REPUBLIKA HRVATSKA

P-1647/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnikom tužitelja ČB, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Nikole Jurića i zamjenika punomoćnika tuženika Bruna Perkovića odvjetnika u Splitu, te na ročištu za objavu 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti na ime vraćanja pozajmice tužitelju, CB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.500,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2021. god. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku, JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju, CB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju CB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana parnični trošak od 1.625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 29. travnja 2021. navodi kako je tijekom 2016. i 2017. god. tuženik u više navrata molio tužitelja da mu pozajmi novac za različite hitne situacije, a što je tužitelj i učinio predavši tuženiku u više navrata na ime pozajmice u gotovini ukupni iznos od 3.500,00 EUR. Tuženik je jamčio vraćanje pozajmljenog novca u primjerenom roku, ali unatoč opetovanim pozivima tužitelja za vraćanje duga, isti još uvijek nije vratio novac te se oglušuje na tužiteljeve pozive. Radi navedenog tužitelj je predložio ovom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka obveže tuženika na isplatu 3.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznom kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2021. ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Tuženik nije u obvezi tužitelju vratiti utuženi novčani iznos pa je takav tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Na okolnost navodnog zajma tužitelj ne pruža nikakve dokaze. Zbog svega, tuženik drži podnesenu tužbu nerazložnom i neutemeljenom pa predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti i u svemu odbaciti ili odbiti, a tužitelja obvezati na plaćanje parničnog troška.

3. Tužitelj tijekom postupka ustraje u navodima iz tužbe.

4. Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu time da podneskom od 04. studenog 2024. demantira dokaze i navode tužitelja dostavljene uz tužbu a sve na okolnost kako tuženik tužitelju ništa ne duguje. Pa tako navodi kako je između tužitelja i tuženika postojala je novčana obveza u iznosu od 21.000,00 EUR-a, koji iznos je tužitelj bio dužan isplatiti tuženiku temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09.01.2017. godine. Tužitelj je dio tog iznosa, odnosno 11.200,00 EUR- a, podmirio tuženiku na način da je navedeni iznos platio gospodinu ĐB na temelju dugovanja tuženika prema njemu. Dana 7. siječnja 2017. godine tužitelj je tuženiku isplatio preostali iznos od 9.800,00 EUR-a te time namirio tražbinu u cijelosti. Sve prednje navedeno potvrđuje i Izjava o podmirenju obveza potpisana od strane tužitelja i tuženika, ovjerena kod Javne bilježnice Marije Ivančić iz Solina pod brojem:

OV-365/17. Iz prednje navedenog je razvidno kako su neistiniti navodi tužitelja da ga je tuženik u više navrata tijekom 2016. i 2017. godine molio da mu pozajmi novac. Pomalo je nevjerojatno da tužitelj i tuženik ne bi prebili međusobna dugovanja, ukoliko su ista postojala i na taj način riješili postojeća međusobna potraživanja. Isto tako, u odredbi čl. 5. prednje označene Izjave o podmirenju obveza izričito je navedeno kako na dan potpisa izjave ne postoje nikakva otvorena dugovanja između tužitelja i tuženika. Zaključno, iz navoda tužitelja je potpuno nejasno odakle mu točan iznos od 3.500,00 EUR-a koji potražuje tužbenim zahtjevom, a na navedene okolnosti nije ni predložio nikakve materijalne dokaze u vidu potvrda o navodnim pozajmicama i iznosima istih, a koji bi potkrijepili njegove tvrdnje. Sukladno svemu navedenome te kako je razvidno da tužitelj ničim nije dokazao navode iz tužbe niti je priložio pravni osnovu svog potraživanja prema tuženiku, očigledno je kako je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan pa se predlaže naslovnom sudu isti odbaciti ili odbiti u cijelosti.

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 09.01.2017., ( str 24-26.), Izjava JB od 22.09.2014. ovjerene u veleposlanstvu RH u Berlinu broj Klasa: 037-02/14-01/407, Urbroj:521-DEU-01/VK- 14-02, Izjava CB, ĐB i JB od 09.01.2017. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina broj : OV-367/2017 od 09.01.2017. i broj OV-368/17 od 09.01.2017., ( str. 28,29) Izjave CB, ĐB i JB od 09.01.2017. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Invačića iz Solina broj :OV-369/17 od 09.01.2017., i broj OV-370/17 od 09.01.2017. ( str 30,31), Izjave o podmirenju obveza CB, ĐB i ĆB ovjerene u potpisu od javnog bilježnika Marije Inačić iz Solina broj :OV- 365/17 od 09.01.2017. ( str 32-34.), saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka IB, ĐB ( str 37-41.) i LB ( str 42.).

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari valja utvrditi duguje li i po kojoj osnovi tuženik tužitelju utuženi iznos od 3.500,00 eura, kao i koji iznos je, ako je tužitelj i posudio određenu količinu novaca, oprostio tuženiku. Dakle, radilo bi se zaključenom usmenom ugovoru o zajmu određenog iznosa novca, povratu ili oprostu istoga.

9. U odnosu na sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari valjalo je primijeniti sljedeće odredbe Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., - dalje ZOO):

- članka 499. st.1. kojim je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće;

- članka 504. kojim je propisano da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva;

- članka 203. kojim je propisano st. 1. da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, a st.2. da za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojega je obveza nastala;

- članka 206. kojim je propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta;

- članka 21. kojim je propisano da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo;

- te članka 22. kojom je propisano u st. 1. da je dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske, st.2. da u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja, a st.3. da ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

10. Među strankama je nesporno da tužitelj od tuženika kupio nekretninu označenu kao čest. zem [katastarska čestica] površine od 97m2, i čest. zem [katastarska čestica] površine 65m2 i čest. zem [katastarska čestica] ukupne površine od 496m2 KO [katastarska općina]-Omiš za 20.500,00 kn, da je tužitelj kao kupac gornjih gore utvrđenu kupoprodajnu cijenu isplatio na način da je isplatio tuženikov dug ĐB od 11.200,00 eura, kako to proizlazi iz Izjave Mije LB od 22.09.2014. ovjerene u veleposlanstvu RH u Berlinu broj Klasa: 037-

02/14-01/407, Urbroj:521-DEU-01/VK-14-02, Izjava CB, ĐB i JB od 09.01.2017. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina broj : OV-367/2017 od 09.01.2017. i broj OV-368/17 od 09.01.2017., ( str. 28,29) Izjave CB, ĐB i JB od 09.01.2017. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Invačića iz Solina broj :OV-369/17 od 09.01.2017., i broj OV-370/17 od 09.01.2017. ( str 30,31), dok je iznos od 9.800,00 eura na ime kupoprodaje isplatio tuženiku tj JB 9.800,00 eura kako to proizlazi iz Izjave o podmirenju obveza CB, ĐB i ĆB ovjerene u potpisu od javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina broj :OV- 365/17 od 09.01.2017. ( str 32-34.). Dakle, utuženo dugovanje nije u svezi sa zaključenom kupoprodajom gore navedenih nekretnina a koja je bila zaključena između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca.

10.1. Ono što se iz gornjih nespornih utvrđenja može zaključiti kako je dug tuženika prema KB nastao 15.08.2011. kako to proizlazi iz njegove ovjerene Izjave u konzulatu RH-a u Berlinu ovjerene u potpisu od 22.09.2014., a da je kupoprodaja nekretnina između parničnih stranaka bila u siječnju 2017.

11. Da bi sud u ovoj pravnoj stvari utvrdio odlučne činjenice i to je li između parničnih stranaka bio zaključen usmeni ugovor o zajmu od 3.500,00 eura koji iznos je tužitelj tuženiku davao u više navrata u razdoblju 2016 i 2017. te je li tužitelj tuženiku otpustio dug, izvedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka.

12. U postupku saslušani svjedoci IB koji nije u srodstvu sa parničnim strankama i LB, inače bivša supruga tuženika , u bitnom proizlazi kako isti nemaju nikakva saznanja o predmetom dugovanju, time da je LB decidirano u svom iskazu navela kako joj tužitelja umjesto tuženika nije uplatio alimentaciju za njihovog sina, koju obvezu je tuženik imao nakon njihova razvoda od 2012. Ima saznanja da je tuženik radio u Njemačkoj do 2023.

13. Svjedok ĐB u svom iskazu navodi činjenice vezane za povrat duga tuženika od 11.200,00 eura koji je umjesto tuženika vratio tužitelj i o čemu je sastavljena Izjava ovjerena kod javnog bilježnika, kao i da je između parničnih stranaka postojao dogovor oko kupoprodaje neke nekretnine, time da nije nazočio daljnjoj isplati kupoprodajne ugovorene cijene od strane tužitelja tj CB.

14. Iz iskaza tužitelja kao stranke u postupku u bitnome vezano za predmet spora proizlazi da je utuženi dug nastao u razdoblju kroz 2016. i 2017., time da nije siguran je li to posuđivanje bilo 2016. ili 2017., nije vodio evidenciju koliko mu je novaca posudio, radilo se o periodičnim davanjem i to 7 ili 8 puta od po 500 do 700 eura a za tuženikove životne potrebe jer su bili u jako dobrim prijateljskim gotovo bratskim odnosima. Za tako posuđeni novac od tuženika nije tražio kamate već da mu taj iznos novaca vrati kada bude mogao. Davanju gotovinskog novca tuženiku nitko nije nazočio. U međuvremenu do podizanja tužbe ĆB se razveo, otišao je raditi u Njemačku, a odnosi su se između šire obitelji poremetili, tako da sada nisu u dobrim odnosima radi čega je podigao ovu tužbu. Prije podnošenja tužbe tražio je od tuženika putem telefona i porukama da mu ĆB vrati posuđeni novac koji mu nije poklonio već mu pomagao kad mu je pomoć trebala, time da je dogovor bio da mu taj iznos vrati kad bude mogao. Nije vodio evidenciju koliko mu je novaca posudio ali da mu je najmanje dao iznos koji je utužio. Kupoprodaja koja je bila između njih dvojice nema veze sa ovim utuženim iznosom.

14.1. Dakle, tužitelj tvrdi da je tuženiku u razdoblju od 2016 ili 2017. u 7 ili 8 navrata posudio tuženiku svaki put od po 500,00 do 700,00 eura u gotovom novcu kojom prigodom nitko osim njih dvojice nije bio prisutan, da nije vodio evidenciju koliko mu je novca posudio, da mu taj dug nije oprostio, da mu je posuđivao novca kada su bili u dobrim odnosima, a da sada nisu u dobrim odnosima radi čega je podnio tužbu.

15. Tuženik u svom iskazu okolnosno navodi kako je točno da mu je tužitelj tri puta posudio po 300,00 eura kojom prigodom nitko nije bio nazočan, ali u razdoblju od 2015. do 2016. Nakon što se razveo 2011. otišao je raditi u Njemačku kao krovopokrivač gdje je radio do 2023., te godine je počeo graditi kuću koju je izgradio novcima koje je zaradio radeći u Njemačkoj. Točno je da ga je tužitelj nakon razvoda jedno vrijeme prijavio kao zaposlenika u svoju tvrtku. Alimentaciju sinu je uredno plaćao. U vrijeme isplate ostatka dogovorene kupoprodajne cijene nekretnina od 9.800,00 eura, kojoj isplati nitko nije nazočio, osim njih dvojice, da je decidirano pitao tužitelja što je sa onim njegovim dugom od tri puta po 300,00 eura kojom prigodom je tužitelj rekao da je sa tom kupoprodajom sve "sređeno", tada mu je tužitelj oprostio taj dug. Izjave i ugovor vezan za kupoprodaju nekretnine da je sastavljao i pripremao tužitelja a da ih je on potpisao. Tada su bili u dobrim odnosima. Nikakvo drugo dugovanje prema tužitelju da nije imao.

15.1. Dakle, tuženik tvrdi da mu je tužitelj posudio u tri navrata po 300,00 eura u gotovom novcu u razdoblju od 2015. ili 2016., da tome nitko nije bio nazočan te da mu je tužitelj taj dug oprostio u trenutku tužiteljeve isplate ostatka kupoprodajne cijene od 9.800,00 eura u siječnju 2017. radi kupnje nekretnine.

16. Ocjenom gore izvedenih dokaza svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ovaj sud primjenom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP) utvrdio je:

- da su parnične stranke u vrijeme posudbe novca od strane tužitelja tuženiku bili u dobrim odnosima a da su sada kao i u vrijeme podnošenja tužbe odnosi narušeni,

- da prilikom posudbe novca osim parničnih stranaka nitko drugi nije bio nazočan,

- da je posudba novca zasigurno bila 2016, dakle, prije kupoprodaje nekretnine tuženika od strane tužitelja, jer su u tom dijelu iskazi parničnih stranaka podudarne,

- da je tuženik u svom iskazu priznao da mu je tužitelj posudio tri puta po 300,00 eura u gotovom novcu, dok tužitelj tvrdio da se radi o 7 ili 8 puta po 500,00 do 700,00 eura, pa ovaj sud drži dokazanim da je tužitelj tuženiku zasigurno posudio 900,00 era, koliko tuženik priznaje, jer drugih dokaza ( priznanice, svjedoka očevidaca) tužitelj nema a na njemu je teret dokazivanja,

- da se tuženik od 2011. pa do 2023. nalazio na radu u Njemačkoj te da je do prodaje nekretnine došlo radi njegove gradnje kuće, koju je u međuvremenu završio,

- da tužitelj umjesto tuženika nije isplaćivao alimentaciju sinu, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje bivše supruge tuženika i samog tuženika,

- tuženik priznaje da ga je tužitelj jedno vrijeme bio prijavio da je u radnom odnosu kod njega.

16.1. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o usmeno zaključenom ugovora o zajmu između dviju fizičkih osoba time da i otpust duga može biti dan usmeno, što ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju i dogodilo u vrijeme isplate ostatka kupoprodajne cijene od strane tužitelja tuženiku u siječnju 2017. Naime, ovaj sud prema okolnostima ovog slučaja cijeneći iskaze parničnih stranaka povjerenje daje tuženikovom iskazu jer u prilog njegovoj vjerodostojnosti stoje dijelovi njegovog iskaza kojim isti potvrđuje i priznaje da mu je tužitelj posudio novce ali ukupno 900,00 eura te da ga je prijavio kao svog djelatnika, u kojim dijelovima je djelomično suglasan sa iskazom tužiteljem. Naspram iskazu tuženika stoji iskaz tužitelja koji se ne sjeća kada je točno i koliko je točno novca posuđivao tuženiku ali drži kako je to najmanje utuženi iznos. Ono što treba posebno cijeniti prilikom utvrđenja je li tužitelj tuženiku oprostio dugovanje posuđenog novca, jest činjenica da bi bilo životno i logično da je tužitelj prilikom isplate ostatka kupoprodajne cijene nekretnine od 9.800,00 eura, koja je isplata bila 09. siječnja 2017. umanjio taj iznos za dugovani a utuženi iznos od 3.500,00 era, da mu dugovani iznos od ukupno 900,00 eura nije oprostio, kako to tvrdi tuženik. Osim toga, kako to da tužitelj nije sastavljao priznanice na posuđeni novac kako je to uradio prilikom kupoprodaje ili kako je tužitelj tom prilikom propustio sastaviti Izjavu kojom se utvrđuje koji iznos mu je tuženik dužan vratiti na temelju posudbe, što je sve mogao napraviti dok su bili u dobrim odnosima jer je tuženik imao povjerenja u tužitelja jer mu je bez pogovora potpisao sve Izjave i kupoprodajni ugovor koji mu je tužitelja dao na potpis. Sud je prilikom ocjene iskaza saslušanih parničnih stranaka uzeo u obzir i nesporno činjenicu da su u to vrijeme, dakle, i u vrijeme posudbe novca od strane tužitelja tuženiku, kao i u vrijeme kupoprodaje tuženikovih nekretnina i prijave tuženik kao tužiteljeva radnika, parnične stranke bile u vrlo dobrim čak "bratskim" odnosima, kako iskazuje tužitelj, koji su se odnosi u međuvremenu narušili a što je rezultiralo podnošenjem predmetne tužbe i vođenje ovog spora.

16.2. Za istaći je kako je teret dokazivanja na strani tužitelja koji tvrdi da mu tuženik duguje pozajmljeni iznos novca a što isti u ovom postupku nije uspio dokazati, jer se niti on sam može odrediti kada je pozajmljivao novce tuženiku te u kom iznosu. U vrijeme pozajmljivanja novca službena valuta u Republici Hrvatskoj je bila kuna što se u međuvremenu promijenilo te je to sada valuta eura u kojoj valuti je tužitelj utužio dugovane iznose. Da je tuženik u obvezi vratiti pozajmljeni a utuženi iznos isti bi bio u obvezi vratiti upravo pozajmljenu valutu temeljem odredbe članka 499.st.1. u svezi sa člankom 21. ZOO-a sa zakonskim zateznim kamatama kako je to tužitelj tražio od utuženja pa do isplate.

16.3. Radi navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

17.1. Obzirom da je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to ga pripada parnični trošak sastava odgovora na tužbu 17.05.2021. od 100 bodova, sastava poenska od 04.11.2024., zastupanje na ročištu od 17.10.2024., 22.01.2025., 02.04.2025., 17.07.2025. za svaku radnju po 100 bodova, te ročište za objavu presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 650 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi od 2,00 eura priznati parnični trošak iznosi 1.300,00 eura koji valja uvećati za 25% PDV- a od 325,00 eura što ukupno iznosi 1.625,00 eura, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

17.2. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu 3. listopada 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis