Posl. br. Pn-33/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AN, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po pun iz ZOU Trošelj & Zorc, odvjetnicama iz Rijeke, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., iz Zagreba, Koranska 2, (OIB 79517545745), kao pravnog slijednika Slobodne Dalmacije d.d., iz Splita, Hrvatske mornarice 4, zastupanog po pun iz OD Hanžeković i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 05. rujna 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 03. listopada 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 3.971,68 EUR-a na ime naknade štete zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01. rujna 2014. godine do isplate, po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.834,58 EUR-a uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 03. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 01. rujna 2014. godine, u bitnome, navodi da je dana 02. lipnja 2014. godine na Internet portalu www.slobodna dalmacija.hr. objavljen članak pod nazivom "Hrvatski pomorci i problemi s drogom 230 kg-4 godine,15 kg- doživotna", a na kojem portalu je objavljena i fotografija tužitelja, a koji članak je ustupljen i Internet portalu www.pomorac.net na kojem je 04. lipnja 2014. objavljen sadržajno isti članak pod nazivom "Hrvatski pomorci i problemi s drogom". U navedenom članku opisuju se događaji i činjenice vezano za kazneni postupak koji je vođen protiv tužitelja i to na način da se navodi puno ime i prezime tužitelja, način počinjenja, visina kazne i puštanje na slobodu. Osim što predmetni članak nije imao veze s kontekstom i naslovom predmetnih članaka sam način izričaja na način kako je tužitelj " imao ludu sreću jer je uhićen u JAR- u gdje je pravosudni organ kud i kamo mekši nego u Kini " vrlo je tendenciozan i neprofesionalan, a kojim člankom je u cijelosti povrijeđeno pravo privatnosti, dostojanstvo, čast i ugled tužitelja. Da se nakon objave predmetnog članka 18. lipnja 2014. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak istog, kako je to određeno u zahtjevu za ispravak te da objavi ispriku, što tuženik do danas nije učinio. Predmetnim člankom objavljene su pretežno neistinite informacije koje su ujedno predstavljale i službenu tajnu, slijedom čega tuženik nije bio ovlašten bez ikakve dozvole tužitelja ili nadležnog tijela objavljivati takve informacije, a naročito one koje se odnose na sadržaj odvjetničke i prevoditeljske službene tajne. Osim toga tužitelj je prije objavljivanja spornog teksta bio dužan provjeriti činjenice na kojima temelji svoje navode iz članka i pridržavati se činjenica, a što ovdje nije učinjeno. Također obzirom nije ispravio sporni tekst dopustio je da isti egzistira dalje u javnosti čime je diskreditirao tužitelja kao osobu koja pokušava sporni događaj ostaviti u prošlosti i nastaviti normalan život bez daljnjeg etiketiranja i osjećaja srama i nelagode. Navođenjem osobnih podataka, te informacija o kaznenom postupku za koji u vrijeme pisanja predmetnog članka nije postojao pravni interes javnosti, povrijeđen je cijeli niz odredbi Zakona o medijima, te Zakona o zaštiti osobnih podataka, slijedom čega je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19 st 2 ZOO-a, odnosno pravo privatnosti, dostojanstvo, čast i u ugled te uzrokovana materijalna šteta. Osim toga tužitelj je otac maloljetnog djeteta za koje se nastojalo da bude što više izuzeto do problematike vezane za kazneni postupak tužitelja za koji se smatra da je završen slučaj, a koja rasprava i mnogobrojna pitanja su zahvaljujući ovakvom članku opet pokrenuti. Naime, da njegov sin pohađa šesti razred osnovne škole te su svi učenici iz razreda pročitali ili čuli od drugih učenika i sada upoznati s kaznenim postupkom protiv tužitelja, što je naravno ostavilo posljedice za dijete. Drži da je objavom navedenog članka i to nakon 5 godina od dana događaja, bez prethodnih konzultacija sa njim povrijeđena odredba čl. 6 Zakona o medijima koja obvezuje medije na dužnost poštivanja dostojanstva, ugleda i časti građana, te odredba čl. 7 kojim se štiti privatnost, dostojanstvo, čast i ugled. Slijedom navedenog, predložio je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 30.000,00 kn, na ime naknade štete zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 23. listopada 2014. godine tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi kako je nesporno da je dana 02. lipnja 2014. na svom internetskom portalu tuženik objavio članak pod naslovom "Hrvatski pomorci i problemi s drogom 230 kg-4 godine,15 kg- doživotna" međutim osporava tvrdnju tužitelja da bi trebao snositi odgovornost za navodno nastalu mu nematerijalnu štetu obzirom su informacije iz predmetnog članka točne, temelje se na činjenicama za koje autor je imao osnovan razlog povjerovati da su točne, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavom te informacije s postupanjem u dobroj vjeri. Namjera objavljenog teksta s fotografijom na kojoj nije prikazana fotografija tužitelja, te koji tekst nije ustupljen ni jednom internetskom portalu, niti je imao za cilj povrijediti privatnost, čast i ugled tužitelja, već realizirati legitimni javni interes koji u ovoj pravnoj stvari preči od zaštite prava na privatnost (čl. 8 Zakona o medijima). Konkretno da je članak izvještavao javnost o sudbini trojice pomoraca koji su zbog istog ili sličnog imena dobili i izdržali drastično različite zatvorske kazne ovisno o državama u kojima su se izricale. Tuženik je nadalje 28. lipnja 2014. objavio tužiteljev zahtjev za ispravkom informacije pod naslovom reagiranje: "objavili ste službenu tajnu i neistinu", čime su u cijelosti sanirane eventualne duševne patnje tužitelja, tim više što je na njegov zahtjev uklonjen sporni članak s portala tuženika. Slijedom navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kako neosnovan, te tuženiku naknadi trošak spora.

3. Podneskom od dana 11. srpnja 2022. godine tuženik je izvijestio sud o statusnim promjenama na strani tuženika obzirom je društvo Slobodna Dalmacija d.d. brisano iz sudskog registra, te pripojeno društvu Hanza media d.o.o., koje preuzima ovaj parnični postupak.

4. Sud je tijekom postupka izvršio dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu i to: članak sa portala www. pomorac. net pod naslovom " Hrvatski pomorci i problemi s drogom" (list 4 do 5 spisa), zahtjev za ispravak informacije objavljen u mediju dana 02. lipnja 2014. (list 7 do 9 spisa), Reagiranje: objavili ste službenu tajnu i neistinu (list 16 do 17 spisa), novinski članci (list 25 do 38 spisa), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka klasa: UP/I-041-02/14-01-125 UR broj:567-02/03-14-01 od 10. prosinca 2014 (list 43 do 46 spisa). Nadalje sud je izveo i dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, a također izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZN, PN, ĆN, BN i RN. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka JN obzirom isti živi i radi u Južnoafričkoj Republici, te bi njegovo pristupanje na sud nepotrebno otegnulo predmetni parnični postupak a što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka sukladno čl 7 i 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 55/09, 57/11,148/11, 25/13 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

5. Dana 10. srpnja 2024. godine Županijski sud u Sisku donio je odluku posl. br. Gž-21/2023 kojom je uvažavanjem žalbi tužitelja i tuženika ukinuo ovosudnu presudu posl. br. Pn-8/19 od 12. listopada 2022. godine, te vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

6. Uvidom u članak sa portala www.pomorac.net pod naslovom "Hrvatski pomorci i problemi s drogom" (list 4 do 5 spisa) je utvrđeno da se isti referira na nedavno puštanje na slobodu tužitelja, kuhara s liberijskog broda Senator, u čijoj je kabini 2009. u Durbanu, u Južnoafričkoj Republici, pronađeno 230 kg kokaina vrijedno 30 miliona dolara, a koju je on prema optužnici pokušao iz Argentine prošvercati do Europe, a za što je navodno trebao dobiti 500.000,00 dolara. Da je drogu isti trebao prema navodnom dogovoru baciti u more u Gibraltarskom prolazu gdje bi ga pokupili brzim brodovima. Droga je zaplijenjena u raciji policije koja je znala da se na brodu nalazi kokain iz Argentine i on je na prvom suđenju dobio 12 godina robije te mu je po žalbi ista umanjena na 7 godina čemu je pomoglo i njegovo priznanje krivnje i kajanje. Sve gore navedeno se navedeno crpi iz razgovora sa JN, koji je pilot u Durbanu, a koji je ZN bio prevoditelj. Dalje u tekstu navodi se kako je ZN imao ludu sreću obzirom je uhićen u JAR-u gdje su pravosudni organi kud i kamo mekši nego u Kini, na bliskom istoku ili Egiptu. Dalje u tekstu tematiziraju se slučajevi druge dvojice pomoraca iz [adresa], MN pomorca sa Raba, te dubrovačkog kapetana DN.

7. Uvidom u zahtjev za ispravak informacije objavljen u mediju dana 02. lipnja 2014. (list 7 do 9 spisa) je utvrđeno da je isti adresiran na tuženika, te se istim punomoćnice tužitelja obraćaju tuženiku, a glede članka koji je objavljen pod nazivom "Hrvatski pomorci i problemi s drogom 230 kg-4 godine,15 kg- doživotno" na kojem portalu je objavljena fotografija stranke a koji članak je ustupljen i internet portalu www. pomorac. net na kojem je 04. lipnja 2014. objavljen sadržajno isti članak pod nazivom "Hrvatski pomorci problemi s drogom". Iz sadržaja objavljenih tekstova proizlazi da se u istim navodi puno ime i prezime njihove stranke, te detalji počinjenja kaznenog djela a čime je stranci povrijeđeno pravo privatnosti, dostojanstvo, čast i ugled. Da su istim objavljene pretežito neistinite informacije koje ujedno predstavljaju i službenu tajnu, te njihov stranku nitko nije zatražio za dopuštenje da se njegovo ime i prezime navodi u navedenim člancima, niti je ikada bio upoznat s činjenicom da će se o njegovom slučaju pisati u medijima i nakon 5 godina od događaja. Predmetnim podneskom zahtijevaju da se u zakonskom roku od 30 dana objavi isprika i ispravak netočne informacije na način da se uklone osobni podatci tj. puno ime i prezime stranke, te pojedinosti o kaznenom postupku, a naročito o trajanju zatvorske kazne, te puštanju na slobodu. Iste drže da je cijela intonacija spornog teksta vrlo tendenciozna, neprofesionalna i nema veze sa kontekstom odnosno naslovom predmetnog članka. Drže da je objavom osobnih podataka i podataka o kaznenom postupku, te objavi informacija za koje ne prevladava opravdani interese javnosti nad zaštitom privatnosti u odnosu na informaciju ili djelatnost novinara, povrijeđeno pravo privatnosti tužitelja iz čl 7 Zakona o medijima, te niza prava osobnosti iz Zakona o obveznim odnosima. Predmetni dopis tuženik je zaprimio dana 23. lipnja 2014. godine.

8. Uvidom u Reagiranje - "Objavili ste službenu tajnu i neistinu" (list 16 do 17 spisa) je utvrđeno da je tuženik dana 28. lipnja 2014. godine objavio predmetno reagiranje tužitelja u cijelosti kao u zahtjevu za ispravak informacije objavljene u mediju.

9. Uvidom u novinske članke (list 25 do 38 spisa) je u bitnom, utvrđeno da se radi o nizu članaka iz 2009. godine, a u kojima se piše o slučaju tužitelja, u kojima se tužitelj navodi imenom i prezimenom, te tematizira kazneni postupak koji se vodi protiv istoga.

10. Uvidom u rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka klasa: UP/I-041- 02/14-01-125 UR broj:567-02/03-14-01 od 10. prosinca 2014 (list 43 do 46 spisa) je utvrđeno da se istim usvaja zahtjev tužitelja, te se nalaže društvu Adria Media Zagreb d.o.o. kao vlasniku Internet portala www.croportal.net, te društvu Inavis Centar kao vlasniku portala www.pomorac.net, brisanje svih članaka u kojima se spominju osobni podatci ovdje tužitelja.

11. Svjedokinja ZN, majka tužitelja, navela je u svome iskazu da je njezin sin po izlasku iz zatvora krenuo napraviti novi život, otvorio je svoj obrt, imao je ženu i sina. Kako je ovo malo mjesto normalno je da su ljudi znali, međutim prihvatili su ga i kada je sve sredio onda su novine iz čista mira napisale članak sa punim imenom i prezimenom i tada da se sve uzburkalo, on je počeo piti i nije mogao naći posao. Nakon svega žena ga je ostavila, uzela dijete i otišla u Metković gdje je unuk nastavio školovanje. Sve to ga je strašno pogodilo i onda je odlučio otići u Njemačku i tamo je sagradio novi život, dobio dijete. Da je njezin sin saznao za predmetni članak od njezinog zeta i unuku su rekli u školi, pri čemu misli na unuka koji je sin ovdje tužitelja, koji je u to vrijeme išao u 5. ili 6. razred.

12. Saslušana kao svjedok GN, sestrična tužitelja, u svome iskazu navela je da su nakon što su pročitali članak u novinama ostali šokirani da bi on napravio, u prvi mah im je bilo nejasno, ali kad su vidjeli ime i prezime i sliku onda su shvatili da je to AN. Pojasnila je da kada kaže da im je bilo nejasno, pritom misli da bi tako normalan čovjek takvo nešto napravio jer njima ranije nije bilo poznato da je isti bio osuđen, nakon tog članaka promijenio mu se život, za njega i za ženu, dijete i cijelu obitelj. Prije toga on je bio pokrenuo svoj obrt i onda je izišao takav članak s punim imenom i prezimenom i nakon toga ga nitko nije htio zaposliti, pokazivali su prstom na njega i postao je crna ovca. Da joj najviše bilo žao djeteta i kako se to odrazilo na njega i na svih općenito, cijelu obitelj. Da drži da je bilo neuobičajeno da se tako napiše ime i prezime obzirom se inače stave inicijali a ovo je bilo ime i prezime i svatko je nakon toga mogao doći doma i saznati gdje živi. Da se obitelj tužitelja bojala da bi im netko mogao doći doma pri čemu se misli na osobe iz kriminalnog miljea a radi osvete zbog imena i prezime koji su objavljeni i pune adrese. Da se tužitelj nakon toga rastao i otišao je raditi van trbuhom za kruhom.

13. Saslušana kao svjedok ĆN u svome iskazu navela je da su suprug i ona kućni prijatelji sa roditeljima ovdje tužitelja. Da se sjeća da se 31.01.2009. otkrilo to nešto sa drogom i da je bio osuđen u Južnoafričkoj Republici i da je izdržavao kaznu od 4 do 5 godina. Po povratku sa izdržavanja kazne otvorio je svoj obrt koji je radio sezonski i prevozio je turiste, a imao je i obitelj, suprugu i dijete koje je išlo u školu. Predmetni članak objavljen je na svim portalima i novinama, bilo ga je posvuda. Nakon toga nije se mogao zaposliti, a on i supruga su se rastali. Da mu je supruga u to vrijeme radila u kladionici i imala je malu plaću, a on je bio nezaposlen pa su nastale trzavice. Ona je otišla i odvela dijete s time da je on sada punoljetan i trenutno je u [adresa], jer ovdje studira. Da se obitelj tužitelj a nakon objave predmetnog članka bojala da bi im netko mogao doći navrata, posebno je pogođen bio otac, koji je bolestan i šećeraš. Da su izbjegavali pričati o tome pred djetetom međutim to je malo mjesto pa se svašta priča a i djeca često puta prenose ono što čuju od odraslih. Da je osobno vidjela članak, ali zbog proteka vremena se ne može sjetiti detalja. Da je već 20 godina prijateljica njegovih roditelja a prije toga je sa njima i radila, svaki puta kada bi došli kod njih tamo bi bio i tužitelj i njegova supruga, nisu se družili ali on bi se došao pozdraviti i ovo o čemu je iskazivala crpi od neposrednog kontakta sa tužiteljem.

14. Saslušan kao svjedok SN je naveo da je suprug sestre tužitelja. Da je tužitelj završio u zatvoru u Južnoafričkoj Republici negdje 2009. godine radi prijevoza kokaina iz Argentine u Europu i osuđen je na oko 5 godina koju kaznu je izdržao. Da su sve informacije o tim događajima crpili iz novina prvenstveno Slobodne Dalmacije, a koja je pak informacije crpila od JN, koji je bio u to vrijeme lučki pilot u luci Durban, a kasnije su saznali da je bio i prevoditelj tužitelju. Da se mailom obratio Slobodnoj Dalmaciji sa molbom da se obrate prije objave njima a kako ne bi uvijek sve saznali iz novina, međutim na taj mail mu nikad nije odgovoreno. Da se tužitelj se po povratku u Hrvatsku nije mogao zaposliti pa je sa vremenom otišao van. 2013. kada se vratio nitko ga nije htio zaposliti pa je otvorio obrt za prevoženje turista a i to mu je po izlasku članka u Slobodnoj Dalmaciji propalo. Da je za predmetni članak saznao kada je boravio u [adresa] obzirom da je i sam časnik na brodu i oni su tada čitali Slobodnu Dalmaciju, koja je dolazila na dnevnoj bazi. Da je nakon što je pročitao članak obavijestio svoju suprugu, a kako bi ona obavijestila tužitelja, a kako mu sin ne bi saznao za isto, međutim da ga je ona nakon nekog vremena nazvala i rekla da su i oni vidjeli članak i da je on na internetu. Nakon toga propao mu je posao, isto tako i brak jer se radi o malom mjestu i sve se sazna. Da su dijete pokušali odvojiti od svega, da se ne sazna, međutim u školi su djeca pričala o tome, on je išao u 4 ili 5 razred i djeca ko djeca su zapitivala, zadirkivala i slično. Da su se kao obitelj bojali da bi netko iz tog miljea mogao doći kod njih kući radi osvete, naviše su se bojali radi djeteta, pa je i sam tužitelj pristao da se dijete preseli u Metković.

15. U svome iskazu svjedok RN navodi da radi kao novinar Slobodne Dalmacije, te se ne može sjetiti da li je članak bio naručen početkom lipnja 2014. godine za portal Slobodne Dalmacije, ali da mu se čini da je bio naručen za tiskano izdanje. Da nije neuobičajeno da portal "povuče" i članak koji je planiran za tiskano izdanje. S obzirom da su dvije redakcije da može biti različita oprema tiskanog izdanja i onog na portalu. Da je urednik taj koji naručuje i odlučuje kakva će biti oprema izdanja, da li će biti slika i kakav će biti naslov, a ne on sam. Koliko se može sjetiti, informacije vezano za podatke u članku da su dijelom dobili od Ministarstva vanjskih poslova RH, dijelom od odvjetnika ZN koji ga je zastupao u JAR-u, a jedan dio od prevoditelja koji mu je dolje pomagao. Da su informacije su bile provjerene koliko je mogao, ali naravno zbog okolnosti slučaja nije mogao stupiti u kontakt sa tužiteljem i tražiti suglasnost za objavu članka, da se nije se radilo o tajnim informacijama. Da misli da su iste bile objavljene i u dnevnim novinama u JAR-u u gradu Durbanu, te u dnevnim novinama u drugim državama bivše Jugoslavije jer ih je koliko se sjeća HINA proslijedila. Da mu nije poznato je li uz članak izašla slika odnosno fotografija na kojoj je tužitelj, niti da su u istome navedeni osobni podaci tužitelja, te koliko zna isti nije javna osoba. Da njegova namjera sigurno nije bila "ocrniti" tužitelja i pisati nešto protiv njega. Na sve moguće načine pokušao je dobiti informaciju od njega što mu se dogodilo, ali nažalost nije mogao zbog okolnosti slučaja. Da je htio ukazati što se dogodilo hrvatskom državljaninu i razmišljao je kako bi mu se moglo pomoći, da mu sigurno nije bila namjera nanijeti mu štetu. Da je tekst objavljen pet godina nakon događaja radi toga što je netko od urednika zatražio tematski članak. Ako je bio vikend, moguće da je bilo potrebno "popuniti" prostor u novini jer preko vikenda nedostaje događaja, a dopušta mogućnost i da je možda u to vrijeme bio i nekakav sličan događaj pa se javnost htjela podsjetiti i na ovaj predmetni događaj. Da se sada dogodi nekakav slučaj u svijetu, sigurno će se novinar koji bi pisao o tome osvrnuti i na sve slične događaje koji su se ranije dogodili u konkretnom slučaju pomorcima. Da mu nije poznato je li objavljen ispravak informacije ili ispravak jer to nije bilo upućeno prema njemu pa ne zna.

16. Saslušan kao parnična stranka tužitelj u svome iskazu navodi da je ovdje tuženik negdje 2013.g. objavila sporni članak koji je glasio " Hrvatski pomorci i problemi s drogom: 230 kg- četiri godine, petnaest kg doživotna". Da mu je o istom informaciju dao sin mldb. IN koji je naišao na taj članak tuženika, a čuo je za njega i od svojih prijatelja i poznanika. Da je bio jako iznenađen tom činjenicom, a naročito da mu je bilo krivo što je to pronašao i pročitao njegov mldb. sin koji je u to vrijeme imao 13 godina i koji je tada prvi puta saznao za to. Da je nakon povratka iz [adresa] u [adresa], otvorio svoj obrt, Taxi – boat, za prijevoz turista na moru koji je zatvorio nakon sezone i kasnije ga nije otvorio. Da je u to vrijeme na drugim portalima i to Novom listu, Jutarnjem listu, Večernjem listu, također pronašao članke koji su se bavili problemom droge te su i u tim člancima i tim portalima izričito bili napomenuti problemi oko šverca droge gdje je bilo točno naznačeno njegovo ime. Druga imena osim njegovog nisu bila naznačena, a drži da su se svi ti portali kada su objavljivali tu informaciju praktički pozivali na ovaj objavljeni članak sa portala tuženika. Nakon ovoga objavljenog članka da je počeo tražiti posao ali taj posao nije mogao naći. Da su ga sve firme tražile potvrdu o nekažnjavanju koju je i dobio. Da je tražio posao u Rijeci sa statusom kuhara ali ga nekoliko odbilo i znali su mu reći " ti si onaj iz novina diler" i to im je uglavnom bila osnovna polazna točka zbog koje nije mogao dobiti posao. Negdje krajem 2014.g. da se rastao sa svojom ženom ĐN, a prvenstveno zbog ovog članka. Naime, nakon što jer ovaj članak objavljen između njega i supruge je došlo do problema, a i sin mu se stalno žalio kako ga djeca odnosno prijatelji u školi pitaju je li sin dilera droge i sl. Da se obratio agenciji za zaštitu osobnih podataka, te je Agencija naložila brisanje svih članaka u kojima se spominju njegovi osobni podaci. Da je članak Slobodne Dalmacije također objavljen i na portalu www.pomorac.net što ga je posebno pogodilo jer je obavljen na portalu koji vodi informacije o pomorcima a bio je pomorac i to na brodu strane kompanije. Da je dana 30. siječnja 2009.g. uhićen u Južnoafričkoj Republici zbog posjedovanja droge- kokaina zbog čega je bio 10 mjeseci u istražnom zatvoru u gradu Durbanu. Nakon završene istrage da ga je sud JAR, grada Durbana, osudio na 7 godina zatvora, od čega je odslužio 5 godina, točnije 4,5 godine. Koliko zna njihove novine su objavile članak, a misli da se i u Republici Hrvatskoj o tome pisao ali ne zna u kojim novinama. Međutim, sasvim sigurno, a budući je u to vrijeme bio u braku i imao mldb. dijete da su o tom slučaju bili upoznati uži članovi obitelji roditelji i supruga, a mldb. sin je bio upoznat sa činjenicom da ga nema kod kuće. Da ga je supruga posjetila kada je izdržavao kaznu zatvora u JAR-u u to vrijeme ona nije razmišljala o razvodu braka. Da u zatvoru nije imao računalo da bi mogao pratiti portale i nije bio upoznat u kojoj mjeri se u Hrvatskoj pričalo o ovom slučaju. Da se radi ovog članka nije mogao zaposliti i da mu je u braku došlo do problema jer je bio bez materijalnih sredstava, te je došlo do trajnog neslaganja i njihov se brak raspao. Da je vidio članak koji je obavio tuženik i sastavni dio članka je bila i njegova fotografija. Da je jedna njegova jedna prijateljica i prijateljica njegove majke ovaj članak pročitala i u novinama Slobodna Dalmacija. Da je nakon objave članka ponovno počeo uzimati drogu, koju duže vremena nije uzimao, a sve iz razloga što je iz ovog slučaja bio pod stresom pa budući je ranije znao uzimati opijate i ponovno je posegnuo za istim, a sve to je teško pogodilo njegove roditelje. Odnosi s njima nisu ni danas dobri, budući su očekivali da će pronaći posao i " okrenuti životnu ploču". Zbog uzimanja droge da je imao problema sa kaznenim sustavom RH. Naime, unatrag 2-3 mjeseca djelatnici PP Rijeka su ga uhitili sa 50 g kokaina, te se sada se protiv njega vodi postupak, a bio je u Rijeci na liječenju i uzimao terapiju i sada se više ne drogira. U članku nisu bili točni navodi da su ga davili sa vrećicama u zatvoru u JAR-u, gurali mu pištolj u usta i da su ga maltretirali, da je trebao baciti pakete droga u Giblatar, da su tu drogi trebali pokupiti brzim brodovima i sl. Da je točno da se novinar tuženika koji je pisao taj članak pozvao na " kazivanje" izvjesnog JN koji mu je u Durbanu bio postavljen za prevoditelja po službenoj dužnosti. Nakon što je u tijeku suđenja uzeo odvjetnika u Durbanu, da je njegov odvjetnik uzeo drugog prevodioca a što je njegov odv. je to učinio iz razloga što je vidio da taj JN priča gluposti. Da ne zna kako je novinar tuženika došao u kontakt sa ŠN. Na ročištu od dana 30. lipnja 2022. godine tužitelj je ustrajao kod svog iskaza te je naveo a obzirom je od davanja iskaza prošlo 5 godina da sada živi u [adresa], gdje radi i gdje je morao otići obzirom nije mogao naći posao jer ga nitko nije htio. Morao je ostaviti sina i ženu. Sada sa sinom više popriča obzirom je on sada odrastao. Da je sinu kada je članak izašao u školi bilo grozno, te su mu svi govorili da mu je tata diler, davili su ga sa vrećicama, spominjali su mu Kilimanjaro, a sve na račun toga što se pisalo po novinama što je bilo neistina i na račun toga je i suđen. Na ročištu od dana 05. rujna 2025. godine tužitelj je dopunio iskaz i naveo da je zbog tog članka doista pretrpio štetu, zbog istoga se rastao a nije niti mogao dobiti posao, bio je izoliran od društva te je u konačnici otišao u Njemačku, ovdje gdje god da dođe su mu govorili ti si onaj iz novina a tamo što je pisalo nije bilo istina. Isto tako da je na više adresa tražio da se taj članak izbriše pa tako i od tuženika i od agencije za medije, te taj članak nije uklonjen. Da nije problem sam članak već sama činjenica da je to i dalje dostupno na internetu. Da je u članku istinit dio da je osuđen međutim on je priznao da je kolegi dopustio da u njegovoj kabini odloži vrećice koje nisu bile njegove te je zato osuđen na tako nisku kaznu od 4 godine, a obzirom na količinu. Ono što nije istina što se navodi u članku je da bi bio organizator, da su mu gurali pištolj u usta, davili ga vrećicom, da bi mu se prijetilo doživotnom odnosno smrtnom kaznom, povezivalo ga se s crnogorskom mafijom i slično.

17. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

18. Među strankama je nije sporno da je tužitelj 2009. godine u Južnoafričkoj Republici najprije uhićen, pa osuđen na zatvorsku kaznu radi pokušaja krijumčarenja kokaina, kao i da je tuženik na svome portalu dana 02. lipnja 2014. godine objavio članak pod naslovom Hrvatski pomorci i problemi s drogom: 230 kg -4 godine, 15 kg- doživotna.

19. Među strankama je sporno da li je u spornom članku objavljena slika tužitelja, da li je isti objavom iste i punog imena prezimena pretrpio štetu, odnosno da bi se tuženik mogao osloboditi od krivnje za prouzročenu štetu sukladno čl. 21 st 4 Zakona o medijima.

20. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i ostalim izvedenim dokazima.

21. Također, sud iskaze svjedoka ZN, BN i ĆN drži životnim, okolnosno obrazloženim, međusobno suglasnim u dijelovima bitnim za presuđene, te uvjerljivim zbog čega ih nalazi vjerodostojnim, iako ih valja uzeti sa određenom dozom rezerve obzirom se su isti rodbinski (majka i šogor tužitelja), te prijateljski (dugogodišnja obiteljska prijateljica) povezani sa tužiteljem. Naime, iz iskaza predmetnih svjedoka proizlazi da su već 2009. godine znali da je tužitelj uhićen u JAR-u radi pokušaja krijumčarenja droge, te da je isti osuđen na zatvorsku kaznu, da se o slučaju nije govorilo pred malodobnim sinom tužitelja, te da se po objavi članka tužitelj u konačnici razveo, a nije se mogao niti zaposliti. Sud nije prihvatio kao istinit dio iskaza svjedokinje GN, sestrične tužitelja, u kojem navodi da su za predmetni slučaj saznali pročitavši članak u novinama i da su ostali šokirani da bi tužitelj tako nešto napravio jer im nije otprije bilo poznato da bi isti bio osuđen, što je u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, najprije iskazima ostalih svjedoka koji navode da su još 2009. godine znali za slučaj tužitelja i da se radi o malom mjestu, gdje su ga ljudi prihvatili, kao i cijelom nizu članaka raznih medija iz 2009. godine koji su pisali o slučaju tužitelja, pa sudu nije uvjerljivo da sestrični tužitelja koja uostalom živi u okolici, moglo ostati nepoznato da je isti osuđivan za predmetno kazneno djelo. Sud je prihvatio iskaz svjedoka RN kao uvjerljiv i logičan iako treba istaknuti da je isti kao autor spornog članka, te zaposlenik tuženika zainteresiran za ishod ovog parničnog postupka. Iz njegovog iskaza proizlazi da je informacije vezano za podatke u članku dijelom dobio od Ministarstva vanjskih poslova RH, dijelom od odvjetnika ZN koji ga je zastupao u JAR-u, a jedan dio od prevoditelja koji mu je dolje pomagao. Da su informacije su bile provjerene koliko je mogao, ali naravno zbog okolnosti slučaja nije mogao stupiti u kontakt sa tužiteljem i tražiti suglasnost za objavu članka, da se nije se radilo o tajnim informacijama. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao istinit, držeći ga uvjerljivim i životnim pa tako iz njegova iskaza proizlazi da je uz predmetni članak bila objavljena njegova slika i osobni podaci, da se po izlasku članka nije mogao zaposliti, da je zbog financijskih problema došlo do nesuglasica sa njegovim suprugom što je rezultiralo razvodom braka, da je sin imao problema u školi. Iz njegovog iskaza proizlazi da je dana 30. siječnja 2009.g. uhićen u Južnoafričkoj Republici zbog posjedovanja droge- kokaina zbog čega je bio 10 mjeseci u istražnom zatvoru u Gradu Durbanu, da je osuđen na 7 godina zatvora, od čega je odslužio 5 godina, točnije 4,5 godine. Da u članku nisu bili točni navodi da su ga davili sa vrećicama u zatvoru u JAR-u, gurali mu pištolj u usta i da su ga maltretirali, da je trebao baciti pakete droga u Giblatar, da su tu drogi trebali pokupiti brzim brodovima i sl.

22. Također sud je rješenjem od dana 08. srpnja 2022. godine naložio tuženiku dostavu članka objavljenog na internet portalu www. slobodnadalmacija.hr pod naslovom " Hrvatski pomorci i problemi s drogom: 230 kg -4 godine, 15 kg- doživotna", međutim isti nije dostavio predmetni članak u spis navodeći kako je isti na zahtjev tužitelja uklonjen sa interneta. Nadalje, isti drži da bi dostavljanje predmetnog članka bilo suprotno odredbama ZPP-a o teretu dokazivanja. Međutim, odredba čl. 233 ZPP-a određuje da kada se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se nalazi kod druge stranke sud će tu drugu stranku pozvati da podnese ispravu ostavljajući joj za to primjereni rok. Nadalje, stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako ona sama parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati ili ako se isprava smatra zajedničkom za obje strane. Odredbom stavka 5 istog članka određeno je da će sud po uvjerenju cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojom joj ne naloženo da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava nalazi kod nje. Imajući u vidu da tuženik nije dostavio sudu predmetni članak, a iz kojeg bi bilo razvidno da li istome prileži i slika tužitelja, odnosno da li su u istome navedeni osobni podaci tuženika, to je sud primjenom gore citiranih zakonski odredbi zaključio da su u istome doista objavljeni slika tužitelja, te njegovo ime i prezime, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te samog tužitelja.

23. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj: 59/04 i 84/11, 81/13, i114/22 – dalje: ZM) je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. St. 2 istog članka određuje da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), a st 3. da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Nadalje u st. 4 u alineji 3. istog članka stoji da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, a u alineji 5 je određeno da je fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela. Prema čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

24. U konkretnoj pravnoj stvari, sporni članak objavljen je u na portalu www slobodnadalmacija.hr, te tematizira sudbine trojice pomoraca koji su zbog istog ili sličnog kaznenog dijela dobili i izdržali drastično različite zatvorske kazne ovisno o državama u kojima su se izricale. Obzirom sud nije raspolagao predmetnim člankom već samo onim koji je preuzet sa portala www. pomorac hr. sud je mišljenja kako je uz isti objavljena slika tužitelja kao i njegovi osobni podaci u vidu punog imena i prezimena, ovo kako je naprijed već izloženo zbog nedostavljanja članka od strane tuženika po pozivu suda, te iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja. Uvidom u članak objavljen na portalu www.pomorac.hr., a koji je po navodima samog tužitelja sadržajno isti spornom članku objavljenom na portalu tuženika utvrđeno je da se u njemu doista tužitelj navodi punim imenom i prezimenom, kao i da je u njegovoj kabini 2009. godine pronađeno 230 kg kokaina koji je pokušao iz Argentine prošvercati u Europu, da je prema dogovoru trebao baciti drogu u more u Gibraltarskom prolazu gdje bi je pokupili brzim brodovima, te je isti pušten na slobodu u prosincu 2013. godine i deportiran u Republiku Hrvatsku. Nadalje, navodi se i da je tužitelj " imao ludu sreću jer je uhićen u JAR- u gdje je pravosudni organ kud i kamo mekši nego u Kini ". Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je tuženik objavio njegove osobne podatke i pretežito neistinite informacije kao što su navodi da su ga davili sa vrećicama u zatvoru u JAR-u, gurali mu pištolj u usta i da su ga maltretirali, da je trebao baciti pakete droga u Giblatar, da su tu drogu trebali pokupiti brzim brodovima i sl. što je njemu prouzročilo štetu, zbog istoga se rastao, a nije niti mogao dobiti posao, bio je izoliran od društva te je u konačnici otišao u Njemačku. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi kako je tužitelj 2009. godine u JAR-u osuđen radi pokušaja krijumčarenja kokaina na 7 godina zatvora, od čega je odslužio 5 godina, točnije 4,5 godine, što u ostalom proizlazi i iz iskaza samog tužitelja pa je tome dijelu objavljena informacija točna. Nadalje, uvidom u gore navedeni članak jasno je da je tužitelj naveden pod punim imenom i prezimenom, a isto tako točno je navedeno je da je pušten iz zatvora u Durbanu i da je deportiran u Hrvatsku. Nadalje, a što proizlazi iz niza priloženih novinskih članaka slučaj ovdje tužitelja bio je izrazito medijski popraćen još 2009. godine, pa samim time životno i logično da je širi krug ljudi bio upoznat sa slučajem tužitelja, te je time konkretni slučaj bio predmet od zanimanja javnosti. Također sud nije našao da bi objavom članka bila povrijeđena dužnost čuvanja službene ili prevoditeljske tajne kako to tvrdi tužitelj koji opet u tome pravcu nije predlagao dokaze, a tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je isti doista osuđen na zatvorsku kaznu radi pokušaja krijumčarenja veće količine droge. Nadalje, može se smatrati i da je novinar ispunio obvezu predočiti dovoljnu činjeničnu osnovu za svoje tvrdnje, obzirom je informacije vezano za podatke u članku dijelom dobio od Ministarstva vanjskih poslova RH, dijelom od tužiteljevog odvjetnika u JAR- u, te prevodioca. Dobivene informacije je provjerio u skladu sa mogućnostima, te je prenio ono što je saznao. Međutim, tužitelju je uz predmetni članak objavljena fotografija te je isti naznačen punim imenom i prezimenom i svakako je u vezi sa time pretrpio nematerijalnu štetu, a po mišljenju ovoga suda nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. ZM-a temeljem kojih tuženik kao nakladnik ne bi odgovarao za štetu. Prema odredbi čl. 22 st. 1 ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije ili isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Dakle, objava ispravka ili isprike predstavlja jedan od oblika naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu, odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. Iako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik dana 28. lipnja 2014. godine objavio Reagiranje po zahtjevu tužitelja, po mišljenu suda objavljivanje fotografije i osobnih podatka u takvom kontekstu je objektivno podobno da naruši ugled, čast i dostojanstvo osobe, te da je tužitelju objavom istih od strane tuženika povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na ugled, čast i dostojanstvo sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a za koju postoji odgovornost nakladnika, tuženika, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM. Naime, obzirom je predmetni članak objavljen na internetu i jednostavnim pretraživanjem je dostupan neograničenom broju ljudi, povreda prava osobnosti tužitelja je takvog intenziteta da opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi, da je objavljivanje spornog članka sa fotografijom i navođenjem njegovih osobnih podataka kod njega dovelo do povrede ugleda i časti koja je bila izuzetno teška kako za njega, tako i za njegovu obitelj, posebice maloljetnog sina, da je izazvao izraženu negativnu reakciju okoline prema njemu i njegovoj obitelji (prijekor, prijezir, poniženje), da se zbog istoga nije mogao zaposliti, razveo od supruge i sin mu se odselio u Metković, a on u konačnici u Njemačku. Kako je kao posljedice objave predmetnog članka tužitelj trpio duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti uzimajući u obzir da je tuženik u spornom članku objavio njegovo puno ime i prezime zajedno sa njegovom fotografijom, da je bio dostupan relativno velik broju čitatelja i da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja sukladno odredbi čl 1100. st. 1. i 2. ZOO-a opravdava dosuđivanje pravične naknade, ovaj sud je mišljenja da je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete i to u iznosu od 3.971,68 EUR-a predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, te je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 EUR-a, presudu i žalbu u iznosu od po 86,27 EUR-a, dok se preostali dio troška odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, te podneska od 14. srpnja 2017. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR-a. Također tužitelju je priznat i trošak zastupanja na ročištima od dana 08. prosinca 2015. godine, dana 03. svibnja 2017. godine, dana 17. srpnja 2017. godine, 22. siječnja 2018. godine, dana 21. studenog 2021. godine, dana 05. travnja 2022. godine, dana 08. travnja 2022. godine, dana 30. lipnja 2022. godine, dana 06. rujna 2022. godine, 17. ožujka 2025. godine i dana 05. rujna 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a. Dakle tužitelju je priznato ukupno 2.850,00 EUR-a na ime zastupanja što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 712,50 EUR-a, ukupno iznosi 3.562,50 EUR-a, što uvećano za troškove pristojbi iznosi 3.834,58 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

21. Nadalje, tužitelju nije priznat sastav pristupa na ročište za objavu odluke od 03. listopada 2025. godine u zatraženom iznosu, nije bio po mišljenju ovoga suda potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, niti je pun tužitelja uopće pristupio na isto. Tužitelju nije priznat putni trošak pristupa na 12 ročišta u iznosu od 444,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom je tužitelj za zastupanje u ovoj pravnoj stvari imao mogućnost opunomoćiti odvjetnika sa područja ovoga suda pa troškovi izazvani time što je tužitelj po svom izboru za zastupanje opunomoćio odvjetnika koji je sjedišta izvan područja ovog suda, ne može pasti na teret protivne strane, poglavito u situaciji kada ona nije imala nikakvog utjecaja na izbor punomoćnika protivne strane, pa je tužitelja sa zatraženim troškom preko dosuđenog u točki II. izreke u tom smislu valjalo odbiti, kao sa neosnovanim i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 03. listopada 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.