REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2324/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Matiji Milčecu odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ARENA DENTAL d.o.o. iz Zagreba, Remetinečki gaj 2K, OIB:00416500880, zastupan po punomoćniku Vedranu Vusiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2025.godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.158,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2016. godine i iznos od 1.478,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2016. godine sve do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.484,91 eur kao previsoko postavljenim.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 292,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pravna prednica tužitelja pokojna VE u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. rujna 2016.. godine navodi da se dana 20. svibnja 2014. obratila tuženiku radi liječenja parodontoze. Paradentološku terapiju tuženik joj je pružao tijekom svibnja i lipnja 2014., no ista je prekinuta krajem lipnja 2014. uz obrazloženje da je potrebno izvršiti vađenje svih njenih zuba osim umnjaka te pristupiti opsežnom implantološkom zahvatu i protetskoj nadogradnji. U skladu s navedenim 17.10.2014. pravnoj prednici tužitelja uručena je informativna ponuda i plan terapije kojim bi planirani zahvat u pogledu gornje čeljusti uz vađenje ukupno 15 zuba uključivao ugradnju 6 implantata s pratećim suprastrukturama te tzv. Toronto mosta. U odnosu na donju čeljust zahvat je uz vađenje 13 zuba također trebao obuhvatiti ugradnju 6 implantata i pratećih suprastruktura kao i 12 metal-keramičkih krunica. Tuženik je naknadno i bez posebnog obrazloženja odstupio od predviđenog plana liječenja i to na način da je umjesto 12 metal-keramičkih krunica Toronto most ugrađen i na donju čeljust tužiteljice. Pravna prednica tužitelja ističe da navedeni zahvat joj nije objašnjen od strane tuženika. Dana 24.2.2015. dovršena je ugradnja Toronto mosta na gornju čeljust tužiteljice, a dana 8.5.2015. i na donju čime je njeno liječenje prema mišljenju tuženika bilo dovršeno, no ista je već po ugradnji Toronto mosta na gornju čeljust počela osjećati izrazito jake bolove i poteškoće u žvakanju i govoru, a na što je skrenula pažnju tuženiku na što joj je isti odgovorio da je potrebno određeno vrijeme da se na izvedeni rad navikne i da će tegobe s vremenom prestati. Tegobe nisu prestajale mjesecima već je njihov intenzitet dodatno pojačan ugradnjom Toronto mosta i na donju čeljust. I nakon dovršetka liječenja u više navrata je upozoravala osobe tuženika na prisustvo jakih bolova, praćenih konstantnim nadražajem na povraćanje kao i poteškoćama pri žvakanju i govoru, no isti su je konstantno uvjeravali da je prestanak tegoba samo pitanje navikavanja na izvršeni zahvat. Kako poteškoće nisu prestajale već su se i dodatno pojačavale ugrožavajući pri tom i njeno ukupno zdravstveno stanje (pokojna tužiteljica je uslijed nemogućnosti normalnog žvakanja hrane izgubila na tjelesnoj težini te su se počeli javljati i prvi simptomi psihološke traumatiziranosti) ista se dana 11.11.2015. obratila za stručnu pomoć Poliklinici Šlaj-Anić. U navedenoj poliklinici pokojnoj prednici tužitelja je utvrđeno da je protetska konstrukcija tuženika na njenoj čeljusti izvedena neadekvatno te su stoga novi liječnici sugerirali skidanje ugrađene protetske konstrukcije, vađenje sva 4 preostala umnjaka, transplantat mekog tkiva sa nepca radi nastalih oštećenja te konačno ugradnju keramičkih krunica kao rješenje primjerenije predispozicijama tužiteljice. Istoj je dijagnosticirana i jaka upala uzrokovana zavlačenjem ostataka hrane pod neadekvatno ugrađene konstrukcije, što je prvenstveno iziskivalo ozbiljan antibiotski tretman čime je liječenje u poliklinici Šlaj-Anić bilo dodatno produženo i bilo u svibnju 2016. godine. Prednica tužitelja ističe da je prije pokretanja ovog postupka konzultirala i sudskog vještaka dr. Željku Lovrić koja je utvrdila brojne propuste u tuženikovom tretmanu, a posebice na neprimjerenost ugrađene protetske konstrukcije predispozicijama tužiteljice. Naime, dužim ostankom u usnoj šupljini ugrađena protetska konstrukcija mogla je ugroziti trajnost postojećih implantanata i uslijed značajnog zadržavanja bakterija oko implantata dovesti do periiimplatitisa te stoga opisano postupanje tuženika nedvojbeno predstavlja liječničku grešku uslijed čega joj je isti u obvezi nadoknaditi cjelokupnu štetu koju je pretrpjele tom pogreškom. Pokojna prednica tužitelja ističe da je tuženiku sveukupno platila 104.742,00 kn, od toga:

- 45.000,00 kn na ime dva Toronto mosta,

- 40.392,00 kn na ime dva implantata,

- 12.150,00 kn na ime dva suprastruktura,

- 1.800,00 kn na ime provizornih proteza,

- 5.400,00 kn na ime vađenja zubi.

Nakon što je ista odlučila prekinuti liječenje kod tuženika te ga nastaviti u Poliklinici Šlaj- Anić tuženik je izvršio povrat novčanog iznosa od 49.378,50 kn, a koji iznos odgovara vrijednosti dva Toronto mosta, jednog implantata i jedne suprastrukture. Pokojna prednica tužitelja je sukladno čl.368 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114,22, 156/22, 155/23.-nastavno ZOO) dana 23.2.2016. tuženiku vratila oba Toronto mosta i 11 suprastruktura čime je njihov ugovorni odnos s osnova Ugovora o djelu raskinut. Posebno se ističe da je tužiteljičina čeljust dana 4.5.2015. odbacila jedan ugrađeni implantat i na tu okolnost djelatnici tuženika joj nisu niti skrenuli pozornost, niti su izvršili povrat novčanih sredstava već je ista za istu okolnost, dakle da umjesto 12 predviđenih i plaćenih implantanata u čeljusti ima njih 11, doznala tek u Poliklinici Šlaj- Anić. Iako je tuženik naknado priznao ovaj propust i izvršio povrat sredstava koji se odnose na odbačeni implantat navedeno dodano ukazuje na činjenicu da je postupanje tuženika kroz cjelokupni tretman i liječenje bilo obilježeno nepoštivanjem dentalne deontologije i moralnih i etičnih načela zdravstvene struke. Tuženik nije izvršio povrat sredstava za 11 vraćenih suprastruktura u iznosu od 11.157,50 kn, a što je sukladno čl.368 ZOO-a bio dužan učiniti. Opisani stomatološki tretman pokojne prednice tužitelja doveo je do povrede njenih prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje što je rezultiralo i njenim krajnje teškim psihičkih stanjem zbog čega je bila primorana potražiti stručnu pomoć. Povreda njenih prava osobnosti očitovale su se u pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu te smanjenjem životne aktivnosti, a njeno stanje iziskivalo je tuđu pomoć i njegu njene obitelji i to poglavito supruga, sada tužitelja, IE. Slijedom svega navedenog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 13. studenog 2024.godine zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupno isplatu iznosa od 2.158,07 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. rujna 2016.godine do isplate i na ime imovinske štete radi povrata sredstava za 11 vraćenih suprastruktura iznos od 1.478,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2016. godine do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 23. prosinca 2016.. godine tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Predlaže da se o otpočetoj parnici obavijesti Allianz Zagreb d.d. Ne osporava činjenicu da se tužiteljica krajem svibnja 2014. obratila tuženiku radi liječenja zdravstvenih problema prilikom čega joj je dijagnosticiran uznapredovali paradontitis. Liječenje je s obzirom na dijagnozu, zatečeno stanje ali i zbog čestih izbivanja tužiteljice podrazumijevalo kompleksnu terapiju, a koju je stručno, savjesno i u skladu s pravilima provodila prof. dr. IED. Nastavno ističe da se i prema pokojnoj prednici tužitelja kao i prema svakom pacijentu, u svakom trenutku u cijelosti odnosio savjesno i stručno, poštujući dentalnu deonatologiju i sva načela zdravstvene struke. Temeljem stručne procjene, a nakon vrlo detaljnih, opsežnih, dugotrajnih i višekratnih razgovora s tužiteljicom tijekom kojih je tužiteljici obrazložen tijek terapije, svaki mogući ishod, posljedice i smetnje koje se mogu javiti, tuženik je pristupio izvođenju protetskih radova, pa su tako u listopadu 2014. tužiteljici izvađeni zubi, osim onih koji su trebali održavati međučeljusne odnose i držati provizorne proteze, ugrađeni su implantati u gornjoj čeljusti te su izrađene provizorne proteze za gornju i donju čeljust. Neupitno je da ovakav opsežan zahvat nije ugodan za pacijenta te da zahtijeva oporavak koji traje određeni vremenski period, no i s tim je tužiteljica bila upoznata te joj je tijekom istog tuženik pružio svu potrebnu stomatološku pomoć, a djelatnici tuženika proveli su sate u razgovorima, kako s tužiteljicom tako i s njenim suprugom. Tuženi je istaknuo da s tužiteljicom često nije mogao uspostaviti kontakt jer je bila nedostupna te je tuženik ulagao izniman trud kako bi došao do tužiteljice radi praćenja terapije, a sve sukladno pravilima struke. U veljači 2015. tužiteljici je u gornju čeljust ugrađen Toronto hibridni most, a u svibnju 2015. Toronto hibridni most bio je ugrađeni i u donju čeljust. Tuženik posebno ističe da je tužiteljicu detaljno informirao o tijeku liječenja, svakoj fazi svakog pojedinog zahvata i da je tužiteljica odluke o svojem liječenju donosila nakon što je od strane tuženika dobila sve potrebne i dostupne informacije. Dakle, tuženik se prema tužiteljici odnosio kao i prema svim pacijentima, u cijelosti u skladu s pravilima struke, a sporne zahvate odradio je profesionalno i stručno te ne može biti govora ni o kakvoj liječničkoj pogrešci tuženika prilikom izvođenja istih. Nadalje tuženik ističe da se tužiteljica nakon obavljenih zahvata nije odazivala njegovim pozivima na kontrolu gotovo dva mjeseca, a što je kod ovakvog liječenja nedopustivo. Nakon što je tužiteljica došla na kontrolu ustanovljena je vrlo loša oralna higijena te je tuženik na svaki način pokušao tužiteljici olakšati razdoblje prilagodbe na izvršene zahvate, međutim tužiteljica se nakon spomenutog dolaska na kontrolu više nije odlazila na pozive tuženika niti došla na novu kontrolu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka o otpočetoj parnici obaviješten je osiguratelj tuženika Allianz Zagreb d.d. i to temeljem odredbe čl.211 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP) te dostavnica o primitku obavijesti prileži na poleđini lista 34 spisa.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u bilješke pacijenta na listu 8 do 9 spisa, u informativnu ponudu na listu 10 spisa,u povijest bolesti s izvatkom iz kartona na listu 11 do 13 spisa, u e mail korespondenciju na listu 14 spisa, u primopredajni zapisnik na listu 18 spisa, u listu kirurških zahvata na listu 19 spisa, u fotografije na listu 22 spisa (koverta), u policu osiguranja od odgovornosti Allianz Zagreb d.d. na listu 28 do 29 spisa, u račune na listu 70 do 71 spisa, u medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Ziti Blažić-Potočki uz dokaz dopunskim vještačenjem i usmenim očitovanjem, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Macanu uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka i dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Tomislava Lauca, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SE, NE, IE (kao svjedoka), ČE, FE, AE, RE, dokaz saslušanjem pravne prednice tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan na način i do iznosa određenih izrekom ove presude.

6. Tijekom postupka tužiteljica VE je preminula te je nasljednik iste suprug IE preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari iza pokojne tužiteljice, odnosno supruge.

7. Isto tako nije sporna činjenica da je na strani tuženika došlo do promjena imena tvrtke tako da se isti sada zove Arena Dental d.o.o. što je utvrđeno uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika koji prileži na listu 195 do 199 spisa.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i činjenica da se pravna prednica tužitelja liječila kod tuženika.

8.1. Isto tako nije sporno da je protiv tuženika vođen postupak protiv djelatnika tuženika pri Hrvatskoj komori dentalne medicine te da je Odlukom časnog suda l. stupnja od 12. ožujka 2017. donesena odluka i izrečen ukor djelatnicima tuženika prof. dr. VED i dr. NE, a koja odluka je potvrđena odlukom časnog suda II. stupnja Hrvatske komore dentalne medicine od 17. rujna 2019. godine. Predmet raspravljanja i disciplinske odgovornosti djelatnika tuženika je propust u liječenju tužiteljice, a koji je i predmet raspravljanja u ovom postupku. U navedenom postupku proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Laucu dana 5. siječnja 2018.godine.

9. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja i visina eventualne štete koju je pravna prednica tužitelja zbog navedenog pretrpjela.

10. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.

11. Odnos odgovornosti za štetu nastati će samo onda kada su se ostvarile kumulativno određene okolnosti koje zovemo pretpostavkama odštetne odgovornosti i to, uz oštećenog i štetnika, postojanje štetne radnje, protupravnosti iste, štete te uzročne veze između štetne radnje i nastale štete.

12. Odštetna odgovornost u zdravstvenoj djelatnosti treba se prosuđivati prema načelu krivnje. To znači da je krivnja zdravstvenog radnika jedna od ključnih pretpostavki odgovornosti.

13. Radi se o sustavu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja štetnika predmnijeva. To znači da štetnik odgovara za štetu koju nanese drugome ako ne dokaže da je ista nastala bez njegove krivnje.

14. Za zdravstvene radnike se prihvaća objektivno mjerilo za utvrđivanje njihove profesionalne pažnje, odnosno nepažnje.

15. Za naše pravo mjerilo pažnje za zdravstvene radnike je pažnja dobrog stručnjaka, što znači, prema odredbi čl. 10. ZOO-a povećana pažnja prema pravilima struke i običajima.

16. Teret dokaza o uzročnoj vezi leži na pacijentu. On mora dokazati da njegovo pogoršano stanje zdravlja nije posljedica prirodnog, sudbinskog tijeka bolesti, nego liječničke greške.

17. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

18. Radi utvrđivanja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva provedeni su po strankama svi predloženi dokazi.

19. Iz iskaza svjedoka UE, sestre tužiteljice, proizlazi da joj je poznato da se njena sestra 2014. u jesen obratila za pomoć stručnjacima u liječenju paradentoze u poliklinici Arena nakon što je njezin primarni stomatolog preporučio da potraži stručnu pomoć jer on nije mogao liječiti tu njezinu bolest budući da je došlo do krvarenja desni Pomogla joj je u odabiru stomatološke poliklinike i ona se tamo liječila nekoliko mjeseci, a u jednom trenutku rekla joj je da je sugerirano da mora ugraditi implantate i most. U proljeće 2015. ugrađen je prvi gornji most nakon čega se osjećala vrlo loše. Trpjela je bolove, nije mogla gristi i zbog svega se uvukla u sebe, nije mogla razgovarati čak niti preko telefona. Nakon toga bilo je potrebno ugraditi donji most i on je ugrađen, međutim nju je i dalje boljelo i nije imala dobar zagriz. Ona se zbog toga u više navrata obraćala liječniku u poliklinici Arena. Tamo su joj nešto popravljali, međutim ona i dalje nije bila dobro. Svi oni tj. članovi obitelji svaki puta su je vozili do poliklinike i nazad jer ona sama to nije bila u stanju zbog bolova i obilnih povraćanja. Cijelo liječenje u poliklinici Arena trajalo je oko godinu dana i svaki puta su joj rekli da to tako mora biti i da se jednostavno mora naviknuti. Ne sjeća se da joj je sestra išta govorila o tome da su je u poliklinici upozorili o eventualnim posljedicama takve vrste zahvata. Može samo reći da su se čudili zašto je liječenje paradentoze u jednom trenutku krenulo u tako drastičnom smjeru kao što je potreba ugradnje implantata i mostova. Njenoj sestri zbog osnovne bolesti nisu ispadali zubi već su oni povađeni jer su smetali stavljanju mosta. Ne zna točno koliko je zubi povađeno i koliko je implantata ugrađeno, ali misli da je bilo govora o 5-6 implantata te jednom gornjem i donjem mostu. Zbog cijele situacije njena sestra je u tih godinu dana jako smršavjela. Nakon što joj nije bilo bolje potražila je mišljenje drugog liječnika i tako se obratila liječnicima u Poliklinici Šlaj. Bila je vrlo uplašena što će morati sve ponovno prolaziti, međutim nakon prvog pregleda u toj poliklinici izašla je sa smiješkom i može reći da je to prvi smiješak koji je kod nje vidjela nakon dugo vremena. Tamo se liječenja 4-5 mjeseci i tamo joj je sanirano stanje. Sestra joj je govorila o troškovima liječenja u Poliklinici Arena od 100.000,00 kuna, ali račun nije vidjela. Međutim iz njezinog pričanja joj je poznato da je ona taj iznos platila. Da li joj je što od tog novca vraćeno kasnije nije joj poznato jer ju to nije pitala. Njena sestra je u tom periodu bila liječena i od strane psihijatra zbog teškoća izazvanih ovim procesom liječenja. Stanje njene sestre sada je značajno bolje, ona sada radi, druže se i vodi jedan normalan život.

Može reći da ona nije bila nikada prisutna u ordinaciji zajedno sa liječnicima dok su oni liječili njenu sestru u poliklinici Arena, već bi ju samo dovezla i odvezla. Sestra joj je u jednom trenutku rekla da su liječnici u poliklinici Arena savjetovali da treba ugraditi implantata i mostove, ali njoj (tužiteljici) nije bilo jasno zašto. Može reći da je ona prije početka zahvata vezanih za vađenje zubi, stavljanje implantata komunicirala sa tim liječnicima i cijeli proces vađenja zubi, ugradnje implantata trajao je nekoliko mjeseci. Može reći da je njena ocjena da kod sestre nije bila prisutna paradentoza u poodmaklom stadiju jer, mada je laik i sama je imala paradentozu pa joj je poznato da poodmakli stadij podrazumijeva stanje kada se pojavljuju učestala krvarenja i kada se zubi klimaju, a to kod njene sestre nije bio slučaj, kod nje se samo pojavljivalo krvarenje iz desni ali ne učestalo. Sestra se obratila za pomoć psihijatru isključivo zbog posljedica liječenja zubi. Naime, ona je zbog toga što više nije mogla kao prije komunicirati sa svojom okolinom padala u depresiju i obratila se za pomoć psihijatrici koja joj je u tom stanju zaista pomagala. U trenutku kada je završeno liječenje u poliklinici Arena njena sestra nije bila zadovoljna učinkom liječenja jer zagriz nije odgovarao, nije bio dobar i njoj je čeljust i dalje bila bolna. Tijekom tog ljeta išla je po drugo mišljenje u Buje i u Rovinj. Mišljenje liječnika koje je dobila u Bujama i Rovinju bilo temelj za nastavak liječenja u poliklinici Šlaj u Zagrebu. Poklon iako nije bila zadovoljna po završetku liječenja u poliklinici Arena je uručen jednom od liječnika kao izraz pristojnosti.

20. Iz iskaza svjedoka NE proizlazi da je radio protetski rad kod tužiteljice, konkretno radio je na ugradnji toronto mostova. Može pojasniti da je laboratorij taj koji izrađuje sam rad u vidu krunica, keramike, ali rade ono kako im on kaže, dakle po njegovoj uputi, a on vrši ugradnju, probe, otiske i sl. Kontaktirao je sa tužiteljicom u ordinaciji, međutim nije s njom kontaktirao prije trenutka kada je došlo do potrebe ugradnje mostova, što znači da nije on njoj ugrađivao implantate jer je to posao kirurga. Ona je k njemu došla sa već ugrađenim Implantatima i koliko se sjeća bilo je šest implantata gore i šest dolje, međutim jedan se nije primio odnosno ispao je, a radilo se o jednom implantatu na donjoj čeljusti. Uzeli su otiske, izvršili su probe, pacijentici je prethodno objašnjeno što će se i kako raditi i sa njom je dogovoreno da će se raditi sa postojećih šest implantata gore i pet dolje kako je ne bi izlagali ponovljenim poteškoćama i stresu i nastavili su dalje tako raditi u dogovoru s njom. Može pojasniti da se klasični mostovi sastoje od krunica u nizu koje su povezane i čine jednu konstrukciju. Toronto most ili hibridni most je takav gdje se krunice također nalaze u jednom nizu i čine konstrukciju, ali su izrađene od lakšeg materijala, a ne od keramike i ne cementiraju se već se ušarafljuju. Na taj način omogućeno je da je cijela konstrukcija lakša i u slučaju potrebe moguće ju je lakše skinuti. Kod cementirane krunice istu je potrebno rezati da bi se skinula. Oni su radili postepeno fazu po fazu, najprije su napravljeni gornji zubi, a nakon toga protekom nekog vremena donja čeljust jer je tužiteljica tako htjela. Pojašnjava da su implantati na donjoj čeljusti tužiteljice trebali još neko duže vrijeme da bi zarasli, a njoj se nije dalo čekati, a s obzirom da se mogla raditi gornja čeljust jer su tu implantati bili zarasli, oni su najprije radili gornju čeljust, a nakon što je bilo moguće i donju. Tužiteljica nije bila nezadovoljna radom. Nije se žalila na zagriz jer su oni najprije vršili probe. Tek nakon što je ona isprobala zagriz i rekla da je u redu oni su rad završili na taj način. Može reći da je tužiteljica bila osjetljiv pacijent i prema njoj su imali oprezan i polagan pristup jer je cijela ta procedura za nju bila vrlo stresna i teško ju je podnosila. Sa radom je bilo sve u redu i nije bilo nikakvih problema i drži da tužiteljica nije mogla osjetiti nikakve bolove jer je na ugradnji mostova rađeno tek nakon što su njoj implantati zarasli i nije mogla imati više nikakve bolove. Isto tako može reći da se tužiteljica njemu nije žalila da ju čeljust boli. Šest mjeseci nakon ugradnje gornje i donje krunice javila se na redovnu kontrolu i on je ustanovio da su joj zubi u katastrofalnom stanju i to iz razloga što nije održavala oralnu higijenu na način kako je bila upozorena i poučena. To upozorenje i pouku je dobila jer je to u skladu sa garancijom pod kojom se ugrađeni materijal nalazi. Moguće da je u inicijalnoj ponudi tužiteljice pisalo da će se na gornju čeljust ugrađivati toronto krunica, a na donju obična metalno keramička krunica, međutim ne može se procijeniti kakva vrsta rada će biti primjerenija do trenutka dok se ne krene raditi i kad se vidi o kakvoj se čeljusti radi. Tada se donese procjena i odluka, pa je tako bilo i u konkretnom slučaju. Moguće je raditi najprije gornju pa nakon toga donju čeljust, dakle nije medicinski indicirano da se rade obje čeljusti istovremeno, ali je preporučljivo. Tužiteljici je preporučeno da pričeka da joj zaraste donja čeljust i da se radi obje čeljusti istovremeno, ali je ona rekla da neće više čekati. Stoga su prvo radili gornju čeljust, a nakon toga donju. Postoje ljudi koji se teže navikavaju na "nove zube", a prosječno vrijeme navikavanja je 7-10 dana jer se u tom periodu pacijent naručuje za prvu kontrolu. Tužiteljica se međutim na toj prvoj kontroli nije pojavila i nije ju vidio šest mjeseci sve do trenutka kada je došla na kontrolu i kada je ustanovio da rad nije loš, dakle da ništa od ugrađenog nije polomljeno, međutim ustanovio je da ima puno hrane, odnosno da nije održavana ispravna dentalna higijena. Tužiteljica se inače žalila da su joj usta suha. Može reći da je potrebno neko vrijeme da se pacijent navikne na novi položaj jezika u ustima s obzirom na novu ogradu da im oni preporučaju da pričaju naglas jer u početku zbog nesigurnosti frfljaju i tome sl. i to je sve normalno.

Na postavljeno pitanje, s obzirom da se tužiteljica na prvi kontrolni pregled javila 27.6., dakle jedan i pol mjesec nakon završetka ugradnje zuba, a ne šest mjeseci, je li moguće da se u tako kratkom periodu razvije upala zbog neodržavanja higijene svjedok je iskazao kako je moguće da se upala iz tog razloga razvije vrlo brzo, a u roku od jedan i pol mjesec apsolutno. Može reći da se ni tada njemu tužiteljica nije žalila na bolove nego na to da se ne može naviknuti na nove zube i da joj je sve to stresno. Pisane upute za održavanje dentalne higijene pacijentu ne daje on već recepcija koja ih uručuje zajedno sa garancijom, a on daje pacijentu usmene upute i objasni na koji načni je potrebno postupati. Posebno se naglasi da je potrebno koristiti voden tuš, što predstavlja još jedan dodatan izdatak za pacijenta ali je neophodan u pravilnoj higijeni nakon ugradnje zubi. Može reći da je čuo za profesora I, ali ga osobno ne poznaje. Nakon što mu je pročitana dijagnoza iz povijesti bolesti poliklinike Šlaj-Anić iz Zagreba koja se u spisu nalazi na listu 11 može reći da se ne slaže sa takvom konstatacijom jer je zubna konstrukcija izvedena na isti način kao i kod svakog drugog takvog pacijenta i ukoliko je on mogao očistiti tužiteljici zube kad je došla na kontrolni pregled onda smatra da je mogla i ona i da nakupljanje hrane među zubima nije uzrokovano neadekvatno izvedenom protetskom konstrukcijom. Ne može se sjetiti točno na koji način je on na prvom kontrolnom pregledu tužiteljici očistio zube, ali ako je radio je to sonifexom, a ne tušem i četkicom koji su njoj na raspolaganju. Može reći da je tužiteljica po završetku rada bila sa istim zadovoljna i on je na njihovom rastanku od nje dobio poklon budući da su se rastali u prijateljskim odnosima. Njemu tužiteljica niti u jednom trenutku nije rekla da ona ne zna zašto joj se vrši ugradnja mostova. Bila je upoznata sa svakom fazom rada i sa mogućim posljedicama. Tužiteljica je za vrijeme rada na njezinim zubima u ordinaciji uvijek bila sama i nitko nije bio sa njom prisutan.

21. Iz iskaza svjedoka (sada tužitelja) IE, supruga pokojne tužiteljice proizlazi da je njegova supruga u razgovoru sa ljudima saznala da u poliklinici Arena postoji stručan tim ljudi koji se bavi paradentologijom i preporučeno joj je da se javi dr. IED koja je preporučena kao veliki stručnjak na tom području. Ona je sa njom obavila inicijalni razgovor. Rekla mu je da je doktorica potvrdila dijagnozu i da će krenuti sa liječenjem putem terapija kojima će pokušati zaustaviti tijek širenja bolesti na način da će pokušati ojačati korijen zubi kako bi sačuvali što više njezinih zubi jer su se neki počeli klimati do te mjere da je postojala opasnost da će ih izgubiti. Takvo liječenje trajalo je 3-4 mjeseca. Može reći da je njegova supruga napravila jednu stanku u liječenju između lipnja i rujna zbog svog posla i kada se u rujnu ponovno vratila na liječenje rečeno joj je da na žalost koliko se god trudili ne uspijevaju postići napredak u liječenju i preporučili su joj odstranjenje njezinih zubi i ugradnju proteze. Supruga je tog dana došla užasnuta kući i analizirali su cijelu situaciju. Rekao joj je da ukoliko je sigurna da vjeruje timu liječnika treba na to pristati. Ona je timu liječnika vjerovala, a naročito dr. IED pa je takvo rješenje prihvatila. Ona zbog povjerenja koje je imala u taj tim tada nije zatražila drugo mišljenje. Izvađeno joj je ukupno 20-22 zuba po ponudi je trebalo ugraditi 6 implantata u gornju i šest u donju čeljust i na te implantate jednu keramičku protezu i jedan toronto most. Postupak ugradnje implantata je protekao uredno. Kirurški je to odrađeno korektno. Sa odmakom vremena ugrađen joj je jedan most, a 2-3 mjeseca kasnije i drugi. Teško da bi njegova supruga inzistirala na tome da se prvo ugrađuje jedan pa drugi most jer ona taj postupak ne poznaje. On je u cijelom tom procesu saznao da joj nije ugrađeno ono što je bilo predviđeno ponudom već da je tim liječnika odradio nešto po svom, a zašto to mu nije poznato. Supruga je rekla da je dobila upute kako održavati higijenu zuba. Ne može odgovoriti na pitanje je li supruga održavala higijenu zubi na način kako joj je to rečeno u poliklinici jer nije prisutan kad ona održava higijenu, međutim može reći da je ona kupila tuš za održavanje zubi. Problem je bio u tome što ugrađene proteze nisu bile funkcionalne. Nju su proteze jako stezale i nije imala komociju u ustima. Ona se obraćala liječnicima u poliklinici sa primjedbama, međutim tamo joj je odgovoreno da je potrebno vrijeme da se na proteze privikne. Nije stručnjak, ali njegov dojam je bio da je u njezina usta ugrađeno nešto što joj nije "sjelo", nešto što je pregabaritno, odnosno preveliko za njezina usta. Osim što se žalila na stezanje nije mogla postići zagriz, nije mogla gristi hranu i to je bilo već na samom početku i bilo im je jasno da treba neko vrijeme za prilagodbu, međutim stanje se vremenom nije popravljalo. Supruga se distancirala od svih ljudi, pa čak i od svoje obitelji jer više nije htjela s njima sjesti za stol budući da nije mogla gristi hranu i hrana joj je ispadala iz usta. Počela ju je boljeti glava zbog čega nije mogla spavati i sve je to dovelo do lagane depresije zbog čega se obratila psihijatru za pomoć. Pojasnio je da njezino distanciranje od drugih ljudi nije započelo sa ugradnjom proteze već u listopadu 2014. odmah nakon što su joj povađeni svi zubi i takvo stanje je trajalo sve do saniranja stanja. Stanje joj je konačno sanirano u poliklinici Šlaj-Anić u Zagrebu početkom 2016. Prije toga obratila se stomatologu u Istri jer su tamo tada boravili, kako bi dobila lijek protiv bolova. Taj liječnik je pogledao njezinu čeljust i rekao je da to što joj je ugrađeno je "provizorij" i pitao je kada će dobiti redovnu protezu. Nakon toga bila je na pregledu kod stomatologa u Rovinju koji je izmjerio snagu njezinog zagriza i njegov je nalaz bio da postoji 30% funkcionalnosti zagriza. Nakon još jednog mišljenja u Zagrebu koje je potvrdilo ova dva prethodna obratila se poliklinici Šlaj-Anić. Prije nego što se supruga obratila klinici Šlaj-Anić on je sa odvjetnikom došao na sastanak u polikliniku Arena gdje ih je primio dr. IED. Nakon što je predstavio svog odvjetnika, zauzeo je jedan obrambeni stav i najprije nije htio saslušati o čemu se radi, a u konačnici su zatražili od njega da preporuči neke svoje kolege koji bi mogli popraviti rad. On im je preporučio tri ordinacije u kojima su bili i u sve tri su im sačinili ponudu, ali nitko od njih ma nije rekao da je to što je odrađeno u redu. Jedna od te tri poliklinike bila je poliklinika Šlaj-Anić za koju se njegova supruga na kraju odlučila. Za određeni posao u poliklinici Arena platili su oko 100.000,00 kuna i s obzirom na situaciju tražili su određeno obeštećenje. Dogovorili su da će im biti vraćen dio koji se odnosi na ugradnju proteza i kapica na implantatima koje su poliklinici vratili. Za to su im trebali izvršiti povrat iznosa od 56.000,00-58.000,00 kuna, ali im je na kraju vraćeno 11.000,00.-12.000,00 kuna manje od iznosa kojeg su tražili.

Bio je prisutan na jednom od prva dva pregleda u poliklinici Šlaj kada su otvarane proteze i tada je rečeno da se ispod proteza razvila jaka upala te da je izvirio jedan implantat iz čeljusti. Također da je ugrađeno 11, a ne 12 implantata što oni do tada nisu znali. U jednom dopisu su na to skrenuli pažnju u poliklinici Arena. Oni su tvrdili da su suprugu s tim upoznali, odnosno da je tijelo odbacilo jedan implantat i rekli su da će za to vratiti novac. Supruga se sada osjeća dobro i može reći da je ponovno među živima. Nije bio prisutan za vrijeme razgovora supruge i liječnika u poliklinici Arena. Može reći da je bio prisutan samo jednom prilikom kada je sa dr. IED dogovarao način plaćanja. Kada je rekao da su liječnici nešto učinili po svom mislio je na to da je u ponudi bilo da će se ugraditi jedna keramička proteza i jedan toronto most, a na kraju su saznali da su ugrađena dva toronto mosta. Ne zna je li supruzi nešto objašnjavano vezano u tom smjeru, ali ona mu tako nešto nikad nije rekla i on za to nije znao sve do dolaska u polikliniku Šlaj.

22. Iz iskaza svjedoka ČE proizlazi da je zaposlena kod tuženika i sjeća se liječenja tužiteljice VE. U tom procesu sudjelovala je kao dentalni asistent dr. NE. On je počeo izrađivati protetski dio i to toronto mostove, najprije je izrađen most na gornjoj čeljusti, a par mjeseci kasnije na dolnjoj. Sjeća se da je gospođa VE bila nešto osjetljivija i da joj je sve to bilo stresno, zbog čega je dr. NE još više pazio na nju. Pacijentica je upućena u svaku fazu liječenja, unaprijed joj je obrazloženo koji je idući korak. Liječnik i pacijentica zajedno su odlučili da će najprije raditi gornju čeljust jer su implantati u gornjoj čeljusti prije zarasli, a nakon toga je rađena donja čeljust, također se sjeća da se jedan implantat u donjoj čeljusti nije primio, te je u suglasnosti sa pacijenticom odlučeno da se neće ugrađivati novi implantat, jer bi to za nju bilo isuviše stresno, već da će se raditi most na 5 implantata. Nakon toga uslijedila je faza prilagodbe, te je liječnik objasnio tužiteljici na koji način održavati oralnu higijenu. Gđa. VE se trebala javiti na kontrolu kroz desetak dana, međutim došla je puno kasnije, otprilike nakon mjesec dana i sjeća se da je dr. NE rekao kada ju je pregledao da oralna higijena nije na ispravan način održavana i da se nisu tako dogovorili. Gđa. VE je na to rekla da joj je sve to jako teško, međutim nije se žalila na bolove. To je ujedno posljednji puta kada je gđu. Golik vidjela. Nije joj poznato ništa u svezi plaćanja troškova tog liječenja.

Svjedokinja je navela da je upotreba toronto mostova zastupljena podjednako kao i upotreba cirkularnih metal keramičkih mostova. To ovisi o pacijentu i o njegovim potrebama. Može reći da su ostali pacijenti kojima su ugrađeni toronto mostovi dobro reagirali. To naravno ovisi od slučaja do slučaja, jer je potreban period prilagodbe. Toronto mostovi su napredniji od cirkularnih metal-keramičkih mostova. Rade se od lakšeg materijala, lakše ih je održavati i u slučaju da se dogodi da pacijentu primjerice pukne takav most, to je jednostavno sanirati, jer se takav most samo odšarafi, pošalje u laboratorij na popravak i vrati nazad, dok je kod ove druge vrste mostova potrebno skidati kompletan most, što je puno stresnije za pacijenta. Što se tiče vremena prilagodbe svakome je potrebno da se navikne na novi element u svojim ustima, a može reći da je to otprilike 10-ak dana.

23. Iz iskaza svjedoka FE proizlazi da je zaposlenica dentalnog laboratorija koji surađuje sa tuženikom. Nije upoznata sa tijekom liječenja tužiteljice, budući da oni samo izrađujuju protetske radove za polikliniku. Kada se naruči protetski rad navedeno je ime pacijenta za kojeg je namijenjeno, međutim imena tužiteljice se ne sjeća, ali može reći da su oni izradili toronto mostove koji su njoj ugrađeni. Radi se o hibridnim mostovima koji se mogu skinuti po potrebi za razliku od običnih mostova koji su zacementirani zbog čega ih je teže skinuti. Toronto mostovi se koriste u slučajevima kad kod pacijenata gdje postoji velika resorpcija kosti da bi se nadomjestila kost, odnosno ti mostovi su izrađeni od puno laganijeg materijala pa pacijent nema osjećaj velike težine u ustima kao kod običnih mostova.

24. Iz iskaza svjedoka AE proizlazi da je zaposleni tuženika, da je voditelj Stomatološke poliklinike Arena. Radi kao organizator poslova, pa je u tom smislu upoznata sa dolascima tužiteljice gđe. VE u polikliniku. Ne sjeća se točno godine kada se ona prvi puta javila, a to je moglo biti 2014. Ili 2015. godine. U početku je dolazila često jer je provođena paradentološka terapija, a tijekom liječenja odlučeno je da će se vršiti određeni protetski radovi. Protetski rad vršen je u dogovoru sa pacijentom u fazama koje su propisane strukom. Po završetku protetskog rada pacijentica je od strane poliklinike pozvana na kontrolu kojem se pozivu međutim nije odazvala, a došla je ponovno otprilike mjesec i pol do dva nakon završetka protetskog rada. Može reći da se gđa. VE njoj niti nekome drugome, a da bi ona to čula, nije žalila na bolove i na neke druge poteškoće niti na način rada ove usluge, već se sjeća da je njezin suprug zvao i rekao da je tužiteljica psihički loše zbog novonastale situacije, a to je bilo prije završetka protetskog rada. Sjeća se da je tužiteljica jednom prilikom kad je došla rekla što joj smeta, to su riješili i bila je zadovoljna. Sjeća se da je rekla da joj smeta nešto vezano sa zagrizom i teško se navikavala na ugrađenu protetiku, to je bilo nakon završetka radova.

25. Pokojna prednica tužitelja je u svom iskazu navela da može reći da se u Stomatološku polikliniku Arena prvi puta obratila negdje u veljači 2014. budući da su joj se pojavili znakovi paradentoze. Njima se obratila na preporuku budući da imaju tri paradentologa. Nekoliko mjeseci liječena je paradentoza kod prof. VED u koju je stekla beskrajno povjerenje. Pregledao ju je i dr. VED zajedno sa kirurgom koji je rekao da je to slučaj za vađenje zubi. Dr. VED se u jednom trenutku našalio i rekao da kirurzi vole vaditi zube te da će još vidjeti hoće li se odlučiti na taj zahvat. Nekoliko dana kasnije dr. VED joj je javio da je zube potrebno vaditi, a prof. VED više nije vidjela. Njoj je objašnjena čitava procedura, međutim neke dijelove pojašnjenja nije u potpunosti razumjela jer se radilo o stručnim pojmovima, međutim shvatila je da zube mora vaditi i da će joj nakon toga biti bolje nego što joj je bilo. Nakon što su zubi povađeni čekali su da rane zarastu, a u međuvremenu dobila je improvizorij koji nije mogla nositi. Nekoliko puta joj je taj improvizorij ispao u javnosti. Nije ga mogla sama namjestiti i osjećala se jako loše radi toga. Jednostavno ga nije mogla podnijeti u svojim ustima jer je osjećala mučninu. Sestra u Poliklinici joj je objasnila da je to zbog toga što je nošenje tog improvizorija slično kao da su joj dali tenisku lopticu da stavi u usta. Nakon nekoliko mjeseci pristupilo se ugradnji implantanta, najprije su ugrađeni u gornju a zatim u donju čeljust. Nakon toga ugrađeni su mostovi. Sjeća se da su joj gornji zubi ugrađeni 24.2.2015. a donji zubi tri mjeseca kasnije s time da je napomenula da joj je u međuvremenu ispao jedan donji implantat. Zubi su ju strašno boljeli, požalila se dr. NE kao i dr. VED. Rekla im je da ju zubi bole, naročito tijekom noći, da ju stežu. Međutim rečeno joj je u više navrata da se mora priviknuti i da za to treba vremena. Često je nazivala, pitala, međutim uvijek bi dobila isti odgovor i dobila je dojam kao da u poliklinici misle da je razmažena i da svi drugi dobro podnose stanje nakon tog zahvata osim nje. Dr. VED nije pregledao radi tog niti jedanput. Redovito se javljala na sve kontrole, osim što je u jednom navratu otkazala jedan kontrolni pregled u lipnju radi posla, ali odmah zakazala drugi termin u tom istom mjesecu. Dana joj je preporuka na koji način vršiti higijenu zubi i redovito ju je vršila na način da je redovito tuširala zube. Osim što je osjećala bolove imala je i psihičkih problema jer su joj se od strahova mišići na rukama i nogama kočili pa je išla na terapije. Ti strahovi posljedica su njenog straha od zubarske stolice. U Poliklinici Arena nije ništa rađeno u svrhu uklanjanja bolova, odnosno poteškoća na koje je ukazivala i ona je, da bi bila sigurna da se radi o stvarnom problemu, a ne o nečem što je izmislila ili subjektivno osjeća otišla potražiti pomoć u još četiri klinike u Istri, odnosno zatražiti njihovo mišljenje i u tri poliklinike u Zagrebu. U klinici Šlaj Anić koju joj je preporučio sam dr. VED skinuli su mostove i ustanovili da ima gnojnu upalu desni. Nakon što su to izliječili skidali su joj tkivo sa nepca i da bi prekrivali njima implantate koji su virili, radili su nove mostove i nakon toga više nije imala nikakvih tegoba. U Poliklinici Arena platila je račun za izvršenu uslugu u iznosu od 100.000,00 kuna. Mostovi koje je ugradila Poliklinika Arena njima su vraćeni i poliklinika joj je vratila novčani iznos od 50.000,00 kuna. Nisu joj međutim, vratili novac koji je platila za izvršene tri operacije. Njoj u poliklinici Arena nikada nije objašnjena razlika između Toronto mostova i obične krunice. U ponudi stoji da će joj se u gornju čeljust ugraditi Toronto mostovi, a u donju krunice i ne zna je li po tome postupljeno ili je nešto mijenjano, a ako je mijenjano ne zna iz kojeg razloga. Nakon zadnje kontrole u lipnju 2015. još nekoliko puta se čula sa dr. VED, međutim ništa konkretno nije dogovoreno. Nije pristala da ide na popravak rada u njihovu polikliniku, a želi reći da je dr. NE bio vrlo neugodan prema njoj. U poliklinici Šlaj-Anić cijeli rad na promjeni krunica trajao je oko 4 mjeseca, a od toga je upala liječena 15-20 dana. Osjećala je probleme već od ugradnje gornjih mostova. Ustanovljeno je da nije dobar zagriz, odnosno da između gornjih i donjih zuba prilikom zagriza postoji razmak od oko pola centimetra. U tom cijelom periodu nije mogla jesti ništa osim tekuće hrane tako da je smršavila 17 kg. Na upit da prokomentira dio iskaza svjedoka dr. NE koji je iskazao da su se rastali u odličnim odnosima i da mu je tužiteljica poklonila nešto na dar, tužiteljica je iskazala kako joj je gornji most trebao biti ugrađen 21.2.2015., međutim ugrađen joj je tri dana kasnije 24.2. na rođendan dr. NE zbog čega mu je ona na poklon donijela jednu keramičku ribicu koju je sama izradila iz pristojnosti, ali se nisu rastali u dobrim odnosima. Tražila je u poliklinici pojašnjenje iz kojeg razloga trpi bolove, međutim to pojašnjenje nije dobila već joj je samo rečeno da se mora strpjeti. Može reći da su prije rađenja bilo kakvih zahvata vođeni razgovori o tome, objašnjen joj je postupak i pristala je na sve te postupke jer kada joj je profesorica VED rekla da su zubi u takvome stanju da ih treba vaditi, imala je u nju apsolutno povjerenje, ali je sve zajedno na kraju ispalo tako kako je ispalo. Kasnije joj je u jednom razgovoru dr. VED rekao da su se ipak trebali strpjeti još godinu dana jer su ovi zahvati na njenoj čeljusti rađeni u godini kada joj je umrla majka i da je bila stresu zbog smrti majke prije nego što se obratila u polikliniku, međutim to im je tamo i rekla. Nije joj poznato iz kojeg razloga su najprije ugrađeni mostovi na gornju čeljust, a tek tri mjeseca kasnije na donju. O tome nije odlučivala već se prepustila stručnoj odluci, odnosno procjeni ljudi koji su za to kompetentni. Mostovi koji su izrađeni dani su joj na probu i odmah je rekla da joj se čini da je taj rad ogroman, da je "đombast" u njenim ustima, međutim rečeno joj je da to tako mora biti i da se mora na to naviknuti. Tužiteljica je navela da se ne može niti zamisliti kako je to hodati toliki vremenski period bez zubi jer je u tom periodu živjela izolirano, nije se pojavljivala u nikakvom društvu, odnosno javnosti, a povlačila se i pred članovima vlastite obitelji. Osjećala je da je taj rad "đombast" od samoga početka, dakle i prilikom proba i nakon ugradnje. Žalila se i dr. VED i dr. NE, međutim oni su ignorirali njene pritužbe, a dr. NE je čak na drugoj kontroli sazvao kompletnu ekipu poliklinike kako bi dobio podršku za svoje stajalište da je sve napravljeno u redu. Kontrola u lipnju 2015. koju je otkazala i pomaknula za kasniji datum bila je prva kontrola na koju se trebala javit nakon ugradnje mostova na gornju i donju čeljust, dakle završenog kompletnog rada. Ne sjeća se u kojem vremenskom periodu nakon 27.6.2015. se obratila u Polikliniku Šlaj-Anić, ali je to svakako bilo nakon što je zatražila mišljenja u ordinacijama u Istri, moguće je da je to bilo u rujnu ili listopadu te godine.

26. Zakonski zastupnik tuženika ĐE je u svom iskazu naveo da se tužiteljica prvi puta javila u njihovu polikliniku početkom 2014. Došla je kao redovan pacijent sa paradentološkim problemima i za njih je predstavljala standardan slučaj. Nakon pregleda utvrđeno je da se kod tužiteljice pojavio vrlo agresivni oblik paradentitisa te da je uspjeh konzervativne terapije upitan. Pokušali su sa konzervativnom terapijom koja je trajala oko mjesec do dva dana nakon čega je donesena odluka da je potrebno izvaditi zube, odnosno učiniti stručnim riječima serijsku ekstrakciju zubi jer je daljnje liječenje nemoguće. Prilikom liječenja pacijenata koji pate od paradentoze 50% uspjeha u liječenju ovisi o komunikaciji sa pacijentom i na to polažu veliku pažnju budući da su klinika koja je specijaliziranja za liječenje paradentoze. Tužiteljicu su informirali o toj bolesti kao i o njezinom ishodu i ona je dala svoj pristanak da se krene u postupak serijske ekstrakcije zubi. Koliko se sjeća njoj su odmah ugrađeni implantati u gornju čeljust dok se sa ugradnjom u donju čeljust čekalo. Vrlo često ugrađuju implantate i u gornju i u donju čeljust odjedanput, neposredno nakon vađenja zubi jer je to manje stresno za pacijenta budući da se ne mora u više navrata izvrgavati neugodnostima i bolovima, međutim gospođa VE je bila visoko osjetljiv pacijent i iz tog razloga donesena je odluka da se najprije ugrade implantati u gornju čeljust, a tek kasnije u donju. Kada se govori o tzv. bezubim pacijentima vrlo je bitno da se pravilno ugrade zubi i to paralelno u gornju i donju čeljust kako bi se dobio savršen zagriz. To je i objašnjeno gospođi VE, međutim problem je bio taj što je ona često bila odsutna iz Zagreba i nisu znali kako zadovoljiti potrebe pacijenta i pravila struke pa su se ipak odlučili na to da se pacijentici najprije ugrade gornji zubi, a tek naknadno donji. Može reći da nije bio za takvo rješenje jer se prilikom takve dvostruke ugradnje ne može apsolutno dobiti savršen zagriz. U svezi sa potrebama pacijenata uvijek se nastoji postići neki kompromis. Njima je tužiteljica tada rekla da ubrzo mora poslovno otputovati iz Zagreba te da ne može ići bez zubi. Iz tog razloga su izlazeći njoj u susret najprije ugradili zube u gornju čeljust kako bi barem imala osmijeh ako ne i zagriz, a nakon njezinog povratka ugradili su mostove i u donju čeljust. Tužiteljica se od samog početka procesa vađenja zubi ugradnje implantanata i kasnije mostova žalila na bolove, a nakon ugradnje cijeloga rada na nemogućnost zagriza i točno je da su joj rekli da je potrebno vrijeme i da se mora naviknuti. Naime radi se o protetskom nadomjesku u čeljusti, dakle o stranom tijelu. Vjeruje da je tužiteljici bilo teško čekati nekoliko mjeseci između ugradnje gornjih i donjih zubi zbog nemogućnosti zagriza u tom periodu. Nakon što su joj ugrađeni mostovi i na donju čeljust ona je već bila senzibilizirana na loše osjećaje i vidjelo se da loše prihvaća ugrađeni rad. Oni su u poliklinici na sastancima zaključili da trebaju biti jako oprezni jer se radi o vrlo osjetljivom pacijentu kako bi joj pomogli da se navikne na nove zube. Tužiteljica je bila naručena za kontrolni pregled nakon ugradnje donje čeljusti na koje se nije odazvala u zakazanom terminu već tek 1,5 mjesec nakon ugradnje, a može reći da je to jedinstveni slučaj u njegovoj stručnoj praksi da se pacijent nakon ovakvoga zahvata ne javi u kratko vrijeme nakon ugradnje. Da se tužiteljica javila na kontrolu onda kada je bila naručena oni su joj mogli pomoći da se navikne na novo stanje jer takve pacijente liječe na dnevnoj bazi i rješavaju takve situacije. Međutim ona im nije dala mogućnosti da joj u tom smislu pomognu jer se nije javila na vrijeme, a nakon što se javila na taj kontrolni pregled mjesec i pol dana kasnije, više uopće nije dolazila. Na tom zadnjem pregledu nisu uočili ništa što bi ukazivalo na upalu desni ispod ugrađenih proteza. Trošak cjelokupnog rada iznosio je negdje oko 100.000,00 kuna, a nakon što im je tužiteljica vratila protetski rad i njoj je vraćen dio tog iznosa od oko 50.000,00 kuna. Ono što joj nije vraćeno odnosilo se na trošak ugradnje implantanata koji se i dalje nalaze u njezinim ustima. Nadalje je iskazao da je uobičajeno kod hipersenzibilnih pacijenata kakva je bila tužiteljica, ali i kod drugih pacijenata, da se prva kontrola zakazuje po sistemu čim prije to bolje. Mjesec dana od završenog rada nije primjeren rok u kojem se zakazuje prvi pregled već je to potrebno izvršiti puno ranije, međutim s tužiteljicom je bio problem što se zbog prirode njezinog posla to nije moglo realizirati. Nije bio prisutan njezinom prvom kontrolnom pregledu i može samo pretpostaviti da je na tom pregledu dogovoren drugi kontrolni pregled. U to vrijeme datumi pregleda nisu bili vidljivi kroz bilješke pacijenta već imaju centra podrške koji je pozivao pacijente na kontrolne preglede i takvi su se pozivi evidentirali. Danas su unapredili svoj rad tako da se datumi kontrola vide i kroz bilješke pacijenata.

Na postavljeno pitanje iz kojeg razloga je tužiteljici preporučio, odnosno sugerirao da se obrati u drugu polikliniku odnosno u polikliniku Šlaj Anić isti je naveo da nakon zadnjeg pregleda, a bilo je puno komunikacije sa tužiteljicom, a radilo se o njegovoj privatnoj komunikaciji s njom jer je ona njega često nazivala telefonom i nalazili su se izvan poliklinike te su proveli sate u razgovoru. Pristao je na susret sa njom kako bi vidio na koji način može pomoći i jer je cijela ova situacija izmakla kontroli. Naime, osim gospođe VE u polikliniku se telefonom javio i njezin odvjetnik i osobno je dolazio. Nakon puno sati razgovora sa tužiteljicom bilo je jasno da ona ne želi da se rad popravlja u poliklinici Arena pa joj je preporučio da potraži pomoć negdje dalje i preporučio joj svoje brojne suradnike i kolege iz područja stomatologije, na što je gospođa VE rekla "A I", na što joj je odgovorio da su i oni u redu i da se može i njima javiti ako želi. Nakon što se tužiteljica obratili Poliklinici Šlaj-Anić, Poliklinika Arena je nastavila sudjelovati u njezinom liječenju. Oni su im dostavili na uvid što će se raditi, odnosno plan terapije, a prilikom izrade konačnoga rada tražili su pomoć njihovog laboratorija za izradu rada tako da je njihov laboratorij sudjelovao u slaganju protetskog rada i njegovih komponenata. Oni nisu vidjeli finalni proizvod nakon što je poliklinika Šlaj-Anić završila rad tužiteljici. Oni su se njima obratili za pomoć, odnosno tražili su od njih da modeliraju abutmente, odnosno nastavke koji se stavljaju na implantate na koji idu krunice. Finalni proizvod nisu vidjeli budući da zubotehnički laboratorij nema nužno doticaja sa pacijentom. Također ne postoji nikakav pisani trag te suradnje budući da oni u Poliklinici Šlaj-Anić nisu fakturirali taj rad, ali oni su ga fakturirali pacijentici. Ne zna odgovoriti na pitanje koji je razlog da se Poliklinika Šlaj- Anić obratila njima sa zamolbom da izrade te nastavke. Ta suradnja nije bila posljedica činjenice što su oni ugradili implantate u čeljust tužiteljice jer se Poliklinika Šlaj-Anić mogla obratiti bilo kojem drugom zubotehničkom laboratoriju sa istim zahtjevom, ali su oni gospođi VE rekli da joj stoje na raspolaganju za bilo kakvu pomoć do daljnjeg.

27. Radi utvrđenja tzv. liječničke pogreške sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Ziti Blažić-Potočki.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Zite Blažić-Potočki od 26. ožujka 2019..godine proizlazi da je pokojna prednica tužitelja doživjela razočarenje što liječenje paradentoze njenih zubi u gornjoj i donjoj čeljusti od strane djelatnika tuženika nije bilo uspješno. Po neuspjeloj terapiji paradentoze pristala je na planiranu terapiju tuženika vađenje svih zuba u gornjoj i donjoj čeljusti osim po dva kutnjaka u svakoj čeljusti. Pristala je i na kiruršku terapiju ugradnje po 6 implantanata s pratećim supstrastrukturama u svaku čeljust i prihvatila protetsku rehabilitaciju na njima u obliku – Toronto mosta na gornjoj čeljusti, a 12 metal-keramičkih krunica na donjoj čeljusti.

Na donjoj čeljusti propust je tuženika da nije izvedena ponuđena i dogovorena terapija već je bez zadovoljavajućeg objašnjenja postavljen Toronto most umjesto 12 metal- keramičkih krunica na donjoj čeljusti. Propust je i što joj je prešućeno da je došlo do odbacivanja – 1 implatanta.

Od postavljanja gornjeg Toronto mosta tužiteljica ima bolove i poteškoće kod žvakanja, a nakon postavljanja donjeg Toronto mosta ti se bolovi pojačavaju.

Neetično je da joj se nije pomoglo od strane djelatnika poliklinike da se zadobiveni bolovi uklone – liječe, terapijskim postupcima ili na drugačiji način pa je došlo do pojave simptoma traumatiziranosti. Bolovi su prestali po skidanju mostova u poliklinici Šlaj-Anić gdje su joj izradili mostove od cirkona na obje čeljusti nakon sanacije i upale i operacije na 1 implantantu zbog nedostatka čeljusne kosti (regija 22 ). Trpjela je bolove srednje jakog intenziteta 60 dana i bolove slabijeg intenziteta još 60 dana.

Strah srednje jakog intenziteta trpjela je 30 dana, manjeg intenziteta još 30 dana. Tuđa pomoć i njega bilo joj je potrebna zbog otežanog hranjenja, pripremanja samo tekuće hrane i lošeg psihičkog stanja pa nije mogla izvršavati svakodnevne obveze, kontakte s drugim osobama i vođena je psihijatru na terapiju 1 sat dnevno, odnosno trebala joj je 60 dana, odnosno 60 sati.

Smanjenje životne aktivnosti je u omjeru od 5%, a sastojalo se u povlačenju u sebe i nekontaktiranju s drugim osobama zbog otežanog govora i nelagode svojim izgledom zbog kirurško-protetskih radova u ustima-traumatska depresivna reakcija.

29. Tuženik je podneskom od 14. listopada 2019. prigovorio provedenom vještačenju.

30. Tužiteljica je u privitku podneska od 9. siječnja 2020. dostavila u spis Odluku časnog suda Hrvatske komore dentalne medicine od 17. rujna 2019. godine u privitku kojeg je dostavljn i nalaz i mišljenje dr. Tomislava Lauca, stalnog sudskog vještaka za stomatologiju.

31. Stranke su se na ročištu održanom dana 11. ožujka 2020. usuglasile da se nalaz sudskog vještaka dr. Tomislava Lauca od 1. siječnja 2018., a koji je proveden pri Hrvatskoj komori dentalne medicine koristi u svrhu dokazivanja u ovom postupku te je određeno provođenje dopunskog vještačenja po vještaku dr. Ziti Blažić-Potočki radi očitovanja, a s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka dr. Tomislava Lauca.

32. U dopuni nalaza i mišljenja dr. Zite Blažić-Potočki od 25. svibnja 2020. u bitnom dijelu proizlazi da liječničke pogreške niti kompllikacije u navedenim postupcima nije bilo ali se pacijentica osobno poslije vađenja- nije mogla pomiriti s činjenicom da je ostala bez svoja 23 zuba. Ugbhradnja implatanata izvršena je kroz 4 mjeseca prema planu u dvije faze. Protetska terapija na implatantima nije bila zadovoljavajuća pa su otpočetka problemi prisutni kod žvakanja – da ne može jesti, govora i estetski vidljiv metal impatanata gore lijevo regija 22 kada bi se pri govoru razvukle usnice. DOš+lo je do upale sluznice koja se pri učestalim posjetama tuženiku ne rješava već se samo savjetuje tužiteljicu da se mora priviknuti – što je neprofesionalno. Kako ukazuje i vještak dr. Lauc- o načinu izvedbe hibridnog mosta-oblikovanju te jačini zatezanja vijka na implatantu ovisi hoće li doći do upale sluznice na kojoj most naliježe kao što je ovdje bio slučaj prema simptomima i posljedicama. Pri pregledima je trebalo provoditi terapiju u tom smjeru, a pacijent je trebao i biti instruiran o posebanom načinu provođenja oralne higijene kod takvih radova- što nije izvršeno. Slijedom navedenog došlo je i do odbacivanja jednog implatanta – na poziciji zuba 34, komplikacija struke.

Zbog nerješavanja bolova i komplikacija tužiteljica se obratila i psihijatru i psihologu. Bolovi su prestali tek nakon skidanja protetskih radova u poliklinici Šlaj-Anić.

Za odbačeni implatant nije izvršen povrat novca u poliklinici Arena.

33. Tuženik je opetovano prigovorio provedenom vještačenju podneskom od 11. studenog 2020. u bitnom dijelu navodeći da dopunu vještačenja nisu otklonjeni prigovori na provedeno vještačenje.

34. Raspravnim rješenjem suda od 17. studenog 2020. određeno je provođenje stomatološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Darku Macanu.

35. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Darka Macana od 10. svibnja 2022. u bitnom dijelu proizlazi da nije bilo bitnih propusta u liječenju provedenim kod tuženika. Ipak u medicinskoj dokumentaciji nije priložen potpisani informirani pristanak za predložene zahvate kojim bi tužiteljica bila detaljno upoznata s planom liječenja i da su joj objašnjene moguće komplikacije. Sukladno s ortopantomomgramom i 3D rekonstrukcijskom snimkom pokojna prednica tužitelja je imala generaliziranu paradontozu tj. paradontopatiju slijedom čega je izvršena inicijalna paradontološka terapija. Ne moće se zaključiti koja je bila svrha te terapije s obzirom da je prema navedenim snimkama bilo jasno da su zubi za ekstrakciju jer se ne mogu uključiti u protetsku rehabilitaciju. Prema informativnoj ponudi i planu terapije koji uključuje cjenik (str.10) planirano je u obje čeljusti ugraditi po 6 implatanata na kojima bi se izradio Toronto most na gornjoj čeljusti i metal-keramičke krunice tj. most na donjoj čeljusti što je jedan od medicinskih opravdanih načina implanto- protetske rehabilitacije u takvoj situaciji. Druga mogućnost je izrada Toronto mostova u obje čeljusti, a treća mogućnost je izrada metal-keramičkih krunica tj. mostova u obje čeljusti. Izbor jedne od navedenih metoda ovisi o procjeni terapeuta.

U medicinskoj dokumentaciji nije priložen potpisani informirani pristanak kojim je tužiteljica upoznata s izmjenom plana tj. da se u donjoj čeljusti neće napraviti metal-keramičke krunice tj. most nego Toronto most. Sama izmjena terapije ne predstavlja propust u liječenju jer je izrada Toronto mostova u obje čeljusti medicinski opravdan način protetske rehabilitacije. Mogući razlog zbog kojeg je promijenjen prvi plan terapije je gubitak jednog implatanta pa je terapeut procijenio da je bolje na 5 implatanata napraviti Toronto most, a ne metal-keramički most na 5 nosača. Činjenica da su umnjaci izvađeni tek u Šlaj-Anić, a ne za vrijeme liječenja kod tuženika, također nije propust u liječenju jer umnjaci nisu bili uključeni u protetsku rehabilitaciju. Dapače ostavljeno je dosta prostora između Toronto mostova i umnjaka što je omogućilo lakše održavanje oralne higijene između mostava i umnjaka. U slučaju bilo kake komplikacije od strane umnjaka isti su se mogli ekstrahrati, a da to ne kolidira s Toronto mostovima. Tužiteljica nema trajnih posljedica u vezi radova kod tuženika koji bi smanji opću životnu aktivnost . Ipak, u vremenskom periodu od postavljanja Toronto mostova u obje čeljusti (8.5.2015.) do skidanja tih mostova (6.11.2015.) zbog smetnj sa zagrizom i otežanim žvaanjem tužiteljivca je imala smanjenu kvalitetu života tj. opću životnu aktivnost privremeno za 2%.

Na skinutim Toronto mostovima vide se naslage detritusa i kamenca što upućuje na zaključak da je bilo otežano održavanju higijene, da je most natiskivao na gingivu uzrokujući upalu gingive, iritaciju i bol zbog zadržavanja hrane ispod mostova. Zbog naedenog tužiteljica je trpjela bolove od postavljanja (8.5.2015.) do skidanja mostova (6.11.2015.) što je ukupno 180 dana.

Malo je vjerojatno da se radilo o bolovima jakog intenziteta jer uobičajeno pacijenti u takvim slučajevima traže pomoć u specijalizi8ranim ustanovama za stomatološku protetiku i kroz oralnu kirurgiju ili u ambulantama za liječenje boli. Također je malo vjerojatno da se radilo o jačoj pulzirajućoj boli noću što bi upućivalo na paradontalnu bol ali implatanti nemaju paradont nego su (titan) direktno sraslo s kosti. Umjesto u ambulanti za liječenje boli tužiteljica je pomoć potražila kod psihologa u ožujku 2016. radi psihoterapijskog suporta (tek 10 mjeseci od postavljanja Toronto mostova). Tužiteljica je utravnjuu 2016. pregledana kod psihijatra, liječena je antidepresivom i anksiolitikom, psihijatar nije ordinirao lijek protiv bolova niti je u nalazu i statusu upisao da pacijentica uzima analgetike.

Opravdano je zaključiti da se u navedenom razdoblju od 180 dana nije radilo o stalnim bolovima, posebice ne jakim bolovima već o osjećaju nelagode.

Tužiteljica je trpjela povremene bolove srednjeg intenziteta tijekom tri tjedna i tijekom deset tjedana povremene bolove slabijeg intenzi8teta. Ostalih 90 dana tužiteljica je imala osjećaj nelagode.

Zbog neadekvatnog sloja tj. debljine sluznice na vanjskoj (labijalno j) strani implatanta / nadogradnje u području drugog gornjeg lijevog sjekutića (nakon rada u SP Arena) u SP Šlaj-Anić je 24.11.2015. s nepčane strane uzet vezivni transplatat i preseljen u vanjsku (labijalnu) stranu tog implantata. Radi se o dva operacijska polja u usnoj šupljini i tužiteljica je nakn zahvata trpjela 2 dana bolove jakog intenziteta, tri dana bolove srednjeg i tjedan dana bolove slabijeg intenziteta. Tužiteljica je ukupno trpjela 2 dana bolove jakog, 24 dana srednjeg i 77 dana slabijeg intenziteta. Ostalih 90 dana tužiteljica je imala osjećaj nelagode.

Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna tjedan dana nakon vađenja zuba i postavljanja implantata (24.10.2014), nakon postavljanja implantata (30.1.2015.) u SP Arena te nakon transplantacije vezivnog režnja (24.11.2015.) u SP Šlaj-Anić. Ukupno tužiteljici je bila potrebna tuđa po9moć i njega tijekom 3 tjedna po 2,5 sata dnevno radi posebne pripreme hrane. Tužiteljica nije mogla konzumirati uobičajenu hranu već samo kašastu koju je trebalo posebno pripremiti. Tužiteljica je u naveden vrijeme trebala mirovati, držati izvana hladne obloge.

Strah i eventualne trajne posljedice straha treba ocijeniti vještak neuropsihijatar. Iz dugogodišnjeg specijalističkog kliničkog iskustva može reći da uobičajeno strah zbog ovakvih stanja je tzv. primarni strah koji se javlja prije operacijskog postupka, jačeg je intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (briga za posljedice postupa i ishod liječenja) jačeg je intenziteta u trajanju jedan dan, strah srednjeg intenziteta traje oko 3 dana, a strah manjeg intenziteta traje oko tjedan dan. Tužiteljica je navedeni strah osjećala u tri navrata, 24.10.2014., 30.1.2015. i 24.11.2015. Uobičajeno, strah u ovakvim slučajevima ne ostavlja trajne psihičke posljedice.

Opravdano je tužiteljici od strane tuženika priznato slijedeći troškovi:

-Toronto most x 2 = 50.000,00 kn,

- Implantat i suprastruktura =4.865,00 kn,

- ukupno 54.865,00 kn – 10% =49.378,50 kn- navedeno je tužitelj ponudio u e mailu na str.14

- Nadogradnje/suprastrukture 11x1.125,00 kn-10%=11.137,00 kn-primitak navedenoga je tuženik potvrdio.

- Ukupno 60.515,50 kn.

36. Tuženik je podneskom od 5. listopada 2022. godine opetovano prigovorio provedenom vještačenju te je proveden dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

37. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 15. studenog 2023. stalni sudski vještak dr. Darko Macan je naveo da nije bilo propusta u samom liječenju tužiteljice, propust tuženika može se očitovati u činjenici da u priloženoj dokumentaciji nema potpisanog informiranog pristanka tužiteljice. Također tijekom izvođenja zahvata ordinarijus je promijenio plan terapije, a nije priložen potpisan informirani pristanak da je tužiteljica upoznata i da pristaje na promjenu plana terapije. Početak svakog liječenja pa tako i ovog je upoznati pacijenta sa svim zahvatim koji se planiraju izvesti i svim potencijalnim komplikacijama koji se mogu dogoditi prilikom zahvata. Na postavljeno pitanje da li nepostojanje te dokumentacije, odnosno informiranog pristanka pokojne tužiteljice znači propust u liječenju od strane tuženika vještak je odgovorio da je to propust u liječenju u širem smislu jer pacijent ima pravo na pokretanje postupka zato što nije bio upoznat i informiran o zahvatima. U prigovoru se spominju i umnjaci, no isto nije propust u liječenju kako je obrazloženo u pisanom nalazu.

Nastavno vještak je naveo da je na str.10 spisa informativna ponuda i plan terapije tuženika, a na kojem nema potpisa pokoj. tužiteljice jer to nije informirani pristanak. Na postavljeno pitanje, a u svezi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Lauca provedenog pri Časnom sudu Hrvatske komore dentalne medicine 5.1.2018. i to u dijelu gdje je navedeno informirani pristanak pacijenta-suglasnost za stomatološko liječenje i upitnik o zdravlju pacijenta, da li je isto vještak imao na uvid i da li se isto može smatrati informativnom ponudom i pristankom tužiteljice, vještak je odgovorio da upitnik o zdravlju nije informirani pristanak, a suglasnost za stomatološko liječenje da, ali to nije vidio. U sudskom spisu nema niti jednog papira kojeg je potpisala tužiteljica. Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Na postavljeno pitanje koji je razlog upale gingive kod pokoj. tužiteljice i da li je to uslijed propusta u liječenju ili neodržavanja higijene od strane iste vještak je naveo da naslage kamenca i detritusa (ostatka hrane) na oba Toronto mosta koji se vidi na fotografijama od 1.12.2015. da je moglo nastati zato što je most dio izveden tako da su dijelovi utisnuti u zubno meso u kojem slučaju nije moguće održavati oralnu higijenu. Iste promjene mogu nastati ako pacijent ne provodi oralnu higijenu, a mogao ju je provoditi, a most je bio izveden tako da je bilo prostora između mosta i zubnog mesa u koji su se mogle uvesti četkice za održavanje higijene. Ne zna kakav je most bio ugrađen, odnosno kako je sjedio na zubnom mesu jer takvih fotografija u spisu nema. U spisu nije priložen nalaz u kome bi bilo opisano čišćenje mostova pacijenta, postoji bilješka da je na kontrolnom pregledu u lipnju 2015. bila jako loša oralna higijena pacijentice na način da se zna zašto je to bilo loše. Do potrebe za tuđu pomoć i njegu kod tužiteljice došao je na temelju dugogodišnjeg kliničkog iskustva i 28 godišnjeg staža kao vještaka. Vještak je korigirao nalaz koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu i to samo po 7 dana po 2 i pol sata dnevno nakon zahvata 24.10.2014. kada su vađeni zubi iz gornje i donje čeljusti i 7 po 2 i pol sata dnevno, dana nakon postavljanja implantata 30.1.2015. u poliklinici Arena znači ukupno 2 tjedna tuđe pomoći i njege po 2 i pol sata dnevno.

Korigirao je i nalaz koji se odnosi na pretrpljene bolove jer na bolove nakon zahvata kod tuženika tužiteljica je trpjela povremene bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna i povremene bolove slabijeg intenziteta tijekom 10 tjedana, tu jakih bolova nije bilo, jake je ubrojio kod operacije I. Pokojnu tužiteljicu je pogledao 28.3.2022. i sasvim sigurno posjeduje zapise o istom. Na postavljeno pitanje da li ostaje kod nalaza i mišljenja u dijelu u kojem je procijenio iznos od 49.378,50 kn (na ime toronto mostova, implantanata i suprastruktura) , a što nije niti predmet tužbenog zahtjeva, vještak je odgovorio da je isto kronološki naveo , a isti prileži i spisu u obliku meila tuženika na listu 14 spisa.

38. Nakon provedenog usmenog očitovanja vještaka stranke su suglasno predložile odgodu ročišta radi očitovanja te su u daljnjem tijeku postupka stranke u cijelosti ostale kod svojih navoda i tuženik kod iznesenih prigovora na provedena vještačenja.

39. Kako u konkretnom slučaju je provedeno više vještačenja sud je proveo dokaz usmenim očitovanjem i usuglašavanjem vještaka.

40. Na ročištu održanom dana 22. listopada 2024. godine stalni sudski vještaci prof. dr. Darko Macan, prof. dr. Tomislav Lauc i dr. Zita Blažić-Potočki su se usuglasili, ponovo zajedno proučili dokumentaciju i zaključili i to prof. dr. Tomislav Lauc je naveo da u priloženoj dokumentaciji za vještačenje za Hrvatsku komoru dentalne medicine nije imao fotografije kojima je pokoj. tužiteljica priložila na CD-u na listu 22 spisa, a snimio ih je prof. I. Nakon usuglašenog mišljenja, utvrdili su da su na str. 4 i 5 nalaza prof. Macana, priložene fotografije donjega dijela obaju mostova (koji su u dodiru sa sluznicom) i fotografije sluznice nakon skidanja gornjeg mosta. Na jednom mjestu uz nadogradnju na implantatu (područje 2. gornjeg desnog sjekutića) vidljiv je trag pritiska mosta na sluznicu. Medicinski je opravdano i biološki razumno pretpostaviti da je navedeno uzrok bolova. Na fotografiji donje strane (koja je u dodiru sa sluznicom) gornjeg Toronto mosta, na više mjesta vide se naslage kamenca za koje je opravdano i razumno pretpostaviti da uzrokuju upalu i posljedične bolove. Za bol uzrokovan pritiskom mosta na sluznicu uz nadogradnju na implantatu odgovoran je terapeut. Za upalu i posljedičnu bol uzrokovanu naslagom kamenca na više dijelova donje strane mosta, a ne samo u području pritiska mosta na sluznicu, može biti i odgovornost pacijenta. Budući da pri niti jednom pregledu radi vještačenja tužiteljica više nije imala mostove izrađene kod tuženika, samo na temelju fotografija ne može se sa sigurnošću utvrditi je li bol nastala zato što je most bio izveden tako da su dijelovi utisnuti u zubno meso, u kojem slučaju nije mogla održavati oralnu higijenu ili tužiteljica nije provodila oralnu higijenu, a mogla ju je provoditi jer je most bio izveden tako da je bilo dovoljno mjesta za čišćenje. Usuglasili su se da je opravdano zaključiti da postoji podijeljena odgovornost za nastanak bolova u omjeru od 75% odgovornost terapeuta i 25% odgovornost tužiteljice. Ova procjena odnosi se na bolove uzrokovanje protetskim radom. Tužiteljica je trpjela bolove kako je više puta naglašavala, od postavljanja (8.5.2015.) do skidanja mosta (16.11.2015.), što je ukupno 180 dana. Tužiteljica je trpjela povremene bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna i tijiekom10 tjedana povremene bolove slabog intenziteta. Ostalih 90 dana tužiteljica je imala osjećaj nelagode. Posebna je procjena bolova zbog tog što most nije bio izveden estetski što se vidi na fotografijama na strani 4 nalaza i mišljenja prof. dr. Macana. Iznad gornjeg mosta jasno se vidi dio nadogradnje (metal) između krunice na implantatu i zubnog mesa u području gornjeg lijevog 2. sjekutića. Zbog toga je u poliklinici Šlaj učinjena korekcija, tj. podebljanje nepomične sluznice oko implantata i nadgradnje s vezivnim transplantatom s nepca. Za navedenu estetsku manjkavost mosta isključiva je odgovornost tuženika. Tužiteljica je nakon ovog zahvata trpjela 2 dana bolove jakog intenziteta, 3 dana bolove srednjeg i tjedan dana bolove slabog intenziteta.

Na prigovor vezan uz potrebu tuđe pomoći i njege usuglasili su se da je ista bila potrebna samo nakon operacije transplantacije sluznice s nepca u području gore lijevo gdje se vidjela metalna nadogradnja između krunice i gingive, što je estetski defekt za koji je odgovoran tuženik. Tuženik nije odgovoran za tuđu pomoć i njegu nakon vađenja zuba, jer su zubi izvađeni zbog parodontitisa. Također nije odgovoran za tuđu pomoć i njegu nakon postavljanja implantata, jer su isti postavljeni nakon što su zubi izvađeni zbog parodontitisa. Tuženik nije odgovoran što je tužiteljica bolovala od parodontitisa. Tužiteljici je nakon navedenog zahvata u poliklinici Šlaj 24.11.2015. bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom tjedan dana po 2 i pol sata dnevno radi posebne pripreme hrane. Tužiteljica nije mogla konzumirati uobičajenu prehranu, već samo kašastu koju je trebalo posebno pripremati. Tužiteljica je u navedeno vrijeme trpjela jake i srednje bolove, trebala je mirovati, držati izvana hladne obloge i sl.

Na postavljeno pitanje da li je protetska terapija prvotno određena bila prihvatljiva ili ne, vještaci su naveli da ona u dijelu pritiska na sluznicu da nije bila adekvatno napravljena, to znači djelomično funkcijski, a djelomično i estetski. Nakon postavljanja prvog mosta kod tuženika počinju tegobe pokojne prednice tužitelja i to do skidanja mosta kod Šlaja trajali su bolovi i smetnje.

Kao što su rekli niti jednom nisu pregledali tužiteljicu, a niti su imali na uvid izvađeni protetski materijal pa kao što su rekli, ne mogu nedvojbeno utvrditi da je krivnja na jednoj ili drugoj strani u potpunosti što se tiče održavanja higijene i u tom segmentu su onda išli na podijeljenu odgovornost.

Umnjaci niti na koji način nisu bili od utjecaja za ugradnju i funkciju Toronto mosta. Vještaci su ponovili da su već rekli da je odgovornost tuženika u tome što tužiteljica nije potpisala informirani pristanak za promjenu terapije.

Na postavljeno pitanje da li postoji vremenski odmak kod postavljanja gornjih i donjih Toronto mostova, vještaci su rekli da ne, mogu se istovremeno, mogu odvojeno, stvar je dogovora terapeuta i pacijenta.

Vrijeme prilagodbe nakon zahvata načelno je individualno i ovisi o svakom pacijentu. Na pitanje suda da li se u konkretnom slučaju radi o liječničkoj pogrešci, vještaci su odgovorili; da i to iz razloga što u medicinskoj dokumentaciji nema informiranog pristanka za stomatološko liječenje niti informiranog pristanka o promjeni terapije. Isto se može smatrati liječničkom pogreškom, odnosno postupanje terapeuta suprotno pravilima struke. Sve ostalo što je uslijedilo kod pokojne prednice tužitelja pa tako i pritisak proteze na zubno meso i sve ostalo su komplikacije koje mogu nastati kod svake osobe iako se radilo po pravilima struke.

Inicijalna paradentološka terapija je imala svoju svrhu i uobičajeno ju je provoditi prije svakog protetskog i kirurškog zahvata.

41. Nakon usmenog očitovanja vještaka stranke višu nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje.

42. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka koji su vještačili u ovoj pravnoj stvari kao i njihovom međusobnom usuglašavanju cijeneći ih stručnim i objektivnim u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu i pravilima stomatološke struke.

43. Provedenim stomatološkim vještačenjima kao i usmenim očitovanjem vještaka nedvojbeno je utvrđeno da je liječenju pokojne prednice tužitelja došlo do tzv. liječničke pogreške i to iz razloga što u medicinskoj dokumentaciji nema informiranog pristanka za stomatološko liječenje niti informiranog pristanka o promjeni terapije koja je kod iste od strane djelatnika tuženika učinjena. To nadalje znači da se propust tuženika ogleda u svim daljnjim radnjama koje su isti vršili kod pokojne prednice tužitelja. Također je nedvojbeno utvrđeno da je bol uzrokovanu pritiskom mosta na sluznicu uz nadogradnju na implantatu odgovoran tuženik pa posljedično tome i sve ostale komplikacije nastale kod iste mogu se pripisati liječničkoj pogrešci. To iz razloga što do inače uobičajenih komplikacija, koje mogu pogoditi svakog, ne bi niti došlo da je prva ugradnja mosta na sluznicu napravljena u skladu sa pravilima struke, a što je izostalo. Nakon postavljanja prvog mosta kod tuženika počinju tegobe pokojne prednice tužitelja i to do skidanja mosta kod Šlaja trajali su bolovi i smetnje.

43.1. U pogledu navoda kako samih vještaka, tako i tuženika glede održavanja oralne higijene pokojne prednice tužitelja valja istaći da se radi samo o pretpostavkama koje nisu dokazane. Pokojna tužiteljica je sama u svom iskazu navela da joj je dana preporuka na koji način vršiti higijenu zubi i redovito ju je vršila na način da je redovito tuširala zube. Sasvim sigurno kraj nesporne činjenice postojanja tegoba i bolova ista ju je i vršila.

43.2. Kao što je već navedeno, tuženik odgovara prema kriteriju presumirane krivnje, jer nije dokazao da su njegovi radnici u konkretnom slučaju kod tužiteljice postupili onako kako je trebalo. Kao objektivno tipizirani standard pažnje uzima se pažnja koja se može očekivati od iskusnog i savjesnog zdravstvenog radnika istoga ranga, odnosno dobrog stručnjaka iste kategorije i istog ranga kao i onoga čije se ponašanje ocjenjuje. Za naše pravo mjerilo pažnje za zdravstvene radnike je pažnja dobrog stručnjaka, što znači povećana pažnja prema pravilima struke i običajima. Prema tako postavljenom mjerilu skrivljeno bi postupao svaki zdravstveni radnik koji bi postupao s pažnjom, ne dobrog, nego osrednjeg ili prosječnoga stručnjaka.

43.3. Da postoji krivnja za štetne posljedice proizlazi iz provedenih vještačenja u ovom predmetu i usmenog očitovanja svih vještaka.

43.4. Imajući u vidu naprijed navedena činjenična utvrđenja sud nalazi da postoji neposredna uzročno posljedična veza između postupanja liječnika tuženika i štetnih posljedica koje su nastupile kod pokojne prednice tužitelja.

43.5. Neosnovano tuženik od sebe otklanja krivnju za nastup štetnih posljedica, jer je u postupku utvrđeno kako unatoč simptomima koje je pokojna tužiteljica govorila tuženiku i upozoravala, tegobe kod iste nisu prestajale sve dok krivo postavljeni most nije uklonjen od strane djelatnika Poliklinike Šlaj.

43.6. Da se sa odgovarajućim liječenjem započelo još kod tuženika štetna posljedica se mogla izbjeći.

43.7. Po stavu ovog suda u konkretnom slučaju utvrđeno je da postoje sve pretpostavke odgovornosti za štetu i da postoji odgovornost tuženika za svu štetu koju je pokojna tužiteljica pretrpjela kao posljedicu ovog štetnog događaja.

44. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze pokojne prednice tužitelja, svjedoka, sada tužitelja IE i UE kao iskrene, životne i uvjerljive, te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Sud iskaze saslušanih svjedoka djelatnika tuženika kao i zakonskog zastupnika sud cijeni pristranim i direktno zainteresiranim za ishod ovog postupka pa ih iz navedenih razloga nije prihvatio.

45. Provedenim vještačenjem na nedvojben način su utvrđene posljedice štetnog događaja kod pravne prednice tužitelja kao i opseg istih. Također je utvrđeno da su sve posljedice koje su utvrdili stalni sudski vještaci kod iste u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

45.1. Navedenim posljedicama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti pokojne prednice tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da bi istoj u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripadalo pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi:fizičke bolove, strah i tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

46. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe (smanjenju tužbenog zahtjeva) valja reći da je tužitelj podneskom od 13. studenog 2024. smanjio tužbeni zahtjev, a predmetno smanjenje se u smislu članka 193. ZPP-a smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika. Budući tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud je odlučivao o prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 21.121,18 eura / 159.137,50 kuna (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održane 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8).

47. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja, a imajući u vidu kako dugotrajnost liječenja tako i intenzitet i trajanje bolova sud smatra primjerenom zatraženu naknadu u iznosu od 2.100,00 eur

47.1. Tuđa pomoć bila je potrebna pravnoj prednici tužitelja tjedan dana po 2 i pol sata dnevno, odnosno 17,5h. Radi se o zahtjevu za naknade imovinske, nenovčane i nereparirane štete visinu koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke te je stoga temeljem čl.223 ZPP-a sud tužitelju dosudio u cijelosti zatraženu naknadu od 58,07 eur, odnosno manji iznos od onog na koji bi imala pravo zahtijevati, a obzirom na visinu cijene sata (5 eur).

47.2. Slijedom svega navedenog sud je na temelju čl.1100 st.1 i 2 ZOO-a utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete za povrede prava osobnosti i na temelju čl.1095 st.1 ZOO-a i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 2.158,07 eur.

47.3. Kako tužitelj tužbenim zahtjevom na ime povrede prava osobnosti tužitelj potražuje isplatu iznosa od 19.244,81 eur odnosno tadašnjih 145.000,00 kn i na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege isplatu iznosa 398,17 eur, odnosno tadašnjih 3.000,00 kn odnosno sveukupno s navedenog osnova potražuje isplatu iznosa od 19.642,98 eur valjalo je istog odbiti sa razlikom u visini od 17.484,91 eur.

48. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđene su tužitelju od dana podnašanja tužbe odnosno od dana 1. rujna 2016.godine, a sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a.

49. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi da naknadu imovinske štete radi povrata sredstava za 11 vraćenih suprastruktura i s te osnove zatražena isplata iznosa od 1.478,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2016. do isplate valja istaći da je isti u cijelosti osnovan. To iz razloga što među strankama nije sporna činjenica da je tuženik izvršio djelomičan povrat iznosa u visini od tadašnjih 49.378,50 kn, odnosno 6.553,65 eur, a što su stranke učinile nespornim na ročištu održanom dana 15. studenog 2023. godine. Kako je tijekom ovog postupka nedvojbeno utvrđena odgovornost tuženika za nastup štete i štetnih posljedica za pokojnu prednicu tužitelja to je isti u obvezi izvršiti i povrat novčanih sredstava na ime vraćenih suprastruktura. Navod tuženika da su iste vraćene tužiteljici te da su korištene za njeno daljnje liječenje od strane novih liječnika je nedokazan pa samim time i neosnovan. Nije životno niti logično da bi se iste sukladno pravilima struke koristile u daljnjem liječenju, tim više što navedene suprastrukture nisu napravljene u skladu s pravilima struke.

49.1. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen iznos od 1.478,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2016. do isplate, a temeljem odredbe čl.1086 ZOO-a.

50. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 2 u svezi čl.155 ZPP-a te je odlučeno da svaka strana snosi svoj dio troška postupka osim nužnih troškova za vođenje ovog postupka koji su dosuđeni tužitelju u iznosu od 292,00 eur, a odnosi se na plaćeni predujam za plaćeno medicinsko vještačenje.

51.1. U konkretnom slučaju tužitelj je djelomično uspio u sporu u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva, no isti je u cijelosti uspio u sporu u pogledu osnova dosuđenih vidova štete i u pogledu odgovornosti tuženika. Tuženik je tijekom cijelog trajanja ovog postupka osporavao osnov postavljenog tužbenog zahtjeva i odgovornost te konačno predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Konkretno, u ovoj pravnoj stvari radi se o naknadi štete u kojoj se prije svega s obzirom na istaknute prigovore tuženika utvrđivao osnov potraživanja i odgovornost istog. Slijedom navedenog odlučeno je da svaka strana snosi svoj dio troška postupka osim troška koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka i koji su dosuđeni tužitelju.

52. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika