Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-203/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PC, zbog kaznenih djela iz članka 243. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-185/2017-83 od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića, a u odsutnosti optuženika PC i branitelja optuženika Igora Plavšića, odvjetnika iz Vinkovaca,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na dva kaznena djela pokušaja iznude iz članka 243. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. i člankom 51. KZ/11 te se predmet u tome dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II/ U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20. i 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) optuženi PC, oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv imovine – pokušajem iznude, opisano u članku 243. stavak 1. i 2. u svezi s člankom 34. stavak 1. i člankom 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak, dalje u tekstu KZ/11.), a kažnjivo po članku 243. stavak 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano u članku 136. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 136. stavak 2. KZ/11., sve u svezi s člankom 51. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08), s prijedlogom da vijeće ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. U odgovoru na žalbu optuženi PC po branitelju Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, navodi da predlaže da se žalba državnog odvjetnika obije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku na dužno razgledavanje.
5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, optuženi PC te branitelj optuženika Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima.
5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda pristupio je zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davor Petričević, dok na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi PC i branitelj optuženika Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u njihovoj odsutnosti.
5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, te je sudac izvjestitelj izložio odgovor na žalbu optuženog PC.
6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
U odnosu na rješenje
7. Osnovano u žalbi navodi državni odvjetnik da pobijana presuda trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavka 1. točka 11. ZKP/08 da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da je pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Županja serijskog broja [serijski broj] od 29.studenog 2016., pregledao ispis poruka sa mobilnog telefona žrtve RC a u pobijanoj presudi ne obrazlaže sadržaj bilježnice koja je pronađena pretragom kuće optuženog, potvrde Western Uniona o iznosima koje je optuženom PC uplatila supruga žrtve ĆC. Nastavno navedenom, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne obrazlaže sadržaj komunikacije između žrtve RC zvanog "P" i optuženog, te ispis poruka između optuženog i žrtve, a navedeno je pročitano tijekom dokaznog postupka (obrazloženje pod točkom 3.), stoga pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Državni odvjetnik osnovano upire u žalbi da su razlozi u pobijanoj presudi u znatnoj mjeri proturječni jer prvostupanjski sud u točki 9.1. obrazloženja pobijane presude navodi da su važni dokazi iskazi žrtve RC i oštećene ĆC iz čijih iskaza proizlazi da je optuženi PC prijetnjama tražio od njih da isplate dodatni iznos od 29.000,00 eura iako su vratili prethodno pozajmljeni novac u iznosu od 25.000,00 eura. Prvostupanjski sud u točki 9.5. i 9.6. navodi da nije na nedvojben način utvrđeno pribavljanje protupravne imovinske koristi od strane optuženog a optuženi PC optužen je za učin dva kaznena djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11, dakle nije optužen za dovršena kaznena djela iznude pa da bi tada moralo biti nedvojbeno utvrđeno pribavljanje protupravne imovinske koristi.
8. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je pogrešno zaključio da nije dokazano da je optuženi PC počinio dva kaznena djela protiv imovine - pokušaj iznude iz članka 243. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što prvostupanjski sud iako je tijekom dokaznog postupka navodi da je pročitao bilježnicu koja je pronađena pretragom kuće koju je koristio optuženi a koja je potom oduzeta od optuženog uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Županja serijskog broja [serijski broj] od 29. studenog 2016. nije cijenio sadržaj iz kojeg proizlazi iznos novca koji je žrtva ŠC pozajmio od optuženog. Žalbom upire da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi sadržaj potvrda Western Uniona o uplatama koje je izvršila žrtva ĆC optuženom PC a nakon što su na temelju usmenog dogovora o pozajmljivanju novca novac vratili optuženom PC.
8.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik je uspjehom osporio pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka a koja je istaknuta ovim rješenjem te izvesti sve do sada izvedene dokaze a po potrebi i druge dokaze koje smatra da se trebaju izvesti te potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti shodno članku 459. ZKP/08.
9. S obzirom na naprijed navedeno valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka shodno članku 483. stavak 1. ZKP/08 (točka I. izreke).
U odnosu na presudu
10. U odnosu na kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da žrtva u svom iskazu ne potvrđuje da ga je optuženi držao protupravno zatvorenim jer je o tome žrtva iskazivala na dokaznom ročištu pred Županijskom sudom u Vukovaru te i u iskazima pred Općinskim sudom u Vukovaru. Takvim žalbenim navodima u suštinu predlaže preocjenu činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
10.1. Neosnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećeni žrtva ŠC ispitan kao svjedok na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Vukovaru iskazao da je u vrijeme i mjesto inkriminacije kao u izreci prvostupanjske presude odlučio se susresti sa optuženim PC zbog prijetećih poruka. Našli su se u stanu optuženog te je optuženi zatvorio prozore i zaključao vrata, pitao je li donio novac a on je odgovorio da nije i da nema novaca. Sjedio je u njegovom stanu bez bojazni da će mu optuženi nešto učiniti jer ga se ne boji, nije fizički jači od njega, nije fizički nasrtao na njega, niti je pokazivao oružje. Kada je njegov vozač zatrubio ispred zgrade optuženi je odmah otključao vrata i on je izašao iz njegovog stana. Iskaz žrtve RC potkrepljuje iskaz svjedoka HC koji je žrtvu kritične zgode vozio do optuženikovog stana te je znao da žrtva ŠC ide nešto porazgovarati sa optuženim. Nakon nekih 45 minuta žrtva je izašla iz zgrade, došla u kamion u kojem ga je on čekao. Kada je žrtva ŠC došla iz stana optuženog PC nije djelovao uznemireno, nije pričao da ga je optuženi reketirao, da mu duguje novac. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da supruga žrtve oštećena ĆC nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju osim što je izjavila da joj je optuženi jednom prilikom rekao da joj je muža u jednom navratu zatvorio u stan. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka ĆC nelogičnim da je oštećena ĆC od optuženika saznala da je jednom prilikom muža zatvorio u stan a da joj to nije ispričao njen suprug. S obzirom na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije sa sigurnošću u na nedvojben način utvrđeno da bi optuženi PC kritične zgode počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 jer iz naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja ne proizlazi da bi optuženi žrtvu držao protupravno zatvorenu s ciljem da ga prisili da što učini te optuženog PC shodno navedenom oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
11. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika u navedenom dijelu nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je valjalo odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te u ostalom neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08 (točka II/ izreke).
Osijek, 26. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač