- 1 -              Rev 1131/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1131/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB …, iz I., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u I., protiv tuženika Dj. v. I., OIB …, I., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-503/2021-3 od 7. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2399/20 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti radni odnos tužitelja koji je egzistirao do donošenja Obavijesti o prestanku ugovora o radu Klasa: 601-01/18-01-170, Ur broj: 2129-01-07-18-01 od 21. kolovoza 2018. i to s danom 21. kolovoza 2018. odnosno s tim danom vratiti tužitelja u radni odnos na radnom mjestu ravnatelja Dj. v. I., te ga s tim danom prijaviti u svim radnim evidencijama, odnosno prijaviti s tim danom na mirovinsko i zdravstveno osiguranje temeljem navedenog radnog odnosa". (točka I. izreke).

 

Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja, u očito odbijajućem dijelu točke II. izreke i u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da ga tuženik s danom 21. kolovoza 2018. prijavi u svim radnim evidencijama i na mirovinsko i zdravstveno osiguranje temeljem navedenog radnog odnosa (točka 1. izreke). Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i presuda suda prvog stupnja je preinačena u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da ga tuženik s danom 21. kolovoza 2018. prijavi u svim radnim evidencijama i na mirovinsko i zdravstveno osiguranje temeljem navedenog radnog odnosa te je odbačena tužba u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

              ''Dužan je tuženik s danom 21. kolovoza 2018. prijaviti tužitelja u svim radnim evidencijama, odnosno prijaviti ga s tim danom na mirovinsko i zdravstveno osiguranje temeljem navedenog radnog odnosa".  (točka 2. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 4. u vezi s čl. 8. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno Zakona o radu, osobito čl. 124. Zakona o radu. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude prihvati i preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati u radni odnos na radno mjesto ravnatelja jer je ranijom presudom pravomoćno poništena Obavijest tuženika o prestanku ugovora o radu tužitelja od 21. kolovoza 2018.

 

8. Za navesti je da je u ovom predmetu Općinski sud u Splitu 28. svibnja 2020. donio presudu poslovni broj Pr-873/2019 kojom je suđeno:

 

              ''I. Poništava se tuženikova "Obavijest o prestanku ugovora o radu" klasa: 601-01/18-01-170, ur. broj: 2129-01-07-18-01 od 21. kolovoza 2018. odnosno ista nema nikakav pravni učinak prema tužitelju.

 

              II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana vratiti tužitelja u radni odnos te ga prijaviti u svim radnim evidencijama, te na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, odnosno uspostaviti radni odnos prije donošenja predmetne obavijesti.

 

              III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.''

 

Točka I. navedene presude potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-724/2020-2 od 26. studenoga 2020., dok su točke II. i III. ukinute rješenjem istog suda i vraćene na ponovno suđenje, a što je predmet spora u ovom konkretnom postupku.

 

8.1. Dakle, Obavijest o prestanku ugovora o radu od 21. kolovoza 2018. je poništena, odnosno ista nema nikakav pravni učinak prema tužitelju.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da su osnivači tuženika G. I. i O. P. D. donijeli 22. prosinca 2014. odluku o imenovanju ravnatelja u osobi tužitelja te je tijekom postupka utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme 17. ožujka 2015. za obavljanje poslova ravnatelja,

- da je rješenjem gradonačelnika G. I. klasa: 601-01/18-01/11 od 9. srpnja 2018. tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja Dj. v. I.,

- da je presudom Upravnog suda u Splitu Uslrs-179/18-19 od 6. studenoga 2018. poništeno navedeno rješenje i predmet vraćen na ponovno postupanje (iz razloga jer je rješenje donijelo nenadležno tijelo-gradonačelnik, a na donošenje takvog rješenja ovlašteno je predstavničko tijelo osnivača),

- da je u ponovnom postupku Gradsko vijeće Grada I. rješenjem klasa: 601-02/18-01/07 Ur broj: 2129/01-01-18-01 od 14. studenoga 2018. ponovno razriješilo tužitelja s mjesta ravnatelja Dj. v. I.,

- da je presudom Upravnog suda u Splitu broj Uslrs-179/18-19 od 25. travnja 2019. poništeno i rješenje Gradskog vijeća Grada I. i predmet vraćen na ponovni postupak (iz razloga jer je rješenje donijelo samo predstavničko tijelo jednog osnivača, a na donošenje takvog rješenja ovlašteno je predstavničko tijelo osnivača, a postoje dva osnivača: G. I. i O. P. D.),

- da se tužitelj zaposlio kod tuženika, na temelju javnog natječaja, na radnom mjestu pedagoga počevši od 1. listopada 2019.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivajući se na čl. 37. st. 5. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine", broj 10/97, 107/07 i 94/13) kojim je propisano da mandat ravnatelja dj. v. traje četiri godine, pa obzirom da je tužitelju mandat započeo 17. ožujka 2015., da je isti istekao po sili zakona 17. ožujka 2019., kako je tužitelj zadržao kontinuitet radnog odnosa, da nema potrebe za vraćanjem na rad tužitelja s datumom u prošlosti na radno mjesto na kojem mu je po sili zakona mandat istekao, što da je i nemoguće provesti.

 

11. Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu suda prvog stupnja te i sam ocjenjuje da tužitelj neosnovano traži tužbenim zahtjevom da ga se vrati na dužnost ravnatelja. To stoga jer se o razrješenju s dužnosti ravnatelja odlučuje u upravnom postupku, što posljedično znači da se sud nije bavio niti jednom činjenicom vezanom uz obnašanje dužnosti ravnatelja već je cilj ovog postupka zaštita prava tužitelja iz čl. 7. st. 2. Ugovora o radu. Pravilno da je prvostupanjski sud zaključio da nema osnove naložiti vraćanje tužitelja na dužnost ravnatelja jer je mandat tužitelja kao ravnatelja istekao po sili zakona 17. ožujka 2019., a vraćanje na rad nikada se ne može tražiti s nekim datumom u prošlosti, dakle retroaktivno.

 

11.1. Drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 16. st. 1. i 2. ZPP odbacio u dijelu tužbu, obzirom ne postoji sudska nadležnost za odlučivanje o prijavama tužitelja u radne evidencije.

 

12. Revident neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Također nije osnovan navod revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 4. (iako je vjerojatno mislio na st. 1.) u vezi s čl. 8. ZPP pred drugostupanjskim sudom, obzirom je isti odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

13. Tužitelj u reviziji ističe i da sud činjenično stanje nije relevantno utvrdio, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

14. Nadalje, tužitelj ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 124. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje u tekstu: ZR).

 

15. Odredbom čl. 124. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao (st. 1.) te da radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao (st. 2.).

 

16. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, i to: da obavijest o prestanku radnog odnosa nema pravni učinak prema tužitelju, da se prema čl. 37. st. 5. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ravnatelj imenuje na 4 godine, da je ugovor o radu sklopljen 17. ožujka 2015. na određeno vrijeme, u kojem čl. 7. je navedeno da taj ugovor može prestati istekom ravnateljeva mandata ili odlukom osnivača o razrješenju ravnatelja, vraćanje na rad prema ovako postavljenom tužbenom zahtjevu nije moguće. Prema tome, nije moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kako je postavljen, da se tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto ravnatelja s danom 21. kolovoza 2018., jer mu je ugovor o radu prestao istekom mandata, a sve do isteka mandata je bio u radnom odnosu (obzirom je pravomoćno presuđeno da Obavijest o prestanku ugovora o radu nema nikakav pravni učinak). U okolnostima konkretnog slučaja nije moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu na način kako je isti postavljen.

 

17. Prema tome, odbijanjem ovako postavljenog tužbenog zahtjeva sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to smatra revident.

 

18. Stoga, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Slavko Pavković, v.r.