Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-538/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SD zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci, broj: KO-DO-457/2025 od 13. lipnja 2025., nakon javne rasprave održane 1. listopada 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Maje Božić Muškić, okrivljenika SD i branitelja okrivljenika po službenoj dužnosti Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke, 3. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik SD, nadimka S, sin T i P, rođene Ć, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci, rođen **.**.1987., državljanin RH, po zanimanju armirač, skelar, fasader, OIB [osobni identifikacijski broj], nezaposlen, bez mjesečnih primanja, uzdržavan povremenim radom, OŠ, oženjen, otac četvero mlt. djece od 6, 7, 8 i 15 godina, bez vojnog čina, neodlikovan, lošeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno osuđivanog po odlukama Općinskog suda u Rijeci-dalje u tekstu: OS u Rijeci, K-372/2016 od 23. siječnja 2020., pravomoćno 5. svibnja 2020., članak 231. stavak 1. KZ/11-razbojnička krađa, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine, zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada, OS u Rijeci, K-94/2017 od 26. listopada 2021., pravomoćno 25. siječnja 2022., članak 139. stavak 3. KZ/11-prijetnja, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, OS u Rijeci, K-674/2022 od 19. kolovoza 2022., pravomoćno 8. rujna 2022., članak 235. stavak 1. KZ/11-oštećenje tuđe stvari, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, (Njemačka) AG Bőblingen, 8 Cs 357 Js 4454/23 3029 VRs od 23. siječnja 2023., pravomoćno 21. ožujka 2023., čl. ECRIS-StGb§316Abs.1,§316.Abs. 2§52, § 69, §69-A, StVG§21Abs21.1Nr.1-vožnja bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje-novčana mjera-prestanak važenja vozačke dozvole, (Njemačka) AG Heilbronn, 13 Ls 260 Js 227444/2023 od 31. listopada 2023. pravomoćno 8. studenog 2023., nanošenje lakše tjelesne povrede-novčana kazna, (Njemačka) AG Stuttgart, 9 Cs 22 Js 145513/23 6029 VRs od 10. siječnja 2024, pravomoćno 9. veljače 2024., kaznena djela u vezi nezakonitom trgovinom narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu uporabu-novčana kazna, posebna obveza: druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo, sigurnosna mjera: zabrana rada ili djelatnosti s maloljetnicima, (Njemačka) AG Heilbronn, 13 Ls 260 Js 22744/23 od 24. svibnja 2024. pravomoćno 5. lipnja 2024. – druga kaznena djela, novčana kazna, posebna obveza: druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo, protiv narečenog se vodi postupak za drugo kazneno djelo,

na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

09. travnja 2025., oko 10:50 sati, u Rijeci, Laginjina 11a, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, prilikom razgovora sa socijalnom radnicom TD vezano za ostvarivanje prava na susrete sa djecom mlt. PD, mlt. ĆD i mlt. VD pod nadzorom stručne osobe, socijalnoj radnici TD rekao da ako on ne može imati djecu ne može ni njegova supruga ZD, da će napraviti popis koji će sadržavati sve osobe koje su ga priječile u tome da vidi djecu pri tom pokazujući na nju da će i ona biti dio tog popisa, a zatim: „prijavite me i završit ću u zatvoru, a onda kada izađem“ te joj ponovio da ima dva dana da nešto napravi, što je s obzirom na njegovo cjelokupno postupanje kod TD prouzrokovao osjećaj nesigurnosti, straha i uznemirenosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio zlom, da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude, time da je zastupnica optužbe na ročištu održanom 1. listopada 2025. izmijenila pravni i zakonski opis kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret (stranica 124).

2. Pozvan na kaznenu odgovornost, okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim u odnosu na ono za što se optužuje.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze ispitivanjem u svojstvu svjedokinje-žrtve TD (stranica 122-123), te je pročitan dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ureda Rijeka, KLASA: 552-01/19-01/307, UR BROJ: 139- 071-05/71-25-62 od 09. travnja 2025. (list 3), a kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istog (stranica 91-93).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog zastupnice optužbe da se u daljnjem tijeku postupka ispita svjedokinja LD, djelatnica Zavoda, područni ured Rijeka na okolnosti što je prethodilo komunikaciji između okrivljenika i svjedokinje-žrtve, kao i zaštitara koji je uredovao kritične zgode radi opisivanja cjelokupne situacije tom prilikom u zgradi Zavoda vezano za postupanje okrivljenika u odnosu na svjedokinju-žrtvu TD, sve iz razloga što isto ne bi doprinijelo boljem razjašnjenu činjeničnog stanja, jer je sud imao u vidu detaljan i okolnosan iskaz navedene svjedokinje-žrtve, kao i samo utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je svega takav dokazni prijedlog ocijenjen nevažnim.

3.2. Iz iskaza svjedokinje TD, koja se na ročištu pred sudom očitovala da u postupku želi sudjelovati u svojstvu svjedokinje-žrtve, a ne oštećenice, u bitnome proizlazi da je ista djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad na radnom mjestu socijalne radnice, a 09. travnja 2025. bila je u svom uredu i obavljala razgovor sa strankom tijekom kojeg joj je u ured došla kolegica HD i rekla joj da se nešto događa i da je netko traži. Izašla je na hodnik gdje se čula galama, pa kada se vratila u ured nazvala je zaštitara i pitala o čemu se radi, da bi joj on rekao da je traži SD, da bi mu rekla da ima stranku te da će se kada završi spustiti dolje. Naknadno je saznala da je SD u jednom trenutku unatoč upozorenjima zaštitara došao do prizemlja zgrade i tražio ju. Kada je završila sa strankom, spustila se do hodnika prijemnog odjela gdje je bilo puno ljudi koji su čekali, a SD joj se odmah obratio rekavši joj da želi vidjeti djecu i da čeka već dugo odluku. Pozvala ga je u svoj ured na treći kat ostavivši otvorena vrata obzirom je vidjela da je SD uznemiren, pa kada je prolazila kolegica i pitala ju da li želi da bude prisutna, pristala je na isto. U početku je SD govorio kako ne viđa djecu, da drugi čovjek živi s njegovom djecom, kako to predugo traje i zapravo je ponavljao ono što uvijek govori, da bi mu rekla kako joj je žao, ali da zbog kaznenog postupka ima zabranu prilaska djeci na što Zavod ne može utjecati, te ga je cijelo vrijeme pokušavala primiriti u čemu nije uspijevala. S vremenom su tenzije rasle obzirom da nije dobio odgovor koji je htio, pa joj je SD rekao ako on ne može imati djecu da ne može ni ona, misleći na svoju suprugu, da će napraviti popis u smislu da će taj popis sadržavati sve osobe koje su ga priječile u tome da vidi djecu, a u jednom trenutku je pokazao rukom ili gestom, kako bi i ona bila dio tog popisa. Pokušavala je istoga smiriti rekavši mu kako će poslati dopis PU Crikvenica u kojem će napisati kako on naglašava želju o viđanju djece, za što je SD shvatio kako će taj njezin dopis uvelike pridonijeti razvoju situacije, te joj je rekao da ima dva dana da to učini, odnosno da se nešto napravi. U jednom joj je trenutku također rekao : „prijavite me još jednom i završit ću u zatvoru, a onda kada izađem…“ Njegov nastup je općenito bio jako impulzivan i kaotičan, zbog čega se osjećala uznemireno te je bila u strahu i dojma da SD nije u mogućnosti kontrolirati svoje reakcije. Nakon što je razgovor završio, SD se ustao i krenuo prema vratima te joj je ponovio kako ima dva dana da nešto napravi.

3.2.1. Na upit zastupnice optužbe da li može pokazati navedenu gestu, navedena svjedokinja je iskazala da se ne sjeća te geste, nastavno iskazujući da je za nju normalno da je okrivljenik bio uznemiren zbog činjenice što ne viđa djecu, time da kao djelatnica Zavoda ima svakodnevno takve i slične situacije. S SD je više puta razgovarala telefonskim putem i čak ga je posjetila u zatvoru u sklopu samog postupka koji se vodi, te joj je on više puta naglašavao da bi htio viđati svoju djecu. Okrivljenik je sve vrijeme u stvari imao kontakte s njom kao djelatnicom Zavoda, a nije sigurna koliko ju je uopće shvatio u smislu da mu ona želi omogućiti da viđa djecu, međutim da postoji zabrana. Isti je ušao u zgradu tražeći nju mimo zaštitara, a njena je greška što je okrivljenika tom prilikom primila iako joj je zaštitar rekao da bi zvao policiju, no rekla mu je da to ne čini, jer je znala o kakvoj se osobi okrivljenika radi. Kada je bio u sobi s njom isti je vikao, dizao se sa stolice, s njime se nije mogao ostvariti dijalog. Dakle, bila je uznemirena i u strahu zbog cjelokupnog ponašanja okrivljenika, ali i iz razloga što je rekao da će napraviti i da ima dva dana da nešto napravi, a znala je da u ta dva dana ne može ništa napraviti i da u odnosu na njega neće moći značajno promijeniti situaciju, time da je okrivljenik sigurno mislio kako će dopis PU Crikvenica razriješiti njegov problem. Tako prema kazivanju navedene svjedokinje, okrivljenika, koji ima njen službeni broj telefona, vodi ne samo ona već stručni tim od tri osobe, pravnik, psiholog i socijalni radnik, a od zaštitara odnosno svoje kolegice HD saznala je da isti traži upravo nju.

3.2.2. Na daljnji upit zastupnice optužbe, koje joj je zlo kojeg se prepala isti stavio u izgled, što je prevagnulo da je tog dana navedeno postupanje okrivljenika shvatila kao ozbiljnu prijetnju, svjedokinja je iskazala da tu prijetnju u stvari nije shvatila kao prijetnju prema njoj nego prema samom Zavodu, jer je dio tog Zavoda, a prevagnulo je to što je isti tom prilikom bio izrazito ljut, impulzivan, dizao se sa stolice, a ranije nikada nije rekao da joj daje neke rokove, nije govorio o nekom popisu, a rekao je i da ako on ne može imati djecu, da ne može ni ona, misleći na suprugu, te je na neki način htjela zaštiti i nju, odnosno to je po službenoj dužnosti dužna prijaviti. Smatra da isti nije zbog kontakata sa svojom djecom usmjeren isključivo na nju, nego prema svima onima koji mu na neki način onemogućavaju viđanje djece. Misli da je dopis policiji poslala 9. ili 10. travnja, pojašnjavajući da je napisala dopis koji je u stvari službene naravi i čekala je da joj se vrati potpisan i pečatiran, te je u stvari kaznenu prijavu podnio Zavod a ne ona osobno. Kad se sve to događalo nije zvala zaštitara, jer nije znala kakva će biti reakcija samog okrivljenika, a nije ga zvala niti prisutna kolegica, već su istoga pokušavale smiriti. Prvi put pristupila je samom okrivljeniku kada se sa 3. kata gdje joj je ured spustila u prizemlje, a nakon što joj je kolegica ušla u ured i rekla da ju netko traži. Okrivljenik je bio u hodniku kod prijemnog ureda, odmah joj je prišao i rekao da želi vidjeti djecu, bio je vrlo glasan, pa obzirom da je bilo puno ljudi i nije htjela da to drugi slušaju pozvala ga je na 3. kat da u miru popričaju. Razgovor je trajao cca. 10 minuta, a zadnje što joj je rekao bilo je kada je izlazio iz ureda već na hodniku, da ima dva dana da riješi.

3.3. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka od 09. travnja 2025., proizlazi da je u vidu prijave odaslan I.PP Rijeka, te se u istome u bitnome navodi da se pri navedenom Područnom uredu vodio postupak zaštite prava i interesa mlt. PD, ĆD, ĐD i JD, od majke ZD i oca SD, a kako su djeca privremenom mjerom Općinskog suda u Rijeci povjerena na svakodnevnu skrb i stanovanje majci, predmet je ustupljen na daljnji rad Područnom uredu Crikvenica, dok je Područni ured Rijeka ostao nadležan za rad s ocem.

3.4. Iz izvatka iz KE za okrivljenika utvrđeno je da isti kazneno osuđivana osoba.

3.5. U obrani na raspravi okrivljenik je ostao pri obrani koju je iznio prilikom prethodnog ispitivanja kod ODO u Rijeci, dodajući da nije prijetio ni na koji način kako svjedokinji- žrtvi tako niti nikom drugom u Zavodu.

3.5.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da se ne smatra krivim obzirom da nije prijetio TD, koja je kod njega bila i dok se nalazio u istražnom zatvoru. Već godinu dana čeka da mu se omogući viđanje djece uz pratnju socijalne radnice, zbog čega je i njegov odvjetnik Boris Brljačić pisao sudu, a tek je jučer dobio dokument da može viđati djecu. Kod TD je bio par puta i svaki put je bilo da će biti riješeno za tjedan ili za dva, a godinu dana nije vidio svoju djecu. Ukoliko je što rekao, bilo je zaista u ljutnji, ali prijetnji nije bilo, a sama TD ga uopće ne zanima. Njegov mu je odvjetnik rekao da ode na socijalno kako bi vidio što se dešava. Po prirodi je glasna osoba, takav mu je jednostavno glas.

4. Analizirajući rezultate tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika te povezujući je posebice s iskazom svjedokinje-žrtve TD, kao i ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud je ocijenio da djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

4.1. Nije sporno da je kritične zgode došlo do incidentne situacije u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, poglavito između okrivljenika i svjedokinje-žrtve TD, socijalne radnice u navedenom Zavodu, vezano za ostvarivanje prava na susrete s njegovom mlt. djecom, kao što nije sporno da je okrivljenik tom prilikom bio ljut i vrlo glasan, što proizlazi kako iz iskaza svjedokinje- žrtve TD, ali i obrane samog okrivljenika.

4.2. Okrivljenik ne negira da je kritične zgode izgovorio riječi navedene u činjeničnom optuženju, ali negira da bi tom prilikom prijetio samoj svjedokinji-žrtvi, priznajući da je zaista bio ljut, time da je po prirodi glasna osoba, takav mu je jednostavno glas, što je u svakom slučaju bilo razvidno i tijekom trajanja ovog kaznenog postupka, kada je okrivljenik izrazito glasno govorio, gestikulirajući pritom rukama.

4.3. Nasuprot takvoj obrani okrivljenika u odnosu na izgovorene sporne riječi, stoji iskaz svjedokinje-žrtve koja tvrdi da je okrivljenik dok je bio s njom u sobi vikao, dizao se sa stolice, te se s istim nije mogao ostvariti dijalog, te je bila uznemirena i u strahu zbog takvog cjelokupnog ponašanja okrivljenika, ali i iz razloga što je rekao da ima dva dana da nešto napravi, iako je znala da u ta dva dana neće moći u odnosu na njega značajno promijeniti situaciju, time da je okrivljenik prema kazivanju iste sigurno mislio kako će njen dopis PU Crikvenica razriješiti njegov problem. Pojašnjavajući tako kako je u stvari shvatila sporne riječi prijetnje, iz iskaza svjedokinje TD proizlazi da tu prijetnju u stvari nije shvatila kao prijetnju prema njoj nego prema samom Zavodu, jer je ona dio tog Zavoda, time da je prevagnulo to što je okrivljenik tom prilikom bio izrazito ljut, impulzivan, dizao se sa stolice, a ranije nikada nije rekao da joj daje neke rokove, nije govorio o nekom popisu, a uz to je rekao i da ako on ne može imati djecu, da ne može ni ona (njegova supruga), zbog čega je na neki način htjela zaštiti i nju, a što je po službenoj dužnosti dužna prijaviti, time da je sam razgovor trajao cca. 10 minuta, a zadnje što joj je okrivljenik rekao bilo je kada je izlazio iz ureda već na hodniku, da ima dva dana da riješi. Tako navedena svjedokinja ujedno smatra da okrivljenik zbog samih kontakata sa svojom djecom nije bio usmjeren isključivo na nju, već prema svima onima koji mu na neki način onemogućavaju viđanje djece. Pri svemu tome, navedena svjedokinja se nije mogla decidirano izjasniti da li je okrivljenik i na koji način pokazao rukom na nju da bi i ona bila dio popisa koji će sadržavati sve osobe koje su ga priječile da vidi djecu, opravdavajući se protekom vremena, iako je od kritične zgode do njenog iskazivanja na ročištu pred sudom prošlo tek nepunih šest mjeseci, zbog čega je njen iskaz u tom dijelu cijenjen kao neuvjerljiv, te joj u tom dijelu sud nije poklonio vjeru.

4.4. Nastavno, iako je prema tvrdnji svjedokinje TD nastup okrivljenika kritične zgode općenito bio jako impulzivan i kaotičan, zbog čega se osjećala uznemireno te je bila u strahu i dojma da isti nije u mogućnosti kontrolirati svoje reakcije, kako ona tako niti njena kolegica koja se nalazila u istoj prostoriji nisu zvale zaštitara, pokušavajući istoga umiriti, time da svjedokinja TD, dakle socijalna radnica u navedenom Zavodu, sama navodi da u Zavodu svakodnevno ima takve i slične situacije, te da je za nju normalno da je okrivljenik bio uznemiren zbog činjenice što ne viđa djecu.

4.5. Cijeneći stoga kvalitetu i sadržaj iskaza svjedokinje-žrtve u odnosu na od strane okrivljenika izgovorene sporne riječi prijetnje, razvidno je da je ista bila uznemirena i u strahu zbog cjelokupnog ponašanja okrivljenika koji je tom prilikom vikao, dizao se sa stolice, te se s istim nije mogao ostvariti dijalog, zbog čega je imala dojam da isti ne može kontrolirati svoje reakcije, ali i iz razloga što joj je rekao da ima dva dana da nešto napravi, a znala j, prema vlastitom kazivanju, da u ta dva dana neće moći u odnosu na njega značajno promijeniti situaciju, obzirom da je okrivljenik sigurno mislio kako će njen dopis PU Crikvenica razriješiti njegov problem. Međutim, odmah potom svjedokinja TD tvrdi da tu prijetnju u stvari nije shvatila kao prijetnju prema njoj nego prema samom Zavodu, jer je ona dio tog Zavoda, time da je prevagnulo to što joj okrivljenik nikada ranije nije rekao da joj daje neke rokove, nije govorio o nekom popisu, a uz to je rekao i da ako on ne može imati djecu, da ne može niti njegova supruga, te je na neki način htjela nju i zaštiti. Sve navedeno, dakle, u situaciji u kojoj kako svjedokinja TD tako i njena kolegica, nisu zvale zaštitara, pokušavajući istoga umiriti, a što bi sasvim sigurno bila učinila da je bila uznemirena riječima prijetnje samog okrivljenika, kao i njene tvrdne da svakodnevno u Zavodu kao socijalna radnica ima takve i slične situacije, kao i u situaciji u kojoj tvrdi da je za nju normalno da je okrivljenik bio u ranije opisanom stanju obzirom da ne viđa djecu.

4.6. Analizirajući riječi za koje svjedokinja-žrtva tvrdi da je okrivljenik izgovorio kritične zgode, a što okrivljenik ne negira u svojoj obrani, odnosno: da ako on ne može imati djecu, ne može niti njegova supruga, da će napraviti popis koji će sadržavati sve osobe koje su ga priječile u tome da vidi djecu, prijavite me i završiti ću u zatvoru, a onda kada izađem, da ima dva dana da nešto napravi, te uzimajući u obzir navode obrane okrivljenika vezane uz cjelokupnu situaciju ranije navedenu u odnosu na viđanje njegove mlt. djece, kao i dio iskaza svjedokinje TD da je za nju normalno da je isti bio uznemiren što nije viđao djecu, te da je sigurno mislio da će njen dopis PU Crikvenica sigurno riješiti njegov problem, zaključeno da je da sporne riječi u konkretnom slučaju mogu imati različito značenje, pa i ono izvučeno iz konteksta rečenica za koje okrivljenik ne negira da ih je izgovorio. Tako navedene sporne riječi mogu npr. imati i značenje da će ih staviti na popis odgovornih, obzirom da ne viđa svoju djecu, da će ih staviti na popis i prijaviti ukoliko u roku od dva dana nešto ne učine, odnosno pošalju dopis PU Crikvenici, a ako ga prijave i završi u zatvoru, pa kada izađe, da će ih prijaviti zbog onemogućavanja viđanja djece i sl. Dakle, čak se ne radi u konkretnom slučaju niti o snažnijoj konstrukciji stavljanja u izgled nekog zla, time da svjedokinja TD tvrdi da tu prijetnju u stvari nije shvatila kao prijetnju prema njoj nego prema samom Zavodu, jer je ona dio tog Zavoda, te da je u konkretnom slučaju prevagnulo to što okrivljenik nikada ranije nije rekao da joj daje neke rokove, nije govorio o nekom popisu. Dakle, navedena svjedokinja ujedno smatra da okrivljenik zbog samih kontakata sa svojom djecom nije bio usmjeren isključivo na nju, već prema svima onima koji mu na neki način onemogućavaju viđanje djece. Pri svemu tome nije naodmet napomenuti da se svjedokinja TD nije mogla decidirano izjasniti niti da li je okrivljenik i na koji način pokazao rukom na nju da bi i ona bila dio popisa koji će sadržavati sve osobe koje su ga priječile da vidi djecu. Shodno navedenome, može se zaključiti da navedene riječi izgovorene od strane okrivljenika kritične zgode i nisu bile upućene konkretnoj osobi odnosno svjedokinji-žrtvi TD, već je sadržaj izgovorenih riječi općenite naravi, time da iz činjeničnog optuženja ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o prijetnji prema većem broju osoba, odnosno u konkretnom slučaju čak i neodređenom broju osoba.

5. Slijedom navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira da bi izgovorenim riječima kritične zgode prijetio svjedokinji-žrtvi TD, te uzimajući u obzir iskaz navedene svjedokinje, odnosno njegovu kvalitetu u dijelu koji se odnosi na pokazivanje rukom da bi i ona bila dijelom samog popisa, po stavu suda sporne riječi nisu usmjerene na nanošenje nekog zla istoj, jer takve riječi po svojoj naravi i okolnostima u kojima su izgovorene ne upućuju na jednoznačan zaključak da je njihovim izričajem kritične zgode okrivljenik istoj ozbiljno prijetio kakvim zlom, odnosno takve riječi nisu same za sebe objektivno podobne izazvati osjećaj ustrašenosti ili uznemirenosti već eventualno osjećaj nelagode u vidu o kakvoj bi se to u stvari listi radilo, što bi se moglo dogoditi kada isti izađe iz zatvora, što ako prođe rok od dva dana, time da se prema kazivanju same svjedokinje TD, socijalne radnice u spomenutom Zavodu, takve situacije kao s okrivljenikom kritične zgode događaju svakodnevno, te da je prema vlastitom kazivanju ista samu prijetnju okrivljenika shvatila na način da je bila usmjerena prema Zavodu, te je htjela zaštititi njegovu suprugu, a kao što je ranije zaključeno, obzirom su navedene riječi općenite naravi, a ne upućene konkretnoj svjedokinji-žrtvi, ocijenjeno je da upotrijebljene riječi od strane okrivljenika kritične zgode nemaju karakter ozbiljne prijetnje kakvim zlom upućene konkretnoj osobi svjedokinji TD iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a sve u odnosu na službenu osobu.

5.1. Može se stoga zaključiti da kazneno djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo, jer djelo opisano u optužnom aktu ne sadrži bitna obilježja istog kaznenog djela, zbog čega je okrivljenika valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08.

6. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku SD

3. branitelju okrivljenika po službenoj dužnosti Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke

4. svjedokinji-žrtvi TD