REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica 207

Poslovni broj: K-1586/2020-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DD, zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 12. kolovoza 2019., broj: K- DO-1843/2016, nakon javne rasprave održane 3. rujna 2025. i 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, Mirjane Guščić, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika ID, optuženog DD i branitelja optuženika, odvjetnika Igora Cišpera, 3. listopada 2025. objavio je i 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.)

optuženi DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i I rođene R, rođen **.**.1965., sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, dipl. pravnik, sa završenom VSS, oženjen, otac troje djece, neosuđivanog, ne vodi se drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 5. svibnja 2016., u Zagrebu, a nakon što mu je RD izdala specijalnu punomoć ovjerenu od Generalnog konzulata RH u Frankfurtu od 25. travnja 2016., kojom ga je kao odvjetnika ovlastila za prodaju njene nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa], za koju nekretninu je preko agencije za nekretnine oglašena prodaja na Internet portalu „Njuškalo“, na koji se oglas javila FD i sa imenovanom dogovorio prodaju nekretnine, te za prodavatelja RD temeljem navedene punomoći zaključio 5. svibnja 2016. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa kupcem FD iz [adresa], za nekretninu u [adresa], upisanu u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr. površine 139 m2 i dvorište 215 m2, ukupne površine 354, broj posjedovnog lista 2604, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura i FD predala mu 20.000,00 eura kod javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa na ugovoru, a koji novac od prodaje nekretnine trebao je proslijediti RD kako se prethodno sa istom dogovorio, nakon čega je 6. svibnja 2016. uplatio iznos od 2.000,00 eura na račun RD, a 9. svibnja 2016. uplatio iznos od 3.000,00 eura na račun ND i 5.000,00 eura na račun TD, otvorene račune u R. Njemačkoj, a koje brojeve računa mu je RD navela i tražila da na iste izvrši uplatu, dok preostali iznos od 10.000,00 eura nije htio proslijediti, niti predati RD, već zadržao za sebe, oštetivši time RD za iznos od 10.000,00 eura odnosno 74.200,00 kn,

dakle da bi, odvjetnik zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporaba povjerenja – opisano po članku 240. stavku 1., 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 240. stavku 3. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 12. kolovoza 2019., optužnicu broj: K-DO-1843/2016 protiv optuženog DD, zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja – iz članka 240. stavka 3. KZ/11.

1.1. Oštećena AD je podnijela imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi DD je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o prodaji nekretnine iz 1994., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 05.05.2016. sa ovjerom kod javnog bilježnika, obrazac o plaćanju putem Western Union od 06.05.2016., nalog za plaćanje u inozemstvo "Zagrebačke banke" d.d. od 09.05.2016., nalog za plaćanje u inozemstvo "Zagrebačke banke" d.d. od 09.05.2016., nalog za plaćanje u inozemstvo "Zagrebačke banke" d.d. od 24.05.2016., promet po računu CD "Zagrebačke banke" d.d., preslike komunikacije pute WhatsApp između RD i DD tijekom travnja, svibnja, lipnja 2016., obrasce o plaćanju putem Western Union o izvršenom tijekom 2013., preslike komunikacije putem WhatsApp između RD i DD tijekom travnja, svibnja i početkom lipnja 2016., dopis DD upućen RD od 22.05.2019., izjavu i potvrdu o primitku kupoprodajne cijene od 05.05.2016. s ovjerom kod javnog bilježnika, rješenje o naknadi Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 03.11.2015., univerzalni nalog za plaćanje od 01.06.2016. o izvršenoj uplati, podnesene zahtjeve Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove od 18.05.2016., punomoć ovjerenu u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske Frankfurt od 24.04.2016. ovjerenu kod javnog bilježnika, izvadak po računu PD u "Vereinigte Volksbank Maingau eG" za svibanj 2016., na temelju članka 431. stavka 1 točke 6. ZKP/08. sud je pročitao zapisnik o ispitivanju oštećene RD od 14.7.2019. (listovi 91-94 spisa), ispitao je svjedokinju FD, te je sud izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optuženi DD je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je odbio prijedlog za dopunskim ispitivanjem svjedokinje RD kao nevažan, smatrajući da se odlučne činjenice u kaznenom predmetu mogu utvrditi ocjenom izvedenih dokaza i slijedom čega nije potrebno dodatno ispitivanje oštećenice, čiji iskaz je pročitan uz suglasnost stranaka.

4. U svojoj obrani optuženi DD je naveo da je 2011. za gđu. RD utvrđivao vlasništvo i neku naknadu štete te je uspio u sporu te mu je ista trebala platiti troškove zastupanja u parničnom postupku te je platila jedan dio a drugi nije te je ostao dug od nekih 12 tisuća kuna. Ona je bila u financijskim problemima a to je znao jer je do stranke došao putem zajedničkog prijatelja. Ista je tražila da izvrši i legalizaciju objekta na toj nekretnini oko koje se vodio spor i to je bilo negdje 2013. ali je tražio da plati dug po osnovi ovog zastupanja u parničnom postupku. Ista je platila naknadno taj iznos od 12 tisuća kuna dva dana prije nego mu je dala punomoć za legalizaciju kuće na tom zemljištu. Za tu legalizaciju nastali su troškovi i to iznos od 2.500,00 kuna za podnošenje zahtjeva za legalizaciju, po 2.500,00 kuna za dostavu geodetske i arhitektonske snimke, za plaćanja raznim društvima koji su radili poslove vezano za legalizaciju u iznosu od 625,00 kuna i 6.000,00 kuna, te 3.500,00 kuna za dogovaranje svih ovih poslova vezanih za legalizaciju, odlazak i dolazak na lokaciju. Potom je ista predložila da se kuća proda jer joj je novac trebao za neke njene izdatke i potpisala mu je punomoć za prodaju te kuće i on je putem prijatelja ČD oglasio putem njegove agencije za prodaju nekretnina, a prije toga je kuću i oglašavao i sam. Prilikom pokušaja prodaje te nekretnine i kada su se učestalo prešetavali po toj nekretnini uočila ih je obitelj FD te su reagirali i stupili s njim u kontakt u vezi kupnje te nekretnine a vidjeli su i oglas na Njuškalu. Prodavateljica je prvotno tražila iznos od 25 tisuća eura ali ta cijena nije bila prihvatljiva za obitelj FD pa su oni stupili s njim u kontakt te su F ponudili cijenu od 20 tisuća eura na koju je pristala RD jer je shvatila da nema bolju ponudu za tu nekretninu. Njezin pristanak na tu cijenu vidljiv je iz WhatsApp poruka koje je izmijenio s njom. Ista je u tim porukama rekla da od te cijene odbije i troškove legalizacije nekretnine te troškove koje je imao za prodaju iste i to 7.500,00 kuna za proviziju koju je platio agenciji, 3.100,00 kuna za sklapanje ugovora o kupoprodaji, 2.500,00 kuna za potpisivanje ugovora kod javnog bilježnika, dok je iznos drugih materijalnih troškova u vezi s prodajom iznosio 10.000,00 kuna. Nakon odbitka svih troškova od kupoprodajne cijene preostalo je da RD isplati iznos od 14.400,00 eura te mu je ona putem WhatsApp poruka dala upute kome i kako da isplati taj iznos pa je tako 2.000,00 eura uplatio njoj putem Western Uniona pri čemu je ona priznala i trošak tog plaćanja od 100,00 eura, 3.000,00 eura na račun ND, 5.000,00 eura na račun TD, te su ti iznosi od 3.000,00 i 5.000,00 tisuća eura plaćeni s računa njegove supruge tako da je oštećenici isplatio ukupan iznos od 10.100,00 eura, te je preostalo platiti 4.400,00 eura. Iznos od 2.000,00 eura ista mu je rekla da uplati na račun nekog PD i takav nalog je zadan 24.5.2016. putem Zagrebačke banke, ali se uplata vratila 8.6. jer nisu podaci o primatelju bili ispravni, o čemu su razgovarali što je sve detaljno vidljivo u njihovoj WhatsApp prepisci. Međutim 1. lipnja se njemu obratio opunomoćenik oštećenice, odvjetnik ID te mu je rekao ako ima punomoć za primanje novca da ću mu uplatiti iznos od 4.400,00 eura, no on na taj njegov prijedlog nije reagirao jer misli da nije imao punomoć te je podnio kaznenu prijavu protiv optuženika. Naveo je da je na depozit kod javnog bilježnika položio iznos od 4.400,00 eura i taj iznos je na tom depozitu bio sigurno dvije godine te je i za to platio naknadu za čuvanje novca ali oštećenica taj novac nije preuzela iako je o tome obaviještena već je tijekom ovog kaznenog postupka postavila imovinskopravni zahtjev na iznos od 12.000,00 eura koji je u cijelosti neosnovan. Naveo je i da je protiv njega podnesena i prijava Hrvatskoj odvjetničkoj komori i pokrenut disciplinski postupak u kojem je oslobođen od ikakve odgovornosti, pri čemu se HOK nije bavio time koji iznos duguje gđi. RD. U odnosu na uplatu koju su izvršili F na ime legalizacije naveo je da je taj iznos uštedio oštećenici koji je zapravo ona bila dužna platiti ali je on taj iznos prenio na kupce nekretnine. Naveo je da ne zna zbog čega je došlo do ovih problema između njega i oštećenice i što je ona zapravo s time htjela postići. Nakon podnošenja kaznene prijave s njom više nije kontaktirao ali pridržava mogućnost da joj je poslan jedan e-mail. Istaknuo je da je njegov dojam je da je ista podnošenjem kaznene prijave htjela od njega uzeti cijeli iznos i ne platiti mu nikakve troškove. Naveo je da je nesporno da oštećenici duguje iznos od 4.400,00 eura i to je iznos koji je sama oštećenica navela kao sporni iznos u više navrata te joj je spreman taj iznos platiti ako bude imao takvu mogućnost.

5. Iz iskaza svjedokinje RD proizlazi da je ona tijekom 2013. angažirala odvjetnika DD da joj riješi imovinskopravne odnose za kuću u [adresa] koju je kupila 1994., a za koju se poslije utvrdilo da ima više suvlasnika i nije bila gruntovno riješena. Pravni poslovi koje je odvjetnik rješavao trajali su oko dvije godine, za koje mu je podmirila troškove još 2013. godine, kad mu je predala 400,00 eura na ruke u Zagrebu bez da joj je izdao kakvu potvrdu ili račun, te mu poslije slala putem Western Uniona naknadu za njegove odvjetničke usluge i to više puta u ukupnom iznosu 3.000,00 eura. Kad se ta kuća upisala u zemljišne knjige i katastar ona je podmirila sve troškove, a zadnja rata je bila je bila 1.600,00 ili 1.800,00 eura koju je dostavila optuženiku putem Western Uniona. Tijekom 2016. odlučila je prodati kuću u [adresa] jer joj je trebao novac i nazvala je optuženika da bi ga angažirala za prodaju kuće, kad joj je rekao da mu treba dostaviti specijalnu punomoć ovjerenu od Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu da bi on mogao obaviti kupoprodaju. Od vremena kad mu je podmirila troškove do travnja 2016. kada se čula sa odvjetnikom radi prodaje te nekretnine nisu se čuli ni vidjeti, niti ju je tražio da mu išta duguje. Specijalnu punomoć ovjerila je u Generalnom Konzulatu u Frankfurtu 25. travnja 2016. i poslala optuženiku preporučenom pošiljkom, nakon čega ju je kontaktirao da ima kupca i da ju može prodati za najviše 25.000,00 eura na što je pristala, a nakon nekog vremena ponovno ju nazvao da ne može prodati za tu cijenu nego za iznos od 23.000,00 eura i rekla mu je da ispod 20.000,00 eura ne pristaje za prodaju nekretnine. Okrivljenik ju je ponovno nazvao i rekao da je našao kupca za iznos od 20.000,00 eura od kojeg je tražio 22.000,00 eura, ali kupac za taj iznos ne želi kupiti nekretninu, pa je ona pristala da je proda za 20.000,00 eura. Okrivljenik joj je na početku kad su se dogovarali o prodaji nekretnine, rekao da njegova provizija iznosi od 8 do 10% po vrijednosti nekretnine i da je to uobičajena provizija odvjetnička, ali se konkretno nisu dogovorili za njegov iznos provizije. Okrivljeniku je rekla da joj pošalje novce od kupoprodaje na račune KD, ZD i PD te na njen račun i brojeve računa mu je poslala SMS-om te putem WhatsApp-a, a tim osobama je dugovala određeni iznos novaca. Prema njihovom dogovoru okrivljenik je njoj trebao isplatiti kompletnu kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura, tako da joj uplati na račune koje će mu ona dati, a dio njoj na račun, te da će ona njemu poslije isplatiti proviziju za odvjetničke usluge, ali joj nije rekao točno koji iznos. Okrivljenik je prvo njoj putem Western Uniona 6. svibnja 2016. uplatio iznos od 2.000,00 eura, pa 9. svibnja 2016. iznos od 3.000,00 eura na račun ZD ND putem naloga Zagrebačke banke i treći iznos od 5.000,00 eura uplatio je 9. svibnja 2016. na račun TD putem naloga Zagrebačke banke. Tražila je da uplati iznos od 2.000,00 eura PD koji iznos nije uplatio, jer kad se čula sa PD rekao joj je da ništa nije uplaćeno, a okrivljenik joj je telefonski i putem WhatsApp-a govorio da je izvršio uplatu putem Zagrebačke banke u VVB banku u Njemačkoj, ali se utvrdilo da nije izvršena uplata. Prema nalogu Zagrebačke banke proizlazi da je CD supruga od okrivljenog odmah povukla nalog, a da nije povukla nalog Zagrebačka banka bi nalog dalje proslijedila. Okrivljenik je njoj govorio da joj PD laže jer da je dobio novac, a kada je ona provjerila u njegovoj banci, utvrdila je da na njegov račun nije uplaćen taj novac. Zatim je tražila okrivljenika da njoj uplati preostali iznos do 20.000,00 eura na njen račun i poslala mu svoj račun otvoren u Njemačkoj, na što je rekao da će doći u Stuttgart za 2-3 tjedna i da će joj donijeti novce, što nije učinio, a kad mu je rekla da će doći u Zagreb po svoj novac, rekao joj da neka mu ne prijeti i više nije htio sa njoj komunicirati, jer da ona laže za PD. Okrivljenik joj je govorio da kada dođe na more u okolicu Imotskog da će joj dati novce, ali joj nije rekao koji iznos, ni koji iznos smatra zadržati za sebe za proviziju. Nakon što se obratila odvjetniku ID **.**.2016. za pomoć kako bi podnijela kaznenu prijavu više se nije čula sa okrivljenikom. Okrivljenik joj nakon toga poslao e-mail dopis da bi želio s njom razgovarati i dogovoriti se vezano za predmetnu nekretninu za novac, na što mu nije odgovorila jer ona ima odvjetnika, što je okrivljeniku poznato, a došla joj je i pošiljka od okrivljenika početkom lipnja 2019. ali istu nije htjela podići kad je vidjela tko joj šalje, jer okrivljeniku ništa ne vjeruje. Nazvala je FD da ju pita za koji iznos je kupila nekretninu, koja joj je rekla da je kupila za iznos od 20.000,00 eura. Navela je da joj okrivljenik nije govorio da mu duguje iznos od 5.600,00 eura, niti neki drugi iznos, a kada je rekao da će doći u Njemačku i donijeti joj novce nije rekao koji iznos novaca, već je rekao da će se dogovoriti, a poslije joj rekao da kad dođe na more da će joj isplatiti novce i na taj način je odugovlačio. Ima saznanja da je odvjetnik ID kontaktirao sa okrivljenikom i da mu je poslao odvjetničku opomenu za plaćanje duga, te da mu je rekao da će podnijeti kaznenu prijavu ukoliko joj ne isplati traženi iznos te prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Navela je da joj je okrivljenik ostao dužan iznos od 12.000,00 eura te u tom iznosu je postavila imovinskopravni zahtjev.

6. Iz iskaza svjedokinje FD proizlazi da je je kupila nekretninu od gđe. FD iz [adresa], a bila je riječ o susjednoj nekretnini u kojoj su živjeli. Ta nekretnina se dugo vremena prodavala sigurno 10 godina prije nego što su je kupili i u početku je cijena bila visoka i nije im odgovarala. Njezin sin je putem oglasa kontaktirao prodavatelja te nekretnine i to je bio optuženik koji je očito tu nekretninu prodavao za gđu. Ankicu iz Njemačke. U tom trenutku cijena nekretnine je bila nešto niža jer je na tom zemljištu bilo sve zaraslo te su pristali da kupe nekretninu za 20 tisuća eura. Taj novac predan je odvjetniku od gđe. FD iz [adresa] u javnobilježničkom uredu. Navela je da nije nikad vidjela tu FD jer očito je ona za sve angažirala odvjetnika a i njezinu obitelj je također zastupao odvjetnik. Kupoprodajni ugovor je zaključen na njezino ime jer su tako htjeli njezin sin i pokojni suprug. Navela je da ne zna u kakvim su odnosima bili optuženik i ta FD iz [adresa] jer ju to nije zanimalo. Navela je da je njezin muž razgovarao sa gđom. FD iz [adresa] jer ga je ona nazvala i pitala ga da li bi joj bio svjedok jer bi ona tužila odvjetnika koji ju je zastupao u toj kupoprodaji, no ne zna je li ona pitala njezinog supruga za koji iznos su kupili tu nekretninu pretpostavlja da ga je i to pitala. Ista je rekla da ju je odvjetnik prevario pa su zaključili ona i suprug da očito nešto ne funkcionira između gđe. FD iz [adresa] i njezinog odvjetnika, te je njezin suprug pristao da će biti svjedok, pri čemi ne zna o kojim činjenicama bi njezin suprug svjedočio možda o tome da li je taj ugovor valjan ili slično. Novac u javnobilježničkom uredu predali su ona, njezin suprug i njihov sin te njihov odvjetnik Hrvoje Kraljičković jer su svi bili tamo prisutni prilikom predaje novca. Navela je da se ne sjeća detalja u vidu troškova koje je naknadno platila u vezi te kupljene nekretnine ali zna da je platila nešto sitno i to oko 2 tisuće kuna, odvjetnik od prodavateljice joj je dao neke papire koji se tiču legalizacije objekta koji se nalazio na kupljenoj nekretnini te joj je dao uplatnicu za ovih po njezinom sjećanju 2 tisuće kuna. Nakon što joj je predočena uplatnica s lista 87 spisa navela je da je to ta uplatnica koju joj je dao odvjetnik DD, ovdje optuženik, te ju je platila što proizlazi iz te uplatnice a rekao joj je da je to ostalo za platiti i njoj je bilo prihvatljivo da taj iznos plati i povrh iznosa kupoprodajne cijene od 20 tisuća eura.

7. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je oštećena RD opunomoćila odvjetnika, ovdje optuženog DD za prodaju njezine kuće u [adresa], da je isti tu kuću u njezino ime i za njezin račun i prodao za iznos od 20.000,00 euro kupcu FD, te da je od tog iznosa oštećenoj RD isplatio iznos od 10.000,00 eura.

7.1. Sporno je da li je optuženi DD preostali iznos od 10.000,00 eura do visine kupoprodajne cijene nekretnine zadržao za sebe, na način da taj iznos nije htio proslijediti odnosno predati oštećenici, svojoj stranci RD.

8. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi s drugim dokazima ocjena je ovog suda da nema dokaza da je optuženi DD počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

9. Naime, iz WhatsApp komunikacije između optuženika i oštećenice, čija vjerodostojnost nije ni na koji način dovedena u pitanje, proizlazi da su optuženik i oštećenica na taj način u kontaktu i prije i nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine. Prije zaključenja ugovora, isti razmjenjuju poruke o tome kada će ugovor o kupoprodaji biti potpisan, na koji račun će optuženik uplatiti kada i koji iznos, s čime se oštećenica slaže navodeći i da „vi ste to sve izracunali, koliko je vase, koliko moje“. Potom optuženik izlaže iznos koji mu oštećenica duguje, što čini ukupni iznos od 5.600,00 eura s čime se oštećenica očito slaže jer navodi da će joj optuženik isplatiti iznos od 19.600,00. Iz tog dijela komunikacije je očito da optuženik i oštećenica polaze od početne cijene koja je tražena za kuću od 25.000,00 eura, a što je potvrdila i svjedokinja FD, čija je obitelj kupac kuće, no koja je pristala istu kupiti za iznos od 20.000,00 eura, s čime se složila i prodavateljica, oštećenica RD. Stoga se uslijed izloženoga iskaz svjedokinje RD čini neprihvatljiv i to u dijelu da s optuženikom nije razgovarala o troškovima kupoprodaje, agencijskoj proviziji i slično, te da je s optuženikom postigla dogovor da će joj isplatiti cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, jer iz WhatsApp prepiske proizlazi upravo suprotno, odnosno da će umanjiti iznos kupoprodajne cijene, koji umanjeni iznos će joj optuženik predati. U nastavku komunikacije oštećenica dajući upute optuženiku na koje račune i koje iznose ima uplatiti navodi da je „cifra 14400“, dakle iznos kupoprodajne cijene umanjen za troškove, što ponovno potvrđuje da nije istinit iskaz oštećenice da je s optuženik dogovorila da će joj isplatiti ukupnu kupoprodajnu cijenu. Potom slijedi prepiska o isplati preostalog dijela novca do iznosa od 14.400,00 eura. Oštećenica požuruje optuženika, optuženik navodi da je uplatio iznos od 2.000,00 eura PD, a da će joj ostatak uplatiti kada joj preda ugovor o kupoprodaji te potpiše potvrdu da je primila taj iznos, što predlaže učiniti kada oštećenica dođe na more, očito u Republiku Hrvatsku ili kad optuženik bude odlazio u SR Njemačku, gdje oštećenica živi. Potom nastaje prepirka između optuženika i oštećenice je li novac od 2.000,00 eura uplaćen PD. Optuženik tvrdi da je, što proizlazi iz potvrde o plaćanju Zagrebačke banke d.d., iz koje proizlazi da je CD iznos doznačila na ime PD i na broj računa koji je oštećenica optuženiku napisala u poruci 8. svibnja 2026. u 19:27 sati (list 20 spisa), za koji potom oštećenica tvrdi da je pogrešan i da novac nije sjeo na račun PD jer je potpuno različit od broja računa koji oštećenica naknadno šalje optuženiku 28. svibnja 2016., koji je potpuno različit od broja koji je oštećenica optuženiku poslala 8. svibnja 2026. Iz izvoda računa CD razvidno je da je iznos od 2.000,00 eura PD na prvotni broj računa uplaćen 24. svibnja 2016. te de ja na taj račun 8. lipnja 2026. i vraćena uplata tog iznosa iz SR Njemačke, očito zbog pogrešnog broja računa. Potom oštećenica traži da optuženik njoj na njezin račun uplati iznos od 4.200,00 eura, umanjujući dužni iznos za troškove slanja novca, što ovaj odbija učiniti dok se ne utvrdi gdje se nalazi novac od 2.000,00 koji je uplaćen PD. Oštećenica požuruje optuženika da uplati dužni iznos, određuje rokove za uplatu u satima, šalje niz poruka, objašnjava razloge za žurnost, optužuje optuženika da je novac uplatio na pogrešan račun, iskazujući potpuno nerazumijevanje za nastalu situaciju, smatrajući da optuženik odugovlači s uplatom te da joj uskraćuje dužni iznos, iskazuje nepovjerenje da je optuženik provjerio gdje su novci koji su uplaćeni PD. Međutim, iz ovakvog postupanja oštećenice i okolnosti konkretnog slučaja da od 24. svibnja 2016. do 8. lipnja 2025. nije bilo poznato gdje je uplata iznosa od 2.000,00 eura namijenjena PD te pritisak koji je oštećenica vršila na optuženika od 23. svibnja 2016. do 31. svibnja 2016., dakle tijekom sedam dana, iskazujući potpuno nepovjerenje kao odvjetniku i nerazumijevanje za situaciju da je novac uplaćen na pogrešan račun, da je za povrat takve uplate iz inozemstva potrebno određeno vrijeme i trud, ocjena je ovog suda da pri takvom stanju stvari nema riječi o tome da je optuženi DD nije htio proslijediti ni predati oštećenici dužni iznos na koji način se okoristio. U prilog tome da je oštećenica pretjerala u tvrdnji da ju je optuženik zavlačio, da je iskoristio njeno povjerenje proizlazi iz činjenice da ista od optuženika nakon podnošenja kaznene prijave potražuje iznos od 12.000,00 eura, umjesto iznosa od 4.400,00 eura, koji iznos je bio sporni iznos i predmet većeg dijela prepiske između optuženika i oštećenice, pri čemu bi iznos od 12.000,00 eura pridodavanjem nesporno isplaćenog iznosa od 10.000,00 eura premašio i iznos kupoprodajne cijene kuće. Stoga je ovdje riječ o nerazumijevanju oštećenice u nastaloj situaciji, očito pritisnute nekim svojim izdacima i neprihvaćanjem činjenice da je optuženiku poslala pogrešan broj računa PD, te nerazumijevanju prirode odvjetničkog posla i činjenice da nije jedina stranka o čijim pravima i interesima odvjetnik skrbi, s obzirom na broj poruka u kratkom vremenu koje je oštećenica uputila optuženiku. Slijedom izloženog ovaj sud nalazi da cijeneći i činjenicu da optuženi DD u svojoj obrani ne spori da je oštećenici dužan iznos od 4.400,00 eura te da joj je taj iznos spreman predati, što nije sporio ni tijekom prepiske s oštećenicom, to nema dokaza da optuženi DD nije htio proslijediti ni predati oštećenici preostali iznos do visine kupoprodajne cijene, pri čemu nije riječ o iznosu od 10.000,00 eura, već više nego upola manjem iznosu, dakle iznosu od 4.400,00 eura, slijedom čega je neplaćanje istog rezultat okolnosti da nije bila poznata sudbina uplate iznosa od 2.000,00 eura za PD i nerazumijevanja oštećenice da potpiše potvrdu da je primila cjelokupan iznos kupoprodajne cijene te da ni odvjetnik ni stranka nemaju međusobnih potraživanja, što je uobičajena praksa, a ne rezultat odluke optuženika da zadrži novac oštećenice i da joj ga ne proslijedi ili ne preda. Oštećenica se potom u tim okolnostima odlučila za podnošenje kaznene prijave, čime je izostala svaka mogućnost za mirno razrješenje ovog odnosa između odvjetnika i stranke, odbivši svaku mogućnost dogovora s optuženikom što proizlazi iz iskaza oštećenice, koja je navela da se oglušila na pošiljku i e-mail koji joj je uputio optuženik, što je potvrdio i optuženik u svojoj obrani, da opunomoćenik oštećenice nije htio preuzeti novac za oštećenicu. Stoga, iz svega izloženog očito je da neisplata preostalog iznosa kupoprodajne cijene nije posljedica postupanja optuženika, već oštećenice.

10. Slijedom izloženoga s obzirom da nema dokaza da je optuženi DD počinio kazneno djelo iz članka 240. stavka 3. KZ/11., valjalo je istog na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08. osloboditi od optužbe.

11. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.

- 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

12. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sudac

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-1843/2019

2. Optuženi DD, [adresa]

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Igor Cišper, ekomunikacija

4. Opunomoćenik oštećenice RD, odvjetnik ID, ekomunikacija

5. U spis