Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-23/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan iz Zagreba, Kranjčevićeva 11, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. dužan je tužitelju na račun broj:

[broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-19-19- 03392775687 platiti iznos od 10.251,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. veljače 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 24. prosinca 2013. osiguranik tužitelja VĆ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila na autocesti A3 Bregana-Lipovac kod mjesta Dragalić, a ovu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika VĆS upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim pod policom broj [broj police]. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: 140-03-14/01-/OB: 03392775687, URBROJ: 341-1505/3-14-421. Od 26. ožujka 2014. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu udovici KĆ i djeci TĆ, ZĆ, RĆ i FĆ. Prema odredbi članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2021. tuženik je podmirio štetu tužitelju. Tužitelj je nastavio isplaćivati obiteljsku mirovinu te je u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. siječnja 2024. isplatio korisnicima mirovinu u iznosu od 12.175,46 EUR te jednokratno novčano primanje u iznosu od 638,52 EUR, odnosno ukupno iznos od 12.813,98 EUR. Budući je u ranijem postupku utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 20[0] /0, tužitelj potražuje iznos od 10.251,18 EUR te se dopisom od 31. siječnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu. Tuženik je dopisom od 8. veljače 2024. odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u ovom predmetu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od 24. prosinca 2013. godine te činjenicu da je tužitelj djeci i supruzi pok. osiguranika VĆ priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik ODO u Slavonskom Brodu br. KR-DO-743/13-5 od 30. 12. 2013. (str. 3-9 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 26.3.2014. (str. 10-13 spisa), dopis HZMO (str. 14 i 15 spisa), potvrdu HZMO od 29. 1. 2024. (str. 16 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskim primanja (str. 17 spisa), obavijest (str. 18 i 19 spisa), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Kseniji Vrebac.

5. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prema navodima odgovora na tužbu, između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika kao niti da je tužitelj bračnom drugu i djeci osiguranika tužitelja priznao pravo na obiteljsku mirovinu.

7. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu u isplaćene obiteljske mirovine bračnom drugu i djeci osiguranika tužitelja VĆ u razdoblju od 1. 3. 2021. do 31. 1. 2024. u iznosu od ukupno 10.251,18 eur (uzimajući u obzir suodgovornost osiguranika tužitelja u u omjeru od 20 %), koju tužitelj zahtjeva jer tuženik tvrdi da obveza tuženika za naknadom štete postoji isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine odnosno razlike između mirovine koju tužitelj isplaćuje i mirovine koju bi tužitelj plaćao da je razlog isplate mirovina ozljeda na radu osiguranika tužitelja.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 26. 3. 2014. udovici umrlog osiguranika UĆ

– Bingula Božani i djeci Bingula TĆ, Bingula Ingrid, Bingula RĆ i Bingula FĆ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu od 24. 12. 2013., te je prema potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od **.**.2024. KĆ, Bingula TĆ, Bingula ZĆ, KĆ RĆ i FĆ isplaćena obiteljska mirovina od 1. 3. 2021. do 31. 1. 2024. u iznosu od ukupno 12.175,46 eur (uz napomenu da je ZĆ prestalo pravo na obiteljsku mirovinu **.**.2021., te TĆ **.**.2022.) te jednokratno novčano primanje u mjesecu travnju 2021., mjesecima travnju i listopadu 2022., zatim, u mjesecima siječnju, travnju i listopadu 2023. te u mjesecu siječnju 2024. u iznosu od ukupno 638,52 eur, a navedene isplate proizlazi i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 29. 1. 2024.

9. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

11. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

13. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i i jednokratnog novčanog primanja.

14. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

15. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

16. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

17. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

18. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

19. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

20. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu 80 % isplaćene obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja KĆ i djeci TĆ, ZĆ, RĆ i FĆ, zbog smrti osiguranika tužitelja UĆ u iznosu od ukupno 10.251,18 eur, za vremenski period od 1. 3. 2021. do 31. 1. 2024., a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo obvezno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

21. Radi izračuna navedene razlike mirovine provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Vrebac te iz pismenog nalaza i mišljenja iste od 23. 3. 2025. proizlazi da u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. siječnja 2024. isplaćena obiteljska mirovina utvrđena rješenjem HZMO iznosi 12.175,46 eura. U istom razdoblju, invalidska mirovina koja bi bila isplaćivana pok. UĆ u slučaju povrede na radu (da nije bilo smrtne posljedice) iznosi 16.832,93 eura. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (razmjerni iznos mirovine) ima negativan predznak i iznosi - 4.657,47 eura.

22. Stranke nisu imale prigovora matematičkom izračunu koji proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te ga stoga sud u cijelosti prihvaća kao stručan i obrazložen.

23. Dakle, kako je nalazom i mišljenjem vještakinje Ksenije Vrebac od 23. 3. 2025. utvrđeno da ne postoji stvarna štete koju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju u vidu više plaćene razlike mirovina, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP, tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu 80 % isplaćene obiteljske mirovine odbijen je kao neosnovan.

24. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenog jednokratnog novčanog primanja, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

25. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

26. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je Bingula KĆ i djeci TĆ, ZĆ, ZĆ RĆ i FĆ priznato pravo na jednokratno novčano primanje, pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, pa je za zaključiti je da nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po toj utuženoj osnovi. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava visinu utuženog iznosa (odnoso da bi tužitelj izvršio isplatu iznosa kojeg zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 29. 1. 2024. kao i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 29. 1. 2024. predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP).

28. Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

30. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za zastupanja na ročištima 3. 3. 2025. i 3. 9. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1.), za sastav podneska od 10. 4. 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), PDV u iznosu od 150,00 eur, te trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur, ukupno 1.100,00 eur.

31. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 3. listopada 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku