REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2451/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice CHP iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica CH, radi razmjernog dijela starosne mirovine, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/22-03/03172829784, URBROJ: 341-99-06/2-2-22-000840 od 5. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/22-03/03172829784, URBROJ: 341-99-06/2-2-22- 000840 od 5. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-02/19-03/OB, URBROJ: 341-20-06/2-19-19738, broj: 111522 od 10. siječnja 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se određuje počevši od 1. prosinca 2018. razmjerni dio starosne mirovine u iznosu navedenom u izreci, u koju je uračunat dodatak na mirovinu. Istim rješenjem, utvrđuje se da se umjesto ove određuje najniža mirovina, uz naznaku visine najniže mirovine od 01. siječnja 2019. i 1. srpnja 2019., određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, te naznaku da se navedena mirovina neće isplaćivati korisnici budući da je jednaka mirovini priznatoj prethodnim rješenjem Područne službe u Varaždinu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava zakonitost odluke tuženika u bitnome navodeći kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Poziva se na sadržaj podnesene žalbe, ističući kako nije pravilno izračunat pridodani radni staž navodeći kako nije bilo osnova da se isti utvrdi u razmjernom dijelu. Naglašava kako joj je invalidnost nastala na određeni datum pa da joj od tada pripadaju prava s osnova invalidnosti. Smatra da je postupak proveden s namjerom da ju se zakine za određeni iznos mirovine, a pogrešnim smatra i utvrđivanje ukupnog staža budući da je isti ostvaren osim u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji te Njemačkoj. Navodi da je isplata mirovine započeta tek godinu dana nakon podnošenja zahtjeva, a do tada su već protekla tri usklađivanja, stoga osporava i pravilnost visine izračunate i priznate mirovine navodeći kako razlika iznosi više od 7.000,00 eura, a koje dugovanje prema navodima tužiteljice nije zastarjelo.

3.1. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica u bitnom ponavlja navode žalbe. Iznosi kronologiju donesenih odluka u postupku odlučivanja o zahtjevu tužiteljice o pravima iz mirovinskog osiguranja.

4.1. Tuženik navodi da je na temelju zahtjeva za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnesenog u SR Njemačkoj 30.6.2006., rješenjem Područne službe u Varaždinu, broj: 111522 od 19.6.2007., tužiteljici, kod koje je zbog bolesti nastupila opća nesposobnost za rad, priznato je počevši od 1.8.2006. pravo na razmjerni dio invalidske mirovine prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, u svoti od 130,06 kn mjesečno. Umjesto navedene mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 295,32 kn mjesečno. U tom je rješenju utvrđeno da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj prema članku 22. do 28. Zakona o mirovinskom osiguranju (,,Narodne novine“ , broj:

102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05 – u daljnjem tekstu: Zakon) iznosi 5 godina, 3 mjeseca i 24 dana, da mirovinski staž navršen u SR Njemačkoj iznosi 8 godina i 10 dana, te da mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na invalidsku mirovinu u Republici Hrvatskoj i inozemstvu iznosi 14 godina,1 mjesec i 24 dana. U ukupni mirovinski staž za izračun mirovine, uračunat je i pridodani staž prema članku 29. Zakona u trajanju od 1 godine,1 mjeseca i 16 dana, te ukupni mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 6 godina,5 mjeseci i 10 dana. Tuženik napominje da je pridodani staž razdoblje koje se pridodaje prilikom određivanja visine invalidske i obiteljske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života i kod invalidske mirovine počinje na dan nastanka invalidnosti (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona), te je isti u navedenom rješenju pravilno utvrđen u svrhu izračuna mirovine.

4.2. Nadalje, tuženik navodi da je rješenjem Područne službe u Varaždinu, broj: 111522 od 24.2.2015. pravo razmjernog dijela invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti, prevedeno po službenoj dužnosti s danom 1.1. 2015. na razmjerni dio starosne mirovine, prema članku 175. st. 8. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13 i 151/14).

4.3. Dana 9.11.2018. podnesen je zahtjev za ponovno određivanje mirovine temeljem slovenskih razdoblja osiguranja jer je rješenjem Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije, Območne enote Celje, broj: 1060715 od 25.10.2018. odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine s obrazloženjem da mirovinski staž navršen u razdoblju od 2.12.1969. do 31.8.1970. iznosi manje od 12 mjeseci, te će ga na svoj teret uračunati nositelji drugih država članica Europske Unije, u skladu sa člankom 57. Uredbe (EZ) broj 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje: Osnovna uredba) i Uredbi (EZ) broj 987/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. (dalje: Provedbena uredba), koje odredbe u nastavku tuženik citira.

4.4. Tuženik ističe da prema navedenim odredbama, razdoblje osiguranja kraće od 12 mjeseci koje je osiguranik navršio u jednoj ili više država članica, na osnovi kojeg nije moguće ostvariti pravo na davanje primjenom domaćeg zakonodavstva, preuzimaju na svoj teret druge države članice u kojima je navršio razdoblja osiguranja duža od 12 mjeseci i to razmjerno trajanju tih razdoblja. Nadalje, razmjerni dio staža kraćeg od 12 mjeseci računa se sukladno članku 80. st. 11. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) na način da se izračuna faktor razmjera kao omjer između staža navršenog u Republici Hrvatskoj (05,3160) i ukupnog staža navršenog u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu (samo ako je duži od 12 mjeseci) što iznosi 14,1492. (05,3160:14,1492 = 0,3757). Staž iz inozemstva koji je kraći od 12 mjeseci pretvara se u decimalni broj (0,7467 ) i množi se sa faktorom razmjera (0,7467 x 0,3757 = 0,2805). Tako dobiveni decimalni broj pretvara se u mjesece i dane te u navedenom slučaju slovenski staž koji pada na teret hrvatskog nositelja socijalnog osiguranja u razmjernom dijelu iznosi 3 mjeseca i 11 dana, kako je pravilno utvrdilo prvostupanjsko tijelo, te mirovinski staž na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja iznosi 5 godina, 7 mjeseci i 5 dana.

4.5. Tuženik stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 3. listopada 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tužiteljice, koja iako uredno pozvana raspravi nije pristupila, niti je svoj izostanak opravdala.

5.2. Na navedenoj raspravi tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.

6.1. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom osiguranika 9. studenog 2018. za određivanjem starosne mirovine temeljem slovenskog staža osiguranja, ostvarenog u razdoblju od 02. prosinca 1969. do 31. kolovoza 1970., u trajanju od 8 mjeseci i 29 dana.

8.1. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je tužiteljica 01. prosinca 2018. ispunila uvjete za određivanje razmjernog dijela starosne mirovine prema članku 94. Provedbene uredbe, te pozivom na pojedinačno naznačene odredbe Osnovne uredbe, visinu mirovine izračunatu temeljem odredaba ZOMO i primjenom odredaba Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 79/07) donosi rješenje uz utvrđenje da će se umjesto navedene i dalje isplaćivati najniža mirovina određena rješenjem Područne službe u Varaždinu broj: 111522 od 24. veljače 2015.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

9.1. Otklanjajući žalbene navode tužiteljice tuženik obrazlaže da je tužiteljica zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnijela u SR Njemačkoj, gdje je radila i imala prebivalište u trenutku podnošenja zahtjeva (2006. godine), stoga je njemački nositelj bio dužan zahtjev proslijediti svim državama ugovornicama u kojima je radila. Prema obrascu D-HR 202 od 10. listopada 2006., njemačkoj je nositelju osiguranja bilo poznato da je tužiteljica radila i u Republici Sloveniji i o eventualnom određivanju mirovine na temelju slovenskih razdoblja osiguranja mogao je odlučiti i primjenom dvostranog ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenog sa Republikom Slovenijom. Stoga, kako je zahtjev podnesen 9. studenog 2018. mirovina je tužiteljici pravilno određena počevši od 1. prosinca 2018. to jest od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva (čl. 134. stavak 2. ZOMO) i ne postoji mogućnost određivanja mirovine od dana priznavanja prava na invalidsku mirovinu to jest od 01. kolovoza 2006. godine.

10. Člankom 57. st. 1. Osnovne uredbe propisano je da se od ustanova države članice ne zahtijeva da omogući stjecanje davanja za razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje ona primjenjuje, a koja se uzimaju u obzir kada nastane osigurani slučaj, ako je trajanje spomenutih razdoblja kraće od jedne godine i ako se, uzevši u obzir samo ova razdoblja, ne stječe pravo na davanje na temelju tog zakonodavstva.

10.1. Prema članku 57. st. 2. Osnovne uredbe, nadležna ustanova svake od država članica na koju se to odnosi, uzima u obzir razdoblja utvrđena stavkom 1.,u smislu članka 52. stavka 1., točke b) pod i).

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju i upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

12. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

13. Tužiteljica u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama Zakona i ZOMO-a, dok tužiteljica ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporila.

14. Stoga navode kojima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu prava sud nije prihvatio osnovanima.

14.1. Osnovano i opravdano navodi tuženik, a prihvaća i ovaj Sud da je u postupku po zahtjevu tužiteljice podnesenom 9. studenog 2018. proveden postupak u kojemu su utvrđene sve relevantne činjenice koje su od utjecaja na odluku, a imajući vidu nesporno da je tužiteljica u Republici Sloveniji ostvarila razdoblja osiguranja koja su kraća od jedne godine, pa je pozivom na mjerodavne odredbe Osnovne i Provedbene uredbe, te odredbe ZOMO-a tuženik je imao osnova potvrditi pravilnosti i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

14.2. Navodi kojim tužiteljica osporava pravilnost pravomoćnih rješenja kao na primjer datum priznavanja prava na razmjerni dio invalidske mirovine, utvrđen rješenjem Područne službe u Zagrebu od 19. lipnja 2007. ne može biti predmet ispitivanja u ovom upravnom sporu, niti je navedeno od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

14.3. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je pogrešno izračunat pridodani staž, napominje se da je tužiteljica u Republici Hrvatskoj ostvarila prava na razmjerni dio starosne mirovine, stoga su pravilno, prema ocjeni suda primijenjene odredbe članka 29. stavka 3. ranije važećeg Zakona, o čemu je tužiteljica obaviještena dopisom Područne službe u Varaždinu od 24. veljače 2017. koji je priložila tužbi (str. 229.).

14.4. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao. Nema uporišta u dokumentaciji dostavljenog spisa za zaključak da je postupak vođen na način da bi tužiteljica bila zakinuta, odnosno da izračun visine mirovine ne bi bio valjan i utemeljen na podacima spisa. Pri tom se ističe da tužiteljica u bitnome tužbom osporava primjenu prava, a u pogledu utvrđenja činjenica u tužbi nije predložila izvođenje daljnjeg dokaznog postupka kojima bi zaključke upravnih tijela osporila. Budući da niti na zakazanu raspravu nije pristupila, sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam, uvidom u spis utvrdio.

15. Tužbene navode stoga sud nije prihvatio osnovanima, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

15.1. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u obrazloženju rješenja.

16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. CHP, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis