Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Zk-90/25-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko upravni odjel, protiv protustranke Grada Pule – Pola, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Z-4168/2025 od 23. svibnja 2025., 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranke kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli -Pola poslovni broj: Z-4168/2025 od 23. ožujka 2025.

II. Određuje se brisanje zabilježbe žalbe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je prigovor protustranke i potvrđeno rješenje toga suda poslovni broj Z-4168/2025 od dana 13. ožujka 2025. dok je u točki II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) koji se primjenjuje u svezi s čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje ZZK).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Osporenim rješenjem potvrđeno je rješenje toga suda od 13. ožujka 2025. kojim su po prijedlogu predlagatelja otpisane kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 10 m2 i kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 13 m2 i prenesene u novi zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] iste katastarske općine uz uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja a sve na na temelju čl. 6.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj41/90-dalje ZIDZŠ/90) kojim je izmijenjena ranija odredba čl. 18. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 54/83., 5/84., 31/86., 32/87., 47/89.) tako da je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Prema ocjeni prvostupanjskog suda Republika Hrvatska je po samom zakonu postala vlasnica navedenih nekretnina bez obzira na to tko je do tada bio nositelj prava korištenja pa kako su predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90 u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo sa nosiocem prava korištenja Općine Pula zaključuje da su za dopuštenje predloženog upisa bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

6. U prigovoru protiv navedenog rješenja protustranka u bitnom navodi da nije bilo osnova za upis prava vlasništva na ime predlagatelja jer predlagatelj nije dokazao daje predmetna nekretnina obuhvaćena programom gospodarenja kao šuma i šumsko zemljište, a koja okolnost je pretpostavka za dopuštenje uknjižbe prava vlasništva te da zbog toga nisu bile ispunjene pretpostavke propisane čl. 117. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19., 128/22., 155/23.. u daljnjem tekstu ZZK) pa da je sud pogrešno dopustio upis uknjižbe prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist predlagatelja.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo čl. 145. st. 4. ZZK bilo pogrešno primijenjeno.

8. Žalbeni navodi protustranke da je provedeni upis uknjižbe prava vlasništva u korist predlagatelja neistinit i nezakonit jer da predlagatelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za dopuštenje upisa uknjižbe prava vlasništva u njegovu korist budući nije dokazao da se predmetno zemljište nalazi i u šumskogospodarskoj osnovi nisu osnovani.

9. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su u zemljišnoj knjizi predmetne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 10 m2 i kč. br. [katastarska čestica] šuma sa 13 m2 kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Općina Pula. S obzirom da je čl. 6. st. 1. ZIDZŠ/90 izmijenjena ranija odredba čl. 18. ZŠ na način da je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je Republika Hrvatska po samom zakonu postala vlasnica predmetne nekretnine, bez obzira na to tko je do tada bio nositelj prava korištenja i bez obzira da li je ista obuhvaćena programom gospodarenja kao šuma i šumsko zemljište, jer se samim time ne može mijenjati pravni status šuma i šumskog zemljišta.

10. Odredbom čl. 129. ZV propisano je da kada je zakonom određeno da će se vlasništvo stvari steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo ili nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune propisane pretpostavke stječe pravo vlasništva na toj stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka, dok je čl. 130. ZV propisano da je onaj koji stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11. Kako iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine proizlazi da su iste upisane kao šuma, a protustranka, na kojoj je u tom pogledu bio teret dokaza, nije uspjela dokazati da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o šumi odnosno da bi stvarno stanje nekretnine bilo različito od onoga kako je navedeno u zemljišnoj knjizi, ista nije uspjela pobiti zakonsku predmnjevu da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (čl. 8. st. 2. ZZK).

12. Zbog navedenog budući je u zemljišnoj knjizi kao kultura predmetnih nekretnina upisana šuma te da su na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90 nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo, time su na temelju samog zakona predmetne nekretnine postale vlasništvo Republike Hrvatske.

13. Neosnovano je pozivanje protustranke na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011-2 a u kojoj je Vrhovni sud upravo odgovarajući na postavljeno pitanje: tko je titular prava vlasništva na zemljištu koje se na dan stupanja na snagu ZIZDZŠ 16. listopada 1990. nalazilo unutar granica građevinskog područja određenog prostornim planom, a istodobno se nalazilo unutar programa gospodarenja kao šuma i šumsko zemljište, izrazio shvaćanje da su šume i šumsko zemljište koje su se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90. 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome jesu li se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postale, na temelju samog zakona, vlasništvo Republike Hrvatske. Činjenica da je u daljnjem tekstu Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo da se u tom slučaju nekretnina nalazila i u šumsko gospodarskoj osnovi, te da sukladno čl. 17. ZŠ za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove ne dovodi u pitanje prethodno utvrđenje budući isto nije navedeno kao uvjet koji bi morao biti ispunjen da bi šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu postale ex lege vlasništvo Republike Hrvatske već je to bila dodatna okolnost konkretnog predmeta koja nije imala za svrhu ukinuti, ograničiti niti uvjetovati stjecanje vlasništva nad šumama u društvenom vlasništvu od strane Republike Hrvatske.

14. Utoliko je neosnovano upiranje sadržajem žalbe da nekretnine na kojima se predlaže upis prava vlasništva u korist predlagatelja nisu na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, ili pak u vrijeme podnošenja prijedloga obuhvaćene programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za što predlagatelj također ne prilaže nikakvu ispravu.

15. Na žalbene navode protustranke da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju izgrađeno građevinsko zemljište odnosno okućnicu zgrada izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] valja istaći da je zemljišno knjižni postupak strogo formalan u kojem se odluka donosi samo na temelju prijedloga i priloženih isprava pri čemu isti ničim nije dokazao da se radi o takvom zemljištu već u žalbi samo paušalno navodi da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Obzirom su u posjedovnici zemljišnoknjižnog uloška predmetne čestice po kulturi označene šuma prvostupanjski sud je imao dovoljno osnove za ocjenu da su ispunjene činjenične i zakonske pretpostavke za upis prava vlasništva Republike Hrvatske na tim nekretninama, na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o šumama.

17. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZZK-a valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu predlagatelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 3. listopada 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić