Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-262/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Doma zdravlja Karlovac, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 48, OIB: 81499488050, koji je zastupan po punomoćnici Mateji Šola odvjetnici u Karlovcu, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1722/2021- 23 od 18. ožujka 2024., dopunjene dopunskom presudom tog suda poslovni broj Pr- 1722/2021-28 od 17. travnja 2025., 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1722/2021-23 od 18. ožujka 2024., dopunjena dopunskom presudom tog suda poslovni broj Pr-1722/2021-28 od 17. travnja 2025., u pobijanom dijelu kojim je dosuđen tužiteljici iznos od 432,04 eura skupa s dosuđenim kamatama, osim iznosa od 46,51 eura s dosuđenom kamatom na taj iznos, kao što se potvrđuje i odluka o troškovima postupka.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1722/2021-23 od 18. ožujka 2024., dopunjena dopunskom presudom tog suda poslovni broj Pr-1722/2021-28 od 17. travnja 2025., u pobijanom dijelu izreke za iznos od 46,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se tužbeni zahtjev za taj iznos odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 478,55 eura/ 3.605,59 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom koja na pojedine iznose teče kako je to navedeno u izreci presude, kao i da joj plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144,31 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće od 1. ožujka 2016. do 31. siječnja 2017. pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

4. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 39/09. i 124/09., dalje: ZOPJS).

5. Imajući na umu vrijednost predmeta spora od 478,55 eura / 3.605,59 kuna, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bili zaposlenica tuženika

- da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to:

Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kuna (dalje: Sporazum)

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i navedenih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. odnosno, u visini od 5.108,84 kuna; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjega realnoga tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak)

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune)

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka)

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje)

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %.

8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016. pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

9. Odredbom članka 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01., dalje: ZPJS/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01. ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS-a stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

10. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 84/07., dalje: TKU/07.), Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 115/10., dalje: TKU/10.) i Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 141/12., dalje: TKU/12.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.) i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

10.1. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

10.2. Nadalje, na temelju izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS-a Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

10.3. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).... Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

12. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

13. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici dio plaće u predmetnom razdoblju i to ukupno bruto 478,55 eura / 3.605,59 kuna, a upravo je tuženik kao poslodavac u obvezi isplati tužiteljici plaću na temelju odredbe članaka 7. stavak 1., 90. stavak 1. i 92. stavak 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje: ZR). Na koji će se način tužiteljici pravilno obračunati plaća, nije stvar radnika, konkretno tužiteljice, a zbog propusta pogrešnog obračuna plaće štetne posljedice svakako ne smije imati radnik koji je plaću ostvario radom kod tuženika.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenoj fazi postupka sporno je postoji li obveza tuženika isplatiti tužiteljici utuženi iznos po osnovi razlike plaće, budući je tuženik dostavio u spis Sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelja od 8. svibnja 2020., navodeći kako je u članku 2. tog Sporazuma tužiteljica potvrdila da prema tuženiku nema nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa.

14.1. Naime, odredom članka 203 stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) propisano kako obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. U članku 2. Sporazuma tužiteljica i tuženik su ugovorili kako utvrđuju da sva međusobna materijalna potraživanja i obveze prestaju s danom prestanka ugovora o radu osim neisplaćene plaće i dodataka te plaće od 1. do 13. svibnja 2020.

14.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica ima pravo na plaću radnog mjesta na koje je bila raspoređena, te ima pravo i na uvećanja plaće koja joj pripadaju u skladu s Kolektivnim ugovorom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu razliku s obzirom da je poslodavac u utuženom razdoblju obračunavao plaću po manjoj osnovici, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako se tužiteljica odrekla potraživanja koje je predmet ovog spora.

14.3. Suprotno žalbenim navodima, potpisani Sporazum o otkazu ugovora o radu ne predstavlja Sporazum o otpustu duga koji bi vezao tužiteljicu i utjecao na osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica nije odustala od svog potraživanja pozivajući se na odredbu članka 206. ZOO-a, iz razloga što u trenutku potpisivanja Sporazuma, i po ocjeni ovog suda, nije znala za navedena potraživanja, sukladno čemu se tih potraživanja nije mogla niti odreći.

15. Međutim, djelomično je osnovan prigovor zastare koji tuženik ponavlja u žalbi. To iz razloga što je tužba podnesena 16. travnja 2021., a najstarije tužiteljičino potraživanje za ožujak 2016. je dospjelo 15. travnja 2016., kako to i navodi prvostupanjski sud, pa je sukladno odredbi članka 232. stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) u konkretnom slučaju protekao rok za najstarije potraživanje u smislu odredbe članka 139. ZR-a. Kako je dakle tužba podnesena 16. travnja 2021. a najstarije potraživanje tužitelja za ožujka 2016. je dospjelo 15. travnja 2016., to je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja za ožujak 2016.

16. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku samo paušalno, međutim, pravilna je odluka prvostupanjskog suda koja se temelju na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP- i važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa).

17. S obzirom na prednje trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke, ove presude.

18. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka ovaj sud smatra da tuženiku trošak ne pripada jer je uspio u neznatnom dijelu, zbog čega je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke, ove presude.

Split, 3. listopada 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović