REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-476/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Adžić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Ivan Adžić i Vinko Adžić, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate 1.568,22 EUR, 3. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 178-50-2855114, sklopljenog dana 25. svibnja 2005. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja ND kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se, Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 240,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2005. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom 25. svibnja 2005. sklopio potrošački Ugovor o kreditu broj 178-50-2855114 (dalje u tekstu: Ugovor), kojim je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio iznos od 38.540,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da je točkom 3. Ugovora određeno: „3. /treće/ NAKNADA 1.00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Ističe da je tuženik tužitelju 16. srpnja 2010., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 4.875,00 HRK, dakle upravo 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Navodi da su navedeni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Navodi da je odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Navodi da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 3. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj smatra da ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Smatra da je jasno da su navedene ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj. Stoga predlaže da sud presudom utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 178-50-2855114, sklopljenog 25. svibnja 2005. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja ND kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, te naloži tuženiku da tužitelju na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 240,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2005. do isplate, te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Predmetni spis je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. odredio ovaj sud kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu.
3. Sud je tuženiku putem pošte preporučeno uputio, uz tužbu i priloge, poziv da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe. Tuženik je zaprimio poziv 16. srpnja 2025. elektronskim putem, putem e-Komunikacije i nije sudu u određenom mu roku dostavio odgovor na tužbu.
4. Kako tuženik po primljenom pozivu 16. srpnja 2025. nije sudu podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, temeljem čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I (čl. 338 st. 5 ZPP).
5. Po osnovi čl. 154 st. 1 ZPP-a tuženiku je naloženo da tužitelju plati i parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe po 100 bodova temeljem Tbr. 7 t. 1 Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 200,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno iznosi 250,00 EUR.
6. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO), a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).
U Sesvetama 3. listopada 2025.
S U D A C
Andrea Herendić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku
