- 1 -              Revd 4992/2022-2

Broj: Revd 4992/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u R., protiv tužene E. & S. b. d.d. R., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-172/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovnog broja P-1275/2019-28 od 7. prosinca 2021., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužena je protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i u njemu postavila sljedeća pravna pitanja:

„1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?“.

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. U pogledu prvoga pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odlukama poslovnih brojeva Revt 249/19 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 17. ožujka 2018. i Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

4. U pogledu drugog pravnog pitanja je dovoljno za obrazložiti da se u odlukama na koje se tužena pozvala kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, nije izražavalo pravno shvaćanje u okviru činjeničnopravne situacije podudarne s ovopredmetnom i to ono pravo shvaćanje koje tužena implicira tim pitanjem niti je na ikoji drugi način tužena dokazala razlog važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

4.1. No, za nadodati je da je i u tom smislu pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanje revizijskog suda sadržanog primjerice u odluci poslovnog broja Revt 249/19 od 9. travnja 2015.

5. U pogledu trećeg pravnog pitanja je za navesti da se sud nije samo pozvao na činjenična utvrđenja iz spora vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (što se implicira tim pitanjem), nego je svoj sud dao u širem činjeničnom i dokaznom kontekstu, pa je tako izveo dokaz saslušanjem svjedoka, taj dokaz cijenio i dao svoj sud o odbijanju dokaznog prijedloga za saslušanje drugog svjedoka. Činjenica da se tužena ne slaže sa sudskom ocjenom izvedenih dokaza ne utječe na činjenicu da u konkretnom slučaju jest proveden kontradiktoran postupak i da su izvođeni dokazi saslušanjem svjedoka radi utvrđivanja potencijalnog činjeničnog otklona od onog činjeničnog stanja utvrđenog u sporu vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Pritom, tužena u pitanju ne problematizira da bi kakav drugi (predloženi, a neprovedeni) dokaz u tom smislu trebao biti proveden. Dakle, to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne zasniva na činjeničnopravnom supstratu podudarnom s ovopredmetnim.

6. U pogledu četvrtog pravnog pitanja dovoljno je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Revt 249/2014 od 9. travnja 2015.

7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.

8. Nije osnovan prijedlog tužene za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga budući je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 18. travnja 2006., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).

Zagreb, 19. rujna 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.