Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-293/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika Lavčević- mehanizacija d.o.o., Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, koga zastupa punomoćnica ČO, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr–63/2023-19 od 15. srpnja 2025., 3. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
1. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr–63/2023-19 od 15. srpnja 2025. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću iznos od 179,18 EUR i to, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 26. rujna 2022., sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se za svako primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena."
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:
"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću iznos od 179,18 EUR i to, za razdoblje od 1.1.2022. do 26.9.2022., sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate po više zatraženoj kamatnoj stopi.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/90., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
2.1. Tuženik navodi kako žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a osim zbog bitne povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a pri čemu ne konkretizira niti jednu od bitnih povreda iz članka 354. st. 2. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Međutim, prvostupanjski sud je, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2022. godinu u iznosu od 179,18 EUR-a na temelju članka 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 12/08., 115/15., 134/15., 26/18. i 49/18., dalje KU).
7.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti jer da se na njega ne primjenjuju odredbe Kolektivnih ugovora o graditeljstvu jer je tuženik prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u područje H-prijevoz i skladištenje, odjeljak 49, kopneni prijevoz i cjevovodni transport, skupina 49.4-cestovni prijevoz robe i usluge preseljenje, razred 49.41-cestovni prijevoz robe, a ne u područje graditeljstva.
7.2. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u Ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio sa tuženikom broj ... od **.**.2006. utvrdio da je on zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove rukovatelja građevinskih strojeva.
7.3. Kao nesporno je utvrđeno da je tuženik prema Odluci Državnog zavoda za statistiku, a prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u 2007. -NKD/2007 ("Narodne novine" broj 58/07. i 72/07. , dalje Odluka), razvrstan u područje prijevoz i skladištenje, a u sudski registar je upisan i kao tvrtka koja obavlja više djelatnosti, među kojima i djelatnost građenja.
7.4. Člankom 2. stavak 1. KU-a da je propisano da se ugovor primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe (dalje: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.
7.5. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94.,dalje ZNKD) da je propisano da se prema nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave, a člankom 6. stavak 1. istog zakona da je propisano da se subjekti iz članka 2. tog zakona razvrstavaju u područja, podpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. tog zakona obavlja više djelatnosti razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.
8. I po stavu ovoga suda pravilno žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da se na njega ne može primijeniti Kolektivni ugovor za graditeljstvo jer se pretežno bavi prijevozom. Ističe kako tuženik nije član udruge poslodavaca u djelatnosti graditeljstva i nije potpisnik Kolektivnog ugovora za graditeljstvo premda je u sudskom registru između ostalog upisana i djelatnost građenja. Mišljenja je da treba utvrditi kako je za ocjenu obvezatnosti poslodavca primijeniti određeni granski kolektivni ugovor isključivo mjerodavno obavlja li isti stvarno određenu djelatnost, odnosno razvrstavanje prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti na koju se kolektivni ugovor odnosi, a ne registriranje te djelatnosti u sudskom registru. Pozvao se i na odluke Vrhovnog suda Rev- 5067/2019-2 od 21. ožujka 2023., Rev-1178/2020-2 od 10. siječnja 2024. i Rev- 326/2025-2 od 7. svibnja 2025. koje se mogu primijeniti u ovom predmetu jer iz istih proizlazi da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti „odredba članka 47. KU-a jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 2. KU-a. Naime, tuženik uz djelatnosti građenja upisane u sudski registar nije sukladno Odluci NKD-a razvrstan u djelatnost građevinarstva područje - F, već područje H – prijevoz i skladištenje.
9. Stoga je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud na pravilno utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio pravno shvaćanje koje je izraženo u naprijed navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i koje daje odgovor na sporno pitanje u ovom postupku u okviru istog činjeničnog i pravnog supstrata, zbog čega je preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđujućem djelu u točki I. izreke.
11. Zbog navedenih razloga prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena pobijana presuda primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a i odlučeno kao pod točkom I. izreke.
12. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer u spisu ne postoji dokaz da je pristojbu platio, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 3. listopada 2025.
Sutkinja
Ljiljana Banac
