- 1 -              III Kr 45/2023-6

Broj: III Kr 45/2023-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. K. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2022. broj Kmp-68/2021. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2023. broj Kžmp-5/2022-3, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenika M. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2023. broj Kžmp-5/2022-3 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

II. Na temelju članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., - dalje: ZKP/08.) odgađa se, odnosno prekida izvršenje pravomoćne presude protiv osuđenika M. K..

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2022. broj Kmp-68/2021 osuđenik M. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., osuđenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka na ime toksikološkog vještačenja u ukupnom iznosu od 2130,00 kuna, trošak oštećenika D. M. u iznosu od 750,00 kuna, trošak kombiniranog tehničkog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 5.800,00 kuna te paušal u iznosu od 1.000,00 kuna.

3. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2023. broj Kžmp-5/2022-3 prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik M. K. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i četiri mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s time da se od izrečene kazne zatvora izvršava osam mjeseci zatvora, dok se preostali dio kazne od osam mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

4. Osuđenik je pravovremeno po branitelju M. Ć., odvjetniku u S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "povrede zakona u slučajevima predviđenim ZKP-om te iz razloga što je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom“. U zahtjevu osuđenik ne iznosi konkretan prijedlog u odnosu na postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema osporavanoj pravomoćnoj presudi, već predlaže „odgodu izvršenja kazne zatvora u predmetu Županijskog suda u Splitu pod brojem Ik-I-65/2023.“ i moli ovaj sud da osuđenik i branitelj budu obaviješteni o sjednici vijeća „povodom odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku."

5. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

6. Osuđenik i branitelj, unatoč traženju, nisu obaviješteni o sjednici vijeća, jer takva mogućnost kod izvanrednih pravnih lijekova, za razliku od redovnih, nije propisana odredbama ZKP/08.

7. Zahtjev osuđenika M. K. je osnovan.

7.1. Prije svega treba reći da osuđenik nije u pravu kada tvrdi da su sudovi "prekoračili ovlasti u odnosu na primijenjenu kaznu, obzirom da su istome izrekli kaznu zatvora a ne kaznu maloljetničkog zatvora", iako u trenutku donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude još nije bio navršio 21 godinu života. Naime, odredbom članka 7. stavka 2. KZ/11. propisano je da se prema osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a još nije navršila dvadeset i jednu godinu primjenjuje taj zakon ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Člankom 104. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., - dalje: ZSM) propisano je da za mlađe punoljetne počinitelje kaznenih djela vrijede odredbe Kaznenog zakona i kaznenopravne odredbe drugih zakona Republike Hrvatske, a odredbe koje vrijede za maloljetne počinitelje uz uvjete predviđene tim zakonom. Prema tome, primjena maloljetničkog prava prema mlađem punoljetniku, u konkretnom slučaju prema osuđeniku koji tempore criminis nije bio navršio 21 godinu života, izuzetak je od pravila i propisana je kao mogućnost, uz uvjete propisane odredbom članka 105. ZSM. Iz tog razloga sudovi, protivno mišljenju osuđenika, u presudama nisu bili dužni ni obrazlagati iz kojih razloga prema osuđeniku u konkretnom slučaju nije primijenjeno maloljetničko pravo.

7.2. Osim toga, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, na koju povredu sadržajno ukazuje osuđenik tvrdnjom da on i branitelj nisu bili obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća, a njihova prisutnost da bi mogla biti od značaja za tijek postupka. Naime, osuđenik nije podnosio žalbu protiv prvostupanjske presude, niti je podnosio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, a samim time nije ni zahtijevao da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, iz kojeg razloga drugostupanjski sud nije bio u obvezi obavještavati osuđenika i branitelja o sjednici vijeća u skladu s odredbom članka 475. stavkom 1. ZKP/08.

7.3. Međutim, u pravu je osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da su sudovi prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo za koje je proglašen krivim kao otegotnu okolnost cijenili njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost, iako izvadak iz prekršajne evidencije, prema sadržaju raspravnog zapisnika, na raspravi nije pročitan pa, stoga, sadržaj tog izvatka nije ni mogao biti korišten u dokazne svrhe pa tako ni kao okolnost od značaja za odmjeravanje kazne. Osim toga, sve i da je taj izvadak na raspravi pročitan, podatak o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti osuđenika sadržan u tom izvatku, kako to s pravom navodi osuđenik u zahtjevu, nije mogao biti cijenjen kao otegotna okolnost kod odmjeravanja kazne jer je u odnosu na tu osudu nastupila rehabilitacija. Iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 10. lipnja 2020. (list 32 spisa) vidljivo je da je M. K. presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj PpP-7595/17 od 6. prosinca 2017., koja je postala pravomoćna 24. prosinca 2017., osuđivan zbog prekršaja iz članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 175. stavka 3., članka 216. stavka 6., članka 238. stavka 7. i članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena odgojna mjera sudski ukor. Odredbom članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., - dalje: PZ) propisano je da se protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj smatra neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak, dok po stavku 3. toga članka rehabilitacija nastupa po sili zakona. S obzirom da je odluka o prekršaju, sadržana u izvatku iz prekršajne evidencije, postala pravomoćna 24. prosinca 2017., a prvostupanjska i drugostupanjska presuda donesene su protekom tri godine od pravomoćnosti te odluke o prekršaju (23. svibnja 2022. i 31. siječnja 2023.), rehabilitacija u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 77. stavka 2. PZ, nastupila je po sili zakona prije donošenja pobijane pravomoćne presude. Kako je Županijski sud u Dubrovniku prekršajnu kažnjavanost osuđenika, u skladu s naprijed iznijetim, protuzakonito cijenio kao otegotnu okolnost, a to je, uz "bezobzirnost u vožnji kritične zgode i time visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju", drugostupanjskom sudu bio temelj za strožu osudu od one koja je osuđeniku bila izrečena u prvostupanjskom postupku, takvim postupanjem drugostupanjski sud je povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta povreda je mogla utjecati na presudu, čime je ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.4. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan pa je trebalo drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, čime je prestala egzistirati i pravomoćnost i izvršnost pobijane presude pa je trebalo odgoditi izvršenje kazne zatvora ukoliko osuđenik nije započeo s njenim izdržavanjem, odnosno prekinuti ukoliko je osuđenik već započeo izdržavati kaznu zatvora.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08.

Zagreb, 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.