Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-129/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Rožmanu, odvjetniku iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika KZ, [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Banić, odvjetniku iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, radi prestanka uznemiravanja vlasništva i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 29. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja SZ, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te punomoćnika tuženika Daria Banić, odvjetnika iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, po objavi 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku NZ iz [adresa], da prestane uznemiravati tužiteljicu VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u njezinom vlasništvu nekretnine koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] livada i oranica Brodarnica površine 4974 m2 livada površine 1244 m2 i oranica površine 3730 m2, na način da zakopa kanal koji je na skici očevida označen oznakama A-B-C u dijelu koji međi s nekretninom tužiteljice te da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja.

II Nalaže se tuženiku NZ iz [adresa], da tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 600,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu točke I za prestankom uznemiravanja zakapanjem kanala u preostalom dijelu u kojemu nekretnina tužiteljice broj 1461/1 k. o. [katastarska općina] međi s nekretninama tuženika broj 1460/4 i 1460/5, te se odbija u točki 2. tužbenoga zahtjeva za nedosuđeni iznos tj. razliku od 600,00 eura do 1.194,51 euro (9.000,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom.

IV Nalaže se tuženiku NZ iz [adresa], da tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 740,52 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica kčbr. [katastarska čestica] livada i oranica Brodarnica površine 4974 m2 livada površine 1244 m2 i oranica površine 3730 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik je posjednik kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 6078 m2 i 1460/5 oranica površine 2931 m2, koje dolaze upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. No, nastavno iznosi da je tuženik samovoljno na tromeđi parcela oznake 1458/5, 1460/5 i 1461/1 k. o. [katastarska općina], iskopao kanal zbog kojeg se na nekretnini tužiteljice i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], skupljaju oborinske vode i to zemljište postaje močvarno. Isti je kanal nazvao melioracijskim kanalom, kako dalje iznosi, iako na tom mjestu nije nikada bilo melioracijskog kanala, a niti je taj kanal spojen na glavni kanal uređen po Hrvatskim vodama. Kako kanal nije spojen na glavni kanal, a iskopan je na način da pada prema njivi tužiteljice, tvrdi da se sva voda skuplja upravo na njezinoj nekretnini. Tužiteljica ističe da se obraćala Hrvatskim vodama, Gradu Ozlju i Građevinskoj inspekciji, ali su je isti odbili i uputili da pomoć traži pred sudom. Stoga je najprije pokrenula postupak radi osiguranja dokaza kod ovog suda, koji se vodio pod brojem R1-193/2018 gdje je to i utvrđeno, a vještak je izradio nalaz i mišljenje. Uslijed toga, a zbog opisanog ponašanja tvrdi da se njena nekretnina ne može obrađivati u njezinom južnom dijelu jer je postala močvarna i izgubila prinose je jer na južnom dijelu čestice nije mogla ništa saditi. Štetu koja joj je nastala procjenjuje u iznosu od 3.000,00 kuna godišnje. Obzirom na naprijed navedeno predlaže da sud nakon provedenog postupka, donese presudu kao u izreci, jer je dakle tuženik bez pravne osnove iskopao kanal s kojeg se oborinske vode slijevaju u njenu nekretninu (očito greškom lapsus callami navodi nekretninu „tužene“), te ju na taj onemogućava u korištenju iste

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori navode koji se tiču zemljišno knjižnog i posjedovnog stanja predmetnih čestica iz tužbe, ali poriče da bi kako navodi samovoljno iskopao kanal i da bi se oborinske vode iz kanala prelijevale na nekretninu tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To obrazlaže navodom kako da je iz skice očevida u predmetu ovog suda br R1-193/2018 od 12.3.2021.g. izrađene po stalnom sudskom vještaku Čedomiru Sekuliću jasno vidljivo da je isto nemoguće zbog konfiguracije terena. Naime, na navedenoj skici su jasno naznačene kote visine okolnog zemljišta (zemljišta koje se nalazi uz iskopani kanal), kako navodi te je tako utvrđeno da je nekretnina u vlasništvu tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povišena u odnosu na visine susjednih nekretnina – kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Poziva se da je na skici primjerice kod oznake točke B naznačena visina susjednih nekretnina i to:

- nekretnina tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] – visina 114,44

- nekretnina kčbr. [katastarska čestica] – visina 114,39

- nekretnina kčbr. [katastarska čestica] – visina 114,33 i 114,20.

2.1. Prema tome, drži netočnom konstataciju tužiteljice da bi se iz iskopanog kanala oborinska voda prelijevala na njezinu nekretninu, tvrdeći i dalje da je to „nemoguće i protivno osnovnim zakonima fizike“. U tom smislu navodi; „Kada bi se uopće i događalo bilo kakvo prelijevanje oborinske vode iz kanala tada se ista zasigurno ne bi prelijevala na nekretninu tužiteljice.“ Osim toga tvrdi da tužiteljica dugi niz godina ni na koji način ne obrađuje svoju nekretninu i da je to vidljivo po ortofoto snimkama, pa slijedom toga odriče da bi tužiteljica imala gubitke prinosa „tim više što njezina nekretnina nije močvarna“, kako navodi. Dapače, smatra da je izgradnjom kanala samo poboljšana kvaliteta njezine nekretnine. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz nalog da se njemu naknadi prouzročeni trošak postupka uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Očitovanje Republike Hrvatske od 16.07. 2018., u Odgovor Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za Mali sliv „Kupa“ od 15.06. 2018., u Zapisnik Jedinstvenog upravnog odjela Grada [adresa] i Karlovačke županije RH od 07.06. 2018., u podnesak Gradonačelnice Grada Ozlja Karlovačke županije RH od 28.05. 2018., u izvadak iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela Ozalj za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Prijepis posjedovnog lista 374 k. o. [katastarska općina], u Nalaz stalnog sudskog vještaka Čedomira Sekulić u spisu ovog suda broj R1-193/18 od 12.03. 2021. sa Skicom očevida i fotografijama lica mjesta, u podnesak tužitelja na listu 40 spisa, u Potvrde Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na listu 48-111 spisa te izvod iz Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra na listu 112-115 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s izvodom iz Geoplana u privitku, iskaz tužiteljice na ročištu od 16.04.2024., iskaze svjedoka DZ, JZ i BZ saslušanih na ročištu od 05.12.2024., te iskaze svjedoka saslušanih na završnom ročištu od **.**.2025. TZ i ŠZ kao i tuženika osobno.

4. Nakon provedenog postupka, imajući u vidu svaki pojedini dokaz ponaosob i ukupnost cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je obzirom na provedene dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; nadalje: ZPP), utvrdio da tužbeni zahtjev onako kako ga postavlja tužiteljica ipak nije i ne može biti osnovan u cijelosti, i to unatoč očitovanju i navodima tužiteljice u tužbi i tijekom postupka, obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da je u svakom slučaju barem djelomično osnovan. Stoga je najzad donesena odluka kao u točki I i II izreke ove presude.

5. Pri tom se napominje da nije bilo potrebno izlaziti na lice mjesta, jer je proveden postupak osiguranja dokaza u spisu ovog suda broj R1-193/18, u kojem je izvršen očevid na licu mjesta dana 25. rujna 2020. u nazočnosti stranaka osobno i punomoćnika predlagateljice i tužiteljice u ovom postupku, te u nazočnosti stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije i sudske komisije, a nakon toga je geodetski vještak sačinio Nalaz od 12.ožujka 2021. koji je zaprimljen u sudu 19.ožujka i prileži u spisu R-193/18 te u preslici na listu 16-32 ovoga spisa.

6. Iz potonjeg Nalaza vještaka vidljivo je da je predmetni kanal, čije zatrpavanje tužiteljica traži jer je kako tvrdi uzrokovao uznemiravanje njenog posjeda nekretnina, proizlazi da je predmetni kanal na Skici očevida u id. Nalazu vještaka, list 17-18 spisa, označen slovima A – B – C, a i iz Skice očevida je razvidan položaj predmetnih nekretnina tužiteljice i tuženika kao i susjednih čestica uz koji prolazi kanal, a vidljiva je i visinska razlika između pojedinih čestica obzirom na nadmorsku visinu, u odnosu na koju tuženik upire da se oborinska voda nije mogla prelijevati na nekretninu tužiteljice jer je to kako tvrdi „nemoguće i protivno osnovnim zakonima fizike“.

7. Međutim, takvi navodi tuženika nisu u potpunosti točni imajući u vidu da se duž čestice tužiteljice i na najnižoj točki tromeđe između kčbr. [katastarska čestica] bilježi tek neznatna visinska razlika od 5 centimetara, zbog čega nije nemoguće ni protivno zakonima fizike da se voda za vrijeme kišnog perioda podigne i poplavi tek nešto zemljište koje je tek neznatno na povišenijoj koti, a što uostalom tužiteljica tvrdi i dokazuje već time što je najprije predlagala izvršiti osiguranje dokaza a sada i kroz podizanje tužbe utvrditi uznemiravanje njene nekretnine u tužbenom zahtjevu odnosno naložiti prestanak uznemiravanja njezinog vlasništva na nekretnini br. 1461/1 od strane tuženika, te joj naknaditi štetu za to. Takvu činjenicu uostalom potvrđuju i njezine kćeri BZ i JZ koje su u ovom postupku saslušane u svojstvu svjedoka. Kćerke tužiteljice su pri tom po ocijeni suda dale sukladan iskaz koji je prihvaćen kao vjerodostojan, ne samo u pogledu povremenog zadržavanju vode na njihovoj čestici, nego i u dijelu tvrdnje o smanjivanju obradive površine njihove nekretnine nakon „prokopavanja“ (kako one tvrde), odnosno „čišćenja“ kanala (kako tvrdi veći broj svjedoka koji su saslušani na prijedlog tuženika. Potonji svjedoci su također po ocijeni suda vjerodostojno iznijeli svoja zapažanja, ali iz njihovih iskaza proizlazi da su nastali i određeni propusti u zapažanju. Stoga se u pitanju jednih i drugih svjedoka općenito ne nalazi da bi se radilo o pristranim svjedocima, čije iskaze ne bi trebalo uvažiti i temelju njih donositi meritornu odluku.

8. Naime, na početku je saslušana tužiteljica VZ koja je u iskazu navela da se nakon kopanja kanala od strane tuženika na njezinoj nekretnini nakuplja voda, što umanjuje kvalitetu i kvantitetu usjeva, a i same nekretnine. To tim što ne može više kao ranije obrađivati navedenu zemlju u njezinim granicama, obzirom postoji opasnost da bi „traktor propao zbog urušavanja zemlja na prostoru uz kanal“ kako navodi, te je ta zemlja u kišnoj sezoni pod vodom pa usjevi ne rastu kako treba. Pri tom je tužiteljica istaknula da je tuženik iskopao kanal po njenoj zemlji bez dogovora s njom i bez obavijesti da će poduzimati nekakvu takvu radnju. Potom je opisala da navedenu zemlju ima od 1987. i ista je uvijek bila označena poljskom međom tj. bila su tri kamena te je tu nekretninu redovito kosila. Kod košnje traktorom znala je stavljati kolčiće da traktor ne dira kamenje i da košnju izvrši samo na svojoj njivi. Bila je u dobrim odnosima s prednicima tuženika i s njima nije imala nikakvih problema, a tuženik je nasuprot tome bez njenog znanja iskopao kanal dubine 1,30 a dužine oko 100 metara te širine možda 1,5 do 2 metra. Poziva se da su čak sudac i sudski vještak, kada su bili na terenu, rekli tuženiku „da nije trebalo to raditi jer se doista događa kod većih oborina da nakon toga s njegovog kanala polovica njene njive bude pod vodom“. Naime, obrazlaže da voda ne može otjecati s njene njive i tuženik je mogao na drugi način spojiti se na svoju njivu prema sjeveru i odvoditi vodu u općinski kanal koji već postoji na tom dijelu zemljišta. Dodatno napominje da je radeći kanal, tuženik svu zemlju koju je iskopao odvozio po njenoj njivi na svoju njivu, pa je videći što se dogodilo nakon što je uočila kanal, prijavljivala ovaj slučaj policiji i vodoprivredi, ali je upućena da treba pokrenuti postupak pred sudom.

