REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-3221/2023-29

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po pun. Vedrani Milić Grbin odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević&partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika istog te zamjenika punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 71/05 sklopljen dana 24. lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a solemniziran dana 28. lipnja 2005. od strane javnog bilježnika u Trogiru Petra Žanko pod brojem OU-253/05. sadržane u točkama 7. Ugovora koje glase: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 436,52 CHF (slovima: četristotridesetšest 52/100 CHF )obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja...“

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.569,76 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 3,08 EUR od 2.9.2005. pa do isplate

-na iznos od 2,97 Eur od 2.10.2005 pa do isplate

-na iznos od 2,61 Eur od 2.11.2005 pa do isplate

-na iznos od 2,70 Eur od 2.12. 2005 pa do isplate

-na iznos od 0,95 Eur od 2.1. 2006. pa do isplate

-na iznos od 0,16 Eur od 2.2. 2006. pa do isplate

-na iznos od 11,97 Eur od 2.1.2009. pa do isplate

-na iznos od 14,70 Eur od 2.2.2009. pa do isplate

-na iznos od 21,13 Eur od 12.3.2009. pa do isplate

-na iznos od 11,48 Eur od 2.4.2009. pa do isplate

-na iznos od 12,33 Eur od 5.5.2009. pa do isplate

-na iznos od 7,22 Eur od 2.6.2009. pa do isplate

-na iznos od 2,72 Eur od 2.7.2009. pa do isplate

-na iznos od 4,42 Eur od 4.8.2009. pa do isplate

-na iznos od 7,86 Eur od 2.9.2009. pa do isplate

-na iznos od 5,90 Eur od 2.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 3,99 Eur od 2.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 8,38 Eur od 2.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 12,54 Eur od 2.1.2010. pa do isplate

-na iznos od 16,91 Eur od 2.2.2010. pa do isplate

-na iznos od 15,76 Eur od 2.3.2010. pa do isplate

-na iznos od 23,13 Eur od 2.4.2010. pa do isplate

-na iznos od 21,24 Eur od 2.5.2010. pa do isplate

-na iznos od 24,94 Eur od 2.6.2010. pa do isplate

-na iznos od 45,82 Eur od 2.7.2010. pa do isplate

-na iznos od 41,07 Eur od 2.8.2010. pa do isplate

-na iznos od 58,89 Eur od 3.9.2010. pa do isplate

-na iznos od 49,49 Eur od 2.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 42,42 Eur od 3.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 63,92 Eur od 2.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 77,21 Eur od 2.1.2011. pa do isplate

-na iznos od 64,66 Eur od 2.2.2011. pa do isplate

-na iznos od 66,01 Eur od 2.3.2011. pa do isplate

-na iznos od 59,39 Eur od 2.4.2011. pa do isplate

-na iznos od 61,43 Eur od 2.5.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,95 Eur od 2.6.2011. pa do isplate

-na iznos od 87,12 Eur od 2.7.2011. pa do isplate

-na iznos od 110,55 Eur od 2.8.2011. pa do isplate

-na iznos od 101,62 Eur od 2.9.2011. pa do isplate

-na iznos od 86,38 Eur od 2.10.2011. pa do isplate

-na iznos od 87,35 Eur od 2.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 85,83 Eur od 2.12.2011. pa do isplate

-na iznos od 90,88 Eur od 2.1.2012. pa do isplate

-na iznos od 96,44 Eur od 2.2.2012. pa do isplate

-na iznos od 96,60 Eur od 2.3.2012. pa do isplate

-na iznos od 93,11 Eur od 2.4.2012. pa do isplate

-na iznos od 94,53 Eur od 2.5.2012. pa do isplate

-na iznos od 96,61 Eur od 2.6.2012. pa do isplate

-na iznos od 94,37 Eur od 3.7.2012. pa do isplate

-na iznos od 94,56 Eur od 2.8.2012. pa do isplate

-na iznos od 92,49 Eur od 2.9.2012. pa do isplate

-na iznos od 88,65 Eur od 2.10.2012. pa do isplate

-na iznos od 93,33 Eur od 2.11.2012. pa do isplate

-na iznos od 95,03 Eur od 2.12.2012. pa do isplate

-na iznos od 98,03 Eur od 2.1.2013. pa do isplate

-na iznos od 87,54 Eur od 2.2.2013. pa do isplate

-na iznos od 92,27 Eur od 2.3.2013. pa do isplate

-na iznos od 93,36 Eur od 2.4.2013. pa do isplate

-na iznos od 91,23 Eur od 2.5.2013. pa do isplate

-na iznos od 84,93 Eur od 2.6.2013. pa do isplate

-na iznos od 81,02Eur od 2.7.2013. pa do isplate

-na iznos od 84,49 Eur od 2.8.2013. pa do isplate

-na iznos od 85,55 Eur od 2.9.2013. pa do isplate

-na iznos od 92,97 Eur od 2.10.2013. pa do isplate

-na iznos od 89,62 Eur od 2.11.2013. pa do isplate

-na iznos od 91,12 Eur od 2.12.2013. pa do isplate

-na iznos od 92,35 Eur od 2.1.2014. pa do isplate

-na iznos od 86,53 Eur od 2.2.2014. pa do isplate

-na iznos od 88,77 Eur od 2.3.2014. pa do isplate

-na iznos od 87,62 Eur od 2.4.2014. pa do isplate

-na iznos od 85,38 Eur od 2.5.2014. pa do isplate

-na iznos od 84,37 Eur od 2.6.2014. pa do isplate

-na iznos od 84,81 Eur od 2.7.2014. pa do isplate

-na iznos od 87,63 Eur od 2.8.2014. pa do isplate

-na iznos od 90,51 Eur od 2.9.2014. pa do isplate

-na iznos od 90,26 Eur od 2.10.2014. pa do isplate

-na iznos od 91,70 Eur od 2.11.2014. pa do isplate

-na iznos od 93,78 Eur od 2.12.2014. pa do isplate

-na iznos od 92,94 Eur od 2.1.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.2.2015. pa do isplate

-na iznos od 43,41 Eur od 2.3.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.4.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.5.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.6.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.7.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.8.2015. pa do isplate

-na iznos od 94,11 Eur od 2.9.2015. pa do isplate,

sve prema stopi koja se za razdoblje od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015 godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u visini od 2,155,89 eur-a,zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatraženih 235,00 eur-a ( 2,.390,00 eur-a-2.155,89 eur-a) zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 13. lipnja 2023. protiv tuženika na isplatu neosnovano isplaćenog s osnova ništente ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Činjenično tužitelj ističe kako je 24. lipnja 2005. kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 71/05, kreditna partija: 7102746356 (dalje u tekstu: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 švicarskih franaka (dalje u tekstu: CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Tužbom tužitelj navodi kako će određeni tužbeni zahtjev postaviti po dostavi dokumentacije od tuženika a kojem da je uputio takvo traženje dopisom od 12. Lipnja 2023, no da već sada pozivom na članak 186 b st.3. ZPP-a potražuje isplatu preplaćenog na ime ništetne ugovorne odredbe, uvećano za zakonske kamate. U svezi navedenog tužitelj objašanjava da bez dostave dokumentacije nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora isplatiti, a koju tuženik posjeduje u svojim poslovnim knjigama te pridržava pravo određeni zahtjev postaviti po dostavi iste, nakon čega da će specificirati traženje po provedbi vještačenja, Nadalje, činjenično se tužitelj u tužbi poziva na utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VTSRH) u odluci poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojojm je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013

1.1. Podneskom od 8. veljače 2024 zaprimljenim u spis, sadržajno tužitelj postavlja određeni tužbeni zahtjev, I to deklaratorni na utvršenje ništetnosti ugovoren odredbe članka7. te isplatu jer da je tužitelj plaćanjem anuiteta koji su bili uvećani zbog rasta tečaja CHF-a, a u odnosu na HRK, preplatio svoju obvezu prema tuženiku za ukupno 5.557,29 EUR ( 41.871,03 kuna ), ovo nakon što je tuženik dostavio dokumentaciju .Naime tužitelj navodi kako je odredbom članka 7. navedenog ugovora propisano: "...Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 436,52 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…..“ Citiranom ugovornom odredbom, da su sve obveze iz predmetnog kredita vezane su uz valutu CHF(švicarski franak). Ponovno se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom VTSRH br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2028., prema kojoj svaki pojedini tuženik iz tog postupka, uključujući ovdje tuženika povrijedio je kolektivne interese i prava potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak, a o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom takvog utvrđenja VTSRH je zaključio kako su odredbe kojima se glavnica kredita veže uz valutu CHF nepoštene, a što na temelju gore navedenih odredbi ZZP-a ima za posljedicu ništetnost tih odredbi. U obrazloženju presude VTSRH navodi kako je ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o nekoliko činjenica i to o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro te o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stoga da je jasno da je i gore citirana odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetne.

1.2. Podneskom od 30. kolovoza 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u toč II sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ines Lozić i zatražio iznos u visini od 5.569,76 eur-a uvećano za zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

2. U odgovoru na tužbu koji je podnesen 19. rujna 2023., tuženik je prigovorio prvenstveno da je predmetna tužba nedopuštena, a podredno neuredna. Institut stupnjevitih tužbi da se koristi u situacijama u kojima tužitelj nije u stanju postaviti procesno dopustiv tužbeni zahtjev, u vidu njegove određenosti, a iz razloga jer tuženik ili ne želi položiti račun ili iz razloga što mu tuženik ne želi dati podatke kojima raspolaže, a d aje ovdje tužitelj takav zahtjev postavio dan prije utuženja čemu nije bilo objektivno moguće udovoljiti , nadalje tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i to s više osnova jer da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istaknuo je prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2023., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Čak i da kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 13. lipnja 2018. nastupila zastara Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik 26. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Dodatkom da su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

2.1. Dakle, Dodatkom da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 da je propisano odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Odredbom čl. 19.c da je određen način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe da je propisano da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta. Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK/15 da je propisano da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Dakle, zakonom da je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR, a on da je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika te tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Upravo da je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka), slijedom čega da tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu, a što uostalom da proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH. Tuženik se pozvao i na zaključke suda EU u niz odluka i to da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive i da se stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, a sve iz razloga što se može legitimno pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora i da je ta presumpcija neoboriva. ( 5. svibnja 2022. godine donio odluku u predmetu C-567/20, , C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA od 9. srpnja 2020. godine i C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) od 21. prosinca 2021. godine(štoviše na odluku C-243/20 Sud EU se pozvao i u odluci C-567/20 – toč. 57. odluke) Drugim riječima, tužitelj kao potrošač niti po ovom pravnom shvaćanju nema pravo na preplaćene iznose s osnove možebitne ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u, već isključivo na zatezne kamate na preplatu iz konverzije, a kojem tužbenom zahtjevu, da je uopće postavljen u ovom postupku, osnova ne bi bila ništetnost već stjecanje bez osnove sukladno čl. 1111. i 1115. ZOO-a.

2.2. Tuženik se usprotivio i potraživanju na ime zateznih kamata jer i da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Međutim, ukoliko bi naslovni sud odlučio izvoditi dokaz financijskim vještačenjem tuženik je tada predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost i sa zadatkom: (za razliku u tečaju u CHF)

- izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta kada je tečaj CHF spram HRK bio niži nego tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita; (na okolnost konverzije kredita) - da se vještak očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF- EUR).

2.3. Podneskom od 9. veljače 2024. tuženik se usprotivio kao nedopuštenim ali i neosnovanim postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 8.veljače 2024., istaknuo u odnosu na navedeno prigovor zastare, osporio pravo tužitelju na utvrđenje ništetnosti i isplatu pozivom na odredbe materijalnog prava.

2.4. Podneskom od 16. svibnja 2025. tuženik je istaknuo u bitnom da ne prigovara matematičkom izračunu izvršenom od vještaka u nalazu i mišljenju, no da ostaje kod ostalih prigovora u svezi merituma, dok se posebno na konačno uređeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 30. kolovoza 2025. nije osvrtao već ostao kod svih prigovora, kako je to istaknuo na ročištu za glavnu raspravu 12.rujna 2025.

3. Analiziranjem i ocjenom provedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cijelokupnog postupka, pozivom na članak 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Prethodni postupak zaključen 13.svibnja 2024. do kojeg trenutka u spis je tužitelj dostavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 8. veljače 2024 ovo izvršeno po dostavi dokumentacije od strane tuženika te je toč. I. zatražio, sada, deklaratorno utvrđenje ništetnosti čl. 7. Ugovora te toč. II. postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog izvršenog upravo na temelju ugovorne odredbe iz toč. I. Navedeno je tužitelj izvršio prije zaključenja prethodnog postupka sukladno članku 190. stavak 1. ZPP-a, dok se upuštanjem u raspravljanje podneskom od 9. veljače 2025. dodatno tuženik nije posebno osvrtao na navedeno pa je u nastavku postupka raspravljano prema tako uređenom tužbenom zahtjevu.

4.1. No, za kazati je kako je odgovorom na tužbu tuženik postavio prigovor u svezi neodređenosti tužbenog zahtjeva time i same tužbe pa je za osvrnuti se na odredbu članka 186.b stavak 3. ZPP-a kojom je propisano da u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko- pravnog odnosa dužan dati, odnosno, koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

4.2. Pravno zaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbine čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati ili dostupni) odbija priopćiti. Takav je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

4.3. Pri tome je kod tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP-a sud najprije dužan odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan, o čemu odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, te ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah odbacujuću ili odbijajuću odluku, već treba donijeti rješenje koje zapravo ima značenje iz članka 109. ZPP-a kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatak svoje tužbe, odnosno kojim se istome nalaže da u određenom roku postavi određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (članak 109. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 106. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 186. stavak 2. istog Zakona).

4.4. Budući je tužiteljica u konkretnom slučaju tijekom postupka postavila određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, i to u podnesku od 8. veljače 2024. čime nije preinačila tužbu, ovo u pogledu traženja na isplatu, već je na taj način postupila u skladu s odredbom članka 186. stavak 1. ZPP-a, o kojem zahtjevu je odlučeno pobijanom presudom, to okolnost da eventualno ne bi bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe ni u čemu ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a to stoga jer se zbog navedenog predmetna tužba više ne može odbaciti.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu i to posebno : Ugovora o kreditu broj 71/05, kreditna partija 7102746356 sklopljenog 24.lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita I tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU253/05 od 28.lipnja 2005. na iznos od 65.000,00 CHF, Dodatka Ugovora o kreditu broj 01/2016, sklopljenog 26.siječnja 2016. između tužitelja kao korisnika kredita, tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Marija Ivančić iz Solina pod posl.br. OV-1915/16 od 30. siječnja 2016., dopis kao poziv na dostavu dokumentacije zaprimljenim 12.lipnja 2023, otplatni plan, promet po kreditu/specifikacija, pregled kamatnih stopa po kreditu, obračun o izračunu efeta konverzije, izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita, zk izvadak Z. U. [broj ZK uloška]., podaci o otplatnoj stopi, kamatnoj stopi, efektina kamatna stopa, obavijest o izračunu efekta konverzije, nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Mr. sc. Lee Rajković dipl. oec, saslušao je tužitelja dok je od dokaznog prijedloga saslušanja supruge tužitelja u svojstvu svjedoka, odustao kao suvišnog za odluku o predmetnoj pravnoj stvari, ovo posebno po izjašnjenju samog tužitelja.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i isplatom preplaćenog iznosa .

7. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 –dalje u tekstu ZZP/14).

8. Među parničnim strankama utvrđene su slijedeće nesporne činjenice:

-da je Ugovor o kreditu broj broj 71/05, kreditna partija 7102746356 sklopljen 24.lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU253/05 od 28.lipnja 2005. na iznos od 65.000,00 CHFs s jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan plaćanja;

- da je ugovorena promijenjiva kamatna stopa 4.5% godišnje, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, da je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope, korisnik kredita (tužitelj) pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu aniuteta banka da će pisano obavijestiti korisnika kredita, da su se stranke ugovora usuglasile da je obavijest banke dokaz o izmjenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora, a obavijest je sastavni dio ugovora, da je prvi anuitet dospio na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,da je rok otplate kredita 18 godina;

-da je Dodatkom ugovora o kreditu broj broj 01/2016, sklopljenog 26.siječnja 2016. između tužitelja kao korisnika kredita, tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Marija Ivančić iz Solina pod posl.br. OV-1915/16 od 30. siječnja 2016.uglavljeno da tužitelj prihvaća izračun konverzije,da je na dan 30.9.2015. neotplaćena glavnica 35.396,88 CHF., u kunskoj protuvrijednosti od 247.097,55 HRK-, preplata na taj dan iznosi 8.947,01 HTK, da će kreditor sve uplate od 1.10.2015. do daan javnobilježničke potvrde Dodatka ugovora utvrditi u skladu s čl.19.f Zakna o konverzijii njihov učinak povećaiti odnosno smaniti iznos od onog utvrđenog preplaćenim, rte ako je zbroj uplaćenijh iznosa veći od zbroja iznosa potrebnog za podmirenje duga u skladu s otplatnim planom u EUR, smatrat će se preplatom i kreditor neće zahtijevati ispunjenjea ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dispjelih anuiteta po kreditu u EUR.

9. Među parničnim strankama sporno je :

-je li osnovan zahtjev za isplatu preplaćenog na ime ništetnosti ugovorne odredbe (valutna klauzula) je li uopće riječ o potrošačkom ugovoru i je li potraživanje u zastari,

10. Uvodno, da bi se obrazložio meritum postupka, treba kronološki prikazati događaje i sudske odluke vezane uz kreditiranje potrošača u valuti CHF na području RH.

11. Potrošači koji u sklapali kredite u CHF su se našli u lošijoj financijskoj situaciji u odnosu na one koji su u isto vrijeme podignuli kredit u EUR jer tečaj EUR se, kako proizlazi iz podataka na mrežnoj stranici HNB-a, u razdoblju od 1.1.2004. do 1.1.2014. (na prvi radni dan u svakoj kalendarskoj godini) kretao se između 7,29 i 7,64 kuna za 1 EUR. S druge strane, u istom razdoblju tečaj CHF se kretao između 4,42 i 6,24 kuna za 1 CHF s tim da je od 2004. do 2008. tečaj CHF bio u padu, a potom je uslijedio rast tečaja.

12. Dana 4. travnja 2012. je Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena tužba Udruge potrošača protiv osam banaka (među kojima je i tuženik u ovom predmetu) te je 4. srpnja 2013. donesena presuda posl. br. P-1401/12 kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača u svezi kreditiranja u CHF, a ta presuda je dijelom (u pogledu promjenjivih kamatnih stopa) postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske odluke 15. srpnja 2014. Stranke te parnice su dalje nastavile koristiti izvanredni pravni lijek reviziju (predmeti Revt-249/14 i Revt-575/16), podnositi ustavnu tužbu (predmet U-III2521/2015) te se o valutnoj klauzuli pravomoćno presudilo tek 14.lipnja 2018. (predmet Pž-6632/17).

13. U ovom postupku osim pitanja pripada li tužitelju pravo na isplatu preplaćenog kako navodi tužbom, treba dati odgovor i na tuženikov prigovor zastare.

14. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo, nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Prema članku 81.stavak 4.ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o odredbama Ugovora u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, a predmetni ugovor stilom pisanja ukazuje sam po sebi, da je riječ o tako sastavljenom unaprijed pripremljenom obrascu ugovora.

16. Dokazni prijedlozi koje su stranke namjeravale izvoditi u svrhu dokazivanja svojih činjeničnih navoda uključivale su osim pregleda materijalnih dokaza i izvođenje personalnih u obliku saslušanja tužitelja kao stranke, dodatno u ovom postupku tužitelj predlagao i provedbu financijskog vještačenja, pozivom na knjigovodstvenu dokumentaciju u spisu predmeta.

17. Na okolnost (ne)informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale Tu je za kazati kako je ne tuženiku teret dokaza da tužitelj nema status potrošača odnosno da nije riječ o potrošačkom ugovoru a isti nije imao na tu okolnost dokaznih prijedloga.

18. Ipak u pogledu navedenog prigovora treba kazati kako status potrošača proizlazi ne samo iz ugovorne odredbe o namjeni kredita već i iskaza tužitelja saslušanog na ročištu za glavnu raspravu 12.rujna 2025. koji je u bitnom kazao da je stambeni kredit podigao 2005. Iznos dobiven na ime istog u cijelosti utrošio za rješavanje stambenog pitanja; da prije potpisivanja ugovora s bankom da mu je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji, da je kod potpisivanja istog točno znao visinu budućih mjesečnih anuiteta koje ima po dospijeću plaćati ovo na ime otplate kredita jer je banka to izračunala prema njegovoj plaći; ipak da tako poslije nije bilo jer se visina anuiteta na njegovu štetu povećala, a da ga banka na to nije upozorila prilikom sklapanja ugovora; da ga nitko nije upozorio na rizike odnosno značenje promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, da nije u cijelosti otplatio kredit jer je njegovao otplata zbog povećanja mjesečnih anuiteta postala izrazito teška; to da je i bio razlog prihvata tuženikove ponude za sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali ni kod sklapanja dodatka, da od banke nije bio upoznat o sadržaju istog, no isti je potpisao, smatrajući da će mu to pomoći kod otplate kredita. U bitnom je kazao i da nije imao mogućnost prigovaranja neposredno prije sklapanja ugovora o sadržaju ugovora jer da je, gotove ugovore dobio na potpis bez mogućnosti pregovora ili utjecaja na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi; da se sa zaključenjem dodatka ugovora nije odrekao ni kakvih potraživanja spram tuženika.

19. Dakle, tužiteljev iskaz sud je cijenio istinitim, uvjerljivim u skladu s činjenicama utvrđenim u predmetnom postupku; da isti nije imao utjecaja na sastavljanje sadržaja ugovora već mu je gotov u tipiziranom obrascu serviran od Banke, bez prethodnog upozorenja o rizicima takvog kreditiranja dok sama činjenica je li pročitao sadržaj ugovora u konkretnom slučaju čak i da nije , ne bi bila bitnom za drugačiju odluku jer tužitelj ne posjeduje stručna financijska znanja već je isti prilikom sklapanja ugovora trebao biti informiran od banke kao javne ustanove koja se u opisu poslovanja isključivo bavi ekonomskim uslugama, ne samo o značenju promjenjive kamatne i valutne klauzule, već kako se konkretno isto ima manifestirat kod buduće otplate kredita.

20. Tužitelj je kao korisnik kredita od banke kao kreditora dobio otplatni plan kod sklapanja ugovora u kojem je točno bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, naknadne izmjene visine mjesečnih anuiteta stoga se pripisuju tek jednostranom neovlaštenom postupanju banke – suprotno načelu savjesnosti i poštenja, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Kako tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama uključujući i odredbi o valutnoj klauzuli, pa tako ni da da je postupao u skladu s poštenjem i savjesnošću, ugovoreno se smatra nepoštenim odredbama koja su sukladno članku 96. stavka 1. ZZP/07 uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i kao takve, ništetne.

22. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4. ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane. Člankom 7. ZOO-a propisano je da svi sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednakih činidbi, (vrijednosti uzajamnih davanja) pa s tim u svezi treba kazati kako je konkretno tužitelj kod ugovaranja kredita bio slabija ugovorna stranak koja je ugovor sklopila bez prethodnog znanja o financijsko-bankarskom poslovanju te obvezama koje proizlaze za njega iz takvog poslovnog odnosa. Time je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao sigurne valute za ulaganje banke.

23. Također, prema članku 322. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. .

24. Dodatno se ističe u pogledu isplate koja se potražuje na ime ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne kaluzule, da je u presudi Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013.) utvrđeno da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

25. Dodatno se ističe i da bi sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23.dalje: ZPP) ovaj sud bio vezan pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018)

26. Stoga, imajući direktne učinke članaka 502.a stavak 1. i 502.c ZPP-a za zaključiti je, kako tužitelju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pripada isplata preplaćenog pri čemu se skreće pažna i na sudsku praksu (ŽS Zagreb: Gž- 2511/2021).

27. Dakle, na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje se da je tužbeni zahtjev osnovan jer su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

28. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen dodatak predmetnom ugovoru 2016. nije od utjecaja na tužiteljevo traženje u smislu prihvaćanja tuženikovih prigovora.

29. Sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora o kreditu, izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju slijedom čega je i otklonjen prigovor tuženika da bi bilo riječ o novoj pravnoj osnovi koja da je uredila sve odnose stranaka.

30. Stoga, sklapanjem Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisnik (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora kredita. Točno je da je korisnik kredita, tužitelj, bio u mogućnosti odbiti sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji, međutim kad se uzme u obzir da je korisnik kredita povećanjem tečaja CHF u odnosu na kunu i samovoljnim povećanjem ugovorene kamate, a time i enormnim povećanjem mjesečnih obveza anuiteta doveden kao i mnogi drugi potrošači i korisnici kredita u tešku pa neki i egzistencijalnu situaciju, tada su tužitelj, odnosno I drugi korisnici kredita u pravilu prihvaćali sklapanje dodataka osnovnom ugovoru, kako bi im se dijelom priznala preplata i izbjegao daljnji nepredvidivi tečaj CHF u odnosu na kunu.

31. Dakle, u odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao, pa time da bi takvim postupanjem možebitno nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se, da takvo stajalište nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 J od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). S tim u vezi treba naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

32. Podredno se napominje da analizirajući odredbe ZID ZPK/15 proizlazi da konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena navedenim zakonom odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i ni jedna odredba tog zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

33. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Mr. sc. Lee Rajković koja je izradla pisani nalaz i mišljenje te isti dostavila ovom sudu od 14. travnja 2025. a osim tabličnog prikaza preplaćenog, iz istog proizlazi:

kako je zadatak vještaku bio provesti računovodstveno - financijsko vještačenje na način da se vještak očituje:

- na okolnosti na parametre uzete u vještvu koje je dostavljeno uz tužbu, odnosno radi utvrđenja visine pretplate u odnosu na: razliku tečaja, to da se utvrdi razlika između anuiteta koje je tužitelj uplaćivao tuženiku u odnosu na iznose anuiteta koji bi egzistirali da se primjenjuje tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (valutna klauzula razlika iznosa koja bi na ime ugovorenih kamata bili uplaćeni da se kamatna stopa nije mijenjala u odnosu na stvarne plaćene iznose uslijed promjene kamatne stope, da se očituje jesu li kod provođenje konverzije uzete u obzir pretplate tužitelja, te da li je uzeta valuta kredita.

34. U skladu sa Nalogom vještak je nalazom i mišljenjem utvrdio slijedeće:

-tužitelj je od isplate kredita 30.06.2005., do dana konverzije 30.09.2015. preplatio zbog promjene tečaja u odnosu na početni 5.569,76 Eur (mjesečno pojedinačno iskazano u stupcu „Pretplate u tečaju“). Preplata je nastala kao razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta do dana konverzije kredita. Zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznos 1.893,07 Eur (mjesečno pojedinačno iskazano u stupcu „Pretplate kamate“) Preplata je nastala kao razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivala kamatna stopa koja je vrijedila na dan isplate kredita koju je ugovorio Ugovorom o kreditu, i iznosa anuiteta koje je tužitelj plaćao po kamatnoj stopi na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta do dana konverzije kredita.

-Navedene preplate su iskazne bez minusa, jer nije uložen prigovor prijeboja, no ukoliko sud naloži da se iskažu iznosi sa uključenim preplatama, vještak je u tablici 4. iskazao iznose u minusima (po tečaju razlike 5.180,68 Eur, po kamati 1.770,27 Eur, po anuitetima 6.950,95 Eur).

-Vještak je izračunao visinu preplate do dana konverzije, a ne na dan konverzije, niti nakon dana konverzije, a sve prema nalogu suda, te priložene tužbe u spisu. Obzirom da se radi o pravnoj tematici, napominje kako vještak za računovodstvo i financije nije ovlašten davati pravno mišljenje o zakonitosti provedbe navedenog zakona, odnosno dati odgovor da li se ukupno izračunatu pretplatu na dan konverzije trebalo oduzeti kako to prigovara tuženik, a koja je razvidno iz dokumentacije prebijena u razdoblju nakon dana konverzije (30.09.2015), za anuitete u razdoblju od 01.03.2016. do 01.11.2016.

-Nadalje, mišljenja je kako izračunatu pretplatu na dan konverzije ne treba oduzimati od iznosa pretplate izračunate do dana konverzije, obzirom da je razvidno, kako je izračunata pretplata po svojoj suštini, vezana uz konvertirani kredit, a koji se nastavio plaćati u razdoblju iza dana konverzije, pa i vremena utuženja.

-Ne ulazeći u pravna pitanja, obračun konverzije je propisno napravljen prema čl. 19c. ZIDZPK/15, temeljem čega je tuženik izračunao visinu neotplaćene glavnice u valuti EUR, koju je tužitelj nastavio plaćati nakon 30.09.2015. Predmetna pretplata (u iznosu od 10.574,20 kn) je izračunata na način da su uplate u kunama prvo konvertirane u valutu Eur, a onda su se tim uplatama zatvarali (podmirivali) mjesečni anuiteti u EUR koji su tada vrijedili za EUR kredite. Eur kredit je u cijelom razdoblju „skuplji“ po tečaju i kamati u odnosu na početno ugovoreni tečaj i kamatu. Iznos takve utvrđene pretplate je prebijen izravnim terećenjem budućih anuiteta (dakle, iza dana konverzije, razdoblja tužbe) tako da je 50% anuiteta podmirivano iz pretplate, a 50% izravnim terećenjem tužitelja u razdoblju od 01.03.2016. do 01.11.2016. godine, a što je razvidno iz knjigovodstvene kartice. Dakle, u suštini, konverzijom kredita se uplate nisu stavljale u odnos na kredit u valuti CHF već su se s uplatama u kunama „zatvarale“ obveze po kreditu u Eur po tečaju i kamatnoj stopi koje su promjenjive i koje su vrijedile za EUR kredite.

-Konvertiranim kreditom tužitelj je nastavio plaćati kredit po nepovoljnijim uvjetima u odnosno na početno ugovorene u CHF kreditu (za 388,62 kn više mjesečno), na veći iznos neotplaćenog duga na iznos od 20.701,30 kn, stoga ta izračunata pretplata po konvertiranom kreditu nije ista kategorija odnosu na pretplatu koju je vještak izračunao do 30.09.2015., te se stoga ne treba ni oduzimati.

35. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje te je sukladno istom uredio tužbeni zahtjev s pripadajućim kamatama. Tu je za napomenuti kako je tužitelj izrazio suglasnost s matematičkim izračunom vještaka i mišljenjem istog u cijelosti no da je očito došlo do omaške u pisanju jer prema Dodatku ugovora o kreditu broj:

01/2016 zaključenim dana 26. siječnja 2016. između tužitelja i tuženika iznos preplate na dan konverzija 30. 9. 2015. izračunat od strane tuženika iznosio bi 8.947,01 kuna, (odnosno 1.187,47 EUR),ne iznosa od 10.574,20 kuna ( 1.408,97 EUR a) ovo kako to proizlazi iz čl. 5. navedenog Dodatka ugovora o kreditu dakle da je riječ o omašci vještaka prilikom ispisivanja iznosa.

36. Tužitelj je nadalje izrazio suglasnost sa mišljenjem vještaka kako se preplata izračunata na dan konverzije ne treba oduzeti od ukupnog iznosa pretplate izračunate do dana konverzije kako ju je izračunao sam vještak, jer preplata izračunata na dan konverzije od strane tuženika jest vezana za konvertirani kredit te je prebijana nakon 30. rujna 2015., te kao takva „prebija“ buduće anuitete koji su ugovoreni po znatno nepovoljnijim uvjetima u odnosu na početno ugovorene te na veći iznos neotplaćenog duga.Zbog navedenog da tuženik u svom podnesku od 16. svibnja 2025. u potpunosti neosnovano prigovara da bi se od utuženog iznosa trebao umanjiti iznos pretplate koji je tuženik priznao tuženiku na dan konverzije odnosno u odnosu na taj prigovor ističe prigovor zastare.

37. Tuženik je podneskom od 16. svibnja 2025 iskazao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje u matematičkom dijelu, međutim ustrajao je generalno u svim prigovorima iznesenim tijekom postupka.

38. Stranke su se izrijekom očitovale na zapisnik na ročištu od 12.rujna 2025.kako ne traže da sudski vještak pristupi ročištu radi objašnjenja nalaza i mišljenja slijedom čega ni sud nije našao potrebnim pozivati istog odnosno svako drugo postupanje obzirom na izjašnjenja stranaka bilo bi protivno načelu izraženom u članku 10 ZPP-a .

39. Konačno uređeni tužbeni zahtjev postavljen je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i kao takav predstavlja prihvaćenu visinu tužbenog zahjteva iz izreke ove presude. Tu je za kazati kako je tužitelj uočio omašku u pisanju iznosa na ime preplaćenog izračunato na temelju Dodatka, no navedeno nije od utjecaja za meritum odluke u predmetnom sporu da bi se zbog omaške u pisanju koja se ne odnosi na tužbeni zahtev pozivao posebno vještak i dodatno stvarali parnični troškovi te produljilo vrijeme suđenja, ovo posebno jer su se stranke suglasile da se vještak ne poziva na usmeno objašenjenje nalaza i mišljenja na ročištu na kojem je potom I zaključena glavna rasprava.

40. U svezi navedenog je za istaknuti da u pogledu prigovora da je trebalo negativnu razliku umanjiti na način da se od tuženikovog zahtjeva za isplatom preplaćenih, umanji iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji, sama vještakinja se očitovala nalazom i mišljenjem i iskazala kako ne bi bilo riječ o istoj kategoriji te da konkretno nema mjesta za takvo oduzimanje . Međutim za dodati je i da bi se uopće moglo odlučivati o tom potraživanju mora postojati protutužbeni zahtjev, a kojeg nema.

41. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, restitucijski zahtjev zastarijeva istekom općeg zastarnog roka od pet godina, a kako konkretno tužitelj traži razliku tečaja te je nalazom i mišljenjem vještaka s te osnove utvrđena preplata, tužba je podnesena 13. lipnja 2023, zastara nije nastupila.

42. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241.ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe (13.lipnja 2014.g.) u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno od 14. lipnja 2018. u dijelu glede tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a zastarni rok iznosi 5 godina po čl. 225.ZOO-a. Prema pravnom shvaćanju od 31. siječnja 2022. godine, građanskog odjela Vrhovnog suda RH proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241.ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teči ispočetka, tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Zastarni rok u slučaju ustanovljene ništetnosti u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica u kojoj se potrošači pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Takav zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike iz tog postupka)."

43. U konkretnom slučaju zastara je počela teći 14. lipnja 2018., kada je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu. Kako je ovdje tužba podignuta 13. lipnja 2023., to nije protekao opći zastarni rok od pet (5) godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), u odnosu na potraživanje s osnove valutne klauzule .

44. Dodatno je za ukazati da je prema članku 20. točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23.) jedan od osnovnih zadataka VSRH osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno ujednačavanje sudske prakse koji svojom srgumentacijom dijeluje na sudove nižeg stupnjstoga, ovaj sud prihvaća pravni stav izražen VSRH u odluci posl.br. Rev-1036/2023-2 od 4. prosinca 2024.,prema kojem, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.Zbog navedenog nema zastare ni u pogledu povećanja potraživanja novčanog iznosa iz podneska uređenja tužbenog zahtjeva .

45. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik iz kolektivnog spora nepošten, jer je znao na nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koje predstavlja cijenu kredita (bitan element ugovora o kreditu), tuženik je obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka u odnosu na potraživanje s osnove valutne klauzule.

46. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., u svezi s člankom 155. i čl. 164. stavak 1 I 2. sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23. dalje OT), prema visini tužbenog zahtjeva.

47. U odnosu na početno zatraženo, a potom uređenje tužbenog zahtjeva na utvrđenje s određenim zahtjevom na isplatu te uređenje izvršeno nakon vještačenja, kada je tužitelj saznao za točne iznose koje tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike, dodatno je istaknuti kako se o uređenje tužbenog zahtjeva, u ovakvoj vrsti istovrsnih sporova izjasnila sudska praksa koju prihvaća i ovaj sud, pozivom i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. br. Su IV-162/2021.stoga, se od početka vrijednost predmeta spora uzima upravo ona određena postavljenim tužbneim zahtjevom što odgovara tarifnoj virjednosti od po 100 b za radnju .

48. Stoga, kako je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev cijeneći da je tužitelj bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik, priznat je slijedeći stvarni trošak: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), sastav podneska od 8. 2. 2024 od 100b( tbr. 8. t. 1 OT), podneska od 10.5. 2024. 25 b ( Tbr 8 t 3 OT), podneska od 29.8.2025. 100b . pristup ročištima od 13.2.2024., 13.5.2024 te 12.9.2025. svaki od po 100 b, ( Tbr 9.t.1) što daje ukupan iznos od 650 bodova, s tim da je vrijednost boda 2,00 eur-a, ukupno bodova pretvoreno u eur-a daje iznos 1.300,00 eur-a, uz PDV (25%), 325,00 eur-a, što daje iznos od 1.625,00 eur-a, uvećan za trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 530,89 eur-a daje ukupan iznos od 2,155,89 eur-a, koji trošak je tužitelju u obvezi isplatiti tuženik, dok se za više zatraženih 235,00 eur-a ( 2.390,89 -2.155,89 ) zahtjev odbija kao neosnovan. Tu je za kazati i kako je člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23 od 12. svibnja 2023), izmijenjen članak 11. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano oslobođenje od plaćanja pristojbe, na način da je izmjenjena točka 20. istog članka na način da je propisano da su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi

49. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem članka 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,/41/08,125/11,78/15.,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 3. listopada 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u tri primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun-. tuženika

-spis, ovdje