Pn-787/2022-22
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ŽI, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Hrvoja Pelcla, odvjetnika, a po objavi presude dana 3. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, da tužiteljici HI, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 994,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da joj isplati zatezne kamate na iznos od 729,98 EUR tekuće od 24. studenog 2021. do 9. prosinca 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II.
Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 155,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2021. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, da tužiteljici HI, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.421,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 452,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. listopada 2025. do isplate.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 243,59 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 29. 8. 2021. u Zagrebu, na križanju Sisačke ceste, Julinske ceste i Velike ceste stradala u prometnoj nezgodi kao putnica vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran NI iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], oduzeo prednost prolaska te je udario u vozilo u kojem se nalazila tužiteljica te na taj način izazvao nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb. Tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu 18.000,00 kn. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 23.11.2021. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 7.500,00 kn. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.500,00 kuna sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
1.1.Tužiteljica je na glavnoj raspravi od 9.9.2025., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 243,59 EUR. Tuženik se nije se protivio povlačenju, već je naveo da se protivi preinaci tužbe. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u izreci rješenja. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud smatra da je tužiteljica je na glavnoj raspravi od 9.9.2025. smanjila (a ne preinačila) tužbeni zahtjev za iznos od 243,59 EUR, sve imajući u vidu da prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.393,59 EUR, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.150,00 EUR pa je odlučeno kao u izreci rješenja. Podredno se ističe da, čak i slučaju da se disponiranje tužiteljice učinjeno na glavnoj raspravi od 9.9.2025. glede visine tužbenog zahtjeva ima smatrati preinakom tužbe, a u odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor zastare na „preinačeni“ dio tužbenog zahtjeva, valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 27. svibnja 2024. broj:
Su-IV-123/2024-5 zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, neosnovan je i istaknuti prigovor.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost temeljem suputništva. Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljici isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 7.500,00 kn te ističe da će pristupiti isplati daljnjeg iznosa naknade štete u visini od 5.500,00 kn. Stoga osporava visinu zahtjeva preko ukupnog iznosa od 13.000,00 kn. Osporava tijek zatraženih zateznih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko nesporno isplaćenog iznosa i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb od 14.10.2021. (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-13 spisa), e-mail korespondenciju (list 14 spisa), te je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. sc. Žarku Rašiću, dr. med. (list 45-46 spisa).
4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu. Također, nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete prije utuženja isplatio iznos od 7.500,00 kn te da joj je potom 9.12.2022. isplatio daljnji iznos od 5.500,00 kn. Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljici nadoknadio svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Sporan je tijek zatraženih zateznih kamata.
5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 17. veljače 2025. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice. Liječenje je završeno nakon provedene fizikalan terapije tj. oko 30.11.2021. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana. U navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice dovela je do smanjenja životnih aktivnosti trajno od 3 % koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta te povremenim bolovima kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave, dužeg stajanja, hodanja, vožnje u osobnom vozilu. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.
6.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te su dan u skladu s pravilima znanosti i vještine, a isti je sukladan medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, izvršio i pregled tužiteljice te izvršio uvid u njezin zdravstveni karton. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.
7. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sukladan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 3 % uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 30 sati.
9. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
10. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, radiološki pregledi tijekom kojih je bila izložena zračenju, imobilizaciju Schantzovim ovratnikom i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (3 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (23 godine), njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50 %, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).
11. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2600,00 EUR.
12. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično te da su istu tužiteljici pružali ukućani. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 150,00 EUR (30 sati x 5,00 EUR). No kako tužiteljica s tog osnova potražuje iznos od iznos od 120,00 EUR, to joj je dosuđen iznos koji je zatražila.
13. Tužiteljici je dakle pretrpjela štetu u ukupnom iznosu od 2.720,00 EUR (2600,00 EUR+ 120,00 EUR). Međutim, kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznose od 7.500,00 kn i 5.500,00 kn (ukupno 1.725,40 EUR) tužiteljici je s osnove pretrpljene neimovinske štete dosuđen iznos od 994,60 EUR (2.720,00 EUR –1.725,40 EUR).
14. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu iznosa od 1.150,00 EUR je djelomično osnovan za iznos od 994,60 EUR (toč. I. izreke), dok je za iznos od 155,40 EUR isti neosnovan (toč. II. izreke).
15. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica dana 23. studenog 2021. obratila tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana 24. studenog 2021. kao dana nakon kojeg je podnesen odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).
16. O zateznim kamatama na iznos od 729,98 EUR koji je tuženik isplatio tužiteljici, sud je odlučio temeljem čl 1103. ZOO i čl. 12. st. 4. ZOOP, a imajući u vidu da je isplata navedenog iznosa izvršena dana 9. prosinca 2022. pa stoga na dan isplate tuženik više nije u zakašnjenju (toč. I. izreke).
17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife. Priznat joj je trošak sastavljanja podneska od 16.3.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) budući da vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosi 663,62 EUR. Priznat joj je trošak sastavljanja podneska od 7.3.2025. u iznosu od 150,00 EUR budući da vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosi 664,02 EUR. Priznat joj je trošak zastupanja na ročištu održanom 21.3.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) budući da vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosi 663,62 EUR. Za zastupanje na ročištu od 9.9.2025. priznat joj je trošak u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) budući da vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosi 1.150,00 EUR. Za sastavljanje podneska od 22.12.2022. priznat joj je trošak u iznosu od 25,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" (a ne obrazloženih) podnesaka u parničnom postupku, a vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosi 663,62 EUR. Sa preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica je odbijena pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
17.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 17.4.2023. kojim izvještava sud da je uplatila predujam za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupila. Imajuću u vidu trenutnu vrijednost predmeta spora, tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva na naknadu troška sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
U Zagrebu, 3. listopada 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 EUR
2. tuženiku po punomoćniku