8.1. Na upit svog pun. tužiteljica je odgovorila da na tom dijelu zemlje nije nikada bilo kanala, već se zemlja orala i obrađivala, dok se sada sva ta voda iz kanala slijeva na njezinu njivu jer nema izlaza i odvodnje vode iz tog kanala. Na prigovor tuženika tvrdi da je od kupovine te zemlje istu uređivala i obrađivala te sadila razne kulture; jednu godinu kukuruz pa drugu ječam, a onda korabu, repu ili bi sadila zelje, dok je tuženik zapustio svoju zemlju nakon preuzimanja iako su njegovi prednici; otac i djed prethodno uređivali tu zemlju. Tuženik je međutim, kako dalje navodi, počeo uređivati svoju zemlju po podnošenju zahtjeva i dobivanju poticaja za obrađivanje zemlje. Nadalje odgovara da poznaje DZ i TZ, koji ne međe s njezinom zemljom, ali „njima pomaže ovaj kanal koji je tuženik iskopao jer se voda s njihove zemlje slijeva u taj kanal“. Štoviše, na upit pun. tuženika tvrdi da je tuženik u jednom dijelu iskopao navedeni kanal na njezinoj zemlji i na takav način joj oduzeo posjed zemlje, koju je ona obrađivala zajedno sa suprugom i djecom-…Sada tu zemlju obrađuju njezine kćeri BZ i JZ. Pobliže još odgovara da je posljednji puta bila na toj zemlji u proljeće 2024. kada je voda bila samo u kanalu i nije bilo toliko vode obzirom je sezona bila sušna. Na daljnji upit odgovara da ne bi tuženiku dopustila spajanje toga kanala i dovođenje vode na općinski kanala, jer je tu zemlju teško kupila te je ograničena zbog tog kanala u obrađivanju cjelokupne površine, a pored toga naznačuje da se tuženik može efikasnije spojiti preko svoje zemlje na općinski kanal.

9. Svjedok OZ ima uzvodno u posjedu zemlju od drugog vlasnik, te je on vidio V kada su bagerom kopali taj kanal prije par godina. Ovaj svjedok međutim tvrdi da je kanal na tom mjestu postojao i ranije „a oni su ga samo pročistili“ kako navodi. Po mišljenju ovog svjedoka to bi trebali napraviti svi ostali vlasnici kako bi se oborinska voda odlijevala s njihove zemlje. Inače mu nije poznato koja je parcela od tužiteljice VZ, iako zna da ona ima dvije parcele, te ne zna u pogledu koje se vodi ovaj spor. Također tvrdi da nije vidio izlijevanje vode na zemlju tužiteljice niti zna je li bilo takvog izlijevanja (vode) na njezinu zemlju nakon što je taj kanal očišćen i uređen. Drži da su Cigići kanal radili na svojoj zemlji i po svojoj zemlji, a na upit pun. tužiteljice odgovara da se radi o kanalu u većoj dužini koji je prije uređivanja bio zapušten te su iz njega rasle vrbe a sada je sve to počupano i kanal je očišćen- ne zna je li sada kanal dublji a pretpostavlja da je i da više nema raslinja u kanalu. Osobno dodaje da je i sam poljoprivrednik koji obrađuje 70 hektara zemlje, te može samo pozdraviti takvu akciju uređenja kanala. Nasuprot tome, nema saznanja je li zbog uređenja kanala nastala kakva štetna posljedica za tužiteljicu. Inače, zemlja koju on obrađuje nalazi se na početku kanala i na nju nije bilo izlijevanja vode niti je primijetio da bi se voda iz kanala izlijevala na bilo čiju zemlju oko kanala. Smatra da bi u slučaju zatrpavanja kanala nastale vrlo štetne posljedica za sve čestice na tom prostoru i to bi bila "katastrofa". Na upit pun. tuženika svjedok opetuje da ne zna točno koja je čestica od tužiteljice, ali zna da je tužiteljica na tom dijelu obrađivala zemlju ili je možda sada dala nekome drugome da obrađuje njenu zemlju, a ne zna točno ni je li sada na toj zemlji samo trava ili se zemlja obrađivala. U svakom slučaju potvrđuje da je tužiteljica, odnosno da su ljudi na tom dijelu, obrađivali svoju zemlji i prije čišćenja i "poslije čišćenja" kanala od strane ŠZ.

