je pretpostavka postojanje predlagateljeve tražbine, time da je izbjegavanje nastanka nepopravljive štete pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, čemu ovdje nije udovoljeno, jer je izostalo postojanje tražbine predlagatelja osiguranja (ovdje tužitelja) prema protivniku osiguranja (ovdje tuženiku).
13. Prigovore tužitelja u odnosu na odbijanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska opunomoćenika tužitelja na ročište od 21. listopada 2021. ovaj Sud nije razmatrao, jer odredbama ZUS-a nije propisano da se protiv rješenja upravnog suda kojim se odlučuje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje može podnijeti samostalna žalba, pa je uputa prvostupanjskog upravnog suda o pravu na žalbu protiv te odluke, nezakonita. S obzirom na navedeno trebalo je, temeljem članka 72. ZUS-a, žalbu protiv odluke o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje odbaciti kao nedopuštenu.
14. Tužitelj nije uspio u sporu pa je, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga odbijen je i sa zahtjevom na naknadu troška sastava žalbe.
15. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1., članka 72., članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.