REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
VUKOVAR, ul. Županijska br. 31
OIB 69370038985
Pp-789/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Petru Laliću, uz sudjelovanje zapisničara Mirele Samardžić, rješavajući u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog FC i drugookrivljene ČC, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), povodom optužnog prijedloga PU Vukovarsko-srijemske, PP Vukovar, broj: 211-07/24-5/24264 od 6. rujna 2024., nakon završene glavne i javne rasprave 30. rujna 2025. održane bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja i drugookrivljene ČC, a u nazočnosti prvookrivljenog FC i branitelja prvookrivljenice DC, odvjetničke vježbenice iz odvjetničkog ureda Borisa Hlatki, odvjetnika iz Vukovara, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 3. listopada 2025. u odsutnosti stranaka objavio je i
p r e s u d i o
prvookrivljeni EC, sin F i Č, rođen **.**.1950. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju umirovljenik, mirovina u iznosu 800,00 eura, udovac, otac dvoje punoljetne djece, pismen, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak, po vlastitom iskazu,
i
drugookrivljena ČC, kći DC, rođena **.**.1948. u Vukovaru, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SR Njemačke 71, državljanka RH, po zanimanju umirovljenica, prekršajno nekažnjavana,
na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona od optužbe se
o s l o b a đ a j u
I da bi
dana 5. rujna 2024. godine u 8,30 sati u Vukovaru, SR Njemačke 71, narušavali javni red i mir tučnjavom na ulici tako što je ČC gurnula FC rukom u predjelu vrata, na što je EC odgurnuo rukama ČC koja je pala u živu ogradu,
pa da bi time počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. PU Vukovarsko-srijemska, PP Vukovar, protiv prvookrivljenog FC iz [adresa] i drugookrivljene ČC iz [adresa] podnijela je optužni prijedlog broj: 211-07/24-5/24264 od 6. rujna 2024., zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude.
2. Na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda dana 30. rujna 2025. I-okrivljenik EC u bitnome je naveo da se ne smatra krivim, odnosno da se dan ranije sreo sa ČC, njezinom kćerkom i zetom u dvorištu kuće ČC, radi dogovora oko otkupnine dijela kuće čiji je vlasnik (2/4 dijela). Nisu postigli nikakav dogovor te su se razišli. Tom prilikom isključivo je razgovarao sa zetom ČC dok je ona šutila. Sutradan 5. rujna 2024. otišao je kod odvjetnika u [adresa], kojem ne zna ime da se posavjetuje koja su njegova prava obzirom da ima dio kuće u kojoj živi ČC. Isti mu je rekao da on može tamo ulaziti prema dogovoru sa navedenom. Nakon obavljenog razgovora nazvao je telefonskim putem PP Vukovar i zatražio od njih izlazak na adresu u [adresa], SR Njemačke 71 gdje živi ČC jer je očekivao da ga ista neće pustiti u kuću. Isti su mu odgovorili da će poslati nekoga, no on nije vidio da je itko došao. Nakon što je došao na adresu u [adresa], SR Njemačke 71 pozvonio je na zvono ulaznih vrata, limene kapije te je potom ČC otvorila vrata i on je ušao unutra u dvorište napravivši najviše dva koraka. Potom je navedena počela na njega galamiti tjerajući ga van riječima: "Marš napolje iz moje kuće". Tom prilikom ga je gurala rukama u predjelu lica, prema očima. On se branio i nije je gurnuo niti udario, ali je primijetio da je ista u jednom trenutku pala dolje, na stražnjicu u cvijeće. Nakon pada ista je otrčala u kuću, a on je ostao u dvorištu da bi ubrzo potom došla policija i hitna pomoć koju je pretpostavlja zvala ČC. Za vrijeme samog događaja ČC je dozivala susjedu, a on nije mogao izaći iz dvorišta jer ga je ista izgurala prema ulaznim vratima tako da su mu ista bila u predjelu leđa. Na poseban upit suca okrivljeni je naveo da se nije prethodno predstavio prije ulaza ČC jer ga ista ne bi pustila da se predstavio. Navedena je otvorila ulazna vrata, kapiju bez pitanja za što okrivljeni pretpostavlja da je to učinila misleći da se radi o susjedi koja joj je donijela meso iz mesnice. Htio je samo da se sa ČC dogovori oko svega onoga i prava kojih ima sukladno onome što mu je prenio odvjetnik u ranijem razgovoru. Okrivljenik ističe da ČC poznaje od 1972. godine i da su uvijek bili u dobrim odnosima sve do ostavinskog postupka te nije smatrao da bi ga ista smatrala prijetnjom i da će na taj način postupiti prema njoj. Od ostavinske rasprave sa navedenom nije imao nikakvih kontakata, kao ni sa njezinim kćerkama već su ga nakon smrti njegove supruge kontaktirali radi otkupa dijela kuće u kojoj navedena ČC živi. Taj je dio kuće naslijedio nakon smrti svoje supruge.
3. Na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda dana 30. rujna 2025. sud je pročitao pisanu obranu drugookrivljene ČC koja je u bitnome navela da u cijelosti poriče prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Kritične zgode nije na bilo koji način sudjelovala u narušavanju javnog reda i mira, na način da je gurnula FC rukom u predjelu vrata, a kako se to navodi u opisu optužnog prijedloga. Naime, u konkretnom slučaju prvookrivljeni EC bez poziva je došao i pozvonio na vrata obiteljske kuće u vlasništvo drugookrivljene ČC, te nakon što je otvorila vrata pokušao je nasilno ući u kuću. Tom prilikom upozorila ga je da izađe van, odnosno napusti kuću, što je isti odbijao, te je revoltiran navedenim gurnuo drugookrivljenu ČC, uslijed čega je ista pala u živu ogradu. Drugookrivljena ČC i danas proživljava traumatično iskustvo sa prvookrivljenim, a koje se ogleda u činjenici da ju je strah izaći iz kuće, odnosno izbjegava svaki kontakt sa prvookrivljenikom radi straha i proživljava traume. Drugookrivljena ČC je umirovljenica koja ima sedamdeset i sedam godina, lošeg je zdravstvenog stanja, te se kao takva nije ni na koji način mogla "obračunavati" sa prvookrivljenim FC, a posebno uzimajući u obzir da je drugookrivljenica svjesna činjenice kako bi bilo kakav sukob mogao dodatno narušiti njezino zdravstveno stanje. Svojim radnjama drugookrivljena ČC nije na bilo koji način postupala protivno članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nego je i sama oštećena protupravnim ponašanjem prvookrivljenog FC. Uvažavajući sve navedeno, predlaže da sud nakon provedenih dokaza istu oslobodi od prekršajne odgovornosti.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: obavijesti o počinjenom prekršaju za prvookrivljenika i drugookrivljenicu iz članka 109.a Prekršajnog zakona, serijski broj [serijski broj], 00492500 (list 5-8 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČC od 5. rujna 2024. (list 9-10 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka FC od 5. rujna 2024. (list 11-12 spisa), prijavu Nacionalne memorijalne bolnice Dr. Juraj Njavro Vukovar za ČC od 5. rujna 2024. (list 14 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za prvookrivljenog FC od 1. rujna 2025. (list 15-16 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za drugookrivljenu ČC od 1. rujna 2025. (list 17-18 spisa).
5. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka poglavito ispitivanja prvookrivljenog FC te čitanja obrane drugookrivljene ČC sud nije na nedvojben način utvrdio da su navedene osobe dana 5. rujna 2024. godine u 8,30 sati u [adresa], SR Njemačke 71, narušavali javni red i mir tučnjavom na ulici tako što je ČC gurnula FC rukom u predjelu vrata, na što je EC odgurnuo rukama ČC koja je pala u živu ogradu, a kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.
7. Naime, u svojim obranama koje su dali što pred sudom, odnosno u pisanoj formi okrivljenici su se izjasnili da se ne smatraju krivima kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno obostrano prebacujući krivnju. Budući da drugih dokaznih prijedloga osim saslušanja okrivljenika tužitelj nije imao, a niti okrivljenici nisu imali drugih dokaznih prijedloga, tužitelj u postupku nije na nedvojben način dokazao da su okrivljenici počinili prekršaj kako im se to stavlja na teret.
8. Naime, odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je kažnjavanje onoga tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, stoga javnost mjesta predstavlja konstitutivni element predmetnog prekršaja.
9. Iz obrana okrivljenih proizlazi da se sam događaj odvio unutar dvorišta na adresi u [adresa], SR Njemačke 71, a ne na ulici kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Naime, tijekom dokaznog postupka utvrđeno je kako se navedeni događaj odvio unutar dvorišta kuće drugookrivljene ČC što prije svega proizlazi iz iskaza prvookrivljenika koji je između ostaloga naveo kako je "pozvonio na zvono ulaznih vrata, limene kapije te je potom ČC otvorila vrata i on je ušao unutra u dvorište napravivši najviše dva koraka", odnosno da "nije mogao izaći iz dvorišta jer ga je ista izgurala prema ulaznim vratima tako da su mu ista bila u predjelu leđa". Naprijed izneseni navodi o tome da se događaj odvio u dvorištu potvrđeni su i dijelom iskaza drugookrivljene ČC koja je u svom iskazu istaknula da je drugookrivljeni htio nasilno ući u njezinu kuću, a kad ga je ona u tome spriječila on ju je gurnuo te je ona pala u živu ogradu. Prema tome iskazu drugookrivljenica je bila u svojoj kući, te se nije nalazila na ulici.
10. U konkretnom slučaju dvorište bi eventualno moglo biti "fiktivno javno mjesto" da se posljedica radnji okrivljenika reflektirala na neograničenom javnom mjestu. Naime, ako se radi o "fiktivnom javnom mjestu" odnosno mjestu koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to postaje (ako je dostupno, čujno, odnosno vidno s javnog mjesta) potrebno je utvrditi nastupanje posljedice na javnom mjestu. U konkretnom slučaju u optužnom prijedlogu nisu navedeni niti predloženi nikakvi svjedoci koji bi eventualno potvrdili okolnost da se počinjeni prekršaj iz dvorišta kao "fiktivnog javnog mjesta" reflektirao odnosno postao dostupan u smislu nastupa posljedice na javnom mjestu.
11. Prema naprijed utvrđenom stanju stvari, da bi se djelo koje je izvršeno na određenom mjestu, a koje nije neograničeno otvoreno javno mjesto, kao što je to dvorište, smatrao izvršenim na javnom mjestu (fiktivno javno mjesto), potrebno je da je takvo mjesto dostupno vidiku ili čujnosti s javnog mjesta, odnosno da je posljedica nastupila na javnom mjestu, dakle, na ulici, javnoj cesti i sličnoj javnoj površini kao neograničeno otvorenom javnom mjestu (pri čemu nije relevantno jesu li doista druge osobe (susjedi) mogli vidjeti taj događaj sa svojih prozora, terasa i slično). Kako u postupku tužitelj nije dokazao nastup posljedice na javnom mjestu nije ni dokazan konstitutivni element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret odnosno javnost istoga.
12. Slijedom svega naprijed navedenog sud je prvookrivljenog FC i drugookrivljenu ČC, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
13. Na temelju članka 140. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, budući da su prvookrivljeni EC i drugookrivljena ČC od optužbe oslobođeni, sud je odlučio da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
14. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.
Vukovar, 3. listopada 2025.
SUDAC
Petar Lalić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju,
2. Okrivljenicima,
3. Branitelju drugookrivljene,
4. S p i s.
