REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pr-18/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 3. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587 da tužitelju ŽK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i isplati iznos od 3.669,74 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zz kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 15 dana, po mjesecima, kako slijedi:

na iznos od 180,08 EUR od 16.08.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 45,02 EUR od 16.07.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 345,16 EUR od 16.08.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 188,27 EUR od 16.09.2014 g. pa do isplate,

na iznos od 45,02 EUR od 16.10.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 207,09 EUR od 16.11.2014.g. pa do isplate,

na iznos od 243,59 EUR od 16.01.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 160,77 EUR od 16.02.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 146,15 EUR od 16.03.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 194,87 EUR od 16.04.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 357,27 EUR od 16.05.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 248,80 EUR od 16.06.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 104,26 EUR od 16.08.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 49,76 EUR od 16.10.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 52,13 EUR od 16.11.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 142,79 EUR od 16.12.2015.g. pa do isplate,

na iznos od 52,13 EUR od 16.01.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 104,26 EUR od 16.02.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 95,19 EUR od 16.03.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 104,73 EUR od 16.07.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 47,81 EUR od 16.08.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 149,95 EUR od 16.09.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 104,73 EUR od 16.10.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 199,94 EUR od 16.11.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 99,97 EUR od 16.12.2016.g. pa do isplate,

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587 da tužitelju ŽK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neisplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo isplati iznos 694,60 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zz kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 15 dana, po mjesecima, kako slijedi: na iznos od 74,86 EUR od 16.12.2011.g. pa do isplate,

na iznos od 32,75 EUR od 16.01.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 62,38 EUR od 16.02.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 62,38 EUR od 16.03.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 74,86 EUR od 16.05.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 37,43 EUR od 16.06.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 49,90 EUR od 16.07.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 37,43 EUR od 16.08.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 14,10 EUR od 16.09.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 21,15 EUR od 16.10.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 44,06 EUR od 16.11.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 35,25 EUR od 16.12.2012.g. pa do isplate,

na iznos od 42,30 EUR od 16.01.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 28,20 EUR od 16.02.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 21,15 EUR od 16.03.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 21,15 EUR od 16.04.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 21,15 EUR od 16.05.2013.g. pa do isplate,

na iznos od 14,10 od 16.06.2013.g. pa do isplate,

Te da tužitelju namiri parnični trošak od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana tuženjici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj ŽK podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske radi isplate, te u tužbi tvrdi da je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane RH, sa sjedištem ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni. Navodi da je radno angažiran u redovnom radnom vremenu od 8,00 do 16,00 sati, kroz pet radnih dana tjedno, ali da je prema zapovjedima radio i dulje od 8 sati dnevno.

1.2 Konkretno, tužitelj tvrdi da je prema zapovjedima nadređenih dva puta mjesečno po sedam dana obavljao 24-satno aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu, nakon kojeg je koristio sedam slobodnih dana. Tuženica mu je ove slobodne dane i odobravala, ali uvijek uračunavajući u te slobodne dana subote i nedjelje iako su to zakonom definirani neradni dani. Zbog toga tužitelj potražuje naknadu za subote i nedjelje ubrojene u slobodne dane nakon takvih sedmodnevnih dežurstava, kao i dodatak na plaću po osnovi aktivnog dežurstva.

1.3 Nakon pribavljene potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja, tužitelj je u pogledu visine tužbeni zahtjev definirao u podnesku od 11. kolovoza 2025. (list 389-391). Tako tužitelj potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje evidentirane kao slobodni dani u razdoblju od srpnja 2014. do studenoga 2016. (razlučno po mjesecima) u ukupnom iznosu od 3.669,74 EUR, i naknadu za aktivno dežurstvo za razdoblje od studenoga 2011. do svibnja 2013. (razlučno po mjesecima) u ukupnom iznosu od 694.60 EUR, ili sveukupno 80.267,72 kn. Na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate tekuće od 16 dana u slijedećem mjesecu do isplate, kao i troškove postupka.

1.3 Pri tome tužitelj upućuje na pojedine pravne akte koji sadrže propise kojima je reguliran radni odnos djelatnih vojnih osoba, za koje drži da su osnova za svaki od gore navedenih zahtjeva.

2.1 U odgovoru na tužbu (list 14-17) tuženica je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, i tvrdi kako su tužitelju u utuženom razdoblju isplaćene plaće sa svim dodacima prema važećim odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama RH i odredbama mjerodavnih podzakonskih akata donesenih temeljem tog Zakona, kao lex specialis za djelatne vojne osobe. Pri tome tuženica razlikuje dva razdoblja.

2.2 Za razdoblje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. tuženica upućuje na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. To stoga što je ovim pravnim aktima bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH i pravo na uvećanje plaće po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rada u smjenama, u turnusima i na drugi odgovarajući način, po osnovi prekovremenog rada, dežurstva i stražarske službe, odnosno dodataka na plaću po osnovi dežurstva i stražarske službe. Ujedno tuženik upućuje i na sudsku praksu u istim pravnim pitanjima.

2.3 Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje, tuženica se poziva na Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15) i odredbe tog Zakona koje se odnose na plaće djelatnih vojnih osoba, dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe, deficitarna zvanja i struke, uz distinkciju dodataka na posebne uvjete vojne službe, dodataka za vojnu službu i dodataka za otežane uvjete rada. U pogledu radnog vremena, tuženica upućuje na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama prema kojima se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena svojom odlukom određuje ministar obrane. Radi se o Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15).

2.4 Dalje, tuženica se posebno poziva na odredbu prema kojoj djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, u turnusima, u dežurstvu, u stražarskoj službi, za stanje pripravnosti i slično, već po tim osnovama ostvaruju pravo na dodatke na plaću predviđene Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15).

3 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile. Izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu po tuženiku, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik sa iskazom svjedoka DK, tužitelj je saslušan kao stranka, i proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo Draženi Mucha koja je dostavila u spis predmeta pisani nalaz i mišljenje i dopunski pisani nalaz i mišljenje.

4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj ŽK navodi (list 344-345) da je u razdoblju od 2011. do 2016. radio na više raznih tzv. izdvojenih objekata, na način da je u mjesta rada - izdvojenom objektu morao biti nazočan neprekidno sedam dana, nakon čega su slijedili slobodni dani. Svakog dana radio je po 12 sati neprekidno u prostoriji u kojoj je morao neprekidno nadzirati pojedine instrumente. Kroz to vrijeme tu prostoriju je mogao napustiti samo na kratko vrijeme radi odlaska na wc ili radi konzumacije obroka, i samo ako je pri tome nekoga od kolega angažirao da ga kroz to vrijeme zamjeni na samom radnom mjestu. U preostalih 12 sati se odmarao, ali i pospremao prostorije, upoznavao se s uređajima, antenama, u svrhu osiguranja obilazio objekt i okoliš, čistio oružje. Radeći ne nekim izdvojenim objektima sa zelenim okolišem kosio je travu, a zimi čistio snijeg po stazama. Svaki od ovakvih sedmodnevnih neprekidnih radnih ciklusa uvijek je obuhvaćao jednu subotu i jednu nedjelju, ponekad i praznik. Isto tako, sedam slobodnih dana koje je koristio u kontinuitetu nakon takvog tjednog radnog ciklusa uvijek je obuhvaćalo po jednu subotu i nedjelju, a ponekad i neki praznik i blagdan. Evidenciju radnog vremena uredno je i svakodnevno vodio zapovjednik izdvojenog objekta, ali je nakon toga u zapovjedništvu svima koji su radili na izdvojenom objektu svaki mjesec evidentirano radno vrijeme od 168 sati, bez razlike. Ova satnica evidentirana je na isti ovaj način neovisno o tome da li je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio jedan ili dva ovakva tjedna radna ciklusa. Za razdoblje do 2014. tužitelj tvrdi da mu je 12 sati izvan radne smjene isplaćeno kao neka vrsta aktivne pričuve i da mu je bio plaćen rad subotom, nedjeljom, blagdanom i praznikom, ali da se nakon 2014. primjenjuje drugi način obračuna plaće.

4.2 Uz suglasnost stranaka (list 392) pročitan je iskaz svjedoka IK iz ovosudne parnice Pr-27/2017 sa istovjetnim predmetom spora (list 287-288), koji je iskazao u bitnome suglasno kao i tužitelj. Stoga po shvaćanju ovoga suda iskaz ovog svjedoka nije potrebno posebno prepričavati i analizirati.

5 Uzimajući u obzir vremensko razdoblje na koje se odnosi predmet spora, potrebno je prije svega utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos u konkretnom slučaju tužitelja kao djelatne vojne osobe u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir predmet spora.

6.1 Temeljni pravni akt u konkretnom slučaju za razdoblje do 26. lipnja 2013. jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, u daljnjem tekstu: Zakon), koji radno vrijeme, odmore i dopuste regulira odredbama čl. 96.– 98.

6.2 Prema odredbama čl. 96 st. 1. ovog Zakona, ministar obrane podzakonskim aktom uređuje raspored dnevnog i tjednog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izuzev u posebno navedenim slučajevima iz čl. 96 st. 2.

6.3 Odredbe čl. 97. st. 1. i 2. Zakona propisuju slučajeve kada je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u obvezi raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad), i to bez vremenskih ograničenja koja poznaju opći propisi o radu. Pri tome odredbe čl. 97. st. 3. i 4. Zakona dopuštaju mogućnost prekovremenog rada djelatne vojne osobe, službenika i namještenika i zbog neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica, ali najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.

6.4 Odredbe čl. 97 st. 5. i st. 6 Zakona predviđaju za prekovremeni rad pravo na povećanu plaću prema općim propisima, izuzev u slučaju kada je organizirana preraspodjela radnog vremena i ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Također, prema odredbama čl. 98. Zakona, u slučaju obveze prekovremenog rada ne primjenjuju se opći propisi koji reguliraju pravo na dnevni i tjedni odmor.

7.1 U razdoblju počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, u daljnjem tekstu: novi Zakon) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i koji radno vrijeme djelatnih vojnih osoba regulira drugačije u odnosu na raniji (istoimeni) Zakon.

7.2 Tako čl. 153 ovog novog Zakona radno vrijeme definira kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena također određuje svojom odlukom ministar obrane. Služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.

7.3 Odredbama čl. 154 novog Zakona puno radno vrijeme utvrđeno je u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana. Zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

7.4 Ovi propisi o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena ne primjenjuju se u (među ostalim) slučaju obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe, u kojem slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Dakle, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima.

7.5 Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, proizlazi da je radno vrijeme tužitelja u utuženom razdoblju bilo organizirano kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe, kako je propisano u čl. 154 st. 4. novog Zakona. U tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima prema odredbi čl. 154 st. 5. novog Zakona, te se ne primjenjuju odredbe o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena iz st. 1, st. 2. i st. 3. istog zakonskog članka.

7.6 Štoviše, čl. 155. novog Zakona propisuje da tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi, i bez obzira na njegov rad uz obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini, ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, turnusima, u dežurstvu, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. novog Zakona. Ovom pak zakonskom odredbom je ministar obrane ovlašten pravilnikom utvrditi dužnosti s otežanim uvjetima rada kao osnove za pojedine vrste dodataka na plaću, način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke koja imaju pravo na dodatak.

8.1 Koristeći ovlaštenja iz prethodno spomenutih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama RH, ministar obrane donio je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka), koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. U čl. I ove Odluke za djelatne vojne osobe regulirano je tjedno i dnevno radno vrijeme, pravo na uvećanje plaće i različite mogućnosti organizacije rada.

8.2 Tjedno radno vrijeme prema čl. II Odluke redovito se raspoređuje po osam sati kroz pet radnih dana od ponedjeljka do petka, pa dakle subota i nedjelja redovito ne ulaze u tjedno radno vrijeme. Dnevno pak radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 sati do 16,00 sati. U redovito tjedno i dnevno radno vrijeme uključen je dnevni odmor od 30 minuta, a taj se odmor u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

8.3 U pojedinim ustrojstvenim jedinicama radno vrijeme može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima, ili na drugi odgovarajući način, odnosno na način da se radno vrijeme preraspodijeli (čl. III st. 1. i 2. Odluke).

8.4 Kao oblike organizacije rada Odluka poznaje dežurstvo (aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe), stražarsku službu, rad u smjenama, rad u turnusima, rad sa 24-satnim boravkom na radnom mjestu (uključujući rad na izdvojenom objektu), i prekovremeni rad. Pri tome rad na izdvojenom objektu može biti organiziran ili kao rad u smjenama, ili kao rad u turnusima, ili kao dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI Odluke), uz pravo na proporcionalni odmor u omjeru 1 : 1.

8.5 Uz navedene oblike organizacije rada Odluka regulira osnove za uvećanje plaće, i to za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad 10%, i za rad u turnusu 5%, time da se međusobno isključuju samo dodatak za rad u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni.

9.1 Počev od 1. lipnja 2014. ista ova pitanja regulira (nova) Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14), koja (iako regulira radno vrijeme) sadrži i neke odredbe koje se odnose na plaće djelatnih vojnih osoba. Naime, odredbom čl. IV. ova (nova) Odluka propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, u turnusima, po osnovi dežurstva, stražarske službe, po osnovi stanja pripravnosti, ili slično, već ostvaruju pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima koji uređuju dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

9.2 Prema ovoj (novoj) Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba razlikuje redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rsporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. Odluke).

9.3 Radno vrijeme prema posebnom rasporedu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju (nova) Odluka definira kao poseban oblik rada u turnusu.

9.4 Poseban rad u turnusu ova Odluka u čl. XII. st. 1. definira kao višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izdvojenim lokacijama, dakle upravo oblik rada kojeg su u svojim iskazima opisali tužitelj i svjedok EK. Prema odredbama čl. XII. Odluke, smatra se da djelatna vojna osoba u ovom obliku rada ostvaruje redoviti mjesečni fond radnih sati i nema pravo na uvećanje plaće, ali ima pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima koji reguliraju pravo na dodatke na plaću.

10.1 Također koristeći ovlaštenja iz Zakona o služi u oružanim snagama Republike Hrvatske ministar obrane donio je Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. te se na djelatne vojne osobe primjenjivao do 1. travnja 2014. kada je stupio na snagu (novi) Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15).

10.2 Obzirom na utuženo razdoblje odnosno tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju dolaze do primjene oba navedena pravna akta, odnosno za razdoblje do 1. travnja 2014. dolaze do primjene odredbe (ranijeg) Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12), a za razdoblje nakon 1. lipnja 2014. primjenjuju se odredbe (novog) Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik).

10.3 Raniji Pravilnik (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. poznaje letački dodatak, mornarički dodatak, roniteljski dodatak, padobranski dodatak, pirotehnički dodatak, dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, vojnopolicijski dodatak, dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, dodatak za zdravstvenu službu, nastavnički/instruktorski dodatak, dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, dodatak za akademski stupanj, zapovjedni/voditeljski dodatak, dodatak za dežurstvo (koje može biti aktivno dežurstvo ili dežurstvo unutarnje službe), i dodatak za obavljanje stražarske službe. Svi navedeni dodaci obračunavaju se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće.

10.4 Novi Pravilnik (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. poznaje dodatak na vojnu službu, dodatak za otežane uvjete rada, i dodatak za deficitarna zvanja i struke. Propisano je više osnova za dodatak za otežane uvjete rada, pa tako djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjete rada ako su raspoređene na letačke, roniteljske, padobranske, plovidbene, pirotehničke dužnosti, ako su raspoređene u specijalne i zaštitne postrojbe, vojnopolicijske postrojbe, ili na dužnosti štetne za zdravlje, time da može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji od ovih dodataka, i samo uz ispunjavanje propisanih kriterija zdravstvene sposobnosti.

11.1 Dakle, prema izloženom, u pitanju radnog vremena, plaće tužitelja odnosno dodataka na plaću i konačno za razrješenje ovog spora, mjerodavni su isključivo podzakonski akti ministra obrane. Obzirom na sve do sada navedeno, temeljem spomenutih i u konkretnom slučaju mjerodavnih propisa podzakonskih akata, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelju ne pripada utužena naknada za neiskorištene slobodne dane, niti naknadu za aktivno dežurstvo za utuženo razdoblje.

11.2 Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj od 2011. do 2016. godine radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju. Tužitelj je iskazao da je pri tome svakog dana radio radno vrijeme u trajanju od 12 sati na samom radnom mjestu, a nakon toga razne druge poslove. Među strankama također nije sporno da je tužitelj nakon svakog takvog neprekidnog sedmodnevnog radnog angažmana koristio sedam slobodnih dana, u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja, eventualno još neki praznik. I obrnuto, u svaki sedmodnevni angažman na izdvojenom mjestu rada ulazila je nužno jedna subota i nedjelja, eventualno i neki praznik.

11.3 Ni iz kojeg od citiranih propisa ne proizlazi pravna osnova za pravo tužitelja na slobodne dane više od sedam slobodnih dana, koje je tužitelj nesporno koristio u kontinuitetu nakon sedmodnevnog neprekidnog radnog angažmana na izdvojenom mjestu rada. Drugim riječima, tužitelj nema neiskorištenih slobodnih dana u utuženom razdoblju. Isto tako, ne postoji pravna osnova za posebno potraživanje tužitelja po osnovi aktivnog dežurstva u utuženom razdoblju.

11.4 Naime, u razdoblju do 31. svibnja 2014. rad tužitelja na izdvojenom mjestu rada bio organiziran kao dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva u smislu čl. XI Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), uz pravo na proporcionalni odmor u omjeru 1 : 1. Prema tome, kada je tužitelj koristio sedam slobodnih dana u kontinuitetu, nakon sedam dana kontinuiranog radnog angažmana na izdvojenom mjestu rada, onda je tužitelj iskoristio upravo onaj broj slobodnih dana koji predviđa ova odredba. Tužitelj nije ostvario pravo na više slobodnih dana, no za ovo razdoblje tužitelj niti ne potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane. U ovom obliku organizacije rada tužitelj je radio u radnom vremenu od 12 sati dnevno, a preostalo vrijeme do 24 sata dnevno obračunavano mu je i isplaćeno kao aktivno dežurstvo, kako proizlazi iz kartice djelatnika. Iz kartice djelatnika vidljivo je i da su pored plaće za 12 sati radnog vremena dnevno tužitelju isplaćivani još i dodaci po osnovi rada noću, rada u smjenama, na blagdane i neradne dane. Prema tome tužitelj nema pravo na još i daljnju (utuženu) naknadu za aktivno dežurstvo.

11.5 U razdoblju od 1. lipnja 2014. pa na dalje oblik rada tužitelja na izdvojenom mjestu rada reguliran je prema posebnom rasporedu, i to kao „poseban oblik rada u turnusu“ (PORT) u smislu čl. XII st. 1 Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14). Prema odredbama ove Odluke, u takvom obliku organizacije rada tužitelj uopće ne radi u režimu aktivnog dežurstva, pa stoga nema niti pravo na naknadu za rad u toj vrsti dežurstva. Međutim, za ovo razdoblje tužitelj niti ne potražuje naknadu za aktivno dežurstvo nego naknadu za neiskorištene slobodne dane. Ova vrsta radnog angažmana kao oblik rada prema posebnom rasporedu jest specifična varijanta rada u turnusu, u kojem sedmodnevni neprekidni rad na izdvojenom mjestu rada i nakon toga kontinuirani sedmodnevni odmor (slobodni dani u omjeru 1 : 1) predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu. Takav oblik organizacije rada ne može se kumulirati ili kombinirati sa subotama i nedjeljama kao neradnim danima, nego predstavlja zaseban specifičan, jedinstveni oblik organizacije rada u turnusu. Stoga tužitelj nije stekao pravo na korištenje još i daljnjih slobodnih dana (preko sedam iskorištenih) pa tako niti pravo na naknadu za neiskorištene takve slobodne dane.

12.1 Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je u sporu u cijelosti uspjela tuženica. Tuženica je potraživala troškove u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR (list 394-395), a troškovi se sastoje od zastupanja primjenom čl. 163 Zakona o parničnom postupku u visini prema odredbama odvjetničke Tarife. U smislu čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud je tuženici sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne.

12.2 Troškovi zastupanja sastoje se od sastavljanja odgovora na tužbu i dva obrazložena podneska 200,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja žalbe protiv presude 300,00 EUR po Tbr.10.1 odvjetničke Tarife, i zastupanja na osam ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi u iznosu od 200,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife. Ovi troškovi zastupanja dosuđeni su u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu vrijednost boda i vrijednost predmeta spora.

U Ivanić Gradu, 3. listopada 2025.

Sudac:

Nenad Tudor

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.