REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-43/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA ZA PROMICANJE AKTIVNOSTI I HOBIJA NA MORU NAUTIKA 2020, Riva pape Ivana Pavla II 2, Omišalj, OIB: 08802348401, kojeg zastupa punomoćnik RŠ, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Čajkovski, Dalibor Čajkovski & Jelena Beg Čajkovski u Rijeci, Trpimirova 6/II, protiv tuženika ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA KRK, Krk, Trg Bana Josipa Jelačića 5, OIB: 89919564697, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, radi utvrđenja povrede i sklapanja ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2020. povrijedio kolektivne interese i prava članova tužitelja, korisnika vezova u luci Omišalj, na način da im je oduzeo pravo na stalni vez i ispostavio račune za plaćanje lučke pristojbe za nautički vez za navedeno razdoblje, a koje je formirao proizvoljno i bez podloge u zakonskim i podzakonskim propisima.

II. Nalaže se tuženiku da temeljem odredaba čl. 6. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet Županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (Narodne novine 94/07, 79/08, 114/12 i 47/13), članovima tužitelja, korisnicima vezova u luci Omišalj, ponudi sklapanje ugovora o stalnom vezu.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 3.720,65 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu koju je ispravio podneskom od 17.1.2022. radi utvrđenja da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja, te radi obvezivanja tuženika na ponudu za sklapanje ugovora o stalnom vezu. Cilj udruge tužitelja je promicanje prava i organiziranje ljudi s vezom za plovne objekte u luci [adresa] u [adresa] radi promicanja maritimnih aktivnosti i hobija vezanih uz more. Luka [adresa] je luka otvorena za javni promet županijskog značaja čije je područje utvrđeno Pravilnikom o redu u lukama Županijske lučke uprave Krk (Klasa: 023- 01/15-01/02 od 16.12.2015., dalje: Pravilnik o redu). Članovi udruge koriste vez u luci [adresa] u razdobljima od 10 do 40 godina, temeljem prethodno sklopljenih ugovora o korištenju veza u luci posebne namjene – sportske lučice [adresa] (Pesja), koje su sklopili s trgovačkim društvom Pesja nautika d.o.o. koje je do 2017. upravljalo dijelom luke [adresa] kao sportskom lukom. Luka posebne namjene – sportska lučica postoji od 1976., te su njome upravljali: Mjesna zajednica Omišalj 1976. - 1982.; Jedriličarski klub JUNA Omišalj 1982. - 1989.; Mjesna zajednica Omišalj 1989. - 1991.; Pesja nautika d.o.o. 1991. - 2017.. Tuženik je od navedenog trgovačkog društva preuzeo sportsku luku od 2017. te je u studenom 2017. korisnicima vezova dostavio račun za plaćanje lučke pristojbe za korištenje nautičkog veza za 2017.. Tijekom slijedećih godina tuženik je nastavio sa dostavom računa za plaćanje lučke pristojbe za korištenje nautičkog veza za svaku godinu od 2018. do 2020. u identičnim iznosima. Korisnici vezova su tuženiku dostavili pisane prigovore na račune u kojima su istaknuli da su vezove koristili temeljem sklopljenih ugovora o korištenju veza kao i da uz račun nisu dobili nikakav ugovor niti bilo kakvu odluku temeljem kojeg odnosno koje bi mogli utvrditi odnosno provjeriti na koji način je izračunata visina lučke pristojbe. Tuženik je po prigovorima odgovorio da se vezovi koje koriste nalaze u nautičkom dijelu luke, te se za njihovo korištenje plaća pristojba za korištenje nautičkog veza sukladno odredbi čl. 11. Lučkih tarifa, te da se za korištenje nautičkog veza ne sklapa ugovor već se račun ispostavlja temeljem korištenja istog, a shodno evidenciji lučkog redara. Takav odgovor nije prihvatljiv, jer pozivanje na odredbe Tarife u ovom slučaju nije činjenično niti pravno utemeljeno, budući se računi, kako to u njima izričito piše, odnose na cijele godine, što je zapravo suprotno odredbi čl. 21. Tarife. Kako je u čl. 11. navedena dnevna visina lučke pristojbe za vez u nautičkom dijelu luke, sukladno odredbama čl. 21. st. 1.-5. Tarife, lučki redar bi je trebao naplaćivati dnevno u gotovini, dakle prema stvarnom korištenju veza. Vez u nautičkom dijelu luke je vez za privremeno a ne trajno korištenje. Tuženik je preuzimanjem upravljanja sportskom lučicom na način da je vezove u istoj proglasio nautičkim vezovima, povrijedio stečena prava korisnika vezova na trajni vez u lučici, jer je jedino legitimno rješenje za trajni vez u ovom trenutku komunalni vez, kojeg im tuženik nije dodijelio. Dakle, dugogodišnji korisnici vezova, čija plovila su upisana u očevidnik brodica nadležne lučke kapetanije (Lučka kapetanija Rijeka) ili ispostave (Lučka ispostava Omišalj) su jednostranim tuženikovim postupkom praktično izbačeni iz svoje matične luke, jer su dobili status korisnika nautičkog veza, koji nema karakter trajnosti. Tuženik je svojim postupanjem ugrozio kolektivne interese i prava tužiteljevih članova. Stoga traži pravnu zaštitu u vidu utvrđenja da je tuženik povrijedio prava članova udruge i obvezivanje tuženika na ponudu za sklapanje ugovora. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Protivi se vrijednosti predmeta spora kao preniskoj i predlaže određivanje vrijednosti predmeta spora od 251.000,00 kuna. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502. a. Zakona o parničnom postupku jer ovlaštenje za podnošenje kolektivne tužbe mora biti predviđeno posebnim zakonom i uz uvjete predviđene tim zakonom. Smatra nevažnim što su članovi udruge imali sklopljene ugovore s trgovačkim društvom Pesja nautika d.o.o. jer tuženik od 2017. upravlja lukom [adresa] na temelju zakona. Korisnici vezova su bili obaviješteni o promjeni statusa njihovih vezova. Tuženik nije pravni slijednik trgovačkog društva Pesja nautika d.o.o. i nije vezan onime što je kao nekadašnji koncesionar luke [adresa] dogovorio s korisnicima vezova. Tuženik ni po čemu nije u obvezi sklapati ugovor s korisnicima veza koji su imali ugovor s bivšim koncesionarom. Kako članovi udruge tužitelja nemaju zaključen ugovor o stalnom vezu to im se i ne mogu obračunati lučke pristojbe za stalni vez (komunalni vez). Neosnovano je tužiteljevo traženje od suda da naloži sklapanje ugovora o stalnom vezu s članovima tužitelja jer niti jednim zakonskim propisom nije propisano da odbijanje sklapanja ugovora od jedne ugovorne strane daje drugoj ugovornoj strani da od suda tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojim će se naložiti sklapanje ugovora, a sadržaj ugovora uopće nije naveden u tužbenom zahtjevu. Osporio je aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe. Osporio je da su članovi udruge dugogodišnji korisnici stalnih vezova. Smatra da tužitelj nije dokazao koja je to prava imao ranije. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je utvrđenje da je tuženik svojim djelovanjem (uskratom stečenog prava na stalni vez) povrijedio interese i prava članova udruge tužitelja te obvezivanje tuženika da članovima udruge tužitelja ponudi sklapanje ugovora o stalnom vezu za plovila.

4. Tužitelj je podneskom od 17.1.2022. dopunio i ispravio pojedine navode zbog čega, protivno navodima tuženika, tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

5. Presudom ovog suda poslovni broj P-260/2021-19 od 19.9.2022. (str. 182- 188 spisa), ispravljenu rješenjem ovog suda poslovni broj P-260/2021-20 od 19.9.2022., prihvaćen je tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-4956/2022-3 od 15.12.2023. (stranica 226-231 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vratio na ponovno suđenje s uputom da sud u ponovljenom postupku detaljno utvrdi sve činjenice i izvede potrebne dokaze kako bi pronašao odgovore na pitanja je li tužbeni zahtjev osnovan, te ovisno od navedenog donese novu na zakonu osnovanu odluku.

Sud je postupio po uputi.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik svojim djelovanjem (uskratom sklapanja ugovora o komunalnom vezu s članovima udruge tužitelja) povrijedio interese i prava članova udruge tužitelja te da li je dužan članovima udruge tužitelja ponuditi sklapanje ugovora o stalnom vezu. Sporno je da li članovi udruge imaju aktivnu legitimaciju štititi kolektivne interese. Sporno je kakva prava su prije novog uređenja 2017. imali članovi udruge.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanje vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika EŠ (str. 168-170 spisa), svjedoka ĆŠ (str. 165-167 spisa), predsjednika udruge tužitelja UŠ (str. 167-168 spisa), RŠ (str. 309- 310 spisa), VŠ (str. 308-309 spisa), KŠ (str. 312-313 spisa) i PŠ (str. 313-314 spisa), te uvid u spise ovog suda poslovni broj Povrv-81/21 i Povrv-116/21. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvida u isprave koje se nalaze spisu te saslušanja stranaka i svjedoka), sud je utvrdio da je OŠ najprije bila luka posebne namjene u kojoj je koncesiju imalo trgovačko društvo Pesja nautika d.o.o. u vlasništvu Općine Omišalj (nesporno). To trgovačko društvo je upravljalo lukom kao sportskom nautičkom lukom do 2017. (suglasni iskazi svjedoka). Prema iskazivanju svjedoka ĆŠ koji je bio predsjednik Upravnog vijeća Lučke uprave Krk (iskaz na str. 166 spisa) proizlazi da s obzirom na izmjene zakona koji uređuje morske luke, daljnje koncesioniranje na takav način nije bilo moguće jer je luka mogla biti ili luka nautičkog turizma ili sportska luka, a koncesija tom trgovačkom društvu je istekla. Izmjenom prostornog plana uređenja Općine Omišalj, Luka Omišalj je prenamijenjena u luku otvorenu za javni promet. Područje Luke [adresa] kao luke otvorene za javni promet utvrđeno je Pravilnikom o redu u lukama Županijske lučke uprave Krk (str. 11 - 38 spisa). Za razliku od luke posebne namjene kojom upravljaju koncesionari (Pesja nautika d.o.o.), lukom otvorenom za javni promet upravljaju posebne pravne osobe odnosno lučke uprave (Županijska lučka uprava Krk). Nakon što je luka prenamijenjena u luku otvorenu za javni promet i razvrstana naredbom ministra, upravljanje je preuzela Županijska lučka uprava Krk. Nadalje je pojasnio da županijske lučke uprave imaju poseban pravni okvir unutar kojeg djeluju i imaju obvezu odrediti namjenu pojedinih dijelova luke odnosno operativni dio koji služi obavljanju lučkih operacija (prekrcaj tereta i putnika), komunalni dio luke koji služi stalnom vezu gospodarskih i osobnih plovila lokalnog stanovništva, i nautički dio koji služi pružanju usluga u nautičkom turizmu. Te namjene se utvrđuju posebnim općim aktom koji se zove Pravilnik o redu. Upravno vijeće je za vrijeme za koje je bio predsjednik donijelo taj pravilnik i odredilo je namjenu pojedinih dijelova luke. Smatra da bi bila pogrešna tvrdnja da je broj komunalnih vezova zbog toga smanjen jer u onom režimu upravljanja oni nisu niti postojali. Županijska lučka uprava je sačinila kriterije sukladno pravilniku ministarstva prema kojima su ugovori o stalnom vezu nuđeni pojedinim korisnicima prema tim kriterijima. Oni kojima nisu ponuđeni ugovori o stalnom vezu i koji nisu bili u komunalnom dijelu luke su se mogli privezati u nautičkom dijelu luke. Međutim u komunalnom i nautičkom dijelu luke je različita visina tarife koja se plaća i ovdje je nastao prijepor. Prema iskazivanju vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika FŠ (str. 169. spisa) proizlazi da su članovi udruge u redu čekanja za stalni vez u komunalnom dijelu luke jer su podnijeli zahtjev za takav vez. Naveo je i da nema točan broj onih koji čekaju dodjelu stalnog veza, a vežu se u nautičkom dijelu luke, te da dozvoljava da se radi o 20-tak osoba kako to tvrde tužitelji.

9. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 4.2.2022. (str. 141 spisa), odmah nakon zaključenja prethodnog postupka prvi put osporio da su tužiteljevi članovi bili dugogodišnji korisnici stalnih vezova u luci posebne namjere, odnosno u sportskoj lučici [adresa] ([adresa]) te je osporio da su oni od ranije imali ugovor o stalnom vezu.

Prema mišljenju ovog suda navedena činjenica ipak nije sporna već nesporna jer je tuženikov vršitelj dužnosti ravnatelja ŽŠ na ročištu u svom iskazu na str. 169 spisa naveo "članovi udruge nemaju sklopljen ugovor jer ga ne izdajemo u nautičkom dijelu luke, a oni su tamo vezani. Na tom dijelu luke su bili vezani i prije…., članovi udruge su u ranijem režimu upravljanja imali sklopljen ugovor sa koncesionarom Pesja nautika d.o.o. koji je imao komercijalni karakter. Članovi udruge su u redu čekanja za stalni vez u komunalnom dijelu luke. Nemam točan broj onih koji čekaju dodjelu stalnog veza….. Dozvoljavam da se radi o 20-tak osoba. Članovi udruge koriste te vezove dulje od godinu dana. Mi smo članovima udruge izašli u susret pa im zbog toga račune obračunavamo samo za 120 dana u periodu od travnja do listopada te primjenjujemo popust od 25% sukladno lučkim tarifama. Mi ne moramo primijeniti taj popust ali članovima udruge isti odobravamo.” Valja napomenuti da je ovdje dokazana nespornost saznanja tuženika o tome tko su članovi udruge. Dakle ono što je punomoćnik tuženika na ročištu od 4. veljače 2022. (str. 140-143 spisa) osporio, to je kasnije na ročištu 7. srpnja 2022. (str. 169 spisa) vršitelj dužnosti ravnatelja tuženika tužitelju potvrdio pa je sud taj stranački iskaz tuženika (umjesto punomoćnikov) uzeo kao mjerodavan za zaključak da bi između stranaka bilo nesporno da se radi o dugogodišnjim korisnicima stalnih vezova te da su od ranije imali ugovor o stalnom vezu sa bivšim koncesionarom. Stoga su po mišljenju suda te činjenice nesporne jer bi kod različitog iskazivanja punomoćnika i njegove stranke svakako trebalo pokloniti vjeru stranki u stranačkom iskazu. Navedene činjenice dodatno osnažuje popis koji je 11.4.2019. primio upravo ŽŠ (str. 241-245 spisa), a prema kojem se radi o osobama: DŠ, RŠ, ČŠ, KŠ, LŠ, PŠ, TŠ, NŠ, HŠ, ĐŠ, ŠŠ, RŠS, CŠ, JŠ, GŠ, IŠ. Navedeni dopis je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, ali je sud isti uzeo u obzir jer tužitelj time dokazuje činjenice koje je i tuženik osporio tek nakon zaključenja prethodnog postupka. U odgovoru na tužbu tuženik niti jednom riječju nije osporio da su tužiteljevi članovi bili dugogodišnji korisnici stalnih vezova u luci posebne namjere, odnosno u sportskoj lučici [adresa] (OŠ) te da su oni od ranije imali ugovor o stalnom vezu. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je ta činjenica irelevantna, ali ju nije osporio. Tuženik je po punomoćniku osporio te činjenice tek nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je taj dopis primio još 11.4.2019. (potpis na istom) sa svim dokumentima navedenim ispod svakog korisnika (str. 241-245 spisa). Na str. 7-9 se vidi korespondencija članova tužitelja (potpisani ŠŠ, KŠ, RŠ, DŠ, IŠ, ČŠ, LŠ) koji 16.3.2018. prigovaraju na zaprimljene račune. Stoga je razvidna povijest odnosa između tužitelja i tuženika i prije pokretanja ovog postupka. Tuženik je ovlašten i obvezan temeljem zakona na upravljanje lukom, pa bi bio dužan urediti odnos s članovima tužitelja a ne osporavati i tvrditi da su mu nepoznate činjenice koje su mu ustvari poznate. Tužitelj je nakon takva osporavanja dostavio i pojedine ugovore članova tužitelja o korištenju veza koji se nalaze na str. 248-263 spisa iz kojih se vidi da su sklapani od 1997. - 2005..

10. Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka SŠ koji je bio zakonski zastupnik ranijeg koncesionara Pesja nautika d.o.o. u vremenu od kraja 2014. do 2016. (iskaz na str. 308 spisa) koji je iskazao da nije čuo za udrugu odnosno tužitelja u ovom postupku. Navedeno je po mišljenju suda razumljivo jer je tužitelj osnovan nakon njegova mandata.

11. Kako je sud zaključio da su tužiteljevi članovi prije promjene statusa lučice imali pravo na stalni vez od kojih su neki to i potvrdili iskazom u postupku (svjedok RŠ, str. 309 spisa, KŠ str. 312 spisa, PŠ str. 314 spisa) te kako isti od promjena statusa lučice više nemaju pravo na stalni vez, već ih se tereti za nautički vez kao da se radi o turistima a ne korisnicima lučice u kontinuiranom periodu od 1981. do najkasnije 2010., sud nadalje zaključuje da im je to pravo na stalni vez od strane tuženika oduzeto, odnosno povrijeđeno. Tužiteljevi članovi nisu lokalno stanovništvo jer nemaju prebivalište u [adresa] (adrese na str. 241-245 spisa, iskazi svjedoka RŠ, str. 309 spisa, KŠ str. 312 spisa, PŠ str. 314 spisa), pa stoga ne ulaze u krug osoba koji bi imali pravo na vez prema tom kriteriju, već ulaze u krug osoba koje bi imale pravo na vez prema kriteriju brodice koja pretežno boravi na tom području i upisana je u evidenciju brodica lučke kapetanije, odnosno njene ispostave mjesno nadležne za jedinicu lokalne samouprave u kojoj se luka nalazi (kriterij iz čl. 5. st. 1. t. 3. Pravilnika o uvjetima i kriterijima za dodjelu stalnog veza te njegovom korištenju na komunalnim dijelovima luka Županijske lučke uprave Krk). Navedene osobe imaju registarske oznake na području nadležne Lučke kapetanije Rijeka, a neke od njih imaju i na području ispostave [adresa]. Stoga bi sve navedene osobe ušle u krug onih koji imaju uvjete i kriterije za dodjelu stalnog veza, a o čemu je tuženik bio dužan voditi računa nakon preuzimanja upravljanja nad lukom. Iz svega navedenog je razvidno da tuženik zna od kada te osobe imaju ugovore u luci [adresa] ili Pesja (dopis koji je primio 11.4.2019., str. 241 spisa). Radi se o periodu od 1981. do najkasnije 2010.. Saslušani svjedoci KŠ i PŠ na ročištu (str. 312-314 spisa) navode da su uvijek na istom mjestu, ali da tuženik kaže da se nalaze na nautičkom dijelu luke. Isto navodi i ŽŠ u iskazu – da se nalaze na nautičkom dijelu luke. Stoga i sud zaključuje da se nalaze uvijek na istom mjestu, što sada predstavlja nautički dio luke.

12. Vezano za aktivnu legitimaciju tužitelja. Odredbom čl. 502.a. st. 1. ZPP propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Tužitelj je udruga osnovana temeljem odredbi Zakona o udrugama (Narodne novine» broj 74/14, 70/17 98/19), dakle osnovana je na zakonu, a iz njenog Statuta, priloženog uz tužbu, razvidno je da je osnovana radi promicanja prava i organiziranja ljudi s vezom za plovne objekte u luci [adresa] u [adresa]. To bi moglo uključivati i njihovo pravo na zakonito korištenje vezova, a koje je postupanjem tuženika teže povrijeđeno i ugroženo. Zbog toga je tuženikov prigovor da odbijanje sklapanja ugovora od jedne ugovorne strane ne daje pravo drugoj ugovornoj strani tražiti od suda sklapanje ugovora, a sadržaj ugovora nije naveden u tužbenom zahtjevu, neosnovan, jer je pravna posljedica pravomoćne presude, kojom se eventualno prihvaća tuženi zahtjev, osnova za podnošenje pojedinačnih tužbi, radi sklapanja ugovora o korištenju veza, što je očito smisao ove tužbe. Stoga je eventualni sadržaj budućeg ugovora nešto što se može pojaviti kao relevantno isključivo u eventualnim budućim pojedinačnim sporovima, do kojih može doći ukoliko tuženik ne ponudi sklapanje ugovora o stalnom vezu nekome tko smatra da bi mu to trebalo biti ponuđeno.

13. Slijedom iznijetoga sud zaključuje da je tuženik svojim postupanjem povrijedio interese članova udruge tužitelja tako što im je oduzeo stečeno pravo na stalni vez. Kako je sud utvrdio, članovi udruge tužitelja bili su dugogodišnji korisnici stalnih vezova u luci posebne namjene, odnosno u sportskoj lučici [adresa] ([adresa]). Međutim sportska lučica [adresa] promijenila je svoj status jer je 2017. izmjenom prostornog plana uređenja Općine Omišalj, luka [adresa] prenamijenjena u luku otvorenu za javni promet. Lukom otvorenom za javni promet upravljaju posebne pravne osobe odnosno lučke uprave. U konkretnom slučaju lukom [adresa] kao lukom otvorenom za javni promet upravlja tuženik. Tuženik je donio jer je bio dužan donijeti Pravilnik o redu u lukama te se isti nalazi na str. 10-42 spisa. Na temelju odredbe čl. 62. i čl. 63. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje: ZPDML-a, Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) tuženik je donio i Lučke tarife koje se nalaze na str. 43-53 spisa. Donio je i Pravilnik o uvjetima i kriterijima za dodjelu stalnog veza te njegovom korištenju na komunalnim dijelovima luka Županijske lučke uprave Krk koji se nalazi na str. 101-108 spisa. U odnosu na raniju sportsku lučicu [adresa] ovdje se radi o potpuno novom uređenju luke u kojem je luka podijeljena na operativni dio luke koji služi obavljanju lučkih operacija (prekrcaj tereta i putnika), komunalni dio luke koji služi stalnom vezu gospodarskih i osobnih plovila lokalnog stanovništva i nautički dio koji služi pružanju usluga u nautičkom turizmu. Organizirajući red u luci i namjenu pojedinog dijela obale očito je da tuženik nije vodio računa o prostoru i potrebama, jer u komunalnom dijelu luke nije predvidio dovoljan broj vezova da bi kod prenamjene luke bio u stanju prihvatiti sve korisnike stalnih vezova iz ranije sportske lučice zadržavajući im isti status. O tome je mišljenje dalo i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava pomorstva, Klasa:

342-03/18-01/7; Ur.br. 530-03-2-2-2-21-42 od 22. travnja 2021. (str. 72 spisa) koje je zbog navedene problematike predložilo tuženiku da sukladno vrsti i intenzitetu pomorskog prometa izvrši reviziju Pravilnika o redu u lukama Županijske lučke uprave Krk te adekvatno u granicama raspoloživih kapaciteta luke otvorene za javni promet luke [adresa] odredi novu namjenu obale kako bi se zadovoljile ponajprije potrebe operativnog i komunalnog dijela luke. To mišljenje o prvenstvenom zadovoljenju potreba komunalnog dijela luke (i operativnog) je u skladu s odredbom čl. 3. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet Županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (Narodne novine 94/07, 79/08, 114/12 i 47/13) o kojoj ovdje valja voditi računa. Ta odredba pripisuje da lučko područje, sidrišta luke i privezišta se dijele na operativni dio luke, komunalni dio luke i ukoliko ima prostora i potrebe nautički dio luke. Dakle, određivanje namjene dijela neke luke kao nautičke moguće je tek ukoliko ima prostora i potrebe nakon što se zadovolje potrebe operativnog i komunalnog dijela luke. Tuženik je očito postupio protivno toj odredbi kada je zanemario postojeće potrebe luke i nije uzeo u obzir korisnike vezova koji su već otprije imali ugovore o stalnom vezu za svoja plovila. Ovdje valja ukazati i na odredbu čl. 21. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet Županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (Narodne novine 94/07, 79/08, 114/12 i 47/13), kojom je propisano da je Lučka uprava dužna nakon postupka iz čl. 20. ovog Pravilnika i određivanja namjene luke u roku od 3 mjeseca odrediti broj komunalnih vezova, te javno pozvati (oglas na ploči u mjestu luke i lokalni glasnik) sve korisnike koji imaju ugovor o vezu da isti prijave radi prvenstva, a onda sukladno utvrđenim kriterijima sklopiti ugovor o vezu s ostalim vlasnicima brodova/brodica. Sagledavajući odredbu čl. 3. i 21. ranije citiranih Pravilnika proizlazi da je tuženik bio dužan javno pozvati (oglas na ploči u mjestu luke i lokalni glasnik) sve korisnike koji imaju ugovor o vezu da isti prijave radi prvenstva, a tek onda sukladno utvrđenim kriterijima (prema Pravilniku o uvjetima i kriterijima za dodjelu stalnog veza te njegovom korištenju na komunalnim dijelovima luka Županijske lučke uprave Krk koji se nalazi na str. 101-108 spisa) sklopiti ugovor o vezu s ostalim vlasnicima brodova/brodica. Po ovome proizlazi da se kod određivanja broja komunalnih vezova moralo voditi računa najprije o postojećim korisnicima koji su otprije imali ugovore, a tek potom donijeti kriterije prema kojima će se ugovori sklapati s ostalim vlasnicima brodova/brodica. Tuženik je postupajući protivno tim odredbama (3. i 21. Pravilnika) i ne vodeći računa o postojećim korisnicima doveo do situacije da nema dovoljno komunalnih vezova da bi se oni zbrinuli, pa zbog toga članovima udruge tužitelja izdaje račune koji imaju elemente nautičkog veza a koju vrstu veza oni ne koriste i nemaju namjere koristiti. Vršitelj dužnosti ravnatelja je u stranačkom iskazu naveo: „članovi udruge koriste te vezove dulje od godinu dana. Mi smo članovima udruge izašli u susret pa im zbog toga račune obračunavamo samo za 120 dana u periodu od travnja do listopada te primjenjujemo popust od 25% sukladno lučkim tarifama. Mi ne moramo primijeniti taj popust ali članovima udruge isti odobravamo.” Stoga se kod načina izdavanja računa vidi da se ne izdaju kao da članovi tužitelja koriste nautički vez, ali niti kao da koriste komunalni vez.

14. Na opisani način a uvažavajući ranije navedene propise, tuženik je povrijedio prava tužiteljevih članova na stalan vez te im nezakonito izdavao račune, slijedom čega je sud pozivom na odredbe čl. 502. a i 502. b st. 1., 2. i 3. ZPP-a, prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da članovima tužitelja ponudi sklapanje ugovora o stalnom vezu, odnosno donio je odluku sukladno točki I. i II. izreke presude.

15. Tuženik je prigovorio po tužitelju naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 60.000,00 kuna navodeći da je preniska, pa da bi sud trebao odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 251.000,00 kuna. Nakon što je omogućio strankama da se o tome izjasne, sud je na ročištu 4.2.2022. pozivom na odredbu čl. 40. st. 3. ZPP- a rješenjem odredio vrijednost predmeta spora od 60.000,00 kuna jer se radi o tužbi na utvrđenje i radi ispunjenja nenovčane tražbine, zbog čega je sasvim primjereno tužitelj odredio vrijednost predmeta spora.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 4.2.2022., 17.2.2022., 18.5.2022, 7.7.2022., 3.9.2024., 2.9.2025., i 11.9.2025. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.400,00 EUR;

- trošak podnesaka od 5.10.2021., 17.1.2022., 24.1.2022., 11.5.2022., 4.10.2022. (odgovor na žalbu), i 18.6.2024. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 1.200,00 EUR;

- trošak PDV-a (25%) od 700,00 (Tbr. 42), odnosno ukupno 3.500,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 63,04 EUR, za odgovor na žalbu od 31,52 EUR i presudu od 126,09 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

17. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 3.720,65 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

18. Slijedom svega navedenoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 3. listopada 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.