- 1 -              Rev 2334/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2334/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. C., iz D. S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i B. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-598/2017-2 od 15. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1165/17-16 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužene se odbija, kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 8.450,00 kuna sa zateznim kamatama te je odlučeno o troškovima postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska te je odlučeno o trošku žalbenog postupka.

 

2.1. Smatrajući da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući u vidu da se u ovom predmetu radi o sporu u postupku male vrijednosti, u smislu odredaba Glave tridesete Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), drugostupanjski je sud izrekom presude, na temelju odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP, odredio da je tuženoj dopuštena revizije protiv te presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Da li nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi imaju pravo na naknadu troškova pedagoško - psihološke naobrazbe na temelju Odluke ministra prosvjete i sporta o nastavnom planu i programu te organizaciji pedagoško – psihološkog obrazovanja učitelja u osnovnom školstvu i nastavnika u srednjem školstvu od 27. svibnja 1997. i Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu („Narodne novine“ broj 1/96)?“.

 

3. Slijedom takvog određenja u smislu čl. 367.a st. 1. ZPP-a, tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a, postavljajući u njoj gore citirano pravno pitanje; predložila je pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima i predložio je „potvrditi pobijanu drugostupanjsku presudu“. Zahtijevao je trošak sastava toga odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 8.450,00 kn sa zateznom kamatom po osnovi troškova pedagoško - psihološke naobrazbe te su utvrđenja nižestupanjskih sudova:

- da je tužitelj na temelju više zaključenih ugovora o radu na određeno vrijeme bio od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2013. u radnom odnosu u S. š. D. S. kao nastavnik praktične nastave za zanimanje elektromehaničar i elektroinstalater, odnosno nastavnik laboratorijskih i radioničkih vježbi i praktične nastave;

- da tužitelj u vrijeme sklapanja prvog ugovora o radu na određeno vrijeme, 28. kolovoza 2012., nije imao određene pedagoške kompetencije;

- da je 15. rujna 2012. na F. f. S. J. J. S. u O. u akademskoj godini 2012/2013 upisao program stručnog usavršavanja pedagoško - psihološko - didaktičko - metodičke izobrazbe koji je završio 25. ožujka 2013., a ispite je položio uredno, bez ponavljanja.

 

7. Sud je u pobijanoj odluci zaključio da je tužitelj nastavnik u srednjoj školi te da je sukladno odredbi čl. 105. st. 8. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj  87/08 i 86/09 - dalje: Zakon o odgoju i obrazovanju) bio u obvezi steći određene pedagoške kompetencije, koje u trenutku sklapanja prvog ugovora o radu nije imao, da je tužitelj predmetnu izobrazbu završio prema predviđenom programu pa da mu, temeljem Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško - psihološkom obrazovanju nastavnik u srednjem školstvu („Narodne novine“, broj 1/96 - dalje: Pravilnik) i na temelju Pravilnika donesene Odluke (ministra prosvjete i sporta) o nastavnom planu i programu te organizaciji pedagoško - psihološkog obrazovanja učitelja u osnovnom školstvu i nastavnika u srednjem školstvu od 27. svibnja 1997. (dalje: Odluka), pripada pravo na isplatu utuženog iznosa. Naime, ti su podzakonski propisi (inicijalno doneseni temeljem zakona koji su vremenski prethodili Zakonu o odgoju i obrazovanju) prijelaznim i završnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju, i nakon njegovog stupanja na snagu, ostali na snazi.

 

8. Pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari, ovaj, revizijski sud prvenstveno primjećuje da je pravno pitanje koje je dopušteno u ovom konkretnom slučaju preopćenito i nedovoljno određeno koncipirano i da se sukus ovopredmetnog spora iscrpljuje, ne u tome imaju li nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi pravo na naknadu troškova pedagoško - psihološke naobrazbe na temelju Pravilnika i Odluke, nego u tome, pod kojim bi uvjetima imali pravo na taj trošak, što ovisi o okolnostima svakoga konkretnog slučaja, koje se, međutim, činjenično ne konkretiziraju u postavljenom pravnom pitanju. Tako tužena, obrazlažući osnovanost revizije, navodi da ne proizlazi da je tužitelj predmetno obrazovanje učinio na poziv, odnosno po uputi obrazovne ustanove u kojoj je bio zaposlen, na temelju poziva, javnog natječaja niti da je tužitelj imao obvezu po ugovoru o radu takvo što učiniti, a da upravo odredbe Odluke navode da takvo obrazovanje mora biti inicirano od strane tužene odnosno obrazovne institucije, na spomenute načine, a ne samog tužitelja.

 

9. Nadalje, ne ulazeći (u ovom odlomku) u pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva i obveznika podmirenja troška tog obrazovanja, u ovom stadiju postupka ne bi trebalo biti sporno (revizijom se ne pobija niti propituje) da se u konkretnom slučaju radi o vrsti obrazovanja koje bi u svojom opisu potpadalo pod obrazovanja (pedagoško - psihološko - didaktička) o kojima se govori u čl. 105. st. 8. i 14. Zakona o odgoju i obrazovanju, čl. 57. Pravilnika i toč. 1., u svezi toč. 6. Odluke.

 

10. Imajući prethodno u vidu, a osobito činjenicu nedostatne određenosti postavljenog pravnog pitanja, ovaj je sud dalje morao uzeti u obzir okolnosti ovoga, konkretnog slučaja, pa tako osobito činjenicu da je odredbom čl. 5. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja, kao radnika i S. š. D. s., kao poslodavca, od 28. studenog 2012. određeno da se taj ugovor na određeno vrijeme (do 3. kolovoza 2013.) sklapa uz uvjet polaganja ispita u roku od 2 godine od dana zasnivanja radnog odnosa.

 

11. Kod ovakve radnougovorne stipulacije, u kojoj su stranke upravo stipulirale izričitu obvezu polaganja usavršavanja, a uzimajući u obzir odredbu čl. 105. st. 14. Zakona o odgoju i obrazovanju, po kojoj se u slučaju da se radni odnos zasnovao s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema potrebne pedagoške kompetencije, taj radni odnos zasniva „uz uvjet stjecanja tih kompetencija“ - tuženik se ne može osloboditi obveze snošenja troškova takvog usavršavanja, pa, u konkretnom slučaju niti naknade takvog troška tužitelju, obrazlažući to time da nije tužitelja niti uputio na predmetno obrazovanje, za koje relevantna odredba toč. 6. Odluke određuje da troškove snosi Ministarstvo.

 

12. Dakle, u okolnostima ovoga konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da tužitelja pripada pravo na isplatu predmetnog troška usavršavanja sukladno odredbama Odluke i Pravilnika, a osobito imajući u vidu smisao ugovorne stipulacije čl. 5. Ugovora o radu.

 

13. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da, uzimajući u obzir posebne okolnosti ovoga, konkretnog slučaja, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

 

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.