10. Kćerka tužiteljice i saslušani svjedok JZ, iskazala je emotivno o stjecanju i vrijednosti zemlje tužiteljice, koja ima površinu kako navodi oko jedan ral odnosno 10.000 m2, te svjedoči kako je njima ta zemlja bila veoma potrebna te kod kupovine iste nisu joj rušili cijenu. Doslovno opisuje: „Obrađivali (smo je) srcem i plugom“ i na toj zemlji imali godišnje po dvije berbe. U 6.- 7. mjeseca bi poželi pšenicu, ječam, zob i dr., kritikal, a onda sadili korabu, mrkvu, salatu, mahune, grad i dr., te bi drugu godinu sadili kukuruz. Neprekidno su kako opisuje obrađivali tu zemlju, s time da su od 2010. sestra i ona znale imati na toj zemlji po jednu kulturu godišnje, nakon što je njihova mama slomila nogu. Tata je već ranije umro 2001. i po mišljenju drugih išlo se prema tome da oni više neće moći obrađivati tu zemlju, iako oni nisu i nemaju namjeru prodavati tu zemlju, već u njoj i dalje vide veliku vrijednost. Za zemlju tuženika i njegove obitelji navodi da oni nisu toliko pazili na svoju zemlju, iako su i oni u većoj mjeri obrađivali svoju zemlju i imali koristi od nje dok je tuženikov otac bio živ, a nakon njegove smrti 2011. tu su zemlju iznajmljivali i drugima. Čak im je jedan stariji čovjek, koji je bio u najmu te zemlje, pravio probleme 2014. i 2015. kada je kombajnom prelazio preko njihove zemlje i okretao se dakle na zemlji tužiteljice kad njih nije bilo. U tom vremenu, tvrdi, nije bilo ni grabe pa je mogao kombajnom preći na njihov dio zemlje obzirom tu nije bilo nikakvog kanala, već je bila samo brazda koja je označavala među i tri kamena na toj brazdi, što su oni održavali kako bi međa uvijek bila vidljiva. Tvrdi da se u to vrijeme na njihovoj zemlji i zemlji drugih susjeda nije zadržavala nikakva voda, već bi izuzetno tuženik orajući na svojoj zemlji „na način koji nije bio dobar, napravio jarke gdje se zadržavala voda na sredini njegove zemlje te je na jednom dijelu izrasla rakita tj. vrba“, a „kada je bila era poticaja onda su to oni spalili i počistili te zakopali panjeve“ te sve to poravnali sa zemljom tužiteljice. To je bilo kako iznosi 2018., a onda je u svibnju 2018. jedno jutro tuženik došao i počeo kopati kanal „s time da je u dužini od 30 metara ušao u prostor njihove zemlje i na tom dijelu iskopao najdublji kanal koji njima sada prijeći da mogu normalno obrađivati (svoju) zemlju traktorom i kombajnom“. Naime, u dužini od 30 metara je na njihovoj zemlji iskopao kanal širine do 1 metar, a dubine do 1,5 metara. Na takav način im je „oduzeo zemlju i smanjio prostor te se sva voda slijeva do tog dijela gdje je iskopao kanal na njihovu zemlju, i voda sa sjevera i sa zapada se slijeva upravo u taj jarak tj. kanal te im ponekad poplavi njihovu zemlju“. Osim toga, tvrdi da se sada voda duže zadržava i teren je vlažniji, pa je smanjen njihov urod, kao i kvaliteta i kvantiteta zemlje. Zaključuje: „Dakle, više nema međe niti kamena koji je označavao među te je za širinu kanala ušao u naš posjed, a što je utvrđeno u drugom postupku kada je sudac Maras izišao na lice mjesta.“ Na upit pun. tužiteljice koliko je smanjen urod svjedok odgovara da su drastično izgubili urod jer je u jesen mokro pa zasađeno sjeme jedne kulture ne može opstati niti se može u srpnju uzgajati nova kultura ( koraba, mrkva, salatu i dr.), te uopće ne može nastati urod jer je zemlja postala lošije kvalitete i kvantitete.

10.1. Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da su u pitanju ranijega uzurpiranja na način da su okretali kombajnom po zemlji samo usmeno prigovarali i upozoravali tuženika te ga zamolili da to više ne radi na njihovoj zemlji, a tom prilikom je brat tuženika iskazao namjeru da bi to kupio ali dakle oni nisu htjeli prodati tu svoju zemlju. Kasnije kada je iskopan kanal najprije nisu ni imali saznanja tko je uopće iskopao kanal pa su se najprije obraćali Vodoprivredi koja se očitovala da na tom dijelu nije planirano građenje mreže kanala niti ima elaborata za takvo. Također su tražili očitovanje od Grada Ozlja te je izišao Komunalni redar koji je napisao zabilješku, a tom prilikom se tuženik pozvao da ima suglasnost drugih vlasnika i suvlasnika, a da tužiteljicu nije pitao. Također je rekao da je imao namjeru spojiti se na planski kanal Vodoprivrede ali da nije imao vremena to učiniti, a svjedok navodi da to ne bi ni mogao jer postoji službena mreža na koju se na može priključivati te ovaj kanal koji je napravio tuženik ima dva kraka a nema odvodnje vode. Čak je od strane Vodoprivrede rečeno da kanal nije napravljen po pravilima struke, jer ne može biti ovalni nego mora biti okomit odnosno kosi prema grabi, a od strane ovlaštene osobi iz Vodoprivrede je rečeno da je to lijepo napravljeno u Cigičinu korist a na njihovu štetu. Dodaje i kako se od tuženika tražilo da vrati stanje u prvobitni položaj na tom dijelu od 30 metara gdje je ušao u njihovu zemlju + 60 metara u kojem dijelu graniči sa zemljom tužiteljice, a gdje je plići kanal. Svjedok još odgovara da nije bila nazočna očevidu kada je na licu mjesta bio geodetski vještak i potom sačinio nalaz, već je samo vidjela taj nalaz pa iznosi da zelena linija označava među i nastavlja, "prema tome zelena linija je kako je bilo i kako treba biti, a crnoj liniji nismo mogli priči jer je iskopan kanal". U zapisniku je konstatirano da se radi o skici očevida koja je u crno bijeloj tehnici sadržana na listu 16-23 spisa. Na daljnji upit pun. tuženika svjedok još odgovara da nikada nisu prestali obrađivati svoju zemlju te ju i dalje obrađuju, s time da na njihovu zemlju dolaze kombajn i traktor, ali dakle ne uz rub samog kanala.

11. Druga kćerka tužiteljice BZ sukladno je iskazala o kupovini i vrijednost te zemlja koja je sa svih strana bila omeđena kamenim međašima, a potom ui događajima iz 2018. kada ju je sestra obavijestila da je netko napravio kanal po njihovoj zemlji. Opisuje da u početku nisu ni znali tko je ot napravio niti su imali pojam da se nešto takvo planira napraviti, a u svakom slučaju s tim iskopavanjem kanala nestala međa, kameni međaši i vrbe koji su označavali među. Naprotiv, oni su dobili grabu i jedan red manje kukuruze u dužini cca 60 metara u kojem dijelu međe sa zemljom tuženika. Naime cijeli taj jedan red kukuruze je potkopan i nestao, kako tvrdi, pa je njima na takav način nanesena šteta i kod svake kiše im voda plavi zemlju. Također tvrdi da se tu tokom cijel,, godine zadržava voda i vlažno je zemljište koje ne dopušta više obrađivanje kako je bilo ranije. Primjera radi navodi da su te godine (kada je davala iskaz), poslije prve kiše upali s kombajnom te se zakopali jer je zemlja bila vlažna i kombajn je propadao, što nije bilo nikada do tada. Štoviše, tvrdi da na tom prostoru nije nikada postojala graba ni kanal koji bio odvodio vodu, niti je bilo plavljenja zemlje koje bi onemogućavalo obrađivanje. Nastavlja: “…to nam je potvrđeno od strane Vodoprivrede kada smo tražili da se utvrdi da li na tom dijelu uopće postoji predviđena mreža kanala. A propo nam je negativno odgovoreno da nije planirana nikakva mreža kanala koja postoji tek tamo sjeverno od završetka naše njive, možda na udaljenosti oko 70 metara.

12. Svjedok TZ pak tvrdi: "Koliko je meni poznato a to potvrđujem i svjedočim svojim životom s time da sam sada star 62 godine, da je na mjestu gdje je tuženik izvršio čišćenje kanala postojao i ranije kanal koji je već dobrim dijelom bio zatrpan te je bilo vidljivo udubljenje svega 5 - 6 pa do 10 cm na mjestu gdje je prolazio kanal. Taj kanal nije jako dugo čišćen do tada, kada ga je počistio tuženik svojim sredstvima i bez potraživanja naknade, te je zapravo svima učinio dobro jer je taj dio zemljišta dosta močvaran i kod većih kiša bi se voda uvijek zadržavala u cijelosti ili na dijelu nekretnina, zavisno koliko je kiše palo, te bi usjevi znali biti neko vrijeme pod vodom što je donosilo štetu. U odnosu na nekretninu tužiteljice mogu samo reći da nas dijeli jedna parcela tj. moje zemljište i njezin zemljište dijeli parcela površine možda jedan ral odnosno 5.000 m2, te mi nije poznato kakvo je stanje bilo prije nego što je tuženik počistio taj kanal, a kakvo poslije jer nisam zagledao i obraćao pažnju na taj dio zemljišta."

12.1. Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da je tužiteljica u vremenu prije i poslije obrađivala svoje zemljište jer u svakom slučaju nije vidio da bi isto bilo zapušteno, čime i ovaj svjedok potvrđuje da je zemljište tužiteljice obrađivano, a ne kako tvrdi tuženik da nije obrađivano. Na daljnji upit pun. tuženika svjedok odgovara da nakon što je tuženik uredio kanal nije vidio da bi se voda izlijevala na okolna zemljišta. Na upit pun. tužiteljice odgovara da je na njezinom zemljištu i prije nego što je očišćen kanal znao viđati izlivenu vodu tj. vodu koja se zadržava na zemljištu a kako je već naprijed opisano, a kasnije kada je počišćen kanal više nije obraćao pažnju na zemljište tužiteljice te nije vidio da li je i u tom vremenu znalo biti izlivene vode. U svakom slučaju potvrđuje da se na njegovu njivu više ne izlijeva voda i to je riješeno. Nadalje se očituje da nije zapamtio i ne sjeća se koliko je bio dubok taj kanal dok je bio dijete, niti zna tko je taj kanal uopće iskopao i uređivao, kao što mu nije poznato na čiju inicijativu ili uz čije odobrenje je tuženik uređivao taj kanal. Dodaje da o tome nije pitao tuženika, te drži da je tuženik to napravio "vjerojatno po svom nahođenju". Na daljnji upit pun. tužiteljice svjedok odgovara da je njegova parcela na višoj razini od zemlje tužiteljice te smatra da se sada nakon što je uređen kanal voda ne izlijeva ni na njezinu njivu, iako je na nižoj razini od njegove zemlje, te da je vjerojatno kanal niži na dijelu prema zemlji tužiteljice i misli da je taj kanal spojen na drugi postojeći kanal, možda sabirni kanal. No, to nije išao vidjeti niti je to vidio. .

13. Svjedok i brat tuženika LZ iskaza je; "Kanal kojeg smo mi uredili oduvijek je postojao, ali nije bio u funkciji. Radilo se o kanalu površine otprilike oko jedan metar s blagim udubljenjem koje se jedva vidjelo jer je bio zarastao i zaplavljen, pa kako je bio zapušten na našoj zemlji i na svim njivama uz nas se znala zadržavati voda. Moj brat je odlučio očistiti taj kanal, te ga je on zapravo samo malo produbio oko 30-40 cm da ima funkciju i svrhu. Prema tome, nemoguće je da bi se slijevala sada ta oborinska voda na zemljište tužiteljice jer sada ona može kanalom oticati do sabirnog kanala. Do uređivanja kanala, više smo mi koji smo imali zemljište gore, znali plivati u vodi nego tužiteljica a voda je i tada oticala kroz taj neuređeni kanal, s time da se ja ne sjećam da li je koji puta bilo poplavljeno zemljište tužiteljice prije nego je uređen taj kanal. Nakon što je uređen kanal nisam vidio da se nekakva voda nalazi na njezinoj nekretnini, a u svakom slučaju se više ne zadržava na ovim našim gornjim parcelama. Isto tako mogu dodati da tužiteljica ima uredno zasađenu pšenicu na svojoj nekretnini a što ne bi bilo da joj voda naplavljuje zemljište."

13.1. Dakle i ovaj svjedok u iskazu i na konkretan upit pun. tuženika potvrđuje da je tužiteljica prije i poslije uređivanja kanala svake godine obrađivala svoje zemljište. Primijetio je samo da tužiteljica ne obrađuje više svoje zemljište na dijelu jedno pola metra do kanala, a sve dugo je uredno zasijano. Dopušta i da je moguće u vremenu ranije do uređivanja kanala imala jednu brazdu više na dijelu do kanala. Na daljnji upit pun. tuženika odgovara da jedino u ljetnim mjesecima je posve suho u uređenom kanalu, a kada padne kiša odmah se vidi i voda stoji neko vrijeme te se odlijeva i slijeva prema sabirnom kanalu. Na upit pun. tužiteljice svjedok odgovara da je taj kanal spojen preko ceste u postojeći kanal koji pripada sustavu kanala i smatra da li je pajpa kod ceste dio postojećeg sustava, ali mu nije poznato tko uređuje te kanale da li grad, država ili netko dugi. Smatra da je uređenje ovoga kanala samo dobitak za sve vlasnike zemljišta te ne može biti na štetu. Nadalje na upit pun. tužiteljice odgovara da nakon što je uređen, sporni kanal se i dalje može proći ali samo s velikim traktorom od 100 konja, a prije se moglo proći s manjim traktorom, ali također jako teško, u 80% slučajeva se zapravo i nije moglo proći jer je uvijek bilo vlažno zemljište. Dodaje, sada se u uređeni kanal slijeva voda sa ovih njihovih poprečnih nekretnina kojih ima jedno 5-6 parcela te se također na drugome dijelu s daljnjih 5-6 parcela slijeva voda u uređeni kanal, pa se dakle sada slijeva voda u uređeni kanal sa jedno najmanje 10-12 parcela, što samo potvrđuje da je utoliko sada zemljište tužiteljice daleko više ugroženo jer se radi o većoj količini oborinske vode koja podiže nivo vode u kanalu i pronalazi mjesto oticanja. Nasuprot tome, prema zabilježenim podacima nije točna tvrdnja ovog svjedoka da je predmetni kanal spojen preko ceste u postojeći sustav kanala, iako je tako nešto pokušao pokazati na geodetskoj snimci terena sadržanoj u spisu R1- 193/18, ali tako nešto nije moglo biti potvrđeno ni kroz dokaze a niti njegovo pokazivanje. Naprotiv, utvrđeno je da tako nešto postoji zasigurno se ne bi događalo poplavljivanje tužiteljičine nekretnine jer bi voda oticala u legitimno izrađeni sustav kanala.

13.2. Na zahtjev pun. tužiteljice svjedok prikazuje koje su to poprečne nekretnine pa se konstatira da se radi o nekretninama na lijevoj strani gore gdje su naznačene kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika ĐZ dok se ,,,,,druge nekretnine se nalaze poprečno a radi se o daljnjim nekretninama koje se nalaze u lijevom donjem uglu gdje je naznačeno ima ZZ te se voda dakle slijeva s tih nekretnina i sa poprečnih nekretnina te potom produžuje južno prema cesti gdje postoji pajpa te kroz tu pajpu otječe voda u sabirni kanal. Također pojašnjava da je u geodetskoj snimci ucrtan uređeni kanal i prikazan crvenom bojom, te da nije bilo potrebe uređivati i u daljnjemu dijelu prema cesti taj kanal jer je imao dovoljnu dubinu pa voda može otjecati i otječe prema sabirnom kanalu. Ujedno svjedok pokazuje da se s desne strane ceste nalazi jedan pojas koji je obrastao i da taj zapravo pojas predstavlja sabirni kanal te da unatoč tome što je obrastao ima dovoljnu dubinu da uvijek može primiti vodu koja se slijeva u njega. Konstatira se da se u sjeverno istočnom dijelu nalazi zelenom linijom ucrtan sabirni kanal koji međutim nije tako prikazan i u ostalome dijelu prilikom očevida, a o kojemu je svjedok u iskazu govorio. Međutim na slikama koje su priložene u spisu ne može pokazati i ne može se snaći gdje bi se ta voda slijevala u nastavku prema cesti i sabirnom kanalu.

14. Tuženik je u pravilu potvrdio točno iskazivanje svjedoka TZ i njegovog brata o okolnostima vezanim uz uređenje predmetnog kanala i posebno potvrdio okolnost da je taj kanal od ranije tu postojao, a on ga je samo 2019. "uređivao" 3-4 dana jer je "do tada bio katastrofa". Dodaje: bila (je) ekipa iz Vodoprivrede Karlovca i s njom na terenu voditelj CZ te sam ja čak tražio i njegovo odobrenje za uređivanje ovoga kanala, ali je on rekao da vodoprivreda nije zadužena za privatna zemljišta već samo za glavne i ucrtane sabirne kanale, koji su tom prilikom čišćeni. Prema tome, ja sam na svoju inicijativu i u interesu sviju uredio ovaj postojeći kanal koji je dakle bio jako zapušten, te je i na svim našim česticama znalo biti močvarne vode do pola njiva pa je bilo nužno to počistiti. U 3-4 dana ja sam uložio svoja sredstva i svoje vrijeme, drugim riječima 3-4 tisuće eura da bih to napravio, a vidio sam da nije potrebno izvršiti uređivanje kanala na dijelu koji ide prema cesti do sabirnog kanala jer je bio dovoljno produbljen da prima vodu iz uređenog kanala.

14.1. Kod uređivanja kanala najprije sam morao posjeći vrbe koje su bile debele 20-30 cm a tek po raščišćavanju raslinja sam moga bagerom čupati panjeve, kopati rupu na svojemu zemljištu 3-4 metara dubine da sam to sve mogao unutra složit i poravnati taj dio, te potom i urediti kanal u obliku trapeza kako je rekao moj brat, a konstatira se da taj dio, jer je bilo naknadno postavljeno pitanje, nije naveden u zapisniku. "Mogu samo reći da su zapravo naše čestice na nižoj razini u odnosu na zemljište tužiteljice te se ni u kojem slučaju sada voda iz uređenoga kanala ne bi trebala izlijevati na njezino zemljište i praviti njoj probleme…"

14.2. To kako tvrdi, nije ni vidio da se nešto takvo dogodilo otkad je uredio kanale. No, dodaje da je uređivanje kanala bilo prije jedno 5-6 godina te bi zapravo sada bilo potrebno opet počistiti te kanale koje je on uredio 2019.godine. Na upit svog pun. također potvrđuje da je tužiteljica do uređivanja navedenog kanala svaku godinu obrađivala svoje zemljište, te tvrdi da to čini i nakon što je uređen kanal, a na upit da li to čini u istim dimenzijama ili eventualno smanjeno za jednu brazdu tuženik navodi da to ovisi o onome tko ore njezino zemljište, te da nije primijetio da bi se taj uređeni kanal urušavao.

14.3. Na daljnji upit koliko često se kanal oblije vodom tuženik navodi nakon obilnijih kiša u proljeće i jesen, te se iz uređenog kanala voda ne preljeva na okolna zemljišta ni na njegovo, koje je niže, niti može na tužiteljičino koje je malo povišeno tj. na višemu pa je prirodno da se ne može slijevati voda na njeno zemljište. U svakom slučaju nije uređivao kanal da nekoga povrijedi već je i tada kada je izlazio sudski vještak rekao da bi snosio troškove da je on kriv za taj dio. Dodaje izrijekom da nakon uređivanja kanala se nikada voda u tim kanalima nije podigla do razine sa zemljom da bi se mogla uopće slijevati na njezino zemljište a niti je to moguće prirodno jer je njezino zemljište na povišenom mjestu. U svakom slučaju voda koja dolazi sa susjednih čestica se razlijeva po kanalu i znade se neko vrijeme zadržavati dok se ne sacijedi prema sabirnom kanalu. Nadalje upit svog pun. odgovara da se voda s njihovih zemljišta ne bi imala kuda slijevati da nema uređenog kanala te iznosi kako je ranije voda stajala na zemljištima privatnih vlasnika, uključujući i zemljište tužiteljice, pa je to bio razlog da uredi navedeni kanal.

14.4. Na upit pun. tužiteljice, tuženik odgovara da je u svakom slučaju sada kvaliteta zemlje svih privatnih vlasnika bolja te potvrđuje da se najniža točka nalazi na dijelu gdje se spaja njegovo zemljište sa zemljištem tužiteljice i zemljištem ZZ. Na prijedlog pun. tužiteljice vrši se uvid u priložene fotografije na listu 25- 32 pa tuženik na fotografiji na listu 27 najprije pokazuje da se voda sijeva lijevo tj. zapadno od ugla prikazanih kanala, a potom se ispravlja i navodi da se slijeva prema sjevero-zapadu prema sabirnome kanalu. Dodatno se na upit suca očituje da su usjevi tužiteljice uvijek jednako dobri, a na upit pun. tužiteljice štoviše odgovara da je poslao upit Gradu Ozlju da li može izvršiti uređivanje kanala ali Grad Ozalj nije dao odgovor, dok s tim Hrvatske vode nemaju ništa jer mu je to poznato obzirom je vanjski kooperant Vodoprivrede Karlovac.

15. Nakon ovako danih iskaza i ostalih provedenih dokaza a napose Skice očevida u spisu R1-193/2018 meritorno je za utvrditi da je predmetni kanal dijelom napravljen na međi između nekretnina tuženika i tužiteljice, a dijelom i u odnosu na nekretnine drugih vlasnika te je svakako pogodan za odvođenje oborinskih voda s mnogih čestica i posjeda o kojima je govorio sam brat tuženika LZ, a koje se nalaze sjeverno i zapadno u odnosu na nekretninu tužiteljice. To su uostalom potvrdili i svjedoci koji su saslušani na prijedlog tuženika, a koji obrađuju i imaju u posjedu nekretnine na tom prostoru. No, zapažanja tih svjedoka prvenstveno su usmjerena na nekretnine u njihovom posjedu te ih ne zanima ili ne žele ili nemaju saznanja o onim okolnostima kojima bi eventualno ugrozili onu dobrobit koja im je nastala kopanjem id. kanala. Naprotiv, tvrde da nisu vidjeli a ni ocijenili da bi za tužiteljicu nastala „tako velika šteta“ time što se povremeno voda izlije i iziđe iz kanala te djelomično poplavi njenu nekretninu. O tome dakle neki i nemaju saznanja jer ih to ne zanima, nisu to zapažali a ni primijetili da bi postojale neke promjene i posljedice na strani zemlje tužiteljice. Ipak, obzirom na pokazane fotografije i iskaze tužiteljice i članove njene obitelji, koji su kontinuirano obrađivali i vrednovali svoju zemlju kao kvalitetnu, evidentno se utvrđuje da takvo narušenje zasigurno predstavlja ne samo subjektivno umanjenje kvalitete njihovog zemljišta, već i objektivno umanjenje, jer se sada voda na njihovom zemljištu periodično zadržava te je zemljište za vrijeme kišnih sezona duže vlažno a dijelom i močvarno, pa je zasigurno i urod manji. Takva šteta je uz to veća imajući u vidu činjenicu da zbog okomitog iskopavanja i dubine kanala ne mogu sigurno prići radnim strojevima do ruba kanala i obrađivati svoj prostor u ranijim gabaritima zbog čega je smanjena obradiva površina njihove čestice. Stoga im u tom dijelu i za taj dio nekretnine izostaje urod u određenoj kvaliteti i kvantiteti za koju se međutim tijekom postupka nije moglo objektivno i stvarno utvrditi koliko točno iznosi takva šteta, za koju je a propo postavljen tužbeni zahtjev u točki II. Tužiteljica naime do kraja postupka nije ustrajala u zahtjevu da se provede dokaz vještačenjem po poljoprivrednom vještaku iako je to predlagala na početku u tužbi i na pripremnom ročištu. No, slijedom naprijed navedenog te napose iskaza tužiteljice i njezinih kćerki, ali i iskaza drugih svjedoka koji su potvrdili kontinuirano obrađivanje zemljišta tužiteljice, te sukladnog dokaza uvidom u agenciju neosporno je da je tužiteljica imala određenu štetu zbog obrađivanja zemlje na smanjenoj površini a u dužini kanala koji prolazi uz njenu nekretninu. Ipak, takva šteta se nije mogla objektivno i točno utvrditi ali obzirom da nesumnjivo postoji po ocjeni suda opravdano ju je priznati barem u određenom paušalnom iznosu. Slijedom toga, za štetu u posljednje tri godine svakako se nalazi opravdanim dosuditi iznos od 600,00 eur, pa je u tom dijelu dosuđen navedeni iznos u točki II izreke presude.

16. U pogledu postavljenog tužbenoga zahtjeva iz točke 1. kojim tužiteljica traži da ju tuženik prestane uznemiravati na njezinoj nekretnini broj 1461/1 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pretražuje za zakopa kanal koji je iskopao u cijeloj svojoj dužini na pravcu A-B-C te da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja donesena je odluka da isto nije opravdano, a iz razloga kako je već gore navedeno, potraživati u dijelovima koji ne prolaze uz njezinu česticu. Naime, zakopavanjem i produbljivanjem kanala na dubinu od 1,30, u dužini oko 100 metara te širini 1,5 metra, ( a po tužiteljici i 2 metra), uz okomite stranice toga kanala tužiteljica zasigurno nije mogla prilaziti blizu radnim strojevima te joj je svakako tako nastala šteta te im se veća količina vode izlijevala na njihovu nekretninu pa je prihvaćen samo dio tužbenoga zahtjeva da se isti kanal zakopa samo u dijelu u kojem ona međi s česticama tuženika oznake i broja 1460/4 i 1460/5. U ostalom dijelu ne nalazi se da bi zakopavanjem navedenog kanala bilo opravdano, tim više što svi svjedoci koji su saslušani na prijedlog tuženika potvrđuju dobrobit navedene radnje uređivanja kanala i štoviše dijelom tvrde da je na tom mjestu već i ranije postojao kanal te govore o dobrobiti takvog kanala. Međutim, isti bi zasigurno trebalo spojiti na postojeći sustav kanala, a što je u iskazu tužiteljice i spomenuto te sadržano u navodu i namjeri tuženika da to učini, ali to nije učinio. Osim toga, valjalo bi da tuženik takav kanal izmjesti po svojoj nekretnini kako ne bi nastajale poteškoće vezano uz obrađivanje zemlje tužiteljice, te da na takav način u potpunosti realizira zamišljeni plan jer ovakav djelomično realiziran nije i ne može biti u cijelosti opravdan. Naime, oba kraka kanala završavaju u predjelu tromeđe (najniže kote) nekretnine kčbr [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] iz koje nema odvodnje, a od strane aktivno legitimirane stranke nije postavljen eventualno alternativni zahtjev kojim bi se tako nešto zatražilo. U ovakvim uvjetima kod ovakvog utvrđenja stanja stvari nalazi se u ovom trenutku opravdanim prihvatiti tuženi zahtjev glede prestanka uznemiravanja zakapanjem dakle postojećeg kanala na dijelu koji se nalazi uz nekretninu tužiteljice, a kako je to sadržano u točki I izreke presude.

17. Slijedom toga je u ostalome dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za prestankom uznemiravanja zakapanjem kanala u preostalom dijelu te za nedosuđeni iznos od 600,00 eura do 9.000,00 kuna / 1.194,51 euro, koliko je ranije potraživao.

18. Potonje nije bilo od meritorne važnosti kao ni prigovor koji je tijekom davanja iskaza iznio pun. tužitelja, napose u dijelu da tuženik za vrijeme davanja iskaza čita iz papira, slijedom čega je u zapisniku konstatirano da je doista „papir“ bio ispred njega, ali je zabilježeno da se radilo o opaskama koje je sebi tuženik označio kao „srž, bit problema“, te je takav papir preslikan i priložen na listu 87 spisa, a obzirom na prigovor protivne stranke nije nađeno da bi se dakle radilo o prigovoru od meritorne važnosti.

19. Tužiteljica je u djelomično uspjela u postupku s glavnim tužbenim zahtjevom, a odbijena je u preostalom dijelu a kao u točki III izreke presude, pa je odluka o troškovima postupka donesena sukladno čl. 154. ZPP-a. To znači da je najprije trebalo utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku. Tek potom se utvrđuje iznos troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku i njoj se odmjerava naknada troška postupka koja odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužiteljica djelomično uspjela po dvije osnove, te je njezin uspjeh s osnovama cijenjen na razini od 50%. Imajući pak u vidu visinu postavljenog zahtjeva uspio je na razini od 66%, što dovodi da je ukupan njegov uspjeh na razini od 58 % (50+66=116:2=58). S druge strane, tuženik je glede osnove uspio također na razini 50%, a s visinom u omjeru od 34% (50+34=84:2=42), pa je njegov uspjeh na razini 42%. Kada se uspjeh tuženika umanji za uspjeh tužitelja proizlazi dakle, da bi tuženiku koji je u većoj mjeri uspio u parnici, trebalo dosuditi trošak postupka, ali na razini od svega 16%. Stoga mu je na toj razini dosuđen trošak postupka, s time da je tužitelj potraživao trošak u iznosu od po 250,00 eura za svaku radnju, osim za ročište objave odluke (50%), te mu je u tom iznosu priznat trošak za pojedinu radnju, sve naravno skladno uspjehu u postupku. Slijedom toga, tužitelju je kao opravdan priznat trošak u zatraženom iznosu od po 250,00 eura za sastav tužbe i zastupanja na ročištu od 16.04.2024., 05.12.2024., te završnom ročištu od 29.04.2025. Za zastupanje na pripremnom ročištu od 15.03.2023. i 06.12.2023. tužitelju je priznat 50%-ni iznos troška od 100,00 eur, odnosno računajući pripadajući pdv. 125,00 eur jer se na istom samo procesno raspravljalo, a toliki je iznos priznat i za pristup na ročište objave odluke. Ukupno je za navedene radnje u ovom postupku priznat trošak postupka u iznosu od 1.375,00 eur te još trošak sudske pristojbe za tužbu 26,54 eur i presudu 53,09 eur, dakle ukupno 1.454,63 eur. Uz to je na ime troška nastalog u spisu broj R1-193/2018 priznat trošak u iznosu od 696,70 eur (447,85 eura + 82,95 eura + 82,95 eura +82,95 eura). Naime, u tom postupku nije priznat trošak za podnesak od 13.01. 2021. jer isti nije bio opravdan. Slijedom navedenog, sveukupno je tužitelju t.j. tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.151,330 eura, odnosno imajući u vidu uspjeh u postupku priznat je trošak u iznosu od 740,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki IV izreke ove odluke

U Karlovcu 3. listopada 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca.

2. Tuženiku po pun. iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca.