REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-703/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Miličević, odvjetnik, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate 1.328,00 EUR, 3. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 045-50-3979010 od 20. ožujka 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: "NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..."
II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 415,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 22. ožujka 2007. do 1. siječnja 2008. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi tj. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi troškove ovog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 20. ožujka 2007. tužitelj i tuženi sklopili Ugovor o kreditu broj 045-50-3979010, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju novih vozila OPEL, u iznosu od 20.776,87 CHF u kunskoj protuvrijednost prema srednjem tečaju Raifeisenbank Austria d.d. važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu članka 3. predmetnog ugovora o kreditu, koja se odnosi na plaćanje tzv. "ulazne naknade" tj. na naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Ništetna odredba ugovora o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva Ugovorna odredba na koju tužitelj upire ovom tužbom je odredba članka 3. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: "NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..." Tuženik je takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi nisu tuženiku nastali prilikom obrade kreditnog zahtjeva jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Navedena odredba, dakle, nema u svojoj suštini nikakav logički i opravdani smisao, nego se radi o tome da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarat nit ju je mogao promijenit. Radilo se o odredbi "uzmi ili ostavi", te je zapravo tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristat kako bi u konačnici mogao realizirat novčani iznos kredita. Smatra da je tuženik na taj način 22. ožujka 2007. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 3,30 % od iznosa kredita, što je u ovome slučaju iznosilo 3.128,93 HRK odnosno 415,28 EUR. Stoga predlaže sudu da temeljem provedenih predloženih dokaza donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 045-50-3979010 od 20. ožujka 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: "NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...", te naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 415,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. ožujka 2007. do isplate, te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Predmetni spis je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. odredio ovaj sud kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu.
3. Sud je tuženiku putem pošte preporučeno uputio, uz tužbu i priloge, poziv da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe. Tuženik je zaprimio poziv 27. lipnja 2025. elektronskim putem, putem e-Komunikacije i nije sudu u određenom mu roku dostavio odgovor na tužbu.
4. Kako tuženik po primljenom pozivu 27. lipnja 2025. nije sudu podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, temeljem čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I (čl. 338 st. 5 ZPP).
5. Tužitelj u tužbi koju je podnio sudu 25. ožujka 2025. traži od tuženika da mu nadoknadi parnični trošak u ovom postupku. Međutim, kako isti u tužbi nije naveo određeno troškove za koje traži naknadu od tuženika, to je sud temeljem čl.164. st. 3 ZPP-a odlučio kao u izreci presude pod točkom III.
U Sesvetama 3. listopada 2025.
S U D A C
Andrea Herendić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku