Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-117/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željka Radoš Radičević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 26. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 2. toč. e) Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3239145795, broj partije: 7106708677, sklopljenog dana 24.9.2014. godine između tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, a koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 92,91 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama, računajući od 5.9.2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura, sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 20. veljače 2025. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu kojim je 24.9.2014. tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 70.000,00 kuna na rok otplate od 60 mjeseci. Ugovoreno je u čl. 2. toč. e) ugovora o kreditu da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer je nejasna, općenita i ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita, a tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove snosio je tužitelj mimo toga. U ugovoru se ne spominje bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Poziva se na čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) i na odluku Vrhovnog suda, te na odluke Suda Europske unije C-84/19 i C-224/19. Iz dopisa koji je tuženik uputio proizlazi da je dana 5.9.2014. naplatio navedenu naknadu, odnosno trošak obrade kredita u visini od 700,00 HRK, odnosno 92,91 eura. Predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik spori osnovanost tužbe. Ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač. Osporava navode da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. Tvrdi se da je naknada za obradu kredita odražavala stvarne troškove obrade kredita i sve to sukladno zakonu. Ugovorna odredba je jasna, razumljiva i lako uočljiva, te nije suprotno zahtjevima dobre vjere uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada za obradu kredita predstavlja naknadu koja se naplaćivala u trenutku ugovaranja kredita, a pokrivala je troškove poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge, povezanih regulatornih troškova. Poziva se na recentnu odluku Suda EU. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: dopis od 25.6.2024. i ugovor o kreditu od 24.9.2014.

4. Tužitelj TB naveo je u svom iskazu da je predmetni ugovor o kreditu podigao u poslovnici tuženika u [adresa]. Kredit je bio nenamjenski na 5 godina, a isti je sklopio negdje 2014. i sada je u cijelosti isplaćen. S tuženikom nije bilo nikakvih pregovora oko uvjeta ugovora o kreditu, niti je bilo bilo kakvih pregovora o nekim naknadama. Banka je već imala unaprijed otisnuti primjerak ugovora koji je samo potpisao. Ne može se točno sjetiti pred kojim djelatnikom tuženika je sklopio ugovor ili je to bila gospođa T ili gospođa Š. Ne sjeća se da su mu djelatnici banke bilo što spominjali u vezi sporne naknade. Ne sjeća se niti da je tu naknadu posebno plaćao, a pretpostavlja da mu je ta naknada oduzeta od samog kredita. Ne može se sjetiti u kojem iznosu i u kojoj valuti je bio kredit. U banci mu nisu objasnili za što im ustvari treba platiti naknadu. Ne sjeća se točno je li ugovor pročitao, ali zna da se išlo kod javnog bilježnika na ovjeru, a ne zna točno kakva je razlika između solemnizacije i ovjere. U kritično vrijeme, a i danas je policajac i nije bio vlasnik nikakvog obrta ni onda ni sada. Kredit je potrošio za osobne potrebe, a to je bila kupnja automobila. Automobil je prodao 2019.

5. Iz dopisa od 25.6.2024. proizlazi da je tuženik izvijestio punomoćnika tužitelja da je u svezi predmetnog ugovora o kreditu dana 5.9.2014. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 700,00 kuna.

6. Iz ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu utvrđeno je da je sklopljen dana 24.9.2014. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, a kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 70.000,00 kuna, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama. Člankom 2. toč. e) ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora, a da potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora, a izvadak iz Odluke o tarifi naknada za usluge kreditora koje se odnose na ovaj ugovorni odnos sastavni je dio ovog ugovora. Potpisom ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s metodologijom promjene naknada u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama.

7. Tuženik ne spori da su stranke sklopile ugovor o kreditu dana 24.9.2014. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 2. toč. e) ugovora o kreditu. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj kredit podigao kao fizička osoba i da je isti utrošio za kupnju automobila. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu, te iz iskaza samog tužitelja, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da mu banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za odobrenje kredita, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da se naknada određuje u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora, a u navedenoj odredbi nije naveden iznos naknade, pa čak niti postotak od iznosa kredita. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP- a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da visina naknade nije određena niti je jasna, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

8. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za obradu kredita utvrđena je iz dopisa tuženika od 25.6.2024., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

9. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da u kritično vrijeme nije imao obrt i da je novac dobiven od banke utrošio za kupnju automobila. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača.

10. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.

11. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

12. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura i to za: sastav tužbe s PDV-om 250,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu 26,55 eura, zastupanje na ročištu 6.5.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu 26.8.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV- om 125,00 eura, sastav podneska od 31.3.2025. s PDV-om 250,00 eura i sudsku pristojbu na presudu 53,09 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15.4.2025. jer sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje parnice, a osim toga, tužitelj nije dobio dopuštenje suda za sastav tog podneska.

U Slatini 3. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetniku iz Osijeka, Trg Ante Starčevića 12,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6.