Poslovni broj 80 Gž-3273/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-3273/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednici vijeća, Gabrieli Topić Kordej kao sutkinji izvjestiteljici i članici vijeća te Marijanu Vugiću kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: … iz O., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., protiv 1. tuženika H-A. d.o.o. sa sjedištem u Z., zastupanog po zakonskom zastupniku i direktoru N. P., OIB: … i T. P., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i partneri iz Z. i 2. tuženika I. Č., OIB: … iz V., zastupanog po punomoćnici M. D. P., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. M. i M. D. P. iz O., radi raskida ugovora i sklapanja ugovora o kupoprodaji, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1022/21-14 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1022/21-14 od 3. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. do III. izreke.

 

Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za raskid ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između 1. i 2. tuženika kao i zahtjev da 2. tuženik izda 1. tuženiku tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na ime 1. tuženika. Nadalje je odbijen zahtjev za nalaganje 1. tuženiku da sklopi kupoprodajni ugovor točno određenog sadržaja sa tužiteljem i da presuda zamjeni ugovor o kupoprodaji.

 

Pod točkom II. izreke je 1. tuženiku dosuđen parnični trošak.

 

Pod točkom III. izreke je 2. tuženiku dosuđen parnični trošak.

 

Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle protiv točke I. do III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje istom sudu. Traži trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik osporava žalbene navode tužitelja te predlaže žalbu odbiti uz nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između 1. i 2. tuženika i zahtjev za izdavanje tabularne isprave tužitelju za upis njegova prava vlasništva u zemljišnu knjigu te zahtjev za nalaganje 1. tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnine točno određenog sadržaja sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave te da je tužitelj ovlašten na temelju presude upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu.

 

7. Tijekom prvostupanjskog postupka su nesporno utvrđene sljedeće činjenice:

-da su tužitelj i 1.tuženik H-A. d.o.o. Z. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 11. svibnja 2019.;

-da je člankom 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2019. ugovorena kupoprodajna cijena od ukupno 80.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama;

-da se tužitelj obvezao po tom ugovoru o kupoprodaji isplatiti 1. tuženiku iznos od 8.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama kao polog u roku od 8 dana od dana javnobilježničke ovjere potpisa ovlaštenika prodavatelja, a daljnji iznos od 72.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama najkasnije u roku od 60 dana od dana javnobilježničke ovjere potpisa ovlaštenika prodavatelja;

-da je tužitelj isplatio 1. tuženiku iznos pologa od 8.000,00 eura s danom 26. svibnja 2020.;

- da su tužitelj i 1. tuženik zaključili 14. listopada 2020. Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2020. kojim su izmijenili članak 2. Ugovora o kupoprodaji na način da se kupoprodajna cijena za navedene nekretnine uvećava na iznos od ukupno 82.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama;

-da je Aneksom u članku 3.1. navedeno da se iznos pologa od 8.000,00 eura uračunava u ispunjenje obveze isplate kupoprodajne cijene kupcu, dok je kupac, odnosno tužitelj dužan isplatiti 1. tuženiku kao prodavatelju prodavatelju preostali iznos kupoprodajne cijene od 74.000,00 eura u protuvrijednosti kuna najkasnije do 15.12.2020.;

-da je čl. 3.3. Aneksa ugovoreno između tužitelja i 1. tuženika da ukoliko kupac iz bilo kojeg razloga iznos pologa ili ukupno ugovoreni iznos kupoprodajne cijene ne uplati u rokovima navedenim u stavku 3.1. istog članka, ugovor se raskida po samom zakonu, a prodavatelj zadržava uplaćeni iznos pologa;

-da tužitelj nije niti u roku određenom Aneksom ugovoru o kupoprodaji izvršio isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 74.000,00 eura u protuvrijednosti kuna;

-da su 1. tuženik kao prodavatelj i 2. tuženik, kao kupac zaključili 16. travnja 2021. ugovor o kupoprodaji iste nekretnine;

-da je 2. tuženik kao kupac u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodaju cijenu 1. tuženiku te je izvršen upis prava vlasništva predmetnih nekretnina za korist 2. tuženika.

 

8. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je Ugovor o kupoprodaji i Anex tom ugovoru koji je sklopljen između tužitelja i 1. tuženika raskinut po samom zakonu temeljem odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) utvrdivši nesporno da uplata kupoprodajne cijene do 15. prosinca 2020. nije provedena, a da su stranke ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim po samom zakonu ukoliko se do tog roka cijena ne isplati. Također pored utvrđenih nespornih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da 1. tuženik nije imao obvezu tužitelju dostavljati izjavu o raskidu. Navedeno iz razloga jer takva obaveza ne postoji kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora .

 

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je 1. tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja te svjesno kršio odredbe ugovora s tužiteljem, dok je 2. tuženik o svemu ovome imao i morao imati saznanja.

 

10. Prvenstveno valja reći da za tužbeni zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji i posljedično nalaganje da 2. tuženik 1. tuženiku izda tabularnu ispravu tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Naime, zahtjev za raskid dvostranog ugovora može se podnijeti samo protiv ugovorne strane sa kojom je ugovor bio zaključen. U konkretnom slučaju tužitelj nije ugovorna strana pa mu u sporu povodom tužbe za raskid ugovora nedostaje aktivna legitimacija. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbivši navedeni tužbeni zahtjev .

 

11. Daljnjim postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da se naloži 1. tuženiku da sa tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji točno određenog sadržaja, a takav zahtjev je također neosnovan. Naime, do toga može doći tek kada ugovorne strane postignu suglasnost u tom pravcu, što ovdje nije slučaj jer se 1. tuženi tužbenom zahtjevu protivi. Naime, u smislu čl. 376. u vezi čl. 247. ZOO ugovorom o kupoprodaji ugovorne strane izrazom vlastite volje zajedno osnivaju i sadržajno određuju određeni pravni odnos pri čemu su slobodni u tome hoće li ili neće sklopiti ugovor, s kim će ga sklopiti, hoće li ga kasnije mijenjati, te po svojoj volji određuju sadržaj, uvjete i oblik ugovora, osim u iznimnim situacijama određenim zakonom, što nije slučaj u predmetnoj pravnoj stvari. Stoga u ovom konkretnom slučaju sud ne može prisiliti stranke na sklapanje ugovora o kupoprodaji.

 

12. Pri tome treba reći da je prema odredbi čl. 248. st. 1. ZOO-a određeno ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. To znači da u sudskom postupku takva osoba ima pravo zahtijevati sklapanje ugovora. No, obvezno sklapanje i obvezan sadržaj ugovora u smislu čl. 248. st. 1. ZOO-a iznimka je od općeg načela iz odredbe čl. 10. ZOO-a prema kojoj odredbi sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima i moralu društva.

 

13. Kako, dakle, obvezno sklapanje ugovora i obvezan sadržaj istog mora proizlaziti iz zakona, a tužitelj podnosi predmetni zahtjev radi sklapanja ugovora o kupoprodaji točno određenog sadržaja koja obveza i sadržaj ugovora ne proizlazi iz zakona to je tužitelj pogrešnim pravnim putem zatražio svoju pravnu zaštitu, pa je utoliko njegov zahtjev neosnovan kako u odnosu na nalaganje sklapanja ugovora o kupoprodaji tako i u odnosu na zahtjev za upis tužiteljeva prava vlasništva nekretnine u zemljišnu knjigu kao posljedicu sklapanja ugovora o kupoprodaji.

 

14. Pored sveg navedenog žalbeni navodi tužitelja kojima se iznosi drugačije pravno stajalište ne mogu se prihvatiti. Pri tome valja reći da neprovođenjem predloženog dokaza za saslušanje stranaka i svjedoka na okolnost pregovora i dogovora oko produženja roka plaćanja kupoprodajne cijene te prave volje stranaka nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke o raskidu ugovora i sklapanju kupoprodajnog ugovora. Također je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji je pokrenuo tužitelj radi utvrđenja suvlasništva na prodanim nekretninama jer i u slučaju da se u tom postupku utvrdi da je 1. tuženik 2. tuženiku prodao nekretninu koja je dijelom u vlasništvu tužitelja to bi bilo neodlučno za konkretan predmet spora.

 

15. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP)

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

             

17. Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

 

 

U Zagrebu 19. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                     Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.