REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj P-1760/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Supetru, po sutkinji tog suda Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Eteroviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja, ništetnosti i uspostave prijašnjeg zk. stanja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 9. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave presude, dana 3. listopada 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Darovni ugovor zaključen dana 15. ožujka 2001. godine, u Supetru između tužitelja, VE sin V kao darodavatelja i tuženika, tada mldb. ČE (u potpisu majka ĆE) kao obdarenika, ovjeren u potpisu darovatelja VE sina V, kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru, pod brojem OV-633/01., ništetan te isti ugovor ne proizvodi pravne učinke pa se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakva je bila prije provedene uknjižbe temeljem Darovnog ugovora zaključenog u Supetru, dana 15. ožujka 2001. godine, između tužitelja, VE sin V kao darodavatelja i tuženika, tada mldb. ČE (u potpisu majka ĆE) kao obdarenika, ovjeren u potpisu darovatelja VE sina V, kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru, pod brojem OV-633/01., na način da se provede uknjižba brisanja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], kuća, zgrada, dvor, ukupne površine 238 m2, upisane u u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za cijelo sa imena tuženika, ČE sin VE, mldb., [adresa], (sada na adresi, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) uz uspostavu isključivog prava vlasništva za cijelo, na predmetnoj nekretnini na ranijeg vlasnika, tužitelja, VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana isplati tužitelju cjelokupni parnični trošak uvećan za zatezne kamate."

II. Nalaže se tužitelju VE da, u roku od 15 dana, naknadi tuženiku NE parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Dana 5. svibnja 2025. godine zaprimljena je tužba tužitelja VE, protiv tuženika NE, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave prijašenjeg zk. stanja u kojoj se navodi da je vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] upisana na ime tuženika za cijelo. Tuženik je upisan kao vlasnik zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine na temelju darovnog ugovora koji je tada zaključen sa obdarenikom u potpisu ĆE, majkom tuženika mldb ČE i darovateljem VE, svojim ocem, a ovdje tužiteljem koji ugovor je zaključen i ovjeren u potpisu darovatelja kod javnog bilježnika javnog bilježnika u [adresa] dana 15. ožujka 2001. godine pod brojem OV-633/01. Predmetni ugovor je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, pod poslovnim brojem Z-50/02 od 17. siječnja 2002. godine. Predmetni darovni ugovor da nema traženu formu, jer po zaključenju ugovora, obdarenik nije nikada stupio u posjed predmetne nekretnine, dakle nije izvršena prava predaje posjeda, pa je isti ugovor ništetan. Prijenos i preuzimanje posjeda predmetne nekretnine nikada nije izvršeno, te se tužitelj i prije zaključenja predmetnog darovnog ugovora i sada nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ugovor o darovanju bez prave predaje treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta, a kada nije sačinjen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige.

2. Dana 8. svibnja 2025. godine zaprimljen je odgovor tuženika na tužbu u kojoj se navodi da je tužitelj tuženikov otac koji je Naslovnom sudu podnio tužbu nakon 25 godina od darovanja, radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora kojim je upravo on još 2001. godine darovao predmetnu nekretninu svom sinu, ovdje tuženiku. Tuženik smatra da je tužba sastavljena na način da je njen isključivi cilj odugovlačenje postupka radi iseljenja iz predmetne nekretnine koju je tuženik pokrenuo protiv tužitelja, a u kojoj je upravo radi ove tužbe određen prekid postupka. Tuženik osporava sve izneseno obzirom da su ga upravo otac, ovdje tužitelj, odnosno majka, tadašnja supruga tužitelja uveli u posjed predmetne nekretnine, držeći ga zajedno za ruke, tada još kao malodobno dijete čega se on i danas sjeća.

3. U dokazne svrhe pregledani su izvadak iz zemljišne knjige, darovni ugovor između VE i NE, darovni ugovor između CE i VE, povijesni izvadak iz zemljišne knjige, rješenje o nasljeđivanju iza pok. CE, presuda Općinskog suda u Supetru radi razvoda braka, Zapisnika Centra za socijalnu skrb, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika i svjedoka ĆE, ME i EE.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništavim Ugovora o darovanju kojeg su dana 15. ožujka 2001. godine sklopili tužitelj VE kao darovatelj i tuženik ČE kao obdarenik.

6. Savjesno i brižljivo, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

7. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik za cijelo upisan mldb ČE sin VE.

8. Pregledom darovnog ugovora kojeg su dana 15. ožujka 2001. godine sklopili VE, kao darovatelj s jedne strane i mldb ČE, kao obdarenik s druge strane (zastupan po zakonskoj zastupnici ĆE, majci) utvrđeno je da točkom 2. ugovora darovatelj izjavljuje da daruje i predaje u vlasništvo obdareniku za cijelo nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa svim služnostima i pripadcima, a on pak sa svoje strane izjavljuje da to sa zahvalnošću prihvaća i prima u vlasništvo, dok je točkom 3. ugovora određeno da danom potpisivanja ovog ugovora darovatelj uvodi obdarenika u zakoniti i samostalni posjed darovane nekretnine, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u [adresa] dana 15. ožujka 2021. godine pod poslovnim brojem OV-633/01.

9. Pregledom presude Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem P-483/00 od dana 14. ožujka 2001. godine (pravomoćna istog dana) utvrđeno je da se točkom 1. razvodi brak zaključen između ĆE i VE dana 13. veljače 1988. godine. Točkom 2. je određeno da se djeca stranaka mldb ME i ČE povjeravaju na čuvanje i odgoj predlagateljici – majci ĆE, a predlagatelj – otac može redovito kontaktirati sa djecom.

10. U svom iskazu tužitelj VE je naveo da je predmet darovnog ugovora kuća koju je darovao svom tada malodobnom sinu NE. Međutim da nije bila njegova želja da daruje predmetnu kuću svom sinu već je to morao napraviti. Naime, na sina je tijekom brakorazvodne parnice sa bivšom suprugom prenesen stan kojeg je prodao pa je sin umjesto tog stana na kojeg je bio upisan kao vlasnik trebao dobiti nekretninu iste vrijednosti u zamjenu, a to je upravo ova kuća koja je predmet spornog darovnog ugovora. Zbog toga je darovao sinu kuću, da bi mogao prodati stan na koji je maloljetni sin bio upisan kao vlasnik. Kada je darovao sinu predmetnu kuću u njoj je on (tužitelj) živio sa barbom CE, koja je ranije bila njegovo vlasništvo, ali je on darovao njemu (tužitelju), a on sinu. U ovoj kući njegov sin nije nikada živio. Na pitanje sutkinje zbog čega je točkom 3. darovnog ugovora određeno da danom potpisivanja ovog ugovora darovatelj uvodi obdarenika u zakoniti i samostalni posjed darovane nekretnine, isti odgovara da ne zna zbog čega je to napisano. Smatrao je da će u ovoj kući živjeti do svoje smrti, a nakon toga bi pravo živjeti imao njegov sin koji je upisani vlasnik predmetne nekretnine. Na pitanje sutkinje zbog čega tako nešto nije dogovorio sa suprotnom stranom, isti je odgovorio da se nije imao s kime dogovoriti. Pri tome misli na sina, ovdje tuženika, kao i na njegovu tadašnju zz majku. Smatra da je predmet darovanja vlasništvo njegova sina ovdje tuženika, ali ga je pogodilo što je dobio pismo da u roku od 8 dana mora iseliti.

11. Tuženik ČE, star 37 godina, je naveo da je imao 12 godina kada je sklopljen predmetni darovni ugovor, tako da ga je u njegovo ime sklopila njegova tada zz ĆE, majka. Dugogodišnji vlasnik predmetne nekretnine bio je barba CE i njegova želja je oduvijek bila da ta kuća pripadne njemu ( tuženiku). Međutim nakon rastave otac je preselio živjeti u predmetnu nekretninu i samo kako on zna je prenio vlasništvo na svoje ime. N nikako nije bio zadovoljan s time i htio je da bude onako kako on želi, a to je da predmetna nekretnina bude njegovo (tuženika) vlasništvo i zbog toga je sklopljen predmetni darovni ugovor. U predmetnu kuću ulazio je i prije sklapanja darovnog ugovora, a i nakon što je sklopljen darovni ugovor. Naime, ostao je u dobrim odnosima s ocem nakon što se rastavio sa majkom. Nisu u dobrim odnosima od 2013. godine kada je umro barba Č, a do tada je normalno odlazio na predmet spora. Predmetnu nekretninu je smatrao svojim vlasništvom i još uvijek je smatram, ali obzirom da otac nakon rastave nije imao gdje živjeti, nije mu branio da živi na predmetnoj nekretnini, ali problem je što je on (tuženik) sada oženjen i ima dvoje djece s kojima živim u podstanarstvu. Na miran način je pokušao sa svojim ocem da se on iseli iz predmetne nekretnine, ali on se tome usprotivio, svašta mu je izgovorio i sve je završilo na policiju. Ne sjeća se ništa u svezi potpisivanja darovnog ugovora iz razloga što je imao 12 godina i to je u njegovo ime izvršila majka kao njegova zakonska zastupnica. Zna da su neka dva stana u [adresa] bila upisana na njegovo (tuženika) ime, ali ne zna što je otac napravio s njima, ali ti stanovi nemaju nikakve veze sa ovom predmetnom kućom, obzirom da je želja barbe CE bila da kuća bude na njegovo (tuženika) ime, što je prema njegovoj želji i učinjeno. Na pitanje pun. tužitelja zbog čega je tek nakon 20 godina pokrenuo parnicu, odgovorio je da zbog toga što je otac "dignuo" veliku hipoteku na kuću pa je čekao da otac prvo otplati svoje dugove. Naime, on je još kao maloljetan dao suglasnost svom ocu da može dignuti hipoteku na predmetnoj kući iz razloga što su bili u dobrim odnosima i hitio je pomoći svom ocu.

12. Svjedokinja ĆE, majka tuženika, je navela da je predmetni darovni ugovor sklopljen 2001. godine kada je njen sin imao 12. godina, a u isto to vrijeme su se ona i njen sada bivši suprug rastavili. U tom postupku rastave je odlučeno da će predmetna kuća pripasti njihovom sinu, ovdje NE, obzirom da je želja njegovog barbe CE, čija je kuća bila, bila da pripadne baš njemu. Pojasnila je da je CE brat od Zdravkovog oca V koji nije imao svoje djece. Barba CE je imao pored kuće u [adresa] i stan u [adresa] te je uvijek govorio da će sve darovati NE, obzirom da će VE sve rasprodati. Bivši suprug i ona su već bili rastavljeni kada je on njoj došao na radno mjesto u [adresa], da kao zz našeg sina NE, a na kojeg je bilo upisano vlasništvo stana u [adresa], potpiše da NE taj stan daruje svom ocu VE kako bi ga VE mogao prodati. Tom prilikom otišli su na Centar za socijalnu skrb kako bi ona pristala na to, ali je Centar inzistirao da se tom prilikom kuća u [adresa], koja je bila upisana kao vlasništvo barbe CE, prepiše na mldb NE. Ne bi znala redoslijed kako je išla uknjižba vlasništva na kuću, odnosno kako je sa barba Č prešla na VE, odnosno NE. Međutim, zna da je ona bila zz NE kada mu je otac tu kuću darovao 2001. godine. Kada je ugovor sklopljen, u predmetnoj kući živio je ovdje tužitelj VE i barba CE. Na pitanje sutkinje je li njen sin NE prilikom sklapanja predmetnog darovnog ugovora započeo sa življenjem u predmetnoj kući, odnosno je li stupio u posjed iste odgovara da njen sin nikada nije živio u predmetnoj kući, ali da je redovito odlazio u posjet ocu i barbi. Njn sin već 12 godina živi u podstanarstvu sa svojom obitelji iako je predmetna kuća njegovo vlasništvo 1/1. On je cijelo to vrijeme tražio od oca da se iseli iz predmetne kuće, ali je tužitelj odbijao iseliti iz kuće. Na pitanje sutkinje je li joj poznato da u ugovoru piše da sa danom potpisivanja ugovora darovatelj uvodi obdarenika u zakonit i samostalan posjed, ista je odgovorila da joj je poznato, da ima ugovor kod kuće. Na pitanje da li zna što to znači, odgovorila je da to znači da je to Francijevo, odnosno da je u posjedu kuće. Na pitanje da li zna što znači biti u posjedu, odgovorila je da to znači da živiš tamo. Na pitanje sutkinje je li njen sin NE ikada živio tamo, odgovorila je da nije, ali da je redovito odlazio i posjećivao oca i barbu. Na pitanje pun. tužitelja je li ona ikada fizički bila u kući ista, odgovorila je da jeste. Na pitanje pun. tuženika da li je nakon sklapanja ugovora o darovanju otišla u predmetnu kuću sa svojim sinom i bivšim suprugom VE, odgovorila je da jeste. Nakon što su potpisali ugovor, nakon par dana su zajedno otišli VE, NE i ona u kuću. VE je rekao da će prvi kat preurediti za sebe, a da će prizemlje biti za sina. Naime, tako je rekao zato što VE u to vrijeme nije imao gdje živjeti, a on je ipak NE otac. Dakle, svi su oni znali da je kuća Francijevo vlasništvo za cijelo, ali obzirom da VE nije imao gdje živjeti, tako su se dogovorili. Tu su se zadržali sat vremena i NE i ona su otišli. Nakon toga je NE, kako je već ranije rekla dolazio posjećivati oca i barbu CE. Napomenula je da je, prilikom rastave braka, sud odlučio da će NE koji je tada imao 12 godina i njihova kći koja je imala dvije godine, živjeti sa majkom odnosno sa njom u Postirima, a suprug se tome nije protivio.

13. Svjedokinja ME, sestra tuženika i kći tužitelja, je navela da je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora imala dvije godine, tako da po pričanju oca i majke zna da je želja barba CE bila da njegova kuća u [adresa] bude Francijevo vlasništvo. Znam da je VE na nekakav način došao do vlasništva predmetne kuće, a da je kuća u posjedu njenog brata NE. Na pitanje sutkinje što znači da je njen brat NE u posjedu kuće, odgovorila je da to znači da njen brat NE nije boravio kao gost, nego kao vlasnik iste. Na pitanje sutkinje je li njen brat NE živio u predmetnoj kući nakon sklapanja ugovora, odgovorila je da brat nikada nije živio iz razloga što su se njihovi roditelji razveli, a oni su kao djeca povjereni majci na čuvanje i skrb, tako da su morali živjeti s majkom u Postirima, a ne s ocem u [adresa] u predmetnoj kući. Međutim, kako je navela brat je od trenutka sklapanja tog darovnog ugovora dolazio u predmetnu kuću kao u svoju.

14. Svjedokinja EE, sestra tužitelja i teta tuženika, je navela da je barba CE ostavio VE sve pokretnine i nekretnine što je imao. Poznato joj je da su VE i NE sklopili darovni ugovor kojim VE predmetnu kuću daruje svom sinu NE uz uvjet da će do kraja života VE živjeti u istoj, a da će nakon smrti biti Francijeva. Nije joj poznato da li to piše u darovnom ugovoru. Na pitanje sutkinje je li tuženik NE ikada živio u predmetnoj kući, odgovorila je da nije nikada. U kući su živjeli barba CE, VE i njegova sadašnja supruga Ć, kao i njihova djeca. Na pitanje sutkinje je li joj poznato je li NE ikada dolazio u predmetnu kuću, odgovara je, da koliko ona zna, da NE nikada nije dolazio u predmetnu kuću. Na pitanje pun. tuženika odakle joj saznanja je li NE ikada bio u tu kući ili nije, odgovorila je da joj je brat kazao da NE nikada nije dolazio u predmetnu kuću.

15. Kako je ugovor čija se ništetnost traži sačinjen dana 15. ožujka 2001. godine, to su pretpostavke za traženje ništetnosti, kao i pravne posljedice tako utvrđenog ugovora propisane odredbom članka 103. i pridružujućim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91).

16. Odredbom članka 103. stavkom 1. ZOO/91, propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, ili moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Ništetnost nastaje, kada nastanu zakonski razlozi ništetnosti, pa s obzirom na tu činjenicu sud na nju pazi po službenoj dužnosti (članak 109. stavak 1. ZOO/91)

18. Također je i odredbom članka 322. stavkom 1. ZOO-a, propisano da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Dakle, ništetnost nastaje, kada nastanu zakonski razlozi ništetnosti, pa s obzirom na tu činjenicu sud na nju pazi po službenoj dužnosti (članak 327. stavak 1. ZOO-a) i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 2. ZOO-a).

