Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-1/2021-4

I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Pera Miloglava i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆR i dr., zbog kaznenih djela iz članka 232. stavak 1. i 3. i dr., Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika UR podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću pod poslovnim brojem K-302/2019., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika UR.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆR i UR, zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11 te optuženika SR, zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11, odbijen je prijedlog branitelja optuženika UR za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza: dijela iskaza svjedoka MR sa zapisnika od 13. 2. 2019. koji počinje riječima: "postavljen je video nadzor", a završava riječima: "otuđivali mobitele", dijela iskaza svjedokinje PR sa zapisnika od 28. 2. 2019. koji počinje riječima: "instalirali su kamere", a završava riječima: "cijelu dokumentaciju i snimak su dostavili policiji", dio iskaza svjedoka MR s rasprave od 30. lipnja 2020. koji počinje riječima: "nakon što je primijećeno", a završava riječima: "imao nikakav kontakt", dio iskaza istog svjedoka s iste rasprave da je vidio sadržaj spomenute video snimke, dio iskaza istog svjedoka s iste rasprave koji počinje riječima: "spomenuti video nadzor u njegovo skladište je postavljen", a završava riječima: "počeli dostavljati cigarete TDR", dio iskaza istog svjedoka s iste rasprave koji počinje riječima: "da u spomenutom jednom slučaju za [adresa] UR", a završava riječima: "sjedišta Overseas", dio iskaza svjedokinje PR s rasprave od 30. lipnja 2020. koji počinje riječima: "da je vidjela UR i ĆR", a završava riječima: "nije bilo nestanka paketa u tom skladištu" te dio iskaza PR s iste rasprave koji počinje riječima: "sporni paket s video nadzora", a završava riječima: "na područje Metković".

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio optuženik UR, putem branitelja Gorana Radonića, odvjetnika u Pločama, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se, u bitnome, navodi da od strane državnog odvjetnika kao dokaz nije priložena video snimka, jer se na njoj ne vidi lice okrivljenika, nego svjedoci pretpostavljaju da se radi o okrivljeniku, s tim da se ne vidi niti paket koji je navodno otuđen, jer se niti paket ne može identificirati. Također se navodi da tvrdnje suda da okrivljenici, i to on i ĆR, nisu bili zaposlenici obrta oštećenika, ne stoji jer da to ne proizlazi iz spisa. Dalje se ističe da sud pogrešno interpretira odredbu članka 43. Zakona o zaštiti na radu, i to stoga što se ta odredba odnosi na radne prostorije, dakle, u ovome slučaju na prostor skladišta, logično je i nemoguće da bi ta odredba obuhvaćala, kako sud pogrešno tumači, čitavo radno vrijeme uključujući i dostavu po Gradu, a i navodi se i čitavo vrijeme tijekom rada, dakle misli se na to da u prostoru gdje je instaliran video se ne radi o snimkama koje samo neko vrijeme snimaju radnike. Iz spisa je razvidno, i to iz iskaza PR i MR, da je prilikom postavljanja video nadzora stavljen natpis da je objekt pod video nadzorom i ništa više, pa je stoga postupljeno suprotno članku 27. stavka 2. Zakona o provedbi opće uredbe, jer nedostaju podaci o voditelju obrade te podaci za konktakt putem kojih ispitanih može ostvariti svoja prava, a poslodavac nije pisanim putem ni na primjeren način unaprijed obavijestio radnike o postavljanju video nadzora.

3. Žalba nije osnovana.

4. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

5. Ovaj drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima optuženika UR, nalazi da je sud prvog stupnja dao iscrpne i valjane razloge za svoju odluku, te iste u cijelosti prihvaća.

6. Naime, a kako se to osnovano ističe u obrazloženju pobijane presude, prema iskazima svjedoka oštećenika MR i svjedokinje PR povod za postavljanje video nadzora u navedeno skladište je bio upravo zaštita imovine od krađa jer je utvrđeno da nestaju paketi od mobilnih operatera, upućeni krajnjim kupcima, te da je video nadzor postavljen u unutrašnjost skladišta gdje inače zaposlenici vrše razvrstavanje paketa, kao i da je isti postavljen od strane ovlaštene tvrtke i da je u skladištu prilikom postavljanja video nadzora stavljen natpis: "Ovaj objekt je pod video-nadzorom". Isto tako, svjedok LR, koji je u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen kao dostavljač u obrtu "[obrt]" vlasništvo oštećenika MR, iskazao je na raspravi od 25. rujna 2020. godine da se sjeća da je dan prije postavljanja video nadzora direktor rekao da se skladište malo sredi, te da će sutra biti postavljen video nadzor, a to je rekao njima djelatnicima koji su tu razvrstavali robu.

7. Također, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je utemeljeno našao utvrđenim, i valjano obrazložio, da optuženici ĆR i UR nisu bili zaposlenici u navedenom obrtu MR u smislu radno pravnih propisa, što, kako se ističe, nije sporno i prema ostalim dokazima u spisu, a oštećenik MR u svom iskazu navodi, između ostalog, da isti nikada nisu bili u radnom odnosu u njegovom obrtu već su mu pomagali, i to upravo negdje od šestog do desetog mjeseca 2018. godine, dakle u inkriminiranom razdoblju, a obavljali su poslove i razvrstavanja paketa u skladištu te poslove dostave dostavnim vozilom njegovog obrta.

8. Obzirom na naprijed navedeno, osnovano zaključuje prvostupanjski sud da se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu odredbe članka 10 stavak 2. ZKP/08 na kojima se ne može temeljiti sudska odluka.

10. Kako, dakle, navodi podneseni u žalbi optuženika nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj sud, kao drugostupanjski, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem odredbi članka 494. stavak 1. i stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 3. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž