1              Poslovni broj: 8 Kž-199/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Kž-199/2023-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. K. i dr. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe 2. optuženog V. K. podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj 39 K-182/2019-34 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba 2. optuženog V. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 39 K-182/2019.-34 od 6. listopada 2022., na temelju odredbe članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda, posl. br. 39. K-182/2019. od 8. srpnja 2019. te su 1. optuženi E. K. i 2. optuženi V. K. proglašeni krivim da su svaki od njih počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. u vezi sa člankom 4. KZ/11. pa su na temelju tih zakonskih članaka osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po osam mjeseci svaki, a na temelju članka 56. KZ/11. 1. optuženom E. K. i 2. optuženom V. K. izrečena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od po dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom E. K. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. lipnja 2019. do 26. lipnja 2019., a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. 1. optuženi E. K. i 2. optuženi V. K. su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08. od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. iznosi od po 500,00 kuna /66,36 eura,[1] dok je 1. optuženi E. K. obvezan snositi i troškove postupanja po dovedbenom nalogu, izdatke za njegovo dovođenje, a po računu Policijske uprave zagrebačke, Operativno-komunikacijskog centra policije, Jedinice za zadržavanje i prepratu, broj: 511-19-58/2-135/19 od 20. lipnja 2019. u iznosu od 12.411,10 kuna / 1.647,24 eura, u korist Državnog proračuna, kao i naknaditi troškove postavljene braniteljice po službenoj dužnosti A. B., odvjetnice iz D., a o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

4. Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu 2. optuženi V. K. putem branitelja I. T., odvjetnika u S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede postupovnih odredbi i povrede odredaba o sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu 2. optuženika te preinači pobijanu presudu na način da oslobodi optuženike za kazneno djelo koje im se stavlja na teret, a podredno da ukine pobijanu presudu te vrati predmet na ponovno postupanje pred prvostupanjski sud.

 

5. Žalbu je podnio i 1. optuženi E. K., putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., no u međuvremenu je istu povukao pa je prvostupanjski sud rješenjem broj K-182/2019.-42 od 30. studenog 2022., pravomoćnim 4. veljače 2023., istu odbacio kao nedopuštenu.

 

6. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je naveo da su žalbe optuženika neosnovane i predložio da ih županijski sud u potpunosti odbije.

 

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

8. Žalba 2. optuženog V. K. nije osnovana.

 

9. Prije svega, za primijetiti je da su oba optuženika, bez obzira na različitost činjeničnog opisa zbog kojeg su proglašeni krivim, podnijela sadržajno iste žalbe, tek je 2. optuženik u uvodu žalbe olovkom ispravio brojčanu oznaku optuženika prekriživši brojku „1.“, a dodavši „2.“.

 

10. Iako 2. optuženik navodi da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ove žalbene osnove 2. optuženi V. K. posebno ne obrazlaže. Sadržajno, ovaj optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kada tvrdi da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pogrešno zaključio da je on počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11.

 

11. Nije u pravu 2. optuženi V. K. kada tvrdi da je neosnovano proglašen krivim da je uzeo nožice za branje grožđa te ih stavio pod trbuh oštećenika jer iz činjeničnog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 11. KZ/11. sadržanog u izreci pobijane presude ne proizlazi da je 2. optuženik proglašen krivim da je prijeteće riječi izgovorio koristeći škare, odnosno nožice. Iz činjeničnog opisa sadržanog u izreci presude proizlazi da je 2. optuženi V. K. proglašen krivim da je rekao oštećenom Š. K. da će ga ubiti i rasparati nožicama, ali ne i da je tom prilikom koristio škare. Slijedom naznačenog, nije u pravu niti kada tvrdi da je nelogično da bi i 1. optuženi E. K. i 2. optuženi V. K. prijetili oštećeniku istim škarama, u isto vrijeme jer se korištenje škara prilikom izgovaranja prijetećih riječi niti ne inkriminira obojica optuženika, niti su proglašeni krivim da bi obojica koristili škare prilikom prijetnje, već je za korištenje nožica pri izgovaranju prijetećih riječi proglašen krivim samo 1. optuženi E. K..

 

12. 2. optuženi V. K., nadalje, potpuno neutemeljeno u žalbi tvrdi da je oštećenik jedinu svoju izjavu protiv optuženika dao na policiji u L., dok je na sudu koristio blagodat nesvjedočenja, izjavivši da nije zainteresiran za kazneni progon što ukazuje da je podnio lažnu prijavu i time sasvim nepotrebno inicirao ovaj kazneni postupak.

 

13. Protivno istaknutim žalbenim navodima treba istaći da je oštećeni Š. K. ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Dubrovniku u predmetu broj 1 Kir-480/2018. 29. siječnja 2019. i na dokaznom ročištu je uz niz detalja opisao što se je dogodilo 20. rujna 2018. na L. između njega i njegovih stričeva, a ovdje optuženih E. i V. K..

 

14. Događaj koji se inkriminira optuženicima se zbio toga dana oko 11,00 sati, oštećenik je u iskazu opisao kako je u prostoriju zajedničke kuće, u kojoj je bio, prvo ušao 1. optuženik, a potom 2. optuženik, obojica nezadovoljna što im ne pomaže u sređivanju okućnice te su mu se obratili na inkriminirani način. Izvanraspravno ispitan 14. srpnja 2022. oštećeni Š. K. je prihvatio blagodat nesvjedočenja, no kako je ispitan na dokaznom ročištu u smislu odredbe članka 234. i 235. ZKP/08. na njegovom iskazu se, u skladu s odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08., može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

15. Kada se sadržaj iskaza oštećenog Š. K. na dokaznom ročištu poveže s njegovim ponašanjem kritičnog dana, odnosno činjenicom da je neposredno nakon događaja napustio zajedničku kuću kao i da je otišao u Policijsku postaju L. i podnio kaznenu prijavu, a zapisnik o zaprimanju kaznene prijave je završen u 13:00 sati, dakle, svega dva sata nakon samog događaja, tada se njegov iskaz ukazuje kao životan i uvjerljiv te ga je posve ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan. Osim toga, na logičnost i životnost njegovog iskaza ukazuju i obrane optuženika. Naime, i 1. optuženi E. K. i 2. optuženi V. K. potvrđuju da su inkriminiranog dana, doista, bili nezadovoljni pasivnošću oštećenika za vrijeme čišćenja okućnice zajedničke kuće, da su se verbalno sukobili, kao i da je nakon sukoba oštećenik otišao iz kuće, dakle, djelomično, a vezano uz verbalni sukob sa oštećenikom i njegov odlazak nakon istog iz kuće, obrane optuženika su u skladu s iskazom oštećenika. Kako je oštećenik odmah potražio policijsku pomoć i ispričao na koji način su mu optuženici prijetili, njegov iskaz je potkrijepljen policijskim zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave.

 

16. Riječi kojima se 2. optuženi V. K. obratio oštećenom Š. K. objektivno su podobne da kod adresata izazovu osjećaj ugroženosti, straha, bojazni za vlastiti život i tjelesni integritet, a što su kod oštećenika i izazvale zbog čega je i napustio zajedničku kuću i obratio se policiji radi zaštite. Sve istaknuto ukazuje da je prvostupanjski sud posve osnovano zaključio da se u ponašanju 2. optuženog V. K. pronalaze sve bitne sastavnice kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11.

 

17. To što je naknadno, gotovo četiri godine nakon događaja odlučio nesvjedočiti, ne znači da se događaj koji je predmet ovog postupka nije dogodio na način kako ga je opisao na dokaznom ročištu, da se uslijed istog nije prestrašio, a zbog čega je i podnio kaznenu prijavu, već može ukazivati, a s obzirom na blisku srodnost sa počiniteljima, da su se obiteljski odnosi normalizirali.

 

18. Kako je 2. optuženi V. K. podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prema odredbi članka 478. ZKP/08. takva žalba sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao i odluku o kazni.

 

19. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je 2. optuženom V. K. cijenio neosuđivanost, što ukazuje da je predmetno ponašanje bio eksces u inače urednom društvenom funkcioniranju optuženika, dok posebne otegotne okolnosti nisu nađene. S obzirom na istaknuto, osnovano ga je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a imajući u vidu da se radi o ekscesu u ponašanju 2. optuženika za očekivati je da ubuduće neće činiti kaznena djela, stoga mu je i izrekao uvjetnu osudu. Kazna zatvora na koju je optuženik osuđen kao i utvrđen rok provjeravanja adekvatni su stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobni za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

20. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe 2. optuženog V. K. nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:                                                                                                                      

Sonja Brešković Balent, v. r.