REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-6221/2024-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Pozdercu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene TL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Gruber, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, uz javnu objavu 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj TL iz [adresa], da isplati tužitelju ZL iz [adresa], iznos od 22.905,57 eura (dvadesetdvijetisućedevetsopeteuraipedesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2017. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. prema Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" br. 132/07. i 66/11.) u svezi sa prosječnom kamatnom stopom na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje utvrđuje Hrvatska narodna banka za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. II U preostalom dijelu u iznosu od 8.363,93 eura tužbeni zahtjev tužitelja ZL iz [adresa] odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj TL iz [adresa] da nadoknadi da isplati tužitelju ZL iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.959,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu u iznosu od 10.602,62 eura, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. srpnja 1998. sa tuženom TL sklopio brak u Zagrebu koji je u matičnoj evidenciji vjenčanih, u Matičnom uredu Susedgrad, Grad Zagreb, Gradski ured za opću upravu upisan u matičnu knjigu vjenčanih koja se vodi za 1998. pod rednim brojem 384. U trenutku podnošenja tužbe bila je u tijeku parnica za razvod braka stranaka koji je u međuvremenu razveden presudom ovog suda broj P2-601/13. Tužitelj navodi da su stranke za vrijeme trajanja braka stanovale u kući čiji su vlasnici bili roditelji tužene, SL i FL, svaki u ½ dijela, a koja je kuća sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor [adresa], površine 349 m2. Majka tužene umrla je 13. rujna 2010. te je nakon njezine smrti proveden ostavinski postupak u predmetu ovoga suda broj O-7630/10, UPP OS-89/10 čijim su nasljednicima proglašeni tužena i njezin otac ĐL, ranije tuženi, koji je tijekom postupka umro i čija je tužena pravna slijednica, svako u ½ dijela. Prije nego što su tužitelj i tužena započeli stanovati u navedenoj kući, ista je u naravi predstavljala stambeni objekt – prizemnicu, a tijekom 1999. uz odobrenje i suglasnost roditelja tužene, tužitelj i tužena su, za vrijeme trajanja svoga braka, započeli i dovršili nadogradnju kuće na način da je izgrađen I kat kao zasebna stambena cjelina, zajedno sa potkrovljem. Novoizgrađeni I kat obuhvaća 2 sobe, kupaonicu i hodnik ukupne površine 60m2, dok se potkrovlje sastoji od 3 prostorije, kupaonice i hodnika površine 60m2. U sklopu I kata nalazi se i zimski vrt površine 10m2. Tužitelj tvrdi da su troškovi izgradnje vanjskih i nosivih zidova prvog kata i potkrovlja te krovišta, vanjskih zidarskih radova, pregradnih zidova i žbukanja zidova te izrade fasade, uvođenja struje na I katu i potkrovlju, izrade zida od staklene opeke, izrade knauf pregradnog zida u potkrovlju, parketarskih radova, izgradnje kupaonice na I katu i potkrovlju, izgradnje stubišta sa I kata u potkrovlje, izrade ograda za 2 balkona, izgradnje zimskog vrta i terase na I katu podmireni iz njegovih sredstava, dok su stolarski radovi na I katu kuće t krovištu plaćeni sredstvima pribavljenima od njegove majke HL. Kako je za vrijeme trajanja braka sa tuženom izvršio znatna materijalna i novčana ulaganja u predmetnu nekretninu koja ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer je u trenutku izvršenja radova bila u vlasništvu roditelja tužene, koju je ista nakon smrti roditelja stekla u vlasništvo nasljeđivanjem, dok novčana sredstva koja je tužitelj uložio predstavljaju njegovu vlastitu imovinu jer se radi o sredstvima koja je stekao prije sklapanja braka sa tuženom, isti na osnovu izvršenih ulaganja odnosno dogradnje, nadogradnje i preuređenja (adaptacije) predmetne nekretnine ovom tužbom traži naknadu troškova tih ulaganja, što prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 4. lipnja 2025. iznosi 31.269,50 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2013. do isplate, a traži i naknadu parničnog troška u iznosu od 17.562,50 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbenom zahtjevu cijelosti, kako osnovi tako i visini, osporavajući da bi navedena nadogradnja bila financirana isključivo vlastitim sredstvima tužitelja. Navodi da je zajednički život sa tužiteljem u kući njezinih roditelja započela i prije faktičnog zasnivanja bračne zajednice . Tužitelj je u početku bio nezaposlen i nije imao nikakvih prihoda niti ušteđevine dok je tužena 8. srpnja 1995. dakle prije zasnivanja braka sa tužiteljem kao suputnica ozlijeđena u prometnoj nezgodi s osnova kojeg štetnog događaja joj je isplaćena naknada štete u iznosu od oko 210.000,00 kuna, koji iznos predstavlja njezinu vlastitu imovinu i koji je uložen u nadogradnju kuće njezinih roditelja, a i danas ostvaruje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege, dok se pred ovim sudom i dalje vodi postupak radi naknade štete s osnova izgubljene zarade. Također, priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu kao i pomoć od Grada Zagreba. Navodi da su tužitelj i ona u vezi troškova nadogradnje nekretnine imali financijsku pomoć od strane njezinog oca. U vrijeme kada je tužitelj bio u radnom odnosu ostvarivao je plaću od oko 2.500,00 kuna mjesečno iz koje su podmirivani tekući troškovi života, a navodi i kako je za vrijeme trajanja bračne zajednice ona podizala kredite kod banaka, koje su sredstva također uložena u nadogradnju. Slijedom sveg navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od

.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike ponuda i računa (list 7 i 10 – 40 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška] i izvod iz katastarskog plana k. o [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] (8 i 9 spisa), u potvrde o obavljenim transakcijama (list 41 – 42 spisa), u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3842/02 od 19. listopada 2006., u presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-444/07-2 od 6. ožujka 2007., u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3498/97 od 16. lipnja 1999. te presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2428/00-2 od 7. siječnja 2003. (list 57 – 74 spisa), u nalog za isplatu štete Triglav osiguranje d.d. od 3. siječnja 2007. (list 75 spisa), u rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. ožujka 2000. i 24. siječnja 2003. (list 76 – 78 spisa), u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba broj O-7630/10 UPP-OS-89/10 od 16. lipnja 2014. iza pok. FL (list 93 – 94 spisa), u primjer opće uplatnice za uplatu interkalarne kamate, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope Privredne banke Zagreb, Ugovor o tekućem računu PBZ-a i ugovor o nenamjenskom kreditu PBZ-a od 6. lipnja 2002. (list 111 – 118 spisa), u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba broj O-4882/15 UPP/OS-53/15 od 16. rujna 2015. iza pok. SL (list 130 – 131 spisa), u spis ovoga suda broj Pn-2386/07, proveo dokaz očevidom 30. svibnja 2018., proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. građ. Domagoju Silov Tepiću u Site Competence j.d.o.o. od 11. rujna 2018. (list 166 – 214 spisa), dopunskim vještačenjem od 9. prosinca 2020. (list 228 – 240 spisa), proveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka, proveo dokaz saslušanjem svjedoka RL, ŠL, ML, AL, GL, BL, HL, OL, KL, ČL, EL i DL te dokaz saslušanjem stranaka.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], površine 97 hvati, odnosno 349m2 sa stanjem na dan 31. svibnja 2013., proizlazi da je predmetna nekretnina u tom trenutku bila uknjižena kao suvlasništvo SL i FL, roditelja tužene, svakog u ½ dijela.

5. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba broj O- 7630/10 UPP-OS-89/10 od 16. lipnja 2014. iza pok. FL utvrđeno je da su njezinu ostavinsku imovinu sačinjavale nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], površine 97 hvati, odnosno 349m2 u ½ dijela te je njezinim nasljednikom proglašen temeljem Zakona i ustupa SL.

6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba broj O-4882/15 UPP/OS-53/15 od 16. rujna 2015. iza pok. SL utvrđeno je da je njegovim nasljednikom, između ostalog i na nekretninama upisanima u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], površine 97 hvati, odnosno 349m2, vlasništvo ostavitelja u cijelosti, proglašena temeljem zakona njegova kći TL.

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3842/02 od 19. listopada 2006. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-444/07-2 od 6. ožujka 2007. proizlazi da je tuženoj TL u sporu protiv Triglav osiguranje d.d. Zagreb pravomoćno dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 190.660,00 kuna te renta za trajnu tuđu pomoći njegu u iznosu od 300,00 kuna mjesečno. Također presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3498/97 od 16. lipnja 1999. koja je potvrđena u odluci o glavnoj stvari presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2428/00-2 od 7. siječnja 2003. dosuđen joj je iznos od 20.800,00 kuna na ime isplate štete po polici ugovornog osiguranja na teret Sava osiguranje d.d.

8. Uvidom u dopis Triglav osiguranje d.d. od 3. siječnja 2007. proizlazi da je dan nalog za isplatu naknade štete temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu Pn-3842/02 u ukupnom iznosu od 231.937,85 kuna koji obuhvaća iznos glavnice od 183.660,00 kuna, zatezne kamate od 6.189,09 kuna, isplatu tromjesečne rente od po 300,00 kuna sa kamatama, troškove postupka u iznosu 39.833,00 s kamatama.

9. Uvidom u rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. ožujka 2000. i 24. siječnja 2003. utvrđeno je da je tuženoj TL od 1. siječnja 1999. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju o najnižoj mirovini u iznosu od 589,90 kuna mjesečno, odnosno u iznosu od 819,52 kune mjesečno počevši od 18. prosinca 2002.

10. Svjedok AL iskazala je da poznaje parnične stranke jer je sestrična tužene te je zalazila u kuću koja je predmet spora, u kojoj je tužena živjela od djetinjstva. U trenutku kada su stranke započele zajednički život predmetna kuća bila je prizemnica. Poznato joj je da su tužitelj i tužena duže vrijeme prije zaključenja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici, ali ne zna točno kada je izvanbračna zajednica započela. Za vrijeme izvanbračne zajednice stranke su stanovale u prizemnoj kući koja je u vlasništvu oca tužene SL. Oni su se vjenčali 1998. godine, a godinu dana kasnije započeli su sa izgradnjom prvoga kata na toj kući. Njihov brak razveden je nedavno, a oni dalje žive u istom kućanstvu. Prvi kat nije dovršen tako da se u tom prostoru ne može stanovati, uređena je samo kupaona i postavljen pod u jednoj sobi, dok je za stanovanje uređeno potkrovlje. Izgradnja etaže i potkrovlja financirana je sredstvima koja su oboje ostvarili putem odštetnog zahtjeva radi nesreće koju su doživjeli, a što se tiče unutrašnjeg uređenja, dakle opremanja i namještanja prostorija, nije joj poznato. Tužitelj je gotovo cijelo vrijeme zajedničkog života sa tuženom bio zaposlen, dok tužena nije zaposlena, već se nalazi u mirovini. Bila je zaposlena prije nego što je umirovljena.

16. Svjedok GL je iskazala da poznaje tuženu i njezine roditelja cijeli život, a tužitelja duže od 20 godina. Zalazila je u kuću u kojoj su tužitelj i tužena živjeli. Oni su u toj kući najprije živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1992. ili 1993. godine, a brak su zaključili 1998. godine. Kuća je bila niska prizemnica, a nakon što su zaključili brak započeli su sa izgradnjom kata i potkrovlja. Prema onome što su joj oboje pričali, sredstva za izgradnju kata i potkrovlja potiču iz odštete koju su oboje dobili zbog posljedica saobraćajne nesreće iz 1995. godine. Poznato joj je da je gospodin ZL prvi dobio odštetu, a TL nešto kasnije, ali ne zna u kojem iznosu. Za vrijeme trajanja njihovog braka dovršeno je potkrovlje, dok I. kat nije završen do faze koja bi omogućila stanovanje. Za vrijeme njihovog braka ZL je radio, dok je TL zbog posljedica nezgode u mirovini. Unutrašnje uređenje i opremanje prvog kata i potkrovlja ne znam točno tko je financirao, ali budući da su oboje privređivali, pretpostavlja iz njihovih zajedničkih sredstava, a osim toga oni su živjeli u zajedničkom kućanstvu s Damirinim roditeljima tako da su i oni pomagali tako što je njezina majka, gospođa Z kuhala, a pomagala je i financijski, dok je gospodin SL također pomagao iz sredstava svoje mirovine za kupovinu hrane. Majka ZL također je pomagala, a to joj je poznato jer su joj oboje o tome pričali. Gospodin SL pomagao kod izvođenja radova. On je po zanimanju soboslikar tako da je vršio tu vrstu radova kao i radove oko postavljanja drvenarije, ali ne može točno specificirati što je radio. Prvi kat je sagrađen na takav način da postoje stepenice koje vode iz unutrašnjosti prizemnog dijela kuće na prvi kat, a također može se uči i stepenicama izvana. Na prvom katu nalazi se dovršena kupaonica, kuhinja koja nije dovršena i prostorija predviđena za dnevni boravak, a u potkrovlju spavača soba.

11. Svjedok BL je iskazala da je bila prva susjeda stranaka do 2005., a nakon toga dolazi na tu adresu barem jedanput tjedno u posjet sestri i bratu. Poznato joj je da su TL i ZL započeli zajednički život u toj kući 1993. i tada se radilo o prizemnici, a kasnije je nadograđen kat sa potkrovljem. Početak izgradnje kata i potkrovlja mogao je biti negdje između 1998. i 2000. godine. Zalazila je u tu kuću pa zna da je potkrovlje uređeno i tamo se nalaze spavaće sobe, a na prvom katu je uređena kupaonica, stavljena je glazura i parket u jednoj sobi, dok kuhinja i dnevni boravak nisu uređeni. Izgradnja je financirana sredstvima koja su oboje dobili od odštete nakon stradavanja u saobraćajnoj nesreći. U izgradnji je pomagao i otac TL koji je po zanimanju soboslikar i ličilac, a sjeća se da mu je pomagao i njezin otac. Nije joj poznato je li netko strankama financijski pomagao u izgradnji i uređenju prvog kata i potkrovlja. Za vrijeme njihovog zajedničkog života i braka gospodin ZL je bio zaposlen, a povremeno je ostajao bez posla i ponovno se zapošljavao, dok je gospođa TL radila do nesreće, a nakon toga je umirovljena. Radovi na izgradnji prvog kata i potkrovlja nisu do danas završeni, a terasa, odnosno zimski vrt koji je izgrađen počeo je prokišnjavati. Poznato joj je da su tužitelj i tužena prije zaključenja braka jedno vrijeme živjeli nevjenčani u toj kući.

12. Svjedok HL, majka tužitelja, iskazala je da su stranke započele zajednički život 1992. godine u kući u vlasništvu oca TL, gospodina SL. Kada je počela tamo dolaziti radilo se o prizemnici, a izgradnja prvoga kata i potkrovlja počela je krajem 1999. godine. Izgradnja je financirana sredstvima odštete koju je ZL dobio nakon što je stradao u prometnoj nesreći, a radilo se o iznosu od oko 150.000,00 kuna, ali ne zna koliko su od toga iznosili odvjetnički troškovi. Poznato joj je da je i TL kasnije dobila neke novce vezano za tu nezgodu, ali kada i koliko nije joj poznato. Prvi kat i potkrovlje bio je bez prozora i vrata kada je 2002. godine podigla kredit u iznosu od 3.500,00 EUR-a u Privrednoj banci. Radilo se o nenamjenskom kreditu i taj je novac odmah dala na ruke TL u banci u Španskom i tim sredstvima kupljena je stolarija, odnosno prozori i vrata za prvi kat i potkrovlje te kuće. Taj novac nije dala TL sa namjerom da traži povrat novca, već je novac dala s namjerom da pomogne djeci. ZL ju je u više navrata tražio da mu posudi novac kako bi platio majstore koji su vršili žbukanje i unutrašnje radove. Majstor koji je vršio radove žbukanja zvao se RL. Taj novac joj nije vratio niti je očekivala da joj novac vrati jer ga je, kao što je već rekla, dala s namjerom da pomogne djeci da imaju nešto svoje. Radilo se o iznosima od 500,00, nekad 1.000,00 eura, koliko je mogla uštedjeti, a koliko je sveukupno novaca dala, to ne zna. Za vrijeme trajanja braka tužitelja i tužene završeno je potkrovlje u kojem se nalaze spavaće sobe, ali prvi kat nije završen. Postavljeni su parketi u jednoj sobi i završena je kupaonica, a nedostaju parketi u svim ostalim prostorijama. Nije završena kuhinja niti dnevni boravak. Namještaj za unutrašnje uređenje kupovan je od novca koji je TL dobila od odštete, a čijim sredstvima i na koji način su opremani kupaonica i ostale prostorije koje su završene ne zna jer joj djeca nisu polagala račune. Inače je vrlo često dolazila k njima, a pogotovo nakon rođenja djece kada je tamo često boravila i čuvala ih. ZL je radio najprije u jednoj zaštitarskoj tvrtki, a kasnije dugi niz godina u poduzeću Štrobi koje se bavi prodajom rabljenih vozila i tamo je imao lijepu plaću u visini od oko 1.000,00 eura, a nekada i višu. On je tamo radio do 2008. godine, ali ne zna točno od kada. TL je prije zaključenja braka do saobraćajne nezgode radila u jednom kafiću na pola radnog vremena, a nakon nezgode nalazi se u invalidskoj mirovini koja iznosi nešto više od 1.000,00 kuna sa zaštitnim dodatkom. Ne zna je li gospodin SL imao kakvu ušteđevinu niti je li sudjelovao u plaćanju troškova radnika ili kupovanju materijala, a ne sjeća se da je radio na izgradnji odnosno uređenju prvog kata i potkrovlja, već je obilazio majstore koji su radili. Majka TL nije radila jer je bila bolesna, a majstorima je kuhala kavu i posluživala piće. ZL je imao svoju ušteđevinu u trenutku sklapanja braka sa TL. Ušteđevinom je financirao svadbu, a kada bi se zbrojila vrijednost svih poklona i darovanog novca na svadbi, nisu pokriveni troškovi koje je on financirao. Poznato joj je da je ZL honorarno radio i to uglavnom kao ispomoć prilikom krečenja, najviše sa gospodinom SL i gospodinom RL. Na kući je u izvođenju radova pomagao je i njezin mlađi sin, ali neznatno jer je tada bio u dobi od 18 godina, dok je njezin prijatelj radio bravariju, dakle postavljao ogradu oko kuće, na garaži i balkonima i taj posao je naplatio, a platio mu je ZL. Od odštete koju je dobio financirana je izgradnja vanjske konstrukcije prvog kata i potkrovlja.

13. Svjedok OL u svom je iskazu navela da poznaje ZL jer je zajedno sa njim radila u trgovačkom društvu Štrobi od 2003. do 2007. godine. Radila je u računovodstvu i koliko se sjeća tužitelj je bio prijavljen na plaću od oko 4.000,00 kuna, a je li dobivao nešto mimo te prijave ne zna. Samo iz priče tužitelja zna da su on i supruga nadograđivali i uređivali kat na obiteljskoj kući, a s obzirom da su bili firma koja se bavila prodajom rabljenih teretnih vozila i da su surađivali sa brojnim majstorima, sjeća se da je tužitelju preporučila jednog majstora za centralno grijanje s kojim je on dogovarao posao, a dogovarao se i sa nekim drugim majstorima. Samo pretpostavlja da ih je on i platio.

14. Svjedok KL je iskazao da su TL i ZL započeli zajednički život negdje početkom 90-ih godina u kući koja je tada bila prizemnica, a nakon što su se oženili započela je izgradnja prvoga kata i potkrovlja. Izgradnju je financirao ZL iz sredstava koja je dobio od osiguranja nakon prometne nezgode. Od tih sredstava dignuti su kat i potkrovlje. Misli da je i TL dobila dio odštete, ali koliko i kada to ne zna. Također ne zna jesu li ta sredstva uložena u izgradnju kata i potkrovlja kuće. Potkrovlje je završeno, dok prvi kat nije. Nije bio tamo već dugo remena, ali kada je bio zadnji puta na prvom katu bila je završena jedna soba, a ostale prostorije nisu bile ožbukane. Pretpostavlja da su unutrašnje uređenje kata i potkrovlja financirali ZL i TL zajedničkim sredstvima, ali mu nije poznat omjer njihovih ulaganja. Što se tiče roditelja TL ne zna jesu li financijski pomagali, ali zna da je otac TL, gospodin SL po zanimanju moler i vidio je da je radio na izgradnji, odnosno uređenju prvoga kata i potkrovlja. Što se tiče roditelja ZL zna da je majka pomagala na način da je podigla kredit za kupnju prozora na prvome katu, međutim nije mu poznato je li se radilo o pozajmici ili poklonu. Iz pričanja stranaka mu je poznato da je izgradnju i uređenje zimskoga vrta koji se nalazi iznad garaže financirao ZL. Sjeća se da je trošak uređenja zimskoga vrta iznosio oko 5.000,00 eura. Čini mu se da je ZL od odštete dobio iznos od oko 140.000,00 kuna, a drugi radovi na izgradnji kata i potkrovlja iznosili su oko 20.000,00 DEM. Gospodin ZL radio je za vrijeme izvanbračne zajednice kao i za vrijeme braka sa tuženom, dok je TL u mirovini. Za vrijeme dok je ZL radio u poduzeću Štrobi zarađivao je između 6.000,00 i 8.000,00 kuna budući da je radio po učinku, a koliko iznosi mirovina TL nije mu poznato. Poznato mu je da je tužitelj, osim kredita kojeg je majka podigla, posuđivao novac od svoje majke, ali u kojem iznosu ne zna. Također, poznato mu je da je svadba koštala oko 11.000,00 DEM, a to mu je poznato jer je bio kum. Ne zna tko je snosio trošak svadbe. Prije nego što je primio novac od odštete ZL je imao ušteđevinu, a to mu je poznato iz njegovog pričanja. Da je ZL financirao izgradnju zimskog vrta u iznosu od 5.000,00 eura saznao je iz pričanja ZL i TL. Nije pitao otkuda im novac jer se nije želio uplitati u tuđe financije.

15. Svjedok RL je iskazao da poznaje tužitelja budući da ga je on angažirao na izvođenju građevinskih radova na kući koja se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa]. Radovi su izvođeni parcijalno od 2001. do 2008. godine. U trenutku kada su radovi započeti 2001. godine ta nekretnina sastojala se od prizemlja koje je bilo u potpunosti završeno, 1. kata koji je bio nedovršen u smislu da su postojali samo pregradni zidovi i vanjska stolarija te potkrovlja u kojem nije bilo pregradnih zidova. U kuću je vršio zidarske radove. Zidani su pregradni zidovi u potkrovlju i zid kupaonice na 1. katu te je vršeno podzidavanje ispod greda u potkrovlju te priprema zidova za žbukanje. Za izvedene radove cijenu je platio ZL, a čija su sredstva kojima je meni plaćen taj rad ne zna jer je njihov odnos bio isključivo poslovne naravi. Sveukupan trošak izvedenih radova bio je oko 100.000,00 kuna. U potkrovlju su osim navedenih radova urezivali grede, daskalo se, žbukan je "špic krova" i u tom dijelu je rađena ostava do koje se moglo popeti ljestvama. U prizemlju je rađena glazura na zidovima, izolacija, zidan je zimski vrt na prvom katu, također zidana je kupaona jer je nije bilo, rađen je dimnjak. Prvi kat i potkrovlje bili su u sistemu roh-bau izgrađenosti kada je započeo sa izvođenjem radova. Pregradni zidovi zidani su od cigle dimenzija 25x12x7,5 cm. Radi se o maloj cigli za koju je potrebno više vremena za zidanje, pa je i to jedan od razloga što su radovi toliko trajali. Vidio je majku tuženika gospođu HL da je dolazila. Iz pričanja tužitelja mu je poznato da je on od majke posudio novac kojim je platio radove koje je izveo. Plaćanje nije bilo odjednom nakon završenih svih radova, već je plaćanje vršeno u etapama kako su pojedini radovi završavali. Viđao je i oca tužene da je dolazio, ali on mu nije pomagao u izvođenju radova, dok mu je tužitelj pomagao subotom i nedjeljom. Nije imao nikakvu projektnu dokumentaciju temeljem koje je izvodio radove, već se radilo o usmenom dogovoru između njega i ZL. Sa gospođom TL nije ništa dogovarao, a plaćano mu je na ruke. Ne zna tko je pribavljao materijal za gradnju jer je sav materijal bio pripremljen kad je došao.

16. Svjedok ŠL iskazala je da je susjeda parničnih stranaka, koja stanuje u susjednoj ulici. Njezin sin i sin TL idu u isti razred i to je ono što ih povezuje. Na [adresa] živi od 1991. godine, ali joj nije poznato kada su na predmetnoj nekretnini dograđeni prvi kat i potkrovlje i nije joj ništa poznato u svezi radova koji su vršeni na toj kući. Došla je u kontakt sa tužiteljem i tuženom tek 2010. godine kada su se susreli na jednom roditeljskom sastanku nakon čega su ju ZL i TL pozvali u svoju kuću na kavu. Tom prilikom nije ulazila u kuću, već su kavu popili na dvorištu. Nakon tog prvog susreta s vremenom se zbližila sa TL i počele su se družiti, ali sva saznanja koja ima u svezi predmetne kuće i njihovog odnosa temelje se na onome što je čula iz pričanja TL.

17. Svjedok ML je iskazala da dobro poznaje gospodina SL i TL jer su dugogodišnji susjedi koje dijeli samo ograda, dok gospodina ZL slabije poznaje. On je doselio u tu kuću kada se oženio sa TL. Zalazila je u njihovu kuću i poznato joj je da je gospodin SL sagradio kuću te su kuća i zemljište na kojem je sagrađena njegovo vlasništvo. Kuća koju je SL sagradio bila je visoka prizemnica. Nedugo nakon što su se oženili, ZL i TL započeli su sa nadograđivanjem kata, međutim nije joj poznato tko je financirao te radove. Zna da je TL dobila odštetu nakon što je stradala u saobraćajnoj nesreći, dok joj nije poznato je li ZL radio na toj kući i što je radio. Što se tiče radnog odnosa zna da je TL bila zaposlena, a nakon saobraćajne nesreće više nije radila, dok joj nije poznato je li ZL bio u radnom odnosu. Danas se radi o kući na kat, međutim na toj etaži nikada nije bila jer kada je nešto trebala, obraćala se gospodinu SL koji živi u prizemlju. Viđala je gospodina SL koji je redovito nešto radio oko kuće i na kući. On je inače po zanimanju soboslikar i ličilac i sam je sazidao svoju kuću, a pomagao je i njezinom ocu prilikom zidanja njihove kuće.

18. Svjedok JL u svom iskazu je naveo da poznaje parnične stranke budući da je tužitelj ZL radio kod njega gotovo deset godina. Bio je u kući u kojoj je on živio u tom periodu svega dva puta. Kada se zaposlio kod njega 1999. već je živio u kući roditelja svoje supruge TL, a radilo se o kući na [adresa]. Oni su tamo stekli i dvoje djece. ZL je neprestano nešto radio na kući, ali o kojim se točno radovima radilo ne zna. Svu svoju plaću koju je zarađivao kod njega ulagao je u tu kuću, a to mu je poznato jer je vrlo učestalo od njega posuđivao kamion i kupljeni građevinski materijal odvozio na mjesto stanovanja, a posuđivao je i novac od njega. Ne sjeća se o kojim se iznosima radilo, ali se uvijek radilo o pozajmicama za kupnju nekog materijala za adaptaciju kuće. Kada je bio u posjeti kod Dražena Mikića 6 do 7 godina nakon što se zaposlio u njegovoj firmi, supruga, on i dvoje djece i dalje su živjeli u jednoj maloj sobi u toj kući makar je kat bio skoro završen, a oni se nisu uselili. Sjeća se da ga je to vrlo iznenadilo i zaboljelo jer je znao koliko je ZL ulagao u adaptaciju te kuće.

19. Svjedok EL iskazao je da poznaje tužitelja jer su dugo godina radili zajedno u firmi koja se bavi prodajom teretnih vozila. Iz tog razloga k njima su dolazili građevinci. Poznato mu je da je tužitelj na kući u kojoj je živio sa svojom suprugom TL dizao cijeli kat te su vršeni zidarski radovi, unutarnje uređenje, zidanje stepenica, postavljanje pločica i sveg ostalog. Pomogao im je na način da je nekoliko puta prevezao pijesak i cement do njegove kuće. Što se tiče financiranja te izgradnje, to mu nije poznato te ne može isključiti da je i njegova supruga u tome sudjelovala, ali koliko i na koji način to ne zna. Tužitelju je u nekoliko navrata pozajmio novac i to iznose od 2-3.000,00 kuna koji su mu bili potrebni kako bi platio majstore i on mu je to uvijek uredno vratio.

20. Svjedok DL iskazao je da poznaje parnične stranke jer je radio određene poslove i to na izradi metalne ograde za predmetnu kuću negdje 2001. ili 2002. U to vrijeme kat na obiteljskoj kući bio je netom izgrađen. U unutrašnjosti kata bilo je nešto malo uređivano, a kuća nije imala fasadu. Predmetne metalne ograde odnosile su se na balkonske i stubišne ograde i iste su montirane na ulazu na terasu kata kuće, oko terase i dva balkona. U vezi sa tim radovima razgovarao je isključivo sa tužiteljem i on mu je platio za izvedeni rad. Izrada ograde odvija se u radioni, a sama montaža na predmetnoj kući trajala je oko 2-3 dana. Dolazio je u kuću stranaka i prije i nakon obavljenog posla, međutim ne zna reći koliko je trajala izgradnja kata na predmetnoj kući niti čijim novcem je ta izgradnja financirana.

21. Tužitelj ZL u svom iskazu navodi da je sa tuženom stupio najprije u izvanbračnu, a nakon toga i u bračnu zajednicu. Živjeli su zajedno od 1996. ili 1997. godine. Doživio je prometnu nesreću 1995. i dobio odštetu od osiguranja u iznosu od oko 150.000,00 kuna. Otac tužene spremao se 1998. renovirati krov te je tada ponudio da sredstva dobivena od osiguranja uloži u radove na nadogradnji prvog kata i uređenja potkrovlja te kuće koja je do tada bila prizemnica sa niskim tavanskim prostorom koji je služio kao odlagalište. Radovi na gradnji prvoga kata i potkrovlja kao zasebne stambene jedinice trajali su od 1998. do 2008. u kojem periodu su izvršeni grubi radovi. Cijelo vrijeme se ulagalo u nekretninu. Zarađivao je oko 1.500,00 eura mjesečno koliko je iznosila njegova plaća od koje je u izgradnju kuće ulagano oko 2/3 iznosa mjesečno. Krajem 2008. ili početkom 2009. ostao je bez posla te je bio nezaposlen oko godinu i pol ili dvije, a nakon toga se ponovno zaposlio, ali nije više ostvarivao tolika primanja nego manja. Nastavio je sa ulaganjem u unutarnje uređenje prvog kata i potkrovlja te je sveukupno sam u izgradnju i uređenje nekretnine uložio kroz sve te godine između 60.000,00 i 70.000,00 eura. Njegova supruga nije radila već je bila u mirovini koja je u to vrijeme 1998. pa nadalje iznosila oko 1.150,00 kuna. Također je ulagala u uređenje nekretnine jednim dijelom, dok su zajednički brinuli o djeci. U uređenju nekretnine pomogla im je i njegova majka koja je u jednom trenutku podigla kredit radi kupnje i ugradnje stolarije i to prozora i balkonskim vrata na prvom katu i potkrovlju kuće. Ona je vraćala taj kredit, a novac je dala njima, s tim da je sa majkom postigao dogovor prema kojem je jedan stari automobil dao svome bratu, a ona je podigla spomenuti kredit. Teško mu je reći je li volja majke bila taj novac pokloniti samo njemu ili supruzi i njemu zajedno. Darovanje starog automobila mlađem bratu i podizanje kredita od strane majke dogodilo se nekako u isto vrijeme, ali darovanje tog automobila nije bio uvjet da majka podigne kredit. Majka je njima uvijek željela pomoći. Navedeni automobil kupio je 1998. od novaca koje je dobio od osiguranja kao naknadu štete zbog stradavanja u prometnoj nezgodi. Troškovi svadbe podmireni su također iz tih sredstava. Tužena je također dobila odštetu iz istog štetnog događaja koja joj je isplaćena kasnije nego njemu, a dobila je negdje oko 100.000,00 kuna prema njegovom sjećanju, ali nije siguran. Otac tužene nije financijski pomagao prilikom izgradnje prvog kata i potkrovlja kuće, ali je pomagao fizički jer je po zanimanju soboslikar. Nakon prestanka bračne zajednice nisu više vršena ulaganja u predmetnu nekretninu. Za vrijeme braka osim ulaganja u nekretninu kupljen je novi automobil. Kako je u to vrijeme radio u autosalonu, direktor tvrtke je sufinancirao ratu leasinga tako da je on snosio dio od 150,00 eura mjesečno, a tužitelj dio od 100,00 eura mjesečno. Otkupnu vrijednost vozila po okončanju leasinga u iznosu od 42.000,00 kuna podmirio je iz sredstava iz plaće. Također majka, brat i on su kupili vikendicu u [adresa]. Sredstva je dao iz kućnog budžeta. Tužena i on nisu imali odvojene budžete, već su sredstvima raspolagali zajednički i dogovorno.

22. Tužena TL je iskazala da je sa tužiteljem živjela u izvanbračnoj zajednici 7 godina, a vjenčali su se 25. srpnja 1998. Dogradnju kata i potkrovlja na kući započeli su negdje početkom 1999. Do tada se kuća sastojala od prizemlja i tavana. Izgradnja kata i potkrovlja financirana je iz sredstva odštete koju su dobili nakon prometne nezgode. Tužitelju je isplaćen iznos od oko 150.000,00 kuna iz kojih sredstava je financirana svadba i trošak kupnje osobnog vozila, a ostatak je uložen u dogradnju kuće. Meni je isplaćeno 189.000,00 kuna koja sredstva su uložena u dogradnju kuće, a nekoliko godina prije rastave braka isplaćeno joj je dodatnih 30.000,00 kuna na ime dodatnog osiguranja i iz tih sredstava financirano je uvođenje vode u prvi kat u potkrovlje, satelitska antena i kupnja vikendice, 1/3 cijene. Nakon prometne nezgode se liječila od 1995. do 1998., a od tada je u invalidskoj mirovini koju je primala u iznosu od oko 1.100,00 kuna. Tužitelj je bio zaposlen i primao je plaću kao što je iskazao te su sva svoja sredstva ulagali u izgradnju i uređenje kata i potkrovlja te kuće. Iz njene mirovine uglavnom su financirani troškovi za djecu i hrana, a u nabavci hrane pomagao im je i njezin otac. O djeci i domaćinstvu je brigu vodila uglavnom ona. Nakon 2008. kada je tužitelj izgubio posao, ponovno se zaposlio ali uz manja primanja te je nakon toga minimalno ulagao u kuću. Sve što je u kući napravljeno i uloženo, uglavnom je napravljeno do početka 2009. Točno je da im je majka tužitelja financijski pomogla kreditom kojeg je podigla radi kupnje i ugradnje stolarije na prvom katu i potkrovlju, a osim kupnje automobila i vikendice zajedno su kupili i jedan manji motocikl, otprilike u vrijeme kada je kupljen i automobil i to iz zajedničkih sredstava. Nakon razvoda braka niti tužitelj niti ona nisu ulagali u predmetnu nekretninu, osim ugradnje parketa u sobi i hodniku na katu u iznosu od 5.000,00 kuna, što je financirala ona iz sredstava odštete koja je još imala. Ne zna koliko je koštala svadba. Tijekom trajanja braka niti tužitelj niti ona nisu podizali nikakve kredite, a u trenutku zaključenja braka nisu imali nikakvu osobnu ušteđevinu osim odštete. Ne zna koliko su novaca uložili u kupnju namještaja, međutim sav namještaj kupljen iz njihovih zajedničkih sredstava.

23. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke prije zaključenja braka 25. srpnja 1998. nekoliko godina živjele u izvanbračnoj zajednici u kući roditelja tužene, koja je u to vrijeme bila prizemnica, da su izgradnju I kata i potkrovlja uz suglasnost roditelja tužene kao suvlasnika te nekretnine započeli 1998. ili početkom 1999., koja je izgradnja i unutrašnje uređenje trajalo do 2008. kada su prestali sa većim ulaganjima. I etaža niti do danas nije u potpunosti završena u smislu unutarnjeg uređenja, dok je u potpunosti završen i za potrebe stanovanja osposobljen stan u potkrovlju. Utvrđeno je da su stranke 1995. stradale u prometnoj nezgodi te je tužitelju prije 1998. s osnova naknade štete isplaćen iznos od oko 150.000,00 kuna, a tuženoj iznos od oko 189.000,00 kuna u siječnju 2007. i oko 30.000,00 kuna par godina prije rastave braka. Tužitelj je bio zaposlen te je ostvarivao plaću u iznosu od oko 1.500,00 eura mjesečno do kraja 2008. kada je ostao bez posla nakon čega je oko godinu i pol dana bio nezaposlen da bi se nakon toga ponovno zaposlio, ali uz manju plaću. Tužena je bila zaposlena prije prometne nezgode, a zbog posljedica nezgode određena joj je invalidska mirovina koju je primala u visini najniže mirovine koja je od 1. siječnja 1999. do prosinca 2002. iznosila 589,90 kuna mjesečno, od prosinca 2002. iznosila 819,52 kune, a najviše u iznosu do oko 1.100,00 kuna mjesečno. Sve ove navedene činjenice među strankama nisu sporne.

24. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio da su obje stranke ulagale u nadogradnju i uređenje I kata i potkrovlja predmetne nekretnine koja je bila u vlasništvu roditelja tužene, a koju je ona stekla nasljeđivanje nakon njihove smrti. Utvrđeno je da je dogradnja financirana sredstvima koja su stranke stekle isplatom odštete zbog posljedica prometne nezgode te iz sredstava njihovog rada odnosno primanja ostvarenih iz mirovine. Također utvrđeno je da su stranke primale i pomoć od svojih roditelja i to od majke tužitelja koja je 6. lipnja 2002. podigla kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu od 3.000,00 eura koji je iznos predala tužitelju i tuženoj koja su sredstva uložena za kupnju stolarije na I katu i potkrovlju kuće. To proizlazi iz njezinog iskaza te iskaza obje parnične stranke kao i ugovora o nenamjenskom kreditu u koji je sud izvršio uvid. IZ iskaza svjedoka HL također proizlazi kako je taj novac dala parničnim strankama sa namjerom da im pomogne te da nije očekivala povrat tih sredstava, temeljem čega sud zaključuje da se radilo o poklonu tužitelju i tužnoj. Također je utvrđeno da je otac tužene pomagao radom na izgradnji nekretnine jer je po zanimanju bio soboslikar, dok je njezina majka kuhala majstorima. Navedene činjenice proizlaze iz iskaza gotovo svih saslušanih svjedoka koji su bili ili prvi susjedi stranaka kao što su GL, BL, ili se radi o članovima obitelji kao što su AL i HL, KL, vjenčanog kuma stranaka, ČL, poslodavca tužitelja, koji su svi zalazili u predmetnu nekretninu te imaju određena neposredna saznanja o činjenicama kao i saznanja iz pričana obiju parničnih stranaka. Svjedoci RL, građevinski djelatnik koji je bio angažiran prilikom dogradnje predmetne nekretnine, DL koji je radio poslove na izradi metalne ograde za kuću, ML susjeda stranaka, OL koja je radila sa tužiteljem u trgovačkom društvu Štrobi od 2005. do 2007., EL koji je radio s tužiteljem u trgovačkom društvu koje se bavilo prodajom teretnih vozila nemaju saznanja o tome tko je i iz kojih sredstava financirao izgradnju, ali su svjedočili o određenim fazama izgradnje odnosno zidovima koji su vršeni na izgradnji, dok iskaz svjedoka ŠL sud nije posebno cijenio jer nema nikakva saznanja o relevantnim činjenicama.

25. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu na osnovu izvršenih ulaganja odnosno dogradnje, nadogradnje i preuređenja (adaptacije) predmetne nekretnine koja je bila u vlasništvu roditelja tužene, a koju je ista stekla nasljeđivanjem.

26. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim zajedničkim ili tuđim zgradama kao i njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st. 1. tog čl. ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava (čl. 156. st. 2. ZVDSP-a).

27. Odredbom čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (-"Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisno je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

28. O zahtjevu za naknadu izdataka u činjenih radi popravka ili rekonstrukcije tuđe zgrade, ili adaptacije prostora u toj zgradi, sudi se po pravilima o poslovodstvu bez naloga, a iz odredbe čl. 1124. st. 1. ZOO-a proizlazi da poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

29. Tužitelj, dakle ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova ako je stvar objektivno dobila na vrijednosti, odnosno ako je općenito, po tržišnim kriterijima, vrijednost stvari objektivno povećana. Visina tih troškova prosuđuje se prema sredstvima koja su za to stvarno uložena.

30. Među strankama nije sporno da su u braku sredstvima koja su ostvarivali raspolagali zajedno i temeljem dogovora. Mada tužitelj tužbom ne traži utvrđenje suvlasništva na nekretnini s osnova bračne stečevine, činjenica je da su nadogradnja i uređenje nekretnine vršeni od 1998. do 2008., dakle za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice stranaka te da je, osim iz njihove posebne imovine, sredstava ostvarenih s osnova naknade štete zadobivene u prometnoj nezgodi, nadogradnja financirana i iz sredstava stečenih radom, odnosno primitcima iz mirovine tužitelja i tužene, koja sredstva predstavljaju imovinu koju su isti kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice pa vrijedi pravna prednijeva da su suvlasnici na tim sredstvima u jednakim dijelovima (čl. 252. i 253. st. 1. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 162/98). Stoga sud zaključuje da su tužitelj i tužena u nadogradnju i uređenje predmetne kuće uložili svoja sredstva ostvarena radom za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice u jednakim dijelovima, dok je tužitelj uložio i dio sredstava svoje posebne imovine od 150.000,00 kuna koja su mu isplaćena temeljem naknade štete zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Prema iskazima svjedoka KL i HL proizlazi da je tužitelj iz stih sredstava financirao trošak svadbe koji je iznosio oko 11.000,00 DEM (oko 40.000,00 kuna), što su potvrdile i obje parnične stranke, a koji iznos je u određenom dijelu vraćen kroz primljene poklone. Iz tih sredstava financirana je i kupnja osobnog vozila koje je plaćano putem leasinga, što znači da je tužitelj veći dio tih sredstava (oko 100.000,00 kuna) uložio u dogradnju kuće. S druge strane tužena je ostvarila odštetu u većem novčanom iznosu, međutim kako je ista isplatu ostvarila tek 2007. otkada joj se isplaćuje i novčana renta, sud zaključuje da su radovi na dogradnji kata i potkrovlja u periodu do 2007. morali biti financirani sredstvima odštete tužitelja jer je on tim sredstvima raspolagao u trenutku kada je izgradnja započeta. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je tužena dobila odštetu koja je isplaćena kasnije nego njemu u iznosu od oko 100.000,00 kuna, a dovodeći u vezu tu izjavu sa njegovom izjavom da tužena i on nisu imali odvojene budžete, već su sredstvima raspolagali zajednički i dogovorno, sud zaključuje da se radi upravo o iznosu kojeg je tužena uložila u izgradnju odnosno uređenje predmetne nekretnine. Da tužena nije uložila u tu svrhu ukupno ostvareni iznos isplaćene odštete, proizlazi i iz njezine izjave da je nakon rastane braka upravo iz tih sredstava financirala ugradnju parketa u sobi i hodniku na katu.

31. Slijedom svega navedenog sud je na stajalištu da je tužitelj u dogradnju i uređenje I kata i potkrovlja obiteljske kuće u vlasništvu roditelja tužene uložio podjednaki iznos sredstava kao i tužena.

32. Prilikom izvođenja dokaza očevidom 30. svibnja 2018. na nekretnini u [adresa] utvrđeno je da se radi o obiteljskoj kući koja se sastoji od prizemlja, 1. kata i potkrovlja, s time da je prizemni dio kuće ožbukan sa vanjske strane, dok kat i potkrovni dio nisu ožbukani te je vidljivo da se radi o nadogradnji šupljom ciglom, dok se u dvorišnom dijelu kuće nalazi garaža. Do 1. kata kuće dolazi se stepeništem izvedenim iz unutrašnjosti prizemnog dijela kuće. Dolazi se u manji hodnik iz kojeg stepenice vode u potkrovni dio, u kupaonicu koja je u cijelosti uređena, jednu sobu koja je kao i hodnik obložena parketom, ožbukana i okrečena te drugu sobu u kojoj nema podnih obloga, koja je ožbukana, ali je okrečen samo plafon. Na cijelom prvom katu provedene su instalacije struje i vode, centralnog grijanja i plina te je postavljena kompletna plastična stolarija.

33. Stranke su utvrdile nespornim da su podne obloge (parket) u hodniku i jednoj sobi postavljeni nakon prestanka bračne zajednice, s tim da tužitelj tvrdi da su iste postavljene o njegovom trošku. Tužena je iskazala da je novac za te radnje podigla sa svoga računa, ali da se radi o zajedničkim sredstvima. Stranke su suglasno izjavile da su svi radovi izvedeni na izgradnji i unutrašnjem uređenju 1. kata rađeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, osim bojanja zidova i bojanja unutrašnje stolarije, što je izvršio otac tužene nakon prestanka bračne zajednice. Unutarnje žbukanje vršeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, a gletanje i bojanje zidova i stropova nakon.

34. Utvrđeno je se da se u sklopu 1. kata nalazi i zatvorena loggia koja je dijelom zatvorena betonskim parapetom, a dijelom aluminijskom stolarijom te je kompletna loggia u postojećem stanju izvedena za vrijem trajanja bračne zajednice. Iz loggie se izlazi na vanjsku terasu ispod koje se nalazi garaža. Terasa je presvučena glazurom i hidroizolacijom koja je oštećena uslijed vremenskih uvjeta i terasa je ograđena željeznom ogradom. Cijela terasa, uključujući ogradu, izvedena je za vrijeme trajanja bračne zajednice. Također za vrijeme bračne zajednice postavljena je metalna ograda i na balkonu koji se nalazi na 1. katu sa zapadne strane kuće. Također je utvrđeno da se sa terase na istočnoj strani kuće na koju se izlazi iz opisane loggie nalaze izvedene stepenice koje vode u dvorište nekretnine, koje su po kazivanju stranaka također sazidane za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stubište kojim se dolazi iz prizemlja na kat, a izvedeno je u unutrašnjosti kuće, postojalo je prije početka bračne zajednice stranaka, dok je stubište koje do prvog kata vodi prema potkrovlju sagrađeno za vrijeme trajanja bračne zajednice.

35. Dolaskom u potkrovni dio kuće utvrđeno je da se radi o u potpunosti uređenom stambenom prostoru koji se sastoji od predsoblja, tri sobe, kupaonice. U kupaonici su u potpunosti izvedeni svi sanitarni uređaji sa keramičkim pločicama, a stubište i podovi ostalih prostorija presvučeni su drvenim podnim oblogama. Vanjska stolarija je drvena (krovni prozori - 4). Cijelo potkrovlje sagrađeno je i u potpunosti uređeno za vrijem trajanja bračne zajednice. Također, stranke su suglasno iskazale da je za vrijeme trajanja bračne zajednice izvedena betonska ploča između prizemlja i 1. kata te daljnja nadogradnja kako je rađeno.

36. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. građ. Domagoja Silov Tepića od 11. rujna 2018. u kojem je sudski vještak nakon provedenog očevida i na temelju pregleda cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu vještačio na okolnost visine troškova izvršenih ulaganja na izgradnji i uređenju I kata i potkrovlja nekretnine, u naravi kuće sagrađene na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi u [adresa] kao i na okolnost povećanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine nakon izvršenih ulaganja i izgradnje I kata i potkrovlja na dan podnošenja tužbe 24. srpnja 2013. proizlazi da je predmetna nekretnina obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja, I kata i potkrovlja. Prizemlje je sa vanjske strane na fasadnim plohama ožbukano, a na katu i potkrovlju fasadne plohe nisu dovršene te je na istima vidljiva šuplja cigla. Na I kat objekta dolazi se stubištem izvedenim iz unutrašnjosti prizemlja. Kat se sastoji od prostorije predviđene za dnevni boravak i kuhinju, sobe, kupaonice, hodnika, balkona, "zimskog vrta" i terase. Prostorija predviđena za dnevni boravak i kuhinja nije u potpunosti dovršena. Zidovi su završno žbukani i gletani, a nisu obojani. Završne podne obloge nisu postavljene. Zidovi sobe i hodnika su ožbukani i obojani i podovi su obloženi parketom. Kupaonica je u cijelosti uređena, ugrađeni su svi sanitarni uređaji i postavljene su zidne i podne obloge od keramičkih pločica. U sklopu kata s istočne strane objekta nalazi se "zimski vrt" (staklenik) tj loggia zatvorena sa svih strana staklenim stijenama i parapetnim zidom debljine 10 cm. Iz "zimskog vrta" izlazi se na vanjsku terasu ograđenu željeznom ogradom s koje terase su izvedene stepenice koje vode u dvorište. Terasa je presvučena cementnom glazurom i hidroizolacijom koja je oštećena uslijed vremenskih uvjeta. Sa zapadne strane objekta nalazi se balkon ograđen metalnom ogradom. Vanjska stolarija je od PVC materijala a unutarnja stolarija je drvena. Na potkrovlje objekta dolazi se stubištem iz hodnika na I katu, a isto se sastoji od 3 sobe, hodnika, kupaone i balkona. Stambeni prostor je u potpunosti uređen. Zidovi su ožbukani i obojeni, a stubište i podovi soba i hodnika obloženi su drvenim parketnim oblogama. Kupaonica je u cijelosti uređena sa ugrađenim svim sanitarnim uređajima te postavljenim zidnim i podnim oblogama od keramičkih pločica. Vanjska stolarija je od PVC-a, osim krovnih prozora od drva, unutarnja stolarija je drvena. S istoče strane objekta nalazi se balkon ograđen metalnom ogradom. Krovna konstrukcija je dvostrešna s pokrovom od glinenog crijepa. Na katu i u potkrovlju provedene su instalacije struje i vode, centralnog grijanja i plina. Sudski vještak je temeljem uviđaja na licu mjesta i izjava stranaka na očevidu te uvidom u stanje spisa izradio troškovnik građevinsko obrtničkih radova izvedenih unutar bračne zajednice na predmetnoj nekretnini kao i elaborat procjene povećanja tržišne vrijednosti nekretnine nakon izvršenih ulaganja i izgradnje I kata i potkrovlja koji prileže nalazu i mišljenju. U izrađenom troškovniku građevinsko obrtničkih radova vještak je definirao stavke izvedenih radova u količinama izmjerenima pri očevidu te prosječnim jediničnim tržišnim cijenama prema kojem troškovi izvedenih ulaganja iznose 333.664,00 kune, što primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – dalje Zakon o uvođenju eura) iznosi 44.284,82 eura.

37. Za potrebe izračuna povećanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine nakon izvršenih ulaganja na izgradnji i uređenju I kata i potkrovlja sudski vještak izradio je elaborat procjene povećanja tržišne vrijednosti nekretnine nakon izvršenih ulaganja, prema kojem povećanje tržišne vrijednosti nekretnine iznosi 308.561,15 kuna što primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura iznosi 40.953,10 eura.

38. Tužitelj je istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka o kojima se sudski vještak pismeno očitovao u dopuni svog nalaza i mišljenja od 9. prosinca 2020. Sudski vještak je otklonio prigovore koji se odnose na vrstu i cijenu pojedinih ugrađenih materijala za koje spisu nije priložen račun te je naveo da je u odnosu na te dijelove nalaz formiran tako što je u troškovniku građevinsko obrtničkih radova uzeta prosječna tržišna jedinična cijena za navedene radove. U svezi sa istaknutim prigovorom da je izračuna tvrtke "Iks Pavić" razvidno da je za izvršene radove plaćen iznos od 20.361,00 kuna dok je sudski vještak u toč. 6.1, 6.2, 6.3 i 6.4 troškovnika naveo da su stolarski radovi izvršeni u vrijednosti od 16.691,00 kunu, dok su dodatno montirane i aluminijske rolete koje su plaćene 11.500,00 kuna, sudski vještak je naveo da troškovnik građevinsko obrtničkih radova sadrži jedinične cijene bez uračunatog PDV-a te je iz tog razloga u stolarskim radovima navedena cijena od 16.691,00 kuna umjesto 20.361,00 kuna. Također je naveo da u spisu nije priložen račun za aluminijske rolete od 11.500,00 kuna, a taj iznos nije naveden niti u računu tvrtke "Iks Pavić", ali su iste vidljive na fotodokumentaciji zbog čega sudski vještak smatra da je iznos od 11.500,00 kuna tržišno opravdan pa se može prihvatiti i dodati na ukupan iznos naveden u troškovniku. U preostalom dijelu sudski vještak ostao je kod svog pisanog nalaz i mišljenja u cijelosti.

39. Prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja sudski vještak Domagoj Silov- Tepić, očitujući se na prigovor tužitelja na dio nalaza u kojem je naveo da je krovna konstrukcija dvostrešna s pokrovom od glinenog crijepa, jer da je crijep betonski marke "Bramac" koji je skuplji od glinenog, iskazao je da bi za utvrđivanje točnog sastava konstrukcije ili konkretnog elementa na koji se upućuje da njegov sastav nije ispravno utvrđen vizualnim pregledom, bilo potrebno provesti detaljno laboratorijsko ispitivanje na temelju kojeg bi se točno utvrdio sastav materijala, a isto se odnosi i na žljebove, navodeći da je na tu i ostale primjedbe već odgovorio u dopuni nalaza te da je stavke za koje tužitelj nije dokazao točnu cijenu temeljem računa, izvršio procjenu tržišne vrijednosti. U odnosu na vrata, iskazao je da ista nisu ugrađena te ih nije mogao uzeti u obzir jer je zadatak bio vještačiti na okolnost izvršenih ulaganja, što znači ugrađenih materijala te je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja i njegove dopune.

40. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka te njegovu dopunu ocijenivši da je utemeljen na stručnim znanjima vještaka te na jasan i logičan način obrazložen. Sudski vještak je odgovorio i na sve istaknute primjedbe kojima njegov nalaz nije doveden u pitanje.

41. S obzirom na utvrđenje suda da su stranke u podjednakom omjeru ulagale u dogradnju i uređenje I kata i potkrovlja predmetne nekretnine i da tužitelj ima pravo na naknadu stvarno uloženih sredstava, istom je dosuđen novčani iznos od 22.905,57 eura što predstavlja ½ utvrđenih troškova na ime izvršenih ulaganja prema nalazu sudskog vještaka Domagoj Silov Tepića od 11. rujna 2018. i njegove dopune od 9. prosinca 2020. (333.664,00 kuna + 11.500,00 kuna = 345.164,00 kuna odnosno 45.811,14 eura prema tečaju 1 euro = 7,53450 kuna).

42. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

43. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

44. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a i to od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. u svezi sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine 132/07 i 66/11), uvećane za 5 postotnih poena, budući da se ne radi o stopi zateznih kamata iz odnosa trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2017. na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa, od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

45. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 73% što ukupno iznosi 86,5% (100%+73%=173%/2=86,5%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspjela u sporu oduzeo postotak u kojem je tužena uspjela u sporu, a to je 13,5% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 73% (86,5%- 13,5 %=73%).

46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 21. studenog 2016. i 22. siječnja 2018. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za sastav podneska od 3. rujna 2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 2. rujna 2014., 21. listopada 2014., 25. veljače 2015., 16. svibnja 2017., 5. srpnja 2017., 27. studenog 2017., 15. ožujka 2020., 17. siječnja 2024., 4. lipnja 2025. i 2. rujna 2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročišta od 28. travnja 2015. i 24. lipnja 2020. u iznosima od po 250,00 eura (Tbr. 9.2 OT), za pristup na ročište 26. svibnja 2014. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5 OT), za zastupanje na očevidu 30. svibnja 2018. u iznosu od 500,00 eura uz naknadu za izbivanje iz ureda 2 sata iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.7 i Tbr. 39 OT), uvećan za PDV od 25%,razmjerno uspjehu tužitelja u parnici od 73% te trošak vještačenja i pristupa vještaka na ročište u iznosu od 298,63 eura u cijelosti ili ukupno 6.959,88 eura.

47. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak za pristup na ročište 14. siječnja 2015. i 4. siječnja 2021. jer tužitelj taj trošak nije imao, za sastav podnesaka od 27. rujna 2016. i 5. kolovoza 2020. jer tužitelj taj trošak nije imao, za sastav podnesaka od 19. ožujka 2018. kojim ispričava izostanak sa ročišta jer se radi o trošku kojeg je sam prouzročio (čl. 152. ZPP-a), za sastav podneska od 25. svibnja 2021. kojim požuruje rad suda jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. ZPP-a) kao niti za zastupanje na sastancima mirenja jer tužitelj nije dokazao kada su ti sastanci održani niti tko je na istima bio prisutan.

U Zagrebu, 3. listopada 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.