Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-378/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22 i 114/23. – dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1407/2024 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. ĐI, kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. ĐI zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 te je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, optuženi ĐI osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 opt. ĐI izrečena je uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. ĐI se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme lišenja slobode i to 8. svibnja 2024.
1.1. Na temelju članka 73. KZ/11 opt. ĐI izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi LI kojoj se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, a koja mjera se izriče u trajanju jednakom roku provjeravanja uvjetne osude odnosno 5 (pet) godina. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP-a opt. ĐI je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 eura, koji je trošak dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok ostali troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke suda o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i opt. ĐI izrekne predloženu kaznu zatvora.
2.1. Protiv te presude žali se i opt. ĐI putem branitelja Borivoja Radića odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalbe državnog odvjetnika i opt. ĐI nisu osnovane.
4. U odnosu na žalbu optuženika koji se žali zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u dokaznom postupku optuženi nije imao dokaznih prijedloga kojima bi se upotpunio dokazni postupak niti u žalbi navodi zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
5. Nije u pravu optuženi kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno da je trebao sa posebnom pozornošću ocijeniti iskaz dviju suprotstavljenih osoba čiji su odnosi poremećeni.
6. Suprotno istaknutim žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pozorno i detaljno ocijenio iskaz oštećene LI koji je usporedio sa materijalnom dokumentacijom koju je sud pročitao u dokaznom postupku te analizirajući sve dokaze zajedno i u međusobnoj vezi ispravno zaključio da je opt. ĐI kritične zgode oštećenoj LI ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti.
7. Naime, u spisu ne postoji samo jedan dokaz koji bi ukazivao na zaključak da je optuženi na opisani način uputio oštećenoj prijetnju da će ju ubiti kako se to navodi u žalbenim navodima optuženika odnosno da je sud jedino na iskazu oštećene LI zasnovao svoju odluku. Međutim iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo je da je sud svoju odluku temeljio na iskazu oštećene što je logično jer prilikom upućivanja prijetnje nije bilo prisutnih drugih osoba, ali je prvostupanjski sud iskaz oštećene stavio u kontekst svih događaja između optuženika i oštećene gdje je vidljivo da je oštećena i ranije prijavljivala optuženika zbog njegovog neprimjerenog ponašanja, ali je kritičnog dana policijsku intervenciju zatražio opt. ĐI s navodima da oštećena uništava njegove stvari što nije potvrđeno kroz daljnje postupanje nadležnih tijela.
8. Upravo nakon intervencije policijskih službenika na mjestu događaja gdje su bili prisutni i optuženi i oštećena, optuženi je oštećenoj uputio prijetnju da će ju usmrtiti, a kako je to sud u pobijanoj presudi detaljno i okolnosno obrazložio gdje se upravo upućene riječi od strane optuženika nadovezuju na prethodnu policijsku intervenciju pa je evidentno da je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao ne samo na iskazu oštećene kako to u žalbi navodi optuženi, nego je cijenio iskaz oštećene zajedno sa drugim izvedenim dokazima nakon čega je pažljivom analizom svih dokaza zaključio da se u radnjama optuženog stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje odnosno da je optuženi kritične zgode postupao u cilju da ozbiljno prijeti oštećenoj da će ju usmrtiti, a koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
9. Kako je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a optuženik je uložio žalbu zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi ovaj sud je u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne pa je tako pravilno kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu što je optuženi otac troje djece, dok je od otegotnih cijenio njegovu prekršajnu i kaznenu osuđivanost, a za što je sud dao provjerljive, iscrpne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće.
10. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u odnosu na opt. ĐI može ostvariti svrha kažnjavanja pojašnjavajući da je optuženik već prethodno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, odnosno kaznenog djela prijetnje kao i da je višekratno prekršajno osuđivan te izrečena kaznenopravna sankcija na način kako je to optuženiku izrekao prvostupanjski sud ne izražava u dovoljnoj mjeri društvenu osudu zbog počinjenog djela te se počinitelju i ostalim građanima daje pogrešna poruka.
11. Naime, ispravno je prvostupanjski sud procijenio kako olakotne okolnosti na strani optuženika odnosno da je isti otac troje djece tako i otegotne okolnosti u vidu prethodne osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti te je dodatno posebno cijenio da bi optuženi prema istoj oštećenici mogao ponovno činiti kazneno djelo jer između njih su narušeni međuljudski i međususjedski odnosi gdje je optuženi fokusiran na oštećenu zbog čega je po ocjeni ovog vijeća prvostupanjski sud ispravno prema optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u roku od 5 (pet) godina ukoliko ne počini novo kazneno djelo te je istodobno temeljem čl. 73. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi LI kojoj se ne smije približavati na udaljenosti manje od 100 metara, a koja mjera se izriče u trajanju jednakom roku provjeravanja uvjetne osude odnosno 5 (pet) godina.
12. Upravo ovako izrečena kaznenopravna sankcija gdje je optuženi ĐI upozoren da se izrečena uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u slučaju da optuženi bez opravdanog razloga bude kršio određenu obvezu izrečenu sigurnosnom mjerom. Po ocjeni ovog vijeća takva kaznenopravna sankcija u svojoj cjelini je u potpunosti primjerena prouzročenoj štetnoj posljedici, ali i olakotnim i otegotnim okolnostima utvrđenim na strani optuženika, a što je osobito vidljivo kada se uzme u obzir da između optuženog i oštećene postoje narušeni međuljudski odnosi pa će upravo ovako izrečenom kaznenopravnom sankcijom ista poticajno djelovati na optuženog da ne čini novo kazneno djelo na štetu iste žrtve te će se takvom kaznenopravnom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.
13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 3. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
