REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

R1-198/2025

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja KOLEDIĆ PROJEKT d.o.o., Grtovec 1, Budinščina, OIB: 12860609690, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, protiv protivnika osiguranja REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PROSTORNOGA UREĐENJA, GRADITELJSTVA I DRŽAVNE IMOVINE, Ulica Republike Austrije 14, 10000 Zagreb, OIB: 95093210687, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, 3. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog od 23. rujna 2025. radi osiguranja privremenom mjerom koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine Predlagatelja osiguranja prema Protivniku osiguranja koja se sastoji u zahtjevu za trpljenjem, odnosno suzdržavanjem od radnji kojima se pokušava naplatiti jamstvo nakon raskida Ugovora, određuje se privremena mjera:

1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja - Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine naplata jamstva za uredno ispunjenje Ugovora u obliku bjanko zadužnice dostavljene 12. srpnja 2024. godine, i to bjanko zadužnice od dana 25.03.2024. godine izdane na iznos do 75.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-1256/2024 i bjanko zadužnice od dana 18.12.2023. godine izdane na iznos do 10.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV - 4320/2023.

2. Zabranjuje se Financijskoj agenciji da zapljeni i izda bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem bjanko zadužnice od dana 25.03.2024. godine izdane na iznos do 75.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-1256/2024 i bjanko zadužnice od dana 18.12.2023. godine izdane na iznos do 10.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV - 4320/2023.

3. Zabrana zapljene i davanja bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zadužnica OV-1256/2024 i OV-4320/2023 smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji.

4. Ova privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji postupak je Predlagatelj osiguranja obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz ili do drugačije odluke suda.

5. Privremena mjera smatra se provedenom dostavom Protivniku osiguranja - Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

6. Žalba ne odgađa provedbu određene privremene mjere."

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 1.570,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja (dalje: predlagatelj) je, prije pokretanja parničnog postupka, 23. rujna 2025., podnio protiv protivnika osiguranja prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja koja se sastoji u zahtjevu za trpljenjem, odnosno suzdržavanjem od radnji kojima se pokušava naplatiti jamstvo nakon raskida Ugovora, kojim predlaže odrediti privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivniku osiguranja naplata jamstva za uredno ispunjenje Ugovora u obliku bjanko zadužnice dostavljene 12. srpnja 2024., i to bjanko zadužnice od 25. ožujka 2024. izdane na iznos do 75.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-1256/2024 i bjanko zadužnice od 18. prosinca 2023. izdane na iznos do 10.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježn ika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-4320/2023, te kojom se zabranjuje Financijskoj agenciji da zapljeni i izda bankama nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem bjanko zadužnice od 25. ožujka 2024. izdane na iznos do 75.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-1256/2024 i bjanko zadužnice od 18. prosinca 2023. izdane na iznos do 10.000,00 eura, potvrđene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara pod poslovnim brojem OV-4320/2023 (dalje: prijedlog).

2. U prijedlogu predlagatelj u bitnome navodi kako je nakon provedenog postupka nabave sklopljen Ugovor br. 247/2024-OBNOVA-GRUPA 1 od 26. srpnja 2024. između protivnika osiguranja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (dalje: protivnik) kao naručitelja i predlagatelja kao izvođača radova čiji je predmet izvođenje radova konstrukcijske obnove potresom oštećene zgrade na lokaciji Trg hrvatskih branitelja 10, 11 i 12, Sisak i Ulica Oktavijana Augusta 4,6 i 8, Sisak. Prema članku 4. Ugovora rok trajanja Ugovora iznosi 12 (dvanaest) mjeseci od dana obostranog potpisa Ugovora iz čega proizlazi da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme tj. da je Ugovor istekao 26. srpnja 2025. Nadalje, prema članku 6. stavku 1. Ugovora, rok izvođenja radova iznosi 10 (deset) mjeseci od dana uvođenja u posao, a rok za završetak radova se, prema članku 6. stavku 2. Ugovora, može produljiti sukladno posebnim uvjetima izvršenja ugovora, točka 4.10 Opisa predmeta nabave, Prilog 1.“ Izvođač je uveden u posao 22. listopada 2024. te je rok za izvođenje radova istekao 22. kolovoza 2025. odnosno nakon isteka roka na koji je Ugovor sklopljen tj. predlagatelju nije omogućen ugovoreni rok za završetak radova iako je taj rok vrlo decidirano stipuliran. Nadalje, prema članku 9. stavku 1. Ugovora, Izvođač je bio obvezan dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora za slučaj povrede ugovornih obveza u visini od 10% vrijednosti Ugovora bez PDV-a, dok će se u skladu s člankom 9. stavkom 2. Ugovora, jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora naplatiti u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora. Predlagatelj je dostavio protivniku jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku dviju bjanko zadužnica , i to: bjanko zadužnice br. OV-1256/2024 u iznosu od 75.000,00 EUR, ovjerene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka u Zlataru 25. ožujka 2024. i bjanko zadužnice br. OV- 4320/2023 u iznosu od 10.000,00 EUR, ovjerene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka u Zlataru 18. prosinca 2023. Protivnik je 8. rujna 2025. izričito raskinuo Ugovor elektroničkom poštom koju je poslao gospodin ŽR zaposlenik protivnika u kojoj navodi: „Molim stručnog nadzora i operativnog koordinatora da pokrene postupak primopredaje izvršenih radova od izvođača radova te konzervacije gradilišta na lokacijama: Ivana Kukuljevića Sakcinskog 18, Sisak, Trg hrvatskih branitelja 10, 11, 12, Sisak i Oktavijana Augusta 4, 6, 8, Sisak“. Ova izjava predstavlja izričit jednostran raskid Ugovora, budući da pokretanje postupka primopredaje izvršenih radova i konzervacije gradilišta konkludentno znači prestanak ugovornog odnosa i onemogućavanje predlagatelju da dalje obavlja radove tj ispuni ugovorom preuzete obveze. Konzervacija gradilišta se u građevinskoj praksi poduzima isključivo nakon raskida ugovora, kako bi se osiguralo očuvanje postojećeg stanja do eventualnog angažmana novog izvođača, što potvrđuje da je Ugovor raskinut i da predlagatelj više nije u mogućnosti nastaviti s izvođenjem radova. Protivnik je u dopisu kojeg je potpisao državni tajnik g. KR od 15. rujna 2025. dodatno potvrdio raskid Ugovora navodeći: „Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ovim putem obavještava Izvođača da će zbog neispunjenja ugovorom preuzetih obveza, odnosno zbog neizvođenja svih radova u ugovorenom roku, naplatiti jamstvo u skladu s člankom 9. Ugovora, u iznosu od 83.318 ,00 eura i to naplatom bjanko zadužnica dostavljenih Naručitelju dana 12. srpnja 2024. godine, KLASA: 406- 07/24-01/114, URBROJ: 31.“ Ova izjava dodatno potvrđuje raskid Ugovora, jer namjera naplate jamstva temeljem navodnog neispunjenja ugovornih obveza implicira da protivnik smatra Ugovor raskinutim, budući da je pokrenuo postupak završetka ugovornog odnosa i naplatu Jamstva za uredno izvršenje ugovora. Dodatno, 23. rujna 2025. u 12 sati zakazana je primopredaja gradilišta, što predstavlja jasnu potvrdu izričitog jednostranog raskida Ugovora od strane protivnika. Predlagatelj nadalje navodi da ova činjenica nedvosmisleno upućuje na to da je Ugovor jednostrano raskinut od strane protivnika jer primopredaja gradilišta u kontekstu građevinskih ugovora predstavlja završni korak koji se poduzima samo nakon raskida, kako bi se formalizirao prestanak obveza izvođača i omogućilo daljnje raspolaganje gradilištem od strane protivnika kao naručitelja. Ugovor je prestao je postojati ne samo izričitim jednostranim raskidom od strane protivnika, već i protekom roka na koji je sklopljen, sukladno članku 4. Ugovora koja činjenica dodatno potvrđuje da su sve ugovorne obveze između stranaka prestale bez da je predlagatelju omogućeno ispunjenje ugovorne obveze. Poziva se na odredbe članak 362. i 363. Zakona o obveznim odnosima te u bitnome navodi da s obzirom na to protivnik nije dao predlagatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze, nego je raskinuo Ugovor bez ostavljanja primjerenog roka za ispunjenje obveze, jasno i nedvojbeno je protivnik raskinuo Ugovor s 8. rujnom 2025. kada je zahtijevao primopredaju gradilišta. Unatoč raskidu Ugovora, protivnik namjerava naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora u obliku bjanko zadužnice dostavljene 12. srpnja 2024. u iznosu od 83.318,00 EUR. Međutim, nakon raskida Ugovora, jamstvo za uredno ispunjenje prestaje važiti jer raskinuti Ugovor više nije na snazi. Jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora, prema članku 9. Ugovora, služi isključivo osiguranju ispunjenja ugovornih obveza, a raskidom Ugovora strane su oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete, sukladno članku 368. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima. Protivnik je izričito raskinuo Ugovor prije bilo kakve naplate jamstva, čime je prestala svrha jamstva. S tim u svezi ističe kako jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora predstavlja osiguranje protiv neizvršavanja ili neurednog izvršavanja ugovornih obveza, ali njegova svrha prestaje raskidom Ugovora, jer više nema obveze ispunjenja koja bi se mogla osigurati. Jamstvo za dobro izvršenje ugovora garantira da će nalogodavac dobro izvršiti ugovor, ali nakon raskida ugovora, kada strane više nisu obvezane na ispunjenje, naplata jamstva postaje neosnovana, jer bi to predstavljalo selektivno korištenje ugovornih odredaba koje su prestale važiti raskidom. Nakon raskida strane se razračunavaju na osnovi izvedenih radova i eventualne štete, ali nije predviđena naplata jamstva ako je Ugovor raskinut, jer jamstvo služi ispunjenju, a ne penalizaciji nakon raskida ugovora. Raskidom ugovora po članku 368. Zakona o obveznim odnosima jamstvo za uredno izvršenje, koje je akcesorno ugovoru, gubi osnovu postojanja, te nakon raskida ugovora nije moguća naplata jamstva, već vjerovnik ima pravo jedino na naknadu štete. Slijedom navedenog, protivnik nema pravo naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bjanko zadužnice jer bi to predstavljalo zlouporabu prava. Podredno ističe kako je do predmetnog kašnjenja došlo isključivo krivnjom protivnika. S tim u svezi ističe kako je uvođenje u posao obavljeno tek 22. listopada 2024. (pa je i tu protekao navedeni rok od 10 mjeseci 22. kolovoza 2025.) zbog čega je dinamika izvođenja radova bila značajno usporena, kako je do produljenja roka došlo i krivnjom protivnika koji je predlagatelja uveo u posao sa zakašnjenjem, nije ovjeravao građevinske knjige, privremene situacije, izdavao naloge za izvođenje radova suprotno projektnoj dokumentaciji, što je direktno utjecalo na mogućnost pravovremenog ispunjenja obveza. Neovisno o svemu navedenom, protivniku je raskidom Ugovora prestalo pravo naplate Jamstva za uredno ispunjene ugovora u konkretnom slučaju naplata putem bjanko zadužnice. S obzirom na to da je protivnik Republika Hrvatska odnosno Ministarstvo koje upravlja državnim proračunom koje se mjeri u milijardama eura, a iznos predmetne bjanko zadužnice iznosi 83.318,00 EUR, očito je da takav iznos predstavlja neznatan dio financijskih sredstava protivnika iz čega proizlazi da predložena privremena mjera ne bi uzrokovala značajnu štetu protivniku što samo po sebi ispunjava uvjete za određivanje privremene mjere sukladno članku 346. stavku 2. u vezi s člankom 344. stavkom 2. Ovršnog zakona. Predlagatelj ima prema protivniku nenovčanu tražbinu koja se sastoji u trpljenju, odnosno suzdržavanju od radnji kojima se pokušava naplatiti bjanko zadužnicu nakon raskida Ugovora. Iako predlagatelj smatra da je dokazao vjerojatnost svoje tražbine i vjerojatnost da protivnik privremenom mjerom neće pretrpjeti značajnu štetu što je samo po sebi dovoljno za određivanje privremene mjere sukladno članku 346. stavku 2. Ovršnog zakona, predlagatelj detaljno obrazlaže da je određivanje privremene mjere apsolutno neophodno kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja neposredno i ozbiljno prijeti predlagatelju jer bi naplata bjanko zadužnice imala katastrofalne i nepovratne posljedice na poslovanje predlagatelja, njegove zaposlenike, poslovne partnere, te cjelokupnu egzistenciju i održivost trgovačkog društva na tržištu. Osim toga, iako predlagatelj smatra da su pretpostavke za određivanje privremene mjere ispunjene već na osnovu dokazivanja vjerojatnom postojanja tražbine i opasnosti od nastanka nenadoknadive štete, alternativno i podredno ističe da su ispunjene i pretpostavke iz članka 346. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona koja se odnosi na otežavanje ostvarenja tražbine i promjenu postojećeg stanja stvari koje predlagatelj detaljno obrazlaže. Zaključno navodi da sud može odrediti privremenu mjeru kojom se intervenira u postupak naplate po bjanko zadužnicama predlagatelja budući da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine usmjerene na trajnu zabranu naplate iznosa iz zadužnica koja tražbina se temelji na činjenici što je predlagatelj uvjerljivo dokazao da je obveza u vezi s kojom su zadužnice izdane u cijelosti prestala raskidom ugovora, kako je detaljno obrazloženo u prethodnim dijelovima ovog prijedloga, uključujući izričit jednostran raskid od strane protivnika i protek roka važenja ugovora. Stoga bi naplata zadužnica nakon raskida Ugovora bila neosnovana što opravdava hitnu intervenciju suda putem privremene mjere kako bi se spriječila nenadoknadiva šteta predlagatelju.

3. U podnesku od 25. rujna 2025. predlagatelj je dopunio prijedlog novim činjeničnim okolnostima koje su nastupile nakon njegovog podnošenja . U bitnome je naveo kako je 23. rujna 2025. u 12:00 sati obavljena primopredaja gradilišta na lokaciji Trg hrvatskih branitelja 10, 11 i 12, Sisak, temeljem prethodne obavijesti protivnika koja primopredaja predstavlja konačnu i nedvosmislenu potvrdu raskida Ugovora, jer je formalizirala prestanak obveza predlagatelja prema Ugovoru, uključujući onemogućavanje daljnjeg izvođenja radova i prijenos kontrole nad gradilištem na protivnika. Unatoč podnošenju prijedloga, protivnik je 24. rujna 2025. u 03:38 sati ujutro, dakle 6 sati nakon podnošenja prijedloga, pokrenuo postupak naplate bjanko zadužnica prema Financijskoj agenciji (FINA) koji potez je očito imao za cilj brzo ostvarivanje naplate prije sudskog interveniranja, čime je protivnik prekršio načelo dobre vjere (članak 10. Zakona o obveznim odnosima) i ignorirao predstojeći sudski postupak, koje postupanje predstavlja zlouporabu položaja i neosnovanu naplatu jamstva nakon raskida Ugovora. Osim toga, 25. rujna 2025. utvrđena je blokada bankovnih računa predlagatelja u Erste banci i Zagrebačkoj banci, čime se u potpunosti ostvarila opasnost od nastanka nenadoknadive štete predviđena u prijedlogu, sukladno članku 346. stavku 1. točki 2. Ovršnog zakona koja ima trenutne i dalekosežne posljedice koje se manifestiraju u ugrožavanju solventnosti s obzirom na to da blokada onemogućuje pristup sredstvima potrebnim za redovno poslovanje, uključujući isplatu plaća, doprinosa, poreza i drugih obveza zbog čega postoji može doći do neisplate plaća za više od 60 zaposlenika , koja blokada kaskadno sprječava plaćanje dobavljača, podizvođača i održavanje financijskih obveza, što može rezultirati dodatnim kaznama, tužbama i gubitkom poslovnog ugleda pa i ugrožavanje drugih gradilišta.

4. Prijedlog nije osnovan.

5. Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) ili kojeg drugog zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja. Vrste dopustivih privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina po pravilima ovršnog prava uređene su pravilima iz članka 347. OZ-a.

6. Odredbama članka 346. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbom članka 346. stavka 2. OZ-a je propisano da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. OZ-a primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina. Prema odredbi članka 344. stavka 2. OZ-a, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Prema odredbi članka 344. stavka 3. OZ-a, smatra se da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

7. U smislu odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika osiguranja (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik osiguranja, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Dakle, predlagatelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja. U skladu s odredbom članka 344. stavka 3. u vezi s odredbom članka 346. stavka 2. OZ-a, smatra se da subjektivna opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Dakle, u slučaju kada se tražbina treba ostvarivati u inozemstvu, propisana je zakonska presumpcija o postojanju subjektivne opasnosti. Iznimno, u skladu s odredbom članka 344. stavka 2. u vezi s odredbom članka 346. stavka 2. OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu subjektivnu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

8. Načelno je samo iznimno dopušteno privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici jer je zadužnica isprava koja ima specifična svojstva. Odredbom članka 214. stavka 7. OZ-a, koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 215. stavka 3. OZ-a, propisano je da zadužnica na kojoj je javno ovjeren potpis dužnika ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe (osim sredstava po računu dužnika kod banaka u odnosu na koji, u skladu s odredbom članka 214. stavka 1. OZ-a, ima učinak rješenja o ovrsi). Zadužnica je ujedno i sredstvo osiguranja. Zbog navedenih svojstava zadužnice intervencija suda u naplatu po zadužnici mora imati naročito opravdani razlog kako mjerama ne bi bilo dovedeno u pitanje funkcioniranje instituta zadužnice.

9. Da bi sud privremenom mjerom intervenirao u postupak naplate po zadužnici predlagatelj osiguranja koji je izdavatelj zadužnice mora prije svega učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine koja je usmjerena na vraćanje zadužnice ili trajnu zabranu naplate iznosa iz zadužnice, pri čemu se zahtjev može temeljiti na različitim osnovama. S jedne strane, to su nedostaci koji se tiču same zadužnice kao isprave ili pribavljanja zadužnice, na primjer: ako zadužnica nema propisani sadržaj, ako je neovlašteno popunjen sadržaj zadužnice od strane trećega ili ako je vjerovnik iz zadužnice pribavio ispravu o zadužnici silom, potajno ili prijevarom. Druga grupa valjanih osnova za zahtjev za trajnu zabranu naplate po zadužnici ili povrat zadužnice te s tim u vezi interveniranje suda privremenim mjerama u postupak naplate odnosi se na tražbinu zbog čijeg je osiguranja izdana zadužnica. Sud će iznimno pr ivremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici ako dužnik iz zadužnice učini u visokom stupnju vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom.

10. U ovom postupku osiguranja predlagatelj niti ne tvrdi da postoje nedostaci koji se tiču samih zadužnica kao isprava. Predlagatelj u bitnome tvrdi kako postoji vjerojatnost njegove nenovčane tražbine prema protivniku koja se odnosi na trpljenje, odnosno suzdržavanje od radnji kojima se pokušava naplatiti jamstvo nakon raskida Ugovora jer je, u bitnome, obveza u vezi s kojom su zadužnice izdane u cijelosti prestala budući da je Ugovor prestao ne samo izričitim jednostranim raskidom Ugovora od strane protivnika već i protekom roka važenja Ugovora.

11. Iz činjenica navedenih u prijedlogu i isprava u spisu u bitnome proizlazi da su nakon provedenog postupka nabave, predlagatelj kao izvođač i protivnik kao naručitelj sklopili Ugovor br. 247/2024-OBNOVA od 26. srpnja 2024. (str. 13. – 22. i str. 37. – 46. spisa; dalje: Ugovor).

Člankom 1. Ugovora određeno je da je njegov predmet izvođenje radova konstrukcijske obnove potresom oštećene zgrade na lokacijama Trg hrvatskih branitelja 10, 11 i 12, Sisak i Ulica Oktavijana Augusta 4, 6 i 8, Sisak.

12. Člankom 9. stavkom 1. Ugovora je ugovoreno da je predlagatelj kao izvođač obvezan dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora o nabavi u visini od 10% vrijednosti Ugovora o nabavi bez PDV-a, s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora. Člankom 9. stavkom 2. Ugovora je ugovoreno da će se jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora naplatiti u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora. Člankom 9. stavkom 5. Ugovora je određeno da predlagatelj kao izvođač odabire vrstu jamstva, tako da, između ostalog, može dostaviti i zadužnicu i bjanko zadužnicu.

13. Iz činjenične osnove prijedloga i isprava dostavljenih uz prijedlog proizlazi kako je u skladu s člankom 9. Ugovora predlagatelj kao izvođač dostavio protivniku kao naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku dviju bjanko zadužnica, i to: bjanko zadužnice br. OV-1256/2024 u iznosu od 75.000,00 EUR, ovjerene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka u Zlataru 25. ožujka 2024. i bjanko zadužnice br. OV-4320/2023 u iznosu od 10.000,00 EUR, ovjerene od strane javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka u Zlataru 18. prosinca 2023., koje su predmet ovog postupka osiguranja privremenom mjerom.

14. Člankom 4. Ugovora je ugovoreno da rok trajanja Ugovora iznosi 12 (dvanaest) mjeseci od dana obostranog potpisa Ugovora. Iz činjenične osnove prijedloga i Ugovora proizlazi kako je Ugovor sklopljen 26. srpnja 2024. iz čega proizlazi da je u skladu s citiranom ugovornom odredbom ugovoreni rok trajanja Ugovora istekao 26. srpnja 2025.

15. Međutim, člankom 6. stavkom 1. Ugovora ugovoreno je da rok izvođenja radova iznosi 10 (deset) mjeseci od dana uvođenja u posao, dok je člankom 6. stavkom 2. Ugovora određeno da se rok za završetak radova može produljiti sukladno Posebnim uvjetima izvršenja ugovora, točka 4.10. Opisa predmeta nabave, Prilog 1. Iz činjenične osnove prijedloga i dopisa protivnika od 15. rujna 2025. (str. 139. – 140. spisa) proizlazi da je predlagatelj kao izvođač uveden u posao 22. listopada 2024. Stoga je u skladu s citiranom ugovornom odredbom rok izvođenja radova istekao 22. kolovoza 2025. odnosno nakon isteka roka na koji je Ugovor sklopljen koji rok je istekao 26. srpnja 2025.

16. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je u skladu s citiranim ugovornim odredbama ugovoreni rok trajanja Ugovora istekao 26. srpnja 2025., odnosno najkasnije 22. kolovoza 2025. kada je istekao rok za završetak ugovorenih radova. Istekom ugovora s određenim trajanjem prestaju prava i obveze stranaka koje proizlaze iz Ugovora.

17. Međutim, iz članka 9. stavka 1. Ugovora proizlazi da se predlagatelj kao izvođač obvezao dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora, dok iz članka 9. stavka 2. Ugovora proizlazi da će se jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora naplatiti u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora.

18. Iz e-maila protivnika od 3. rujna 2025. (str. 30. – 31. spisa) proizlazi da protivnik obavještava predlagatelja da se sukladno Tehničkim specifikacijama koje su sastavni dio Ugovora, zahtjev za produljenje za završetak radova podnosi odmah po nastanku okolnosti na kojima se temelji zahtjev, odnosno saznanju za predmetne okolnosti, te da se zahtjev zajedno sa svim propisanim prilozima podnosi nadzornom inženjeru radi davanja mišljenja i suglasnosti. Nadalje proizlazi da je nadzorni inženjer zaprimio zahtjev predlagatelja i da se na njega očitovao, ali da protivnik kao naručitelj ne može to prihvatiti jer zahtjev nije potpun odnosno nije sadržavao revidirani vremenski plan kao niti eventualnu ostalu potrebnu dokumentaciju iz koje bi se jasno mogla utvrditi osnovanost zahtjeva za produljenje roka. Iz tog dopisa nadalje proizlazi da protivnik obavještava predlagatelja kako je operativni koordinator u više navrata upozoravao protivnika kao naručitelja da je predlagatelj kao izvođač radova u znatnom zakašnjenju, što je i evidentno iz postotka realizacije radova, dok se prema utvrđenoj realizaciji moglo zaključiti kako izvođač radova nije u mogućnosti dovršiti radove u predviđenom roku zbog čega protivnik kao naručitelj odbacuje zahtjev za produljenje roka trajanja Ugovora zbog toga što nije pravovremeno podnesen u potpunosti i poziva ga da pripremi gradilište za primopredaju radova kao i da dostavi svu građevinsku dokumentaciju, te ga obavještava da protivnik kao naručitelj zadržava pravo na naplatu jamstava zbog neurednog ispunjenja Ugovora.

19. Iz dopisa protivnika od 8. rujna 2025. upućenog putem e -maila (str. 24. – 25. spisa) proizlazi kako protivnik obavještava predlagatelja da nije suglasan s njegovim zahtjevom i da odbacuje predloženi termin sastanka te ga poziva da se pridržava njegovog zahtjeva od 3. rujna 2025. te traži stručni nadzor i operativnog koordinatora da pokrene postupak primopredaje izvršenih radova od izvođača radova te konzervacije gradilišta na lokacijama: Ivana Kukuljevića Sakcinskog 18, Sisak, Trg hrvatskih branitelja 10, 11, 12, Sisak i Oktavijana Augusta 4, 6, 8, Sisak“, s time da ga poziva da se to obavi u roku od 10 dana odnosno do 18. listopada 2025.

20. Iz dopisa protivnika od 15. rujna 2025. (str. 11. – 12. spisa) proizlazi da ukupna vrijednost stvarno obavljenih radova iznosi 305.290,74 EUR što proizlazi iz dostavljene 8. Privremene situacije predlagatelja kao izvođača za radove izvedene zaključno u srpnju 2025. godine, te da je do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025. predlagatelj kao izvođač izveo samo 36,64% ugovorene vrijednosti radova, posljedično čemu nije ispunio preuzete ugovorne obveze u cijelosti. Nadalje proizlazi da je tim dopisom protivnik obavijestio predlagatelja kao izvođača da će zbog neispunjenja ugovorom preuzetih obveza, odnosno zbog neizvođenja svih radova u ugovorenom roku, naplatiti jamstvo u skladu s člankom 9. Ugovora u iznosu od 83.318,00 EUR i to naplatom bjanko zadužnica dostavljenih protivniku kao naručitelju 12. srpnja 2024.

21. Iz zapisnika (str. 141. – 149. spisa) proizlazi da su 23. rujna 2025. stranke pristupile primopredaji radova.

22. Iz navedenih isprava u bitnome proizlazi kako je do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025. predlagatelj kao izvođač izveo samo 36,64% ugovorene vrijednosti radova, odnosno da nije izveo više od 60% ugovorene vrijednosti radova. Slijedom navedenog sud je u ovoj fazi postupka utvrdio kako predlagatelj kao izvođač nije do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025. u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze izvođenja radova. Zbog toga u skladu s člankom 9. stavcima 1. i 2. Ugovora protivnik kao naručitelj ima pravo naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora jer iz tih ugovornih odredaba proizlazi kako se to jamstvo izdaje upravo u svrhu urednog ispunjenja ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora i da će se ono naplatiti u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora. Navedeno pravo protivnika kao naručitelja, prema stajalištu suda, postoji bez obzira na to, odnosno neovisno o tome što je Ugovor prestao istekom roka na koji je sklopljen, odnosno što je, prema tvrdnji predlagatelja, taj Ugovor raskinut od strane protivnika. To iz razloga što je svrha toga jamstva "uredno ispunjenje ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora", koje će se naplatiti "u slučaju neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora". Navedeno služi zaštiti protivnika kao naručitelja i vjerovnika i njegovom osiguranju da će predlagatelj kao izvođač uredno ispuniti svoje ugovorne obveze, što, kao što je to utvrđeno u ovoj fazi postupka, predlagatelj nije učinio do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025. Navedeni zaključak proizlazi i iz dijela članka 9. stavka 2. Ugovora u kojem su se ugovorne strane sporazumjele da predlagatelj dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora.

23. Predlagatelj osnovano ističe da su u skladu s odredbom članka 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), raskidom Ugovora strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju su, kao što je prethodno obrazloženo predmetne zadužnice izdane kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora, dakle, kao sredstvo osiguranja za neizvršavanje ili neuredno izvršavanje Ugovora, kao što je to ugovoreno člankom 9. Ugovora. Iz članka 9. Ugovora proizlazi da je to jamstvo ugovoreno radi osiguranja svih tražbina koje su posljedica neispunjenja, odnosno neuredno ispunjenja ugovora zbog čega, prema stajalištu suda, takvo jamstvo obuhvaća i tražbinu po osnovi naknade štete na koju bi protivnik kao vjerovnik imao pravo u skladu s odredbom članka 368. stavka 1. ZOO-a. Na navedeni zaključak upućuje i dio ugovorne odredbe članka 9. stavka 2. Ugovora u kojem su se ugovorne strane sporazumjele da predlagatelj dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora koji rok je, kao što je prethodno obrazloženo, istekao najkasnije 22. kolovoza 2025. S druge strane, predlagatelj niti ne tvrdi da protivnik raskidom Ugovora nije pretrpio štetu . Stoga, suprotno tvrdnji predlagatelja, prestankom odnosno raskidom Ugovora nije prestala svrha jamstva, već upravo suprotno jer je, kao što je prethodno obrazloženo, svrha toga jamstva zaštita protivnika kao naručitelja i vjerovnika i njegovo osiguranje da će predlagatelj kao izvođač uredno ispuniti svoje ugovorne obveze, što, kao što je to utvrđeno u ovoj fazi postupka, predlagatelj nije učinio do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025.

24. Dodatno, u skladu s odredbom članka 363. ZOO-a vjerovnik može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadom roku. S obzirom na to da iz isprava u spisu proizlazi da predlagatelj kao izvođač nije dostavio revidirani vremenski plan, te da je do isteka roka za izvođenje radova, odnosno do 22. kolovoza 2025., predlagatelj kao izvođač izveo samo 36,64% ugovorene vrijednosti radova, odnosno da nije izveo više od 60% ugovorene vrijednosti radova, to je u ovoj fazi postupka, sud utvrdio da je čak i u slučaju da Ugovor nije prestao istekom roka na koji je sklopljen, protivnik imao pravo raskinuti Ugovor jednostranom izjavom ili konkludentnom radnjom (kao u konkretnom slučaju preuzimanjem obavljenih radova i konzervacijom gradilišta) i bez ostavljanja predlagatelju kao izvođaču i dužniku naknadnog roka za ispunjenje jer iz držanja predlagatelja kao izvođača i dužnika proizlazi da on neće ispuniti svoju ugovornu obvezu niti u naknadnom roku. Stoga čak i u slučaju da su i nakon isteka roka trajanja Ugovora ugovorne strane svojim radnjama i očitovanjima volje produžile trajanje Ugovora, sud je utvrdio da je protivnik kao naručitelj osnovano raskinuo Ugovor jer predlagatelj nije u ugovorenom roku, odnosno najkasnije do 22. kolovoza 2025. kao roka za izvođenje radova, uredno ispunio svoje ugovorne obveze i da upravo zbog takvog neispunjenja, odnosno neurednog ispunjenja Ugovora protivnik ima pravo naplatiti jamstvo koje je izdano upravo u tu svrhu u skladu s člankom 9. Ugovora (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3831/2022-3 od 26. travnja 2023.).

25. S obzirom na to da je u ovoj fazi postupka utvrđeno da predlagatelj kao izvođač nije za vrijeme trajanja Ugovora ispunio svoje ugovorne obveze u ugovorenom roku, dakle, najkasnije do 22. kolovoza 2025., te da je protivnik predmetne zadužnice dostavio na naplatu 24. rujna 2025., dakle, prije isteka roka od 60 dana iz članka 9. stavka 1. Ugovora koji rok je počeo teći 26. srpnja 2025., odnosno najkasnije 22. kolovoza 2025., sud je, uzevši u obzir navedeno, a posebice i svrhu zbog kojeg je izdano jamstvo u obliku predmetnih zadužnica, a to je jamstvo za "uredno ispunjenje ugovora s rokom valjanosti 60 (šezdeset) dana od isteka važenja Ugovora", koje će se naplatiti u slučaju "neizvršavanja ili neurednog izvršavanja Ugovora", sud je utvrdio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku koja se odnosi na trpljenje, odnosno suzdržavanje od radnji kojima se pokušava naplatiti jamstvo nakon raskida Ugovora kao jedne od kumulativnih pretpostavki iz članka 346. OZ-a za određivanje privremene mjere. Naime, da bi predlagatelj navedeno učinio vjerojatnim trebao je učiniti vjerojatnim da je kao izvođač uredno ispunio svoje ugovorne obveze prema protivniku kao naručitelju, što je u ovoj fazi postupka propustio učiniti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 3337/2022-2 od 26. srpnja 2022. i Pž-7676/2018-2 od 4. siječnja 2019.). Budući da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje jedne od kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere sud je utvrdio prijedlog neosnovanim zbog čega ga je odbio.

26. U odnosu na predloženu privremenu mjeru kojom bi se protivniku zabranila naplata predmetnog jamstva (točka 1. zahtjeva sadržanog u prijedlogu) se dodatno ističe kako iz predlagateljevog podneska od 25. rujna 2025. i isprava dostavljenih uz taj podnesak proizlazi kako je protivnik već predao na naplatu Financijskoj agenciji predmetne zadužnice. Stoga se u skladu s odredbom članka 347. stavka 1. OZ-a tom mjerom više ne može postići takva svrha osiguranja jer je bespredmetno zabranjivati protivniku poduzimanje radnje naplate spornih zadužnica kada je protivnik tu radnju već poduzeo (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2587/2022-2 od 23. lipnja 2022.). Zbog toga je i iz navedenog razloga sud odbio navedenu predloženu mjeru.

27. Uzevši u obzir navedeno sud je, u točki I. izreke rješenja, odbio prijedlog kao neosnovan.

28. Budući da je prijedlog odbijen kao neosnovan, predlagatelj nema pravo na naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 1.570,00 EUR (članak 14. stavak 5. OZ-a i članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23) u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a). Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

Zagreb, 3. listopada 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dostave rješenja, a žalba se podnosi putem ovog suda.prenu, a ni raskid Ugovora, već je očitujući se na tuženikov dopis od 4. studenog 2021. kojim ga tuženik poziva na ispunjenje obveze po narudžbi broj 14608 901/2021 u naknadnom roku od 8 dana uz upozorenje da će u protivnom raskinuti Ugovor i aktivirati sredstva za uredno ispunjenje Ugovora, iskazao svoju volju isporučiti naručenu robu prema ugovorenim cijenama, a što