REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Posl.br. P-195/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji u cijelosti glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina: kčbr. [katastarska čestica] VREBIĆ GLAVICA ŠUMA pov. 9640 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Gospić. Utvrđuje se da je prestalo prijašnje pravo vlasništva tuženika na ovim nekretninama te se nalaže brisanje prijašnjeg prava društvenog vlasništva s imena tuženika, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti.“.

II. Nalaže se tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, ukupne prouzročene parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR (slovima: šesto eura) uvećane za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome naveo kako je stvarni posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 9640 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tuženika u cijelosti. Predmetnu nekretninu tužitelj posjeduje osobno i putem svojih prednika preko 200 godina i to na način da su je posjedovali on i njegovi prednici sve prema namjeni kulture (košnja, održavanje pašnjaka), pri čemu ih nitko nije ometao u posjedu. Pri osnivanju zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina], tužitelj je 23. lipnja 2020. izjavio da je predmetna čestica njegovo vlasništvo ali je usprkos tome upisano vlasništvo tuženika. Stoga je podnio tužbu u ovom postupku radi usklađenja zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 17-19 spisa) u bitnome naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prigovorio je aktivnoj legitmaciji tužitelja obzirom tužitelj nije dostavio podatke o prednicima niti isprave iz kojih proizlazi pravni slijed i njegova legitimiranost za podnošenje tužbe u ovom predmetu niti eventualnim drugim članovima njene obitelji koji bi bili eventualno legitimirani na podnošenje tužbe. Glede predmetne čestice, koja je prije osnivanja zemljišne knjige nosila “staru oznaku” 569 k. o. [katastarska općina] predlagatelj je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak pred Općinskom sudom u Gospiću te je isti donio rješenje posl.br. Z-615/2021 u kojem je prijedlog predlagatelja odbijen. Riječ je o čestici koja se svojim položajem i oblikom razlikuje od okolnih, međašnih čestica te ne ukazuje na dugotrajno posjedovanje od strane jedne obitelji ili osobe. Prijeporna čestica je od osnivanja katastarskog operata 1954. upisana na ime Šumskog gospodarstva Perušić, a kasnije na ime Hrvatskih šuma. U postupku osnivanja pisanog dijela katastarskog operata, pedesetih godina prošlog stoljeća, djelatnici katastra su obilazili čestice i upisivali stvarno stanje pri čemu je na predmetnoj čestici upisano šumsko gospodarstvo kao nositelj u katastru, što ukazuje da obitelj tužitelja nije koristila predmetnu česticu. Čestica se nalazi u važećoj šumskogospodarskoj osnovi Vidovača. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Obje stranke su ostale pri svojim navodima u nastavku postupka, na ročištima održanima 3. prosinca 2024. (str. 39-40 spisa), 28. svibnja 2025. (str. 49-52 spisa) i 8. rujna 2025. (str. 60-62 spisa).

4. Predmet spora je nesporan kako je to utvrđeno uviđajem na licu mjesta.

5. Sporno je u ovom sporu pitanje stjecanja predmetne nekretnine od strane tužitelja odnosno njegovih prednika.

6. Radi razjašnjenja spornog pitanja sud je proveo dokaze uviđajem na licu mjesta uz pomoć vještaka geodeta (str. 49-51 spisa), saslušanjem tužitelja (str. 61-62 spisa) te svjedoka EF (str. 49-50 spisa), IF (str. 50 spisa), GF (str. 50-51 spisa) i PF (str. 60-61 spisa). Pročitane su dostavljene isprave: zahtjev za mirno rješenje spora (str. 4-6 spisa), izvadak ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 7, 8 spisa), zapisnik ZK odjela ovog suda broj: Z-4140/2019/936 od 23. lipnja 2020. (str. 9-10, 26-27 spisa), rješenje ovog suda posl.br. Z-615/2021 od 18. listopada 2021. (str. 20-22 spisa), kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 23 spisa), ispis iste čestice iz Geoportala (str. 24 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 25-26 spisa), očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. od 13. lipnja 2022. (str. 28-30 spisa), ispise poreznih rješenja iz 1952., 1953. i 1954. i prigovor iz 1960. godine (str. 42-44 spisa).

7. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Čl. 159. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. , u nastavku teksta: ZV) propisuje kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

9. Čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a propisuje kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Iz navedenih članaka proizlazi da je za stjecanje vlasništva stvari nužno barem poštenje u smislu da posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž-3117/2022-2 od 8. studenog 2022.).

11. Iz iskaza tužitelja (str. 61-62 spisa), kao i dostavljenih isprava u spisu, ne proizlazi takav stupanj poštenja koji bi opravdavao stjecanje stvari dosjelošću.

12. Sam tužitelj je u svojem iskazu naveo kako mu je poznato iz priča njegovih predaka da je 1945. nacionalizirano neobradivo zemljište koje je uključivalo sve pašnjake i šume, pa tako i spornu česticu. Stoga poštenje posjeda tužitelja kao i njegovih prednika u posjedu predmetne čestice, kao bitnog elementa za stjecanja prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a ne postoji, obzirom da je po vlastitom iskazu bio svjestan da je predmetna čestica nacionalizirana. Iz njegovog iskaza, kao ni iskaza saslušanih svjedoka, ne proizlazi da je u bilo kojem trenutku osporio odluku o nacionalizaciji predmetne čestice, bilo u ranijem društvenom sustavu i državi ili u sadašnjoj.

13. Iz dostavljenih isprava također nije moguće utvrditi način stjecanja predmetne čestice od strane prednika tužitelja niti da li su uopće bili posjednici predmetne čestice na način propisan čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a.

14. Iz ispisa poreznih rješenja iz 1952., 1953. i 1954. i prigovora iz 1960. godine (str. 42-44 spisa) nije moguće utvrditi pojedinosti na koju se rješenja odnose osim općenito na ostvarene prihode osim generalno prihoda poljoprivrednih domaćinstava.

15. Kako je i sam tužitelj naveo u svom iskazu da obrađena zemljišta nisu nacionalizirana a porezna rješenja su donesena iza 1945. koju navodi kao godinu nacionalizacije neobrađenih zemljišta, to je utvrđeno da se navedena porezna rješenja ne odnose na predmetnu česticu obzirom ista više nisu bila dio poljoprivredne imovine obitelji tužitelja. Glede prigovora iz 1960., tužitelj nije dostavio dokaz da je isti ikad predan narodnom odboru općine Perušić, niti da li je o istom ikad odlučivano, slijedom čega isti ne dokazuje vlasništvo sporne čestice, mada iz samog prigovora proizlazi da se prednici tužitelja uistinu nisu služili spornom česticom obzirom su u prigovoru naveli da njihovo blago pase samo na njihovom imanju.

16. Dodatno, iz povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 25-26 spisa) utvrđeno je da se predmetna čestica od početka vođenja katastarskih podataka 1954. godine vodi kao posjed Hrvatskih šuma i njenog pravnog prednika Šumskog gospodarstva Perušić.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka EF (str. 49-50 spisa), IF (str. 50 spisa), GF (str. 50-51 spisa) dodatno nije bilo moguće utvrditi način eventualnog stjecanja sporne nekretnine od strane tužiteljevih prednika obzirom da je jedini svjedok koji bi eventualno mogao imati nekih neposrednih saznanja, EF koji je rođen 1941. godine naveo kako nema saznanja o istima, a po pitanju izvršavanja posjeda od strane tužitelja je naveo da bi tu i tamo pokupio poneko drvo, a sporna čestica mu je ostala u pameti jer odskače od ostalih time što je šumovito brdo. Iz iskaza preostala dva svjedoka nije bilo moguće utvrditi da su svjedočili konkretnom služenju tužitelja predmetnom česticom obzirom je IF navodio o kupnji drva od tužitelja ali s druge čestice, a GF većinu svog života nije živio u okolini.

18. Kako su oba svjedoka rođena 1960. kada je po kazivanju samog tužitelja sporna čestica bila nacionalizirana kao šuma, to je utvrđeno da nijedan od svjedoka niti ne može imati neposrednih saznanja o prethodnom korištenju zemljišta.

19. Uviđajem na licu mjesta (str. 49-51 spisa) je utvrđeno kako stanje na terenu odgovara onome prikazanom na kopiji katastarskog plana za katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 23 spisa) i ispisu iste čestice iz Geoportala (str. 24 spisa), u kojoj čestica odskače od okolnih čestica granicama koje slijede granicu šume i nisu ravne kao okolne obrađene čestice, oblikom i zemljištem koje je kamenito i brdovito u odnosu na okolne zemljane i ravne čestice te gustim šumskim pokrivačem u odnosu na okolne otvorene pašnjake.

20. Sama sporna čestica je pritom u cijelosti obrasla šumom te ne pokazuje znakove korištenja.

21. Stoga, kako sama činjenica posjeda određenog zemljišta sama po sebi ne opravdava stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a tužitelj nije dokazao čak ni činjenicu posjeda obzirom ne postoje dokazi na licu mjesta da se istom uopće koristi, a posebno imajući u vidu da nijedan dokaz ne upućuje na poštenje eventualnog posjeda tužitelja ili njegovih prednika, obzirom da mu je i samom poznata nacionalizacija predmetne čestice, to je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću na način opisan čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove odluke.

23. Tuženik potražuje parnični trošak.

24. Tuženik su u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je sukladno čl. 154. st. 1.

ZPP-a trošak priznat u cijelosti.

25. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu 75 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/2025, u nastavku teksta: Tarifa).

26. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima održanima 3. prosinca 2024., 28. svibnja 2025. i 8. rujna 2025. u iznosu od 75 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

27. Zbroj svih priznatih bodova iznosi 300 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi ukupno priznati trošak od 600,00 eura.

28. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 3. listopada 2025.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, Kaniška 15, putem e-oglasne ploče

- tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, putem e-oglasne ploče