20. Kao razlog ništetnosti tužitelj je naveo taj što je predmetni ugovori sklopljen protivno važećim propisima i to konkretno da predmetni darovni ugovor nema traženu formu, jer po zaključenju ugovora, da obdarenik nije nikada stupio u posjed predmetne nekretnine, dakle nije izvršena prava predaje posjeda, a da prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ugovor o darovanju bez prave predaje treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta, a kada nije sačinjen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige.

21. Prema odredbi članka 53. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, za pravnu valjanost darovnog ugovora bez predaje stvari u posjed daroprimca potreban je javnobilježnički akt.

22. Dakle, tom zakonskom odredbom je propisana forma navedenog ugovora, koja je uvjet za pravnu valjanost tog ugovora.

23. Odredbom članka 33. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/91, 77/92: dalje ZOVO) bilo je propisano da se pravo vlasništva nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige. Međutim, za prijenos nekretnine darovanjem u slučaju ako ovo darovanje ne slijedi prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, zakonom o javnom bilježništvu propisana je forma javnobilježničkog akta koja joj je potrebna za pravnu valjanost takvog ugovora.

24. Među strankama nije sporno da predmetni darovni ugovor nije zadovoljavao ovaj oblik, iako sačinjen u pisanoj formi nije imao formu javnobilježničkog akta, međutim, sporno je li predmet darovanja predan u posjed daroprimcu.

25. Pažljivom analizom svega naprijed navedenog, ovaj sud zaključuje kako je, u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj VE, kao darovatelj svom tada maloljetnom sinu 2001. godine, ovdje tuženiku NE, daroprimcu, predao u posjed kuću koja je predmet darovanja i to stoga što točno onako kako se navodi u samom ugovoru da darovatelj uvodi obdarenika u zakoniti i samostalni posjed darovane nekretnine, tako je darovatelj i fizički uveo svog maloljetnog, tada dvanaestogodišnjeg, sina u predmetnu kuću.

26. Međutim, sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja da se radilo o maloljetnom djetetu koje je darovni ugovor (putem zakonske zastupnice, majke) sklopilo dana 15. ožujka 2001. godine, a da je samo dan ranije u odnosu na to isto maloljetno dijete dana 14. ožujka 2021. godine donesena pravomoćna presuda kojom se povjerava na čuvanje i odgoj majci, tada obdarenik nije niti mogao svakodnevno živjeti u predmetnoj kući sa svojim ocem, već je to bio u mogućnosti jedino kada je bio u kontaktu sa svojim ocem, onako kako je to sud odredio u svojoj odluci pod poslovnim brojem P-483/00 od dana 14. ožujka 2001. godine.

27. Za navesti je kako je i sam tužitelj u svom iskazu naveo "smatram da je predmet darovanja vlasništvo mog sina, ovdje tuženika", te je činjenica da je upravo tuženik kao daroprimac imao ovlaštenje za slobodno raspolaganje predmetnom nekretninom kada je svom ocu dao suglasnost kod banke da može ostvariti hipoteku na predmetnoj kući.

28. Stoga, ovaj sud utvrđuje kako nisu ispunjeni uvjeti predviđeni odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a, jer se ne radi o ugovoru protivnom moralu te načelima savjesnosti i poštenja, nevaljanosti i nesuglasnosti volje, nedopuštenosti pobude i nedostatka potrebnog oblika, a sukladno tome valjalo je i odbiti zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i provedba uknjižba brisanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika i upis prava vlasništva tužitelja za cijelo, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. U skladu sa zahtijevanim i opravdanim troškovima tuženika, sukladno odredbama članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa), tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, sastav podneska od dana 21. srpnja 2025. godine

– 100 bodova, zastupanje na ročištima od dana 10. srpnja 2025. godine i 9. rujna 2025. godine – po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 800,00 eura i uvećano za 25 % PDV-a, ukupno iznosi 1.000,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Iz stanja predmeta spisa ne proizlazi da je tuženik platio sudsku pristojbu pa mu ista nije niti priznata.

U Supetru, dana 3. listopada 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- pun. tužitelja Stjepan Eterović, odvj. u Supetru

- pun. tuženika Dean Rahan, odvj. u Supetru