Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-853/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking, Šubićeva 40/III, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Luka Duvnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 691/2023-20 od 26. studenog 2024., dana 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-691/2023-20 od 26. studenog 2024. te se sudi:

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-786/2022 od 30. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku UD isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking iznos od 66,36 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 178,62 eura sa zateznim kamatama od 3. listopada 2025. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 88,27 eura sa zateznim kamatama od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-691/2023-20 od 26. studenog 2024. ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-786/2022 od 30. studenoga 2022. kojim se nalaže tuženiku UD isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking iznos od 66,36 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2022. do isplate te se ujedno odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. Točkom II. odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu odluku, podredno da ukine pobijanu odluku te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Tužitelj u žalbi ističe da Naređenje broj [broj] o premještanju vozila registarske oznake [registarska oznaka] Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i [broj] [broj] od 15.11.2021. u 13:34 sati (dalje: Naređenje) predstavlja javnu ispravu sačinjenu od strane nadležne osobe prometnog redara [adresa] ŠD, a koji je utvrdio da je počinjen prekršaj od strane tuženika jer na predmetnom vjetrobranskom staklu vozila [registarska oznaka] nema istaknutog znaka pristupačnosti te je izdao naredbu tužitelju da premjesti vozilo tuženika, a što je tužitelj i učinio.

7. Dakle, tužitelj u žalbi ističe da je u konkretnom slučaju izdano Naređenje iz kojeg proizlazi da je počinjen prekršaj od strane tuženika, a koje Naređenje predstavlja javnu ispravu (odredba članka 230. stavak 1. ZPP), a koji dokaz je sud prvog stupnja propustio ocijeniti, čime sadržajno upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i 230. ZPP, koje žalbene razloge u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66,36 eura, koji iznos se odnosi na troškove premještanja vozila tuženika. Među strankama nije sporno da je predmetnog dana na mjesto događaja izašlo tužiteljevo specijalno vozilo „pauk“ i izvršilo radnju premještanja. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li radnja premještanja bila na zakonu osnovana.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je kao obveznik plaćanja usluge premještanja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] zaveden tuženik, da je usluga obavljena 15. studenoga 2021. u 13:34 u [adresa], da je račun izdan na iznos od 500,00 kn, što odgovara utuženom iznosu od 66,36 eura te da isti nije plaćen (Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Naređenje i specifikacija izdanih zapisnika za premještanje vozila);

- da je Naređenje izdano jer je vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, bez istaknutog znaka pristupačnosti;

- da je HD, majci tuženika, utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% i izdan joj je znak pristupačnosti koji vrijedi kada vozilom upravlja ili se u njemu nalazi HD te omogućava parkiranje na posebno označenim parkirnim prostorima za osobe s težom pokretljivošću (Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u [adresa] od 15. veljače 2011., Rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje od 24. lipnja 2019.).

10. Sud prvog stupnja zaključuje da je iz priložene fotodokumentacije (treća slika s lista 72 spisa) razvidno da je pod donjim lijevim kutom prednjeg vjetrobranskog stakla vozila istaknut predmet koji bi mjerama i oblikom mogao predstavljati znak pristupačnosti, no spisu ne prileži fotografija iz koje bi se moglo utvrditi o čemu je točno riječ. Sud prvog stupnja imajući u vidu da je majka tuženika, HD, osoba s invaliditetom, te da joj je dodijeljen znak pristupačnosti kojim se mogu služiti i treće osobe kada prevoze osobnu s invaliditetom na čije ime znak pristupačnosti glasi i činjenicu da je iz fotodokumentacije vidljivo da je pod vjetrobranskim staklom s lijeve strane istaknut predmet koji bi po svom obliku i mjerama mogao biti znak pristupačnosti, zaključio da je na navedenom mjestu bio istaknut upravo znak pristupačnosti.

11. Na ove utvrđene bitne činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz članka 82. stavka 1. točke 13. i članka 84. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. – dalje: ZSPC), kao i iz članka 3. i 8. Pravilnika o znaku pristupačnosti ("Narodne novine" br. 78/08., 87/14. – dalje: Pravilnik o znaku pristupačnosti) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

12. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Odredbom članka 3. Pravilnika o znaku pristupačnosti propisano je da znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena, a odredbom članka 9. Pravilnika o znaku pristupačnosti propisano je da se znak pristupačnosti stavlja ili privremeno lijepi u donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila. Tuženik nije dokazao da je na vjetrobranskom staklu parkiranog vozila bio istaknut znak pristupačnosti na način propisan odredbom članka 9. Pravilnika o znaku pristupačnosti jer isto ne proizlazi iz stanja spisa predmeta. Za istaknuti je da tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište održano dana 24. listopada 2024., a svoj nedolazak nije opravdao. Na predmetnom ročištu zaključen je prethodni postupak, a isto tako je provedena i zaključena glavna rasprava.

13. Odredbom članka 82. stavka 1. točke 13. ZSPC propisano je da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, dok je odredbom članka 84. stavka 1. točke 1. ZSPC propisano da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je uz pravilnu primjenu odredbe članka 82. stavka 13. ZSPC i članka 84. stavka 1. točke 1. ZSPC usvojiti tužbeni zahtjev, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju postojala valjana osnova za premještaj vozila tuženika.

15. S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

16. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 9/2021. i 18/2022., dalje u tekstu: Pravilnik). Ističe se da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

17. Trošak tužitelja u iznosu od 178,62 eura odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91 eura (članak 5. Pravilnika), jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak za zastupanje tužitelja po punomoćniku u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 29,98 eura (Tbr. 46. Tarife i članak 9. Pravilnika), sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura te trošak dostave po sudskom dostavljaču u iznosu od 15,46 eura.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

19. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku valjalo je tužitelju priznati troškove u iznosu od 88,27 eura, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP, koji se odnose na trošak sastava žalbe u iznosu od 60,00 eura (Tbr. 10. toč. 3. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 15,00 eura (Tbr. 46 Tarife) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Vesna Žulj