Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pr-65/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika udruga Škola nogometa NK Osijek, [adresa], OIB:91189320499, zastupan po zakonskoj zastupnici-predsjednici MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Glavaš, Osijek, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida ugovora i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 03. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:
"I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.05.204. godine, kojom tuženik otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.07.2023. godine.
II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.02.2021. godine sa danom 24.05.2024. godine.
III. Nalaže se tuženiku UDRUGA ŠKOLA NOGOMETA NK OSIJEK, OIB: 91189320499, na ime naknade štete isplatiti tužitelju TV, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos u visini tri bruto plaće koje je tužitelj ostvario kod tuženika, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku UDRUGA ŠKOLA NOGOMETA NK OSIJEK, OIB: 91189320499, na ime otpremnine isplatiti tužitelju TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini tri prosječne mjesečne bruto plaće koje je tuženik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužitelju JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku udruzi Škola nogometa NK [adresa], OIB:91189320499, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana 03. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika dana 07. srpnja 2024. podnio tužbu radi utvrđenja da je Odluka tuženika od 23.05.2024. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koji je sklopljen dana 01.07.2023. nedopuštena i nezakonita, sa zahtjevom za sudski raskid Ugovora o radu koji je sklopljen dana 01.02.2021. i naknadom štete u visini tri bruto plaće ostvarene kod tuženika s pripadajućim zateznim kamatama. Ukoliko sud ne prihvati taj zahtjev, postavlja eventualni tužbeni zahtjev za isplatom otpremnine visini tri prosječne mjesečne bruto plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu s pripadajućim zateznim kamatama.
1.1. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 01.02.2021. na radnom mjestu trenera, da je tuženik dana 23.05.2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, na koju je uložio Zahtjev za zaštitu prava radnika, po kojem zahtjevu se tuženik nije očitovao, niti uvažio navode Zahtjeva. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom, navodeći da se istom otkazuje Ugovor o radu sklopljen 01.07.2023., dok je kod tuženika zasnovao radni odnos temeljem Ugovora o radu sklopljen dana 01.02.2021. i od tada se nalazi u neprekinutom radnom odnosu. Ne spori da je presudom Općinskog suda u Puli broj Kzd-48/166 od 17.12.2019. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 177 Kaznenog zakona – povreda djetetovih prava, te da je ista presuda postala pravomoćna 18.02.2021., ali u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, na snazi je bio Zakon o sportu iz 2006. koji je u čl. 13. propisivao da osoba koja je pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci za neko od kaznenih djela počinjenih sa namjerom, a nije primijenjena uvjetna osuda, ne može sudjelovati u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili tijela upravljanja, niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe. Dakle, u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, na njegovoj strani nisu postojale nikakve zapreke za obavljanje djelatnosti radnog mjesta trenera, pa stoga prilikom zasnivanja radnog odnosa nije ništa prešutio, niti zatajio kako se to navodi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer navedena činjenica nije niti bila predmetom postojanja uvjeta za obavljanje stručnih poslova u sportu. Zbog navedenog, neosnovano tuženik kao poslodavac, Odluku o izvanrednom otkazu obrazlaže postojanjem razloga uvjetovanih ponašanjem radnika. Istina da sukladno čl. 111. trenutno važećeg Zakona o sportu, u odnosu na njega postoji zapreka za obavljanje stručnih poslova u sportu, a koji zakon je stupio na snagu 01.01.2023. od kada je tuženik kao poslodavac imao mogućnost za sve radnike koji obavljaju poslove radnog mjesta za koje postoje propisane zapreke, temeljem čl. 14. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, od Ministarstva pravosuđa uz suglasnost radnika, zatražiti podatke o kaznenoj evidenciji za svakog pojedinog radnika, a što tuženik nije učinio. Stoga smatra da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije uvjetovana ponašanjem radnika. Osporava da bi tuženik za navedenu okolnost saznao 22.05.2024., pa je Odluka o otkazu donesena protekom roka od 15 dana od saznanja za navedenu činjenicu. Po zaprimanju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, podnio je zahtjev za ostvarivanjem mirovine, gdje mu je rješenjem HZMO-a priznato pravo na starosnu mirovinu sa danom 24.05.2024. Slijedom navedenog, kako je razvidno da više ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova kod tuženika zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, to postavlja zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom odlaska u mirovinu, te ujedno potražuje isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri bruto plaće ostvarene kod tuženika. Ukoliko navedeni tužbeni zahtjev sud nađe neosnovanim, postavlja eventualni tužben zahtjev, obzirom da je proveo kod tuženika neprekidno na radu 3 godine, 3 mjeseca i 23 dana, ima pravo na isplatu otpremnine, a što tuženik nije priznao tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu, navodeći da je razlog otkazivanja ponašanje radnika. Međutim, promjena zakonskih odredbi o uvjetima za obavljanje određenog radnog mjesta nije uvjetovano ponašanjem radnika, koji bi u suprotnom i nadalje nastavio raditi i obavljati poslove tog radnog mjesta kod tuženika. Ovakvom odlukom tuženik kao poslodavac ga šikanira kao radnika, ne priznajući mu prava koja je stekao radeći kod njega, pa postavlja eventualni tužbeni zahtjev koji glasi kao pod II. izreke, a koji predlaže usvojiti ukoliko sud odbije prethodni.
1.2. Tijekom postupka, tužitelj navodi je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2021. i da je taj radni odnos trajao u kontinuitetu sve do 23.05.2024. i mogao je prestati samo na način predviđen čl. 112. Zakona o radu, da do 01.07.2023. nije bio ispunjen niti jedan taksativno naveden uvjet za prestanak Ugovora o radu, jer je bio u radnom odnosu na istom radnom mjestu kod istog poslodavca temeljem istog Ugovora. Stoga za sklapanje Ugovora o radu od 01.07.2023. nije bilo nikakvog razloga niti je on proizveo nikakve pravne učinke, niti mu je plaća izmijenjena, već je samo preračunata u euro, pa Ugovor o radu iz 2021. nije niti prestao, pa njegov radni odnos kod tuženika nije niti zasnovan Ugovorom o radu od 01.07.2023. Taj Ugovor je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke, te ne može biti otkazan, a što Odluku o otkazu čini nezakonitom. On je bio svjestan da Ugovor o radu od 01.07.2023. ne proizvodi nikakve pravne posljedice, te je Ugovor o radu 01.02.2021. sklopio sa tuženikom prije stupanja na snagu Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 141/22.) dana 01.01.2023. Ni on ni tuženik nisu bili svjesni da se zabrana rada prema čl. 111. Zakona o sportu odnosi i na osude koje su pravomoćne prije njegovog stupanja na snagu (retroaktivno) pa ga je tuženik i u 2023. zadržao na radu i nije tražio podatke iz kaznene evidencije. Da se zakonom zahtijevalo i obvezivalo tuženika na aktivno postupanje proizlazi iz čl. 111. st. 3. i čl. 116. Zakona o sportu, pa se ne može zaključiti da je prikrio činjenice, a niti je svojim ponašanjem prouzročio razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Odredba Zakona o sportu nalaže tuženiku jednostrani raskid ugovora zbog saznanja za postojanje činjenica – osuđujuće kaznene presude. Tu mogućnost tuženik nije koristio, pa smatra opravdanim predložiti sudu da prihvati sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2021. Ne osporava mogućnost da radnik i poslodavac izmijene postojeći ugovor o radu na način da aneksom promjene određene odredbe ili sklope novi ugovor o radu ovisno o okolnostima i to sporazumno, ali ako nema sporazuma o načinu izmjene odredbi postojećeg ugovora o radu, zakon predviđa obvezu poslodavca da donese odluku o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora, te se aneks postojećem ili potpuno novi ugovor po sporazumu može donositi samo ako su promijenjene neke bitne činjenice koje čine obavezni sadržaj ugovora o radu. U konkretnom slučaju, 01.07.2023. sačinjen je ugovor o radu u kojem su prepisane sve odredbe ugovora o radu iz 2021., a to je čak navedeno u čl. 1. ugovora, pa nije bilo nikakvog razloga za sačinjavanje ugovora iz 2023., te između ugovornih strana nema sporazuma o izmjeni bilo koje ugovorne obveze iz ugovora iz 2021. tako da niti jedna prijašnja obveza ne prestaje već i dalje postoji. Sukladno čl. 146. ZOO-a, ako stranke nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu, prijašnja obveza ne prestaje, nego postoji i dalje. Zato ugovor o radu iz 2021. nije mogao prestati kako je to navedeno u čl. 1. ugovora iz 2023. Obzirom da stranke nisu ugovorom iz 2023. niti htjele, a niti uspjele proizvesti bilo kakve pravne posljedice po tom ugovoru, isti se ima smatrati fiktivnim. Za fiktivni ugovor je propisano da nema učinka među ugovornim stranama zbog čega je tuženik mogao izvanredno otkazati samo ugovor o radu sklopljen 2021. Napominjem, da se prema zakonu o promjeni valute u RH sve obveze automatski preračunavaju u valutu euro, dok se u konkretnom slučaju ne može raditi niti o obnovi odnosno novaciji prema čl. 145. ZOO-a, jer ista nastaje ako nova obveza ima različitu činidbu ili različitu osnovu, a što u konkretnom slučaju nema. Sporazumni prekid ugovora o radu kao način prestanka prema ZR-u podrazumijeva kao posljedicu prestanak radnog odnosa i koji sporazumni prekid mora sadržavati i uvjete prestanka radnog odnosa, a što predmetni ugovor ne sadrži.
2. U odgovoru na tužbu od 01. kolovoza 2024. tuženik se protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i eventualno postavljenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2024. zakonita i utemeljena na odredbama Zakona o radu i Zakona o sportu. Tužitelj je u trenutku izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu, kod tuženika bio zaposlen na temelju Ugovora o radu zaključenog dana 1. srpnja 2023. kojim je u preambuli izričito navedeno kako trenutkom potpisom tog Ugovora, prestaje važiti Ugovor od 1. veljače 2021., pa su stoga dana 1. srpnja 2023. na snazi bile odredbe sada važećeg Zakona o sportu (NN 141/22). Tuženik je pravna osoba koja sudjeluje u sustavu sporta, u smislu odredbe čl. 7 st. 3. Zakona o sportu, osim te djelatnosti, ne obavlja niti jednu drugu djelatnost. S tužiteljem je imao zaključen Ugovor o radu za radno mjesto trenera, koje se ima smatrati poslom kojim se obavljaju stručni poslovi u sportu u smislu odredbe čl. 4 st. 2 i 3. Zakona o sportu. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o sportu propisano je kako „…osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv…života i tijela…ne može obavljati…stručne poslove u sportu“. Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora tuženika od strane Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Službe inspekcijskog nadzora II (dalje: sportska inspekcija), utvrđeno je kako se tužitelj nalazi u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske te da u istoj ima evidentiranu kaznenu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/2016 od 17. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 18. veljače 2021., a kojom je tužitelj osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te mu je izrečena zatvorska kazna u trajanju od 8 mjeseci uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje u trajanju od 2 godine. Tako mu je dana 22. svibnja 2024. dostavljeno rješenje sportske inspekcije KLASA: UP/1- 624-04/24-01/101, URBROJ:529-08-02/8-24-56 kojim mu je pod točkom 1. zabranjeno da tužitelju omogući obavljanje poslova iz sustava sporta, dok mu je pod točkom 2. naloženo da mjeru zabrane izvrši u roku od 3 dana. Odredbom čl. 111. st. 4. Zakona o sportu, propisana je obveza pravne osobe (ovdje tuženika) raskida ugovora s osobom za koju postoji zapreka iz čl. 111 st. 1. i 2. Zakona o sportu (ovdje tužitelja) u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu kaznenu presudu. Uzimajući u obzir činjenicu kako postoji zapreka iz čl. 111 Zakona o sportu, za obavljanje poslova radi kojih je zaključen Ugovor o radu, a o čemu je tuženik saznao dana 22. svibnja 2024., na temelju odredbe čl. 111 st. 4. Zakona o sportu, je bio dužan raskinuti Ugovor o radu, slijedom čega je očito kako u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZR-a navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu u svezi s radnim odnosom, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Prilikom otkazivanja ugovora o radu vodio je računa o okolnostima i interesima obje strane (ovdje tužitelja i tuženika) te utvrdio kako zbog postojanja pravomoćne kaznene presude, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć i to zbog prethodno cit. izričite zakonske odredbe. Navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu u smislu odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu budući je tuženik bio u obvezi postupiti po izričitoj zakonskoj odredbi (čl. 111 st. 4. Zakona o sportu) kao i po rješenju sportske inspekcije od 22. svibnja 2024. – osobito imajući na umu činjenicu kako on u poslovanju sudjeluje isključivo u sustavu sporta i kako je ugovor o radu zaključen za radno mjesto trenera u školi nogometa. Stoga u konkretnom slučaju kao poslodavac nije imao izbora, te je bio dužan raskinuti ugovor o radu zbog osobito važne činjenice u svezi s radnim odnosom budući bi u suprotnom, bio prekršajno odgovoran sukladno odredbi čl. 116 st. 1. Zakona o sportu. Napominje da su prilikom zaključenja Ugovora o radu od 1. srpnja 2023. postojale zapreke za obavljanje djelatnosti trenera – a o čijem postojanju uopće nije imao saznanja sve do 22. svibnja 2024., jer prilikom zasnivanja radnog odnosa (kao niti tijekom trajanja istoga) nije imao zakonsku obvezu traženja podataka o kaznenoj evidenciji, već je na radniku bila dužnost pravovremeno ga upozoriti o postojanju zapreke za obavljanje djelatnosti trenera i na nemogućnost zaključenja ugovora u smislu odredbe čl. 19. st. 7. Zakona o sportu, a što tužitelj nije učinio, već je dapače to prešutio i to unatoč činjenici što se prilikom zaključenja ugovora od 1. srpnja 2023. bio dužan držati odredbi Zakona o sportu (NN 141/22) i samostalno mu ukazati na postojanje pravomoćne kaznene presude koja isključuje mogućnost zaposlenja. Riječ je o činjenici koja je bila poznata samo tužitelju i koja u okolnostima konkretnog slučaja, nije mogla biti poznata tuženiku. Navodi da je s tužiteljem u dobroj vjeri zaključio ugovor, te mu omogućio redovita primanja, ne znajući da je isti pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Po saznanju za navedeno, a u roku od 15 dana kako to i propisuje odredba čl. 116. st. 2. Zakona o radu, otkazao je tužitelju ugovor zbog gore naznačenih razloga. Tužitelj u tužbi čini nespornim kako je svo vrijeme bio upoznat s odredbama Zakona o sportu iz 2006. kao i odredbama Zakona o sportu (NN 141/22). Zbog svega navedenog, očito je kako tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu otpremnine, budući je Ugovor o radu otkazan zbog razloga koji je uvjetovan ponašanjem radnika, a to su počinjenje kaznenog djela i postojanje pravomoćne osuđujuće kaznene presude – a što mu je tužitelj prešutio. Da je znao da tužitelj ima pravomoćnu kaznenu presudu, s istim ne bi niti zaključio ugovor o radu.
2.1. Tijekom postupka tuženik navodi da je odredbom čl. 112. st. 1. t. 7. Zakona o radu propisan način prestanka ugovora o radu na način da isti prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Iz preambule ugovora o radu, od 01. srpnja 2023. jasno proizlazi kako potpisom tog ugovora prestaje važiti ugovor od 01. veljače 2021., te njime nije prekinut kontinuitet radnog odnosa, već je samo prekinut pravni osnov tog radnog odnosa na način da je 01. srpnja 2023. zaključen novi ugovor o radu, a koji ugovor o radu tužitelj nije morao potpisati, ako to nije htio. Međutim, tužitelj je predmetni ugovor prvo pročitao i nakon toga potpisao, pa stoga nisu dovedeni u pitanje ni motiv ni pobuda za zaključenje tog ugovora s njegove strane i sasvim je jasno kako je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem ugovora o radu od 01. srpnja 2023., a da je raniji ugovor prestao proizvoditi učinke s istim danom iz razloga što je sporazumno raskinut po smislu prethodno citirane odredbe ZR-a, pa proizlazi kako se mogao otkazati jedino važeći ugovor, a to je ugovor od 01. srpnja 2023. godine.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja, zakonsku zastupnicu tuženika MV i svjedoka KV, izvršio uvid u priklopljeni predmet Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16, te pročitao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. (list 122.-139. i 143. spisa Kzd-48/16), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23.05.2024. (list 7. -8. spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnika od 03.06.2024. sa dostavnicom (list 9. -12.), list 7/8 potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 13.), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područna služba u Osijeku od 03.06.2024. (list 14. -15.), Ugovor o radu od 01.07.2023. (list 21. -22.), rješenje Ministarstva turizma i sporta, Samostalni sektor sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II. od 22.05.2024. (list 23.-26.), Zahtjev za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu os 28.03.2024. (list 27.), Uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Klasa:740-02/24- 03/173319 od 13.05.2024. (list 28.), obračunske liste plaće za tužitelja za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2024. (list 44. -46.), te Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2021. (list 47.-48.).
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.05.2024., sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.02.2021. i naknada štete, te eventualni tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine tužitelju.
5. Među strankama nije sporno:
- da je tuženik pravna osoba koja sudjeluje u sustavu sporta u smislu čl. 4. st. 2. i 3. Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 141/22.),
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao trener na neodređeno vrijeme,
- da je tužitelj kao trener radio sa svim kategorijama djece,
- da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01.07.2023.,
- da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01.02.2021.,
- da je dana 22.02.2024. po službenoj dužnosti sukladno čl. 10. Zakona o sportskoj inspekciji, od strane Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, pokrenut inspekcijski nadzor nad poslovanjem tuženika,
- da je inspekcijski nadzor kod tuženika obavio viši sportski inspektor KV,
- da je nakon obavljenog inspekcijskog nadzora rješenjem Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II od 22.05.2024. zabranjeno tuženiku da tužitelju kao osobi koja obavlja stručne poslove u sustavu sporta obavlja poslove u sustavu sporta,
- da je tužitelj presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. (pravomoćna 18.02.2021.) osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo,
- da je tužitelju dana 23. svibnja 2024. tuženik uručio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (sklopljenog dana 01.07.2023.) od 23. svibnja 2024.,
- da se Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu temelji na postojanju zapreke za obavljanje poslova radi kojih je zaključen Ugovor o radu, iz čl. 111. Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 141/2022.), jer je tužitelj presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. (pravomoćna 18.02.2021.) osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo,
- da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu, tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava, sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu u roku sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu,
- da je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 24.05.2024.
6. Među strankama je sporno:
- je li Odluka od 23.05.2024. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 01.07.2023. zakonita i dopuštena,
- je li tužitelj na valjan način zasnovao radni odnos kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01.07.2023. i da li je taj Ugovor proizveo pravne učinke u odnosu na radni odnos tužitelja ili je taj Ugovor ništetan, odnosno prividan i nema učinaka među ugovornim stranama, odnosno je li tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljen dana 01.02.2021. koji radni odnos nije prestao,
- kada je tuženik saznao za pravomoćnu osuđujuću presudu Općinskog suda u
Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019.,
- je li Odluka o izvanrednom otkazu donijeta u roku kako to propisuje odredba čl. 116. st. 2. Zakona o radu.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je radni odnos kod tuženika zasnovao 01. veljače 2021., a novi Ugovor o radu je potpisao u 2023. godini, ne sjeća se točno kada. Radno mjesto mu je bilo trener u omladinskoj školi sa svim kategorijama djece. Ne sjeća se da su prilikom zasnivanja radnog odnosa niti 2021., a niti 2023. tražili od njega da priloži uvjerenje o nekažnjavanju ili uvjerenje da se protiv njega ne vodi kazneni postupak i nije smatrao potrebnim da prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika istog obavijesti o predmetnoj pravomoćnoj kaznenoj presudu Općinskog suda u Puli-Pola, kojom je osuđen radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava. Napominje da je na razgovor kod zakonske zastupnice tuženika MV, vezano za utvrđenje inspekcijskog nadzora i njegovu osuđivanost bio pozvan onog dana kada mu je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu i priopćeni su mu razlozi za otkaz, odnosno da se prilikom inspekcijskog nadzora utvrdilo da je on pravomoćno osuđen i da mora potpisati otkaz prije nego što zastupnici tuženika dođe rješenje o inspekcijskom nadzoru.
Tom prilikom je s njim na razgovoru kod gđe. MV iz istih razloga bio i kolega ZV, koji je također bio trener kod tuženika. U vrijeme otkaza ugovora o radu imao je 66 godina, tri mjeseca nakon otkaza se zaposlio na novom radnom mjestu, na kojem je radio pola radnog vremena jer je otišao u mirovinu. Živi sa suprugom u stanu u vlasništvu njihove kćerke dok od nekretnina ima u suvlasništvu vikend kuću za koju sa suprugom plaća kredit od 200,00 eura mjesečno. Sada prima mirovinu od 500 eura. Radni odnos kod tuženika je zasnovao 2021. godine, ali zbog promjene adrese tuženika iz razloga preseljenja sa starog stadiona „Gradski vrt“ na novi stadion „Opus Arena“ i promjene valute u Republici Hrvatskoj, potpisao je novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u 2023. godini i nastavio raditi kod tuženika na temelju tog Ugovora. Nije htio raskinuti ugovor o radu s tuženikom koji je sklopio 2021. godine, pa je stoga i potpisao novi ugovor o radu u 2023. godini i tom prilikom nije imao nikakav prekid radnog odnosa, niti su se potpisivanjem Ugovora u 2023. u odnosu na njega promijenili uvjeti rada u odnosu na ugovor o radu iz 2021. godine. Nisu mu rekli zašto je potrebno potpisati novi Ugovor o radu u 2023. godini. Taj ugovor u 2023. je potpisao na način da ga nitko nije prethodno zvao na razgovor, već mu je tajnik u svlačionicu donio Ugovor, a nakon što je on taj Ugovor o radu pročitao, dobrovoljno je isti potpisao jer je htio nastaviti raditi i nadalje kod tuženika. Taj Ugovor o radu u 2023. godini je potpisao kada je promijenio mjesto rada počevši raditi na stadionu „Opus Arena“, dok je prilikom zasnivanja radnog odnosa u 2021. godini njegovo mjesto rada bilo na stadionu „Gradski vrt“ u Wilsonovoj ulici u Osijeku, dakle promijenio je mjesto rada i nakon toga potpisao Ugovor o radu 2023. godine. Cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika, zakonska zastupnica tuženika MV je imala korektan odnos prema njemu i ista ga nikada nije odbila primiti na razgovor ili vezano za bilo šta drugo, a što je isti od nje zahtijevao.
7.1. Iz iskaza zastupnice po zakonu – predsjednice tuženika MV, proizlazi da je tužitelj prije zasnivanja radnog odnosa u 2021. godini kod tuženika (udruga Škola nogometa NK Osijek) isti od 2015. do 2021. godine, bio zaposlen u NK Osijek, SDD (sportsko dioničko društvo), vjerojatno isto na radnom mjestu trenera. Novi Ugovor o radu 01.07.2023. tužitelj je s tuženikom sklopio iz istog razloga kao i preko 100-tinjak drugih zaposlenih kod tuženika, jer se promijenilo sjedište tuženika i mjesto rada tužitelja i to sa stadiona „ [adresa] u [adresa], na novu adresu - stadion „ [adresa] u [adresa] u [adresa], a drugi razlog je bila konverzija valute u Republici Hrvatskoj zbog plaća zaposlenih. Prilikom sklapanja novih ugovora o radu u 2023. godini, tako i za tužitelja, nisu se promijenili bitni uvjeti radnog odnosa istog, već je novi ugovor o radu sklopljen zbog promjene valute i sjedišta poslodavca – tuženika, te mjesta rada tužitelja. Zbog velikog broja zaposlenih koji su iz navedenih razloga trebali sklopiti nove Ugovore o radu u 2023. godini, pa tako i tužitelj, voditelji škola su bili zaduženi da nove ugovore o radu uruče zaposlenicima i pojasne razloga za sklapanja tih ugovora. Napominje da nitko nije bio prisiljen sklopiti te nove ugovore, a u preambuli istih se navodi kako potpisom tih novih ugovora, prestaju važiti prijašnji ugovori, a konkretno za tužitelja, Ugovor o radu sklopljen u 2021. godini. Napominje da prilikom zasnivanja radnog odnosa tužitelja 2021., nisu imali obvezu tražiti od zaposlenih uvjerenje o nekažnjavanju, već samo uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, a niti službenim putem nisu mogli provjeriti da li je netko od zaposlenih pravomoćno osuđivan i nisu imali uvid u evidenciju o kažnjavanju zaposlenih, međutim budući je tužitelj bio trener koji je radio s djecom, smatra da je isti imao u svakom slučaju moralnu obvezu obavijestiti poslodavca prilikom zasnivanja radnog odnosa i to nju ili voditelja škole, o predmetnoj pravomoćnoj presudi. Osobno je saznala za predmetnu pravomoćnu kaznenu presudu protiv tužitelja, kada joj je sportski inspektor KV, uručio rješenje o provedenom inspekcijskom nadzoru dana 22. svibnja 2024. godine, te za tu činjenici nije znala ranije, niti ju je o tome sportski inspektor obavijestio prije uručenja rješenje o provedenom inspekcijskom nadzoru, a niti je to mogla na druge načine saznati. Nakon primitka rješenja sportske inspekcije, konzultirala se sa odvjetnikom što dalje učiniti, te je tužitelj dobio izvanredni otkaz, a upravo jer je postupila po rješenju službe inspekcijskog nadzora nadležnog Ministarstva od 22. svibnja 2024.. Sukladno istom rješenju, ona osobno kao zakonska zastupnica tuženika, te tuženik kao pravna osoba, platili su novčanu kaznu, a ne zna što bi se desilo da nije ispoštovala rješenje nadležnog Ministarstva – inspekcijskog nadzora. Napominje da je jako razočarana ponašanjem tužitelja, jer o svojoj osuđivanosti nije rekao nikom kod tuženika, budući u NK Osijek, trenira 300-tinjak djece, a on je osuđen upravo radi povrede djetetovih prava. Prije nego je uručila otkaze tužitelju i drugom treneru ZV, pitala je iste za koja kaznena djela su pravomoćno osuđeni i nakon što je saznala o kojim se kaznenim djelima radi, istima je uručila Odluke o izvanrednom otkazu, dakle omogućila im je prije uručenja Odluke o otkazu, da iznesu o čemu se radi vezano za utvrđenje inspekcijskog nadzora. Ona je donijela odluku o zapošljavanju tužitelja u 2021. i 2023. godini, ali ne bi ni u kojem slučaju zasnovala radni odnos sa tužiteljem da je znala za predmetnu pravomoćnu presudu i kaznenu osuđivanost tužitelja, već je ugovore zaključila s istim na temelju povjerenja u istog i na temelju njegovog dotadašnjeg rada u NK Osijek, s kojim je bila zadovoljna. Nakon stupanja na snagu Zakona o sportu dana 01.01.2023. nije pozvala tužitelja da dostavi uvjerenja o nekažnjavanju ili da se izjasni da li je pravomoćno osuđivan u odnosu na kaznena djela koja bi mu priječila rad na njegovom radnom mjestu, te nije tražila suglasnost tužitelja da se pribave podaci iz evidencije o nekažnjavanju istog iz Ministarstva pravosuđa i uprave, jer to nije njena zakonska obveza, a pored navedenog, imala je i veliko povjerenje u tužitelja. Odluku o izvanredno otkazu ugovora o radu za tužitelja je donijela sukladno rješenju o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2024., pa iz tog razloga istom nije ponudila sporazumni raskid ugovora o radu, jer bi to značilo da je ona osobno htjela raskinuti ugovor o radu, međutim ona je postupila po rješenju Službe inspekcijskog nadzora. U odnosu na sam otkaz, konzultirala se sa svojim odvjetnikom prije donošenja Odluke o otkazu nakon primitka predmetnog rješenja o inspekcijskom nadzoru.
7.2. Iz iskaza svjedoka KV proizlazi da je sportski inspektor i 2024. godine su provodili kod tuženika redovni inspekcijski nadzor sukladno odredbama Zakona o sportskoj inspekciji i Zakonu o sportu, a prilikom koje inspekcije su morali prekontrolirati oko 70-tak zaposlenih kod tuženika, među kojima je bio i tužitelj na radnom mjestu trenera. Prema Zakonu o sportu, koji je stupio na snagu dana 01.01.2023., u odnosu na udruge, kakva je bila i tuženik, prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora se trebao pribaviti i dokaz o nekažnjavanju iz Ministarstva pravosuđa i uprave, te se sva prikupljena dokumentacija u odnosu na zaposlene, pa tako i tužitelja, slala u Ministarstvo turizma i sporta. Napominje da je čl. 111. Zakona o sportu, popisano koja kaznena djela priječe sudjelovanju u radu tuženika na bilo kojem radnom mjestu, pa tako i na radnom mjestu trenera koje je obavljao tužitelj. Napominje da nadležno Ministarstvo dostavlja inspekcijskom nadzoru obavijest da li je određeno kazneno djelo obuhvaćeno čl. 111. Zakona o sportu, a takvu su informaciju upravo dobili u odnosu na dvoje zaposlenih kod tuženika na radnom mjestu trenera, među kojima je bio i tužitelj. S obzirom na navedeno, dana 22.05.2024. donio je rješenje koje je dostavio odmah toga dana ili dan poslije, zakonskoj zastupnici tuženika MV, tako da je ista za pravomoćnu presudu u odnosu na tužitelja, mogla saznati upravo tada, te napominje da tuženik kao udruga, nije mogao prije dobiti uvjerenje o nekažnjavanju za određenog zaposlenika, već samo uvjerenje da se protiv zaposlenika ne vodi kazneni postupak. Koliko mu je poznato, misli da prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika nije bilo potrebno prilagati potvrdu o nekažnjavanju. Napominje da tuženik nije postupio po rješenju Službe inspekcijskog nadzora II od 22.05.2024., isti bi dobio novo rješenje o izricanju daljnjih prekršajnih kazni, odnosno prekršajni nalog itd., sve dok ne bi postupio po predmetnom rješenju. Niti tuženik, a niti on kao sportski inspektor, nisu imali uvid u evidencije o nekažnjavanju zaposlenih, a tu mogućnost nemaju ni sada. Nema saznanja da li je prilikom zapošljavanja tužitelja, tuženik zatražio od nadležnog Ministarstva sukladno čl. 14. Zakonu o pravnim posljedicama osude, podatke za tužitelja. Napominje da je tijekom inspekcijskog nadzora kod tuženika bilo obuhvaćeno oko 70-tak zaposlenika i dostava podataka koje su za iste tražili za potrebe inspekcijskog nadzora od nadležnog Ministarstva, trajala je oko dva, tri mjeseca, a ne zna točno kada je iz Ministarstva pravosuđa i uprave, stiglo u svoj toj dokumentaciji uvjerenje o nekažnjavanju za tužitelja, međutim, kada je prikupio sve potrebne podatke, izradio je predmetno rješenje o inspekcijskom nadzoru. Napominje da ni tuženika, a ni zakonsku zastupnicu MV, nije obavijestio o osuđivanosti tužitelja kada je zaprimio uvjerenje o kažnjavanju za istog, a niti su oni mogli saznati za to uvjerenje prije nego što je izradio predmetno rješenje o inspekcijskom nadzoru 22.05.2024. godine.
8. Sud je iskaz saslušanog svjedoka KV i zakonske zastupnice tuženika-presjednice MV, ocijenio kao vjerodostojne, jer su suglasni i jasni u bitnom, te sukladni priloženoj materijalnoj dokumentaciji, kao i iskazu tužitelja, osim u dijelu u kojem tužitelj navodi da mu nisu objašnjeni razlozi potpisivanja Ugovora o radu 2023. godine, iako sam navodi da je prije potpisivanja Ugovor o radu pročitao i nakon toga isti dobrovoljno potpisao, te u dijelu u kojem navodi da mu je Odluka o otkazu uručena prije nego što je zastupnici tuženika uručeno rješenje o inspekcijskom nadzoru.
9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23.5.2024. (list 7. -8. spisa) proizlazi da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito važne činjenice u vezi s radnim odnosom, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Kao razlog odluke o otkazu se navodi da je prilikom provedbe inspekcijskog nadzora poslodavca od strane Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Službe inspekcijskog nadzora II, utvrđeno kako se radnik – tužitelj, nalazi u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, te da isti ima evidentiranu kaznenu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-46/16 od 17.12.2019. koja je postala pravomoćna 18.02.2021., a kojom je radnik-tužitelj osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona/11, te mu je izrečena zatvorska kazna u trajanju od 8 mjeseci uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje u trajanju od 2 godine. Nadalje se navodi da je poslodavac za postojanje kaznene presude saznao 22.05.2024. kada je o istom obaviješten od stane sportske inspekcije. Nadalje se navodi da sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o sportu, osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv obitelji i mladeži, ne može obavljati stručne poslove u sportu, a radno mjesto trenera ima se smatrati poslom kojim se obavljaju stručni poslovi u sportu u smislu čl. 4. st. 2. i 3. Zakona o sportu, pa je poslodavac sukladno čl. 114. st. 1. Zakona o radu, dužan raskinuti Ugovor o radu.
9.1. Iz rješenja Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II. od 22.5.2024. (list 23.-26. spisa) proizlazi da se zabranjuje Školi nogometa NK Osijek, [adresa], da osobi koja obavlja stručne poslove u sportu, JV iz [adresa], obavlja poslove u sustavu sporta. Mjeru zabrane Škola nogometa NK Osijek dužna je izvršiti u roku od 3 (tri) dana od dostave rješenja, dok je odgovorna osoba u pravnoj osobi dužna u roku od 8 (osam) dana od isteka roka za otklanjanje nepravilnosti i nedostataka pisano izvijestiti inspektora o ispunjenju obveze i dostaviti o tome dokaz. U obrazloženju rješenja se navodi da je inspekcijski nadzor nad poslovanjem Škole nogometa NK Osijek, pokrenut po službenoj dužnosti sukladno čl. 10. Zakona o sportskoj inspekciji i da je viši sportski inspektor dana 22. veljače 2024. obavio inspekcijski nadzor nad poslovanjem tuženika, u okviru kojeg je izvršena provjera podataka o članovima tijela, osobama ovlaštenim za zastupanje i osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu Škola nogometa NK Osijek od strane Ministarstva pravosuđa i uprave kako bi se mogla utvrditi primjena članka 111. Zakona o sportu u vezi s posljedicama pravomoćne osude. Na zahtjev inspekcijskog nadzora od 05.03.2024., zaprimljeni su dana 21.05.2024. podaci iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za članove tijela udruge, osobe ovlaštene za zastupanje i osobe koje obavljaju stručne poslove u sportu Škole nogometa NK Osijek, te iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA:740-02/24-03/173319, URBROJ:514-05-02-01-01/01-24-02 od 13.05.2024. vidljivo je da JV ima evidentiranu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. koja je postala pravomoćna 18.02.2021. za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 - povreda djetetovih prava. Prema opisu kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđeno je da je isto obuhvaćeno zaprekama za obavljanje poslova u sustavu sporta sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o sportu, jer je tužitelj osuđen za kazneno djelo povreda djetetovih prava.
9.2. Iz Zahtjeva Ministarstva turizma i sporta za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu (list 27. spisa) proizlazi da je dana 28.03.2024. upućen Ministarstvu pravosuđa i uprave u odnosu na tužitelja.
9.3. Iz Uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Klasa:740-02/24-03/173319 za tužitelja (list 28. spisa), proizlazi da je izdano dana 13.05.2024. i upućeno Ministarstvu turizma i mora.
9.4. Uvidom u predmet Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 i presudu broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. (list 122. -139. spisa Kzd-48/16) je utvrđeno da je tužitelj osuđen pravomoćno (18.02.2021. – list 143. spisa Kzd-48/16) za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
9.5. Iz preambule Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.07.2023. (list 21.-22. spisa) između tuženika Škola nogometa [adresa], OIB:91189320499 kao Poslodavca i tužitelja kao Radnika, razvidno je da stranke Ugovora suglasno utvrđuju da je Radnik u radnom odnosu kod Poslodavca temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2021., da su Ugovorom iz 2023. obuhvaćene sve odredbe važećeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2021., te da isti prestaje važiti potpisom tog Ugovora; člankom 1. Ugovora je određeno da se Ugovor sklapa za poslove trenera u Školi nogometa NK Osijek iz Osijeka, koji poslovi uključuju: obavljanje poslova vođenja momčadi na utakmicama, planiranja i sprovođenja cjelokupnog trenažnog procesa, vođenja priprema momčadi te ostalih aktivnosti vezanih uz nastup momčadi u natjecanjima, obavljanje poslova vođenja dnevnika rada ekipe, sudjelovanje u svim promotivnim i promidžbenim aktivnostima Škole nogometa NK Osijek itd. i druge poslove po nalogu Uprave; člankom 2. Ugovora je određeno da je mjesto rada grad Osijek i po potrebi druga mjesta u kojima poslodavac obavlja svoju poslovnu djelatnost, člankom 6. Ugovora je određena bruto plaća u mjesečnom iznosu od 1.194,51 eura, dok je u čl. 10. Ugovora navedeno da su stranke pročitale i razumjele taj Ugovor, te ga u znak suglasnosti potpisuju, te je Ugovor o radu potpisan od strane zakonske zastupnice tuženika i tužitelja.
9.6. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.02.2021. između tuženika Škola nogometa NK Osijek, Osijek, W. Wilsona, OIB:91189320499 kao Poslodavca i tužitelja kao Radnika, proizlazi da je člankom 1. ugovoreno da se Ugovor sklapa za poslove trenera u Školi nogometa NK Osijek iz Osijeka, Wilsonova 2, koji poslovi uključuju: obavljanje poslova vođenja momčadi na utakmicama, planiranja i sprovođenja cjelokupnog trenažnog procesa, vođenja priprema momčadi te ostalih aktivnosti vezanih uz nastup momčadi u natjecanjima, obavljanje poslova vođenja dnevnika rada ekipe, sudjelovanje u svim promotivnim i promidžbenim aktivnostima Škole nogometa NK Osijek itd. i druge poslove po nalogu Uprave; čl. 2. Ugovora je određeno mjesto rada u gradu Osijek i po potrebi druga mjesta u kojima poslodavac obavlja svoju poslovnu djelatnost, dok je čl. 6. Ugovora određena bruto plaća u mjesečnom iznosu od 9.000,00 kn, te je Ugovor o radu potpisan od strane zakonske zastupnice i tužitelja.
10. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, kao i eventualni tužbeni zahtjev.
11. Naime, cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tuženik pravna osoba koja sudjeluje u sustavu sporta u smislu čl. 4. st. 2. i 3. Zakona o sportu, da je tužitelj od 2015. do 2021. godine bio zaposlen u NK Osijek SDD (sportsko dioničko društvo), dok je kod tuženika - udruge Škola nogometa NK Osijek, sa sjedištem u [adresa] (stadion "Gradski vrt") zasnovao radni odnos Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 01.02.2021. na radnom mjestu trenera koji radi sa svim kategorijama djece u Školi nogometa NK Osijek, Wilsonova 2, a čiji opis poslova uključuje obavljanje poslova vođenja momčadi na utakmicama, planiranja i sprovođenja cjelokupnog trenažnog procesa, vođenja priprema momčadi te ostalih aktivnosti vezanih uz nastup momčadi u natjecanjima, obavljanje poslova vođenja dnevnika rada ekipe, sudjelovanje u svim promotivnim i promidžbenim aktivnostima Škole nogometa NK Osijek itd. i druge poslove po nalogu Uprave (poslovi opisani u čl. 4. st. 2. u vezi s čl. 19. st. 1. Zakona o sportu), te da je tužitelj radio sa svim kategorijama djece. Da je nakon promjene sjedišta tuženika (sa adrese [adresa], na sjedište u [adresa]) i mjesta rada tužitelja (sa stadiona " [adresa] u [adresa] na stadion „ [adresa] u [adresa]), te konverzije valute kuna u euro u Republici Hrvatskoj, tužitelj sa tuženikom dobrovoljno, a nakon što je Ugovor pročitao i razumio (članak 10. Ugovora), sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01.07.2023. na istom radnom mjestu trenera sa istim opisom poslova, te Ugovor vlastoručno potpisao, jer je htio nastaviti raditi kod tuženika, a koji Ugovor o radu u preambuli sadrži odredbu da sklapanjem tog Ugovora prestaje važiti Ugovor o radu sklopljen 01.02.2021. Da tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika nije izvijestio istog o presudi (a niti po pravomoćnosti) Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17.12.2019. (pravomoćna 18.02.2021.) kojom je osuđen za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, za koju je presudu tuženik saznao nakon po službenoj dužnosti provedenog inspekcijskog nadzora, po uručenju rješenja Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II od dana 22.05.2024. i to istog dana ili dan poslije donošenja rješenja, te je postupajući po tom rješenju, a zbog postojanja zapreka iz čl. 111. Zakona o sportu (osoba koja je pravomoćna osuđena za neko od kaznenih djela, između ostalog i protiv braka, obitelji i djece – Glava XVIII KZ/11, čl. 177. KZ-a – povredom djetetovih prava) za obavljanje poslova trenera, zakonska zastupnica tuženika MV uručila tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu dana 23.05.2024., a nakon što ga je pitala za koje je kazneno djelo pravomoćno osuđen.
12. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) propisano je da u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
12.1. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka je propisano da ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
12.2. Odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o radu je propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Stavkom 3. istog članka je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
12.3. Odredbom čl. 112. st. 1. točka 7. Zakona o radu je propisano da ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca.
13. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 141/2022.) osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe. Stavkom 2. istog članka je propisano da osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, protiv krivotvorenja, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe. Stavkom 3. istog članka je propisano da pravna osoba dužna je u roku od tri dana nakon saznanja za pravomoćnu osudu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka udaljiti osuđenu osobu od obavljanja sportske djelatnosti. Stavkom 4. istog članka je propisano da pravna osoba dužna je raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor na temelju kojeg osoba iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obavlja poslove ili sportsku djelatnost u roku od osam dana odnosno razriješiti je dužnosti u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo.
13.1. Odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o sportu je propisano da su stručni poslovi u sportu: planiranje i programiranje sportske pripreme; provedba sportske pripreme; kontrola sportske pripreme; vođenje sportaša na sportskom natjecanju; planiranje i programiranje sportske rekreacije; provedba sportske rekreacije; kontrola sportske rekreacije; planiranje, programiranje, provedba i kontrola kineziterapijskih postupaka; planiranje, programiranje, provedba i kontrola izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti; podučavanje osnovnoj tehnici pojedinog sporta; provedba sportskodijagnostičkih postupaka te interpretiranje rezultata sportskodijagnostičkih postupaka.
13.2. Sukladno čl. 19. st. 1. Zakona o sportu, trener je osoba koja priprema i vodi sportaše na natjecanjima te posjeduje važeću licenciju ako je tako propisano aktima nacionalnog sportskog saveza.
13.3. Sukladno odredbi čl. 42. st. 2. Zakona o sportu, pravna osoba ne smije za obavljanje stručnih poslova u sportu angažirati osobe koje ne udovoljavaju odredbama ovoga Zakona.
13.4. Odredbom čl. 116. st. 1. točka 4. Zakona o sportu je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3000,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba u sportu ako povjeri obavljanje stručnih poslova u sportu osobi koja za to ne ispunjava uvjete navedene u člancima 18. do 21., a kako je propisano člankom 42. ovoga Zakona.
14. Nadalje, odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
14.1. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.
15. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
15.1. Dakle, onaj tko tvrdi da je ugovor ništetan, odnosno prividan, dužan je to dokazati.
16. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine"
broj 143/2012.,
105/2015., 32/2017., 53/2022.) je propisano da nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti. Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno, kada se radi o zasnivanju radnog odnosa ili povjeravanju poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom, poslodavac mora, uz suglasnost osobe za koju se podaci traže, zatražiti izdavanje posebnog uvjerenja o podacima iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka je propisano da osoba ima pravo od Ministarstva ili preko sustava e- Građani tražiti podatke iz kaznene evidencije za sebe ako su joj ti podaci potrebni radi ostvarivanja nekog prava u inozemstvu ili u međunarodnoj organizaciji.
16.1. Odredbom čl. 13. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji je propisano da sudovima, tijelima javne vlasti i ustanovama u postupcima zaštite prava i interesa djece kao i u postupcima povjeravanja određenih poslova i zadataka u radu s djecom mogu se na obrazloženi zahtjev posebnim uvjerenjem dostaviti podaci iz kaznene evidencije o pravomoćno osuđenim osobama koje su počinitelji:
– kaznenih djela iz glave XVII. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11.),
- kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 2; članka 154. stavka 3., članka 155. stavka 3. i članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11.) kada su počinjena prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,
– kaznenog djela iz članka 106. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11.),
– kaznenih djela iz članka 175. stavka 2., članka 178. stavka 3., članka 188. stavka 4. i 5., članka 191. stavka 2., članka 192., članka 193. stavka 2., članka 194., članka 195. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6., članka 196., članka 197., članka 197.a i članka 198. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.).
17. U Glavi osamnaestoj (XVIII) Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011.) propisana su kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, a člankom 177. je propisano kazneno djelo zanemarivanja i zlouporaba djetetovih prava, dok je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 144/2012. naslov članka 177. promijenjen i glasi „Povreda djetetovih prava“, a koje se kazneno djelo nalazi unutar Glave XVIII, dok su Glavom XVII. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011.) obuhvaćena kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
17.1. Dakle, budući je tužitelj, koji je kod tuženika obavljao poslove trenera radeći sa svim kategorijama djece, pravomoćno osuđen za kazneno djelo – povredom djetetovih prava, a što predstavlja zapreku za obavljanje daljnjeg rada na radnom mjestu trenera, sukladno odredbi čl. 111. Zakona o sportu, te da je sukladno Ugovoru o radu obavljao stručne poslove iz čl. 4. st. 2. u vezi s čl. 19. st. 1. Zakona o sportu, to je tuženik postupajući po rješenju Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II, od 22.05.2024. (kojim se rješenjem tuženiku zabranjuje da tužitelju kao osobi koja obavlja stručne poslove u sportu, nadalje obavlja poslove u sustavu sporta i to u roku od 3 dana od primitka rješenja) donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, te je o istom u roku od 8 dana bio dužan pisano izvijestiti nadležnog višeg sportskog inspektora KV koji je proveo inspekcijski nadzor nad radom tuženika i donio navedeno rješenje.
18. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik za činjenicu tužiteljeve osuđivanosti, odnosno zakonska zastupnica istog, saznala prije donošenja rješenja nadležnog Ministarstva od 22.05.2024. i da je nakon proteka roka od 15 dana od saznanja za navedenu činjenicu tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu, sud napominje da takve tvrdnje tužitelj nije ničim dokazao u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, iz iskaza svjedoka – višeg sportskog inspektora KV i zakonske zastupnice-predsjednice tuženika MV, koji su suglasni u bitnom, proizlazi da je tuženik, odnosno odgovorna osoba, za spornu činjenicu, saznala upravo primitkom rješenja Službe inspekcijskog nadzora od dana 22.05.2024., a što je bilo istoga dana ili dan nakon donošenja tog rješenja, te da ni tuženik kao udruga, a ni Služba inspekcijskog nadzora mimo obavljanja inspekcijskog nadzora, nemaju mogućnosti izvršiti provjere uvidom u evidenciju o osuđivanosti zaposlenih, već je takve podatke moguće dobiti od Ministarstva pravosuđa i uprave, isključivo na poseban zahtjev prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora nad radom tuženika, a koji su iskazi sukladni u bitnom i priloženim ispravama u spisu. Stoga je Ugovor o radu izvanredno otkazan u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a kako to nalaže odredba čl. 116. st. 2. Zakona o radu, pa je riječ o zakonitom otkazu.
18.1. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik imao mogućnosti za tužitelja tražiti podatke o neosuđivanosti sukladno čl. 14. st. 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, sud napominje da je tužitelj osuđen za kazneno djelo iz čl. 177. KZ/11, koje je obuhvaćeno Glavom XVIII Kaznenog zakona, te navedeno kazneno djelo nije obuhvaćeno čl. 14. st. 1. u vezi s čl. 13. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Pored navedenog, za napomenuti je da niti jednom odredbom Zakona o sportu, nije propisana obveza poslodavca da sam za fizičku osobu pribavlja uvjerenje o nekažnjavanju.
18.2. Pri tome, valja naglasiti kako je predmetni Ugovor o radu dvostrani pravni posao, te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava, pa je tako sukladno članku 4. Zakona o obveznim odnosima, propisano da u zasnivanju obveznih odnosa (pa tako dakle i prilikom sklapanja Ugovora o radu) i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Također, odredbom čl. 8. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
18.3. Uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj obavljao poslove trenera koji radi sa svim kategorijama djece, to je po mišljenju ovoga suda, isti prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, imao moralnu obvezu obavijestiti tuženika o postojanju osuđujuće kaznene presude radi kaznenog djela – povredom djetetovih prava, a pogotovo nakon pravomoćnosti te presude dana 18. veljače 2021., jer je tada već bio u radnom odnosu kod tuženika kao trener.
18.4. Međutim, sve i da je tuženik mogao pribaviti potvrdu o nekažnjavanju tužitelja, to po mišljenju ovog suda ne mijenja činjenicu da postoji zakonska obveza tuženika kao poslodavca da tužitelju otkaže Ugovor o radu sukladno čl. 111. st. 4. Zakona o sportu, kao i zakonska zabrana tužitelju za obavljanjem posla trenera kod tuženika, a upravo kako i glasi rješenje Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II od 22. svibnja 2024. po kojem je tuženik bio dužan postupiti.
19. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je Ugovor o radu sklopljen dana 01.07.2023. ništetan pravni posao i fiktivan, treba napomenuti da je teret dokaza da je određeni pravni posao ništetan, odnosno prividan u smislu odredbe čl. 332. st. 1. i čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na onome tko to tvrdi, dakle na tužitelju u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koje tvrdnje isti ničim nije dokazao.
19.1. Naime, Ugovor o radu koji je tužitelju ponuđen od dana 01. srpnja 2023., tužitelj je sklopio dobrovoljno i vlastoručno potpisao u znak suglasnosti s njegovim ugovornim odredbama, nakon što je isti pročitao, jer je želio i dalje raditi kod tuženika, kako to sam navodi u svom iskazu, kao i da je novi Ugovor sklopljen nakon što je promijenio mjesto rada, nakon promjene sjedišta tuženika i valute u Republici Hrvatskoj. Dakle, tužitelj je svojim vlastoručnim potpisom na Ugovoru o radu od 01. srpnja 2023. potvrdio (članak 10. Ugovora) da je Ugovor prije potpisivanja u znak suglasnosti s odredbama Ugovora, pročitao i razumio, te je time prihvatio ugovornu odredbu naznačenu u preambuli Ugovora da potpisivanjem Ugovora prestaje važiti Ugovor o radu sklopljen dana 01.02.2021., a što je po mišljenju ovog suda sukladno odredbi čl. 112. st. 1. točka 7. Zakona o radu, sukladno kojoj je na temelju novog Ugovora koji je sklopljen uz suglasnost tužitelja 01. srpnja 2023., prestao važiti Ugovor sklopljen 01. veljače 2021., također uz suglasnost tužitelja, pa nema govora o ništetnosti, niti prividnosti Ugovora o radu od 01.07.2023., a na što tužitelj nije niti upirao sve do otkaza ugovora o radu.
20. Stoga se na tužitelja u odnosu na sklopljen Ugovor o radu od dana 01. srpnja 2023. upravo primjenjuju odredbe Zakona o sportu ("Narodne novine" broj 141/2022.), koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2023. godine.
21. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik, na kojem je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, kao poslodavac, dokazao postojanje osobito važne činjenice radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, jer je tuženik dokazao da je osobito važna činjenica to što je tužitelj osoba koja obavlja stručne poslove u sportu i koja radi sa djecom, a koji je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz Glave XVIII KZ/11, članak 177. KZ/11 – povrede djetetovih prava, a što predstavlja zapreku za njegov rad propisanu čl. 111. Zakona o sportu.
21.1. Pored navedenog, za istaći je da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu postupajući po nalogu, odnosno zabrani Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora iz rješenja od dana 22. svibnja 2024., te ujedno i sukladno odredbi čl. 111. st. 4. Zakona o sportu, kojom je propisano da je pravna osoba dužna raskinuti ugovor o radu na temelju kojeg osoba obavlja poslove ili sportsku djelatnost i to u roku od osam dana odnosno razriješiti je dužnosti u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo. U protivnom, tuženik bi bio prekršajno odgovoran i kažnjen novčanom kaznom, sukladno odredbi čl. 116. st. 1. točka 4. Zakona o sportu i čl. 31. st. 1. točka 2. Zakona o sportskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 86/2012., 98/2019., 34/2021.) jer je povjerio obavljanje stručnih poslova u sportu osobi koja za to ne ispunjava uvjete i jer nije postupio po rješenju inspektora.
22. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao pod I. izreke, a budući je utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dosudu otpremnine tužitelju u konkretnom slučaju, radi čega je sud odbio i eventualni tužbeni zahtjev pod II. izreke.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
23.1. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 625,00 eura je osnovan i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr. 7.t.2.) i PDV-a od 125,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.
U Osijeku, 03. listopada 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćnici tužitelja
2.Punomoćniku tuženika
