REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2125/2025-6

(ranije P-2017/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv I. tuženika AGIO d.o.o., [adresa], OIB: 99717137551, kojeg zastupa punomoćnik Luka Duvnjak, odvjetnik u Zagrebu, II. tuženika TAPAPROJEKT d.o.o., Zagreb, Peruanska 4, OIB: 61123134648, III. tuženika REGUL d.o.o., Zagreb, Pohorska 8, OIB: 65039081164, IV. tuženika ZC, vl. obrta [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje II., III. i IV. tuženika zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić i Partneri, Zagreb, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon javne, glavne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AGIO d.o.o., [adresa], OIB: 99717137551, iseliti iz poslovnog prostora, u prizemlju, površine 142 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, [adresa], (E-71), sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], upisanom u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada, [adresa], te isti slobodan od osoba i stvari, iseliti i predati u posjed vlasniku, Republici Hrvatskoj, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AGIO d.o.o., [adresa], OIB: 99717137551, , tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi parnične troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 3. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica poslovnog prostora u prizemlju, površine 142 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, [adresa], (E-71), sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada, [adresa]. Predmetnim poslovnim prostorom upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. sukladno Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji zaključenim dana 21. svibnja 2018. između Ministarstva državne imovine i društva Državne nekretnine. Predmetni poslovni prostor tuženici koriste bez valjanog pravnog osnova te je očevidom provedenim dana 8. siječnja 2020. od strane djelatnika društva Državne nekretnine d.o.o., utvrđeno da je predmetni poslovni prostor podijeljen na više manjih prostora koje tuženici koriste u svrhu obavljanja svojih djelatnosti. Prvotuženi, trgovačko društvo, AGIO d.o.o., kao posredni posjednik predmetnog poslovnog prostora ima zaključene Ugovore o zakupu sa neposrednim posjednicima, odnosno tuženima navedenim pod 2., 3. i 4. te slijedom istih ubire mjesečnu zakupninu. Tužiteljica se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji su se očitovali na način da nisu voljni mirno riješiti spor.

2. II., III. i IV. tuženici podnijeli su odgovor na tužbu u kojem su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev. Objasnili su da odnos između stranaka unazad dvije godine nije definiran, zbunjujući je jer nije jasno tko je vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Potvrdili su da su oni u posjedu navedenih poslovnih prostora na temelju ugovora o zakupu kojeg su sklopili s I. tuženikom AGIO d.o.o. U takvom su posjedu već dvadeset godina, oni i njihovi pravni prednici. Cijelo to vrijeme I. tuženiku AGIO d.o.o. plaćaju zakupninu i sve režijske troškove. Svi režijski troškovi glase na I. tuženika AGIO d.o.o.o. Navode da je tužiteljica slala II. – IV. tuženicima dopise i uplatnice ali nije slala ponudu za sklapanje ugovora o zakupu. I. tuženik AGIO d.o.o. je predočio II. – IV. tuženicima određene dokumente kojima dokazuje da je vlasnikom predmetnog poslovnog prostora, pa tako i odluku od 27. prosinca 1995. o povećanju temeljnog kapitala I. tuženika AGIO, Zagreb. I. tuženik AGIO d.o.o. je pokrenuo spor protiv tužiteljice. Zabilježba je odbija na predmetnom poslovnom prostoru. II. – IV. tuženici su u više navrata uvjeravani da je predmetni poslovni prostor u vlasništvu I. tuženika AGRIO d.o.o. Tužiteljica nije prigovarala posjedu II. tuženika TAPAPROJEKT d.o.o. i njegovim prednicima, a koji su u posjedu preko dvadeset godina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. I. tuženik u odgovoru na tužbu poriče se da bi tužiteljica bila vlasnica poslovnog prostora u [adresa], površine 142 čm, koji se nalazi u prizemlju, upisan kao E-71 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1627/2021 (prije Općinski građanski sud u Zagrebu broj P-11876/2019) se vodi parnični postupak u kojem je ovdje I-tuženik podnio tužbu protiv tuežnice radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. Iz navedene tužbe i priloga toj tužbi proizlazi da I. tuženik, temeljem čl. 163. ZVDSP, ima pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora. I. tuženik je u navedenoj tužbi i kasnije tijekom postupka (ovosudni predmet broj P-1627/2021) objasnio na koji način se tužiteljica upisala u zemljišnim knjigama nakon postupka povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora no taj upis je u suprotnosti sa stvarnim stanjem jer je vlasnik, a svakako predmnijevani vlasnik, predmetnog poslovnog prostora ovdje I. tuženik. Niti tužitelj, a niti društvo Državne nekretnine d.o.o. nisu upravljale niti koristile predmetni poslovni prostor što proizlazi iz dokumentacije. Sam ugovor kojeg je tužiteljica sklopila s trećom osobom ne obvezuje tuženika koji ima pravo na posjedovanje i korištenje predmetnog poslovnog prostora. Poriče se da bi se I. tuženik nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove. I. tuženik je još 1995. postao vlasnikom predmetnog poslovnog prostora od kada daje trećim osobama u zakup dijelove tog poslovnog prostora jer je na to ovlašten temeljem ZVDSP. Navedeni ugovori o zakupu su kroz godine bili uredno prijavljivani Poreznoj upravi te je plaćan i porez za navedeno. Porezna uprava je jedinstvena i samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija čija je temeljna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o prikupljanju doprinosa, a ministarstvo financija je tijelo državne uprave tužiteljice. Dakle, sve navedeno je poznato od ranije tužiteljici jer je Porezna uprava dio tijela uprave tužiteljice. Osim toga navedeno mogu potvrditi ostali tuženici, kao i svjedoci koje je I. tuženik predložio u ovosudnom postupku broj P- 1627/2021. Stoga I. tuženik predlaže sudu da, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi između I. tuženika i tužiteljice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1627/2021, prekine ovaj postupak obzirom se vodi radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, a, po mišljenju I. tuženika, radi se o prethodnom pitanju. Obzirom na izloženo, I. tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i obveže ju na platež troškova postupka I. tuženiku.

4. Rješenjem posl. br. P-2017/2021-9 od 21. rujna 2022. sud je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari uz obrazloženje da tužiteljica u ovom predmetu traži iseljenje I. – IV. tuženika iz poslovnog prostora u [adresa], odnosno u [adresa]. i 4., dok je istovremeno I. tuženik AGIO d.o.o. prije pokretanja ovog postupka podnio tužbu protiv tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na istom poslovnom prostoru, koji se postupak vodi pred ovim sudom, pod posl. br. P- 1627/2021. Stoga je sud bio mišljenja da se u parničnom postupku posl. br. P- 1627/2021 rješava o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) – listovi 167. – 169. spisa. Navedeno rješenje o prekidu postalo je pravomoćno 4. listopada 2022. (listovi 170. i 171. spisa).

5. Rješenjem posl. br. P-2017/2021-11 od 10. ožujka 2025. (listovi 172. – 174. spisa) sud je nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari uz obrazloženje da je postupak u kojem se odlučivalo o prethodnom pitanju pravomoćno riješen. Naime, presuda u predmetu posl. br. P-1627/2021 postala je pravomoćna 7. listopada 2025., što je sud utvrdio provjerom u e-spisu.

6. Protiv rješenja od 10. ožujka 2025. žalbu je podnio I. tuženik AGIO d.o.o. (list 175. spisa).

7. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 4. travnja 2025. (listovi 176. i 177. spisa).

8. Odlučujući o žalbi I. tuženika AGIO d.o.o., Visoki trgovački sud RH donio je rješenje, posl. br. Pž-1575/2025-2 od 17. travnja 2025. (listovi 182. – 185. spisa) kojim je odbio žalbu I. tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje o nastavku postupka od 10. ožujka 2025.

9. U nastavku postupka II. tuženik TAPAPROJEKT d.o.o. je podnio podnesak 26. kolovoza 2025. kojim je obavijestio da su stranke uredila svoje odnose te da je tužiteljica povukla tužbu u postupku koji se vodio pod posl. br. P-1159/2025., a zbog čega II. tuženik smatra da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari neosnovan (list 186. spisa).

10. II. – IV. tuženici podnijeli su i podnesak i 20. rujna 2025. u kojem su naveli da su uredili odnos s tužiteljicom. Uz navedeni podnesak II. – IV. tuženici nisu dostavili nikakve dokaze.

11. Tijekom postupka sud je pročitao zemljišnoknjižni izvadak (list 4. spisa), ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (listovi 5. – 9. spisa), zapisnik od 8. siječnja 2020. (list 10. spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između AGIO d.o.o., Zagreb i TAPAPROJETK d.o.o., Zagreb od 1. lipnja 2019. (listovi 11. i 12. spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine 2. lipnja 2020. (list 13. spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između AGIO d.o.o., Zagreb i REGUL d.o.o. Zagreb od 1. kolovoza 2005. (listovi 14. - 16. spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine 2. lipnja 2020. (list 17. spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između AGIO d.o.o., Zagreb i Foto studio Fokus, vl. ZC od 1. ožujka 2017. (listovi 18. – 20. spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine 2. lipnja 2020. (list 21. spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 22. – 24. spisa) te tužbu AGIO d.o.o. protiv REPUBLIKE HRVATSKE od 17. rujna 2019. s prilozima (listovi 48. – 166. spisa).

12. Raspravnim rješenjem od 22. rujna 2025. (list 192. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Naime, I. tuženik AGIO d.o.o. je na pripremnom ročištu 22. rujna 2025. podnio dokazni prijedlog da se naloži tužiteljici dostaviti ugovore o zakupu ili neke druge ugovore, kao i primopredajne zapisnike, čime su sve II. – IV. tuženici uredili svoje odnose s tužiteljicom. Tužiteljica se takvom dokaznom prijedlogu I. tuženika protivila. Sud smatra da navedeni dokazni prijedlozi I. tuženika nisu od utjecaja na spor između tužiteljice i I. tuženika. Ovo stoga jer I. – IV. tuženici u ovoj pravnoj stvari nisu u položaju jedinstvenih suparničara.

13. Na ročištu 22. rujna 2025. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na II. tuženika TAPAPROJEKT d.o.o. te je navela da je uredila svoje pravne odnose s navedenim II. tuženikom. Rješenjem od 23. rujna 2025. (listovi 194. – 196. spisa) sud je pozvao II. tuženika TAPAPROJEKT d.o.o. na očitovanje pristaje li na povlačenje tužbe. Po očitovanju II. tuženika, odnosno protekom roka od 15 dana, sud će odlučiti o povlačenju tužbe u odnosu na II. tuženika.

14. Nakon zaključenja glavne rasprave II. – IV. tuženici su dostavili podnesak od 26. rujna 2025. (listovi 199. i 200. spisa). U podnesku su naveli da su svi II. – IV. tuženici uredili odnose sa Državnim nekretninama d.o.o. Dostavili su dokaze o plaćanju zakupnine Državnim nekretninama d.o.o. (listovi 201. – 210. spisa).

15. U nastavku, a nakon zaključenja glavne rasprave i podneska II. – IV. tuženika od 26. rujna 2025., uslijedio je podnesak tužiteljice od 30. rujna 2025. (listovi 213. spisa) u kojem je tužiteljica priznala da je uredila odnose sa II. – IV. tuženicima i da sada povlači tužbu i odnosu na III. i IV. tuženika (dok je u odnosu na II. tuženika tužbu povukla na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava).

16. Tužiteljica se tuženicima prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora, zbog čega je ispunjena pozitivna procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 186.a ZPP-a, a što tuženici tijekom postupka ni ne osporavaju (listovi 22. – 24. spisa).

17. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika osnovan.

18. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice prema u konačnici samo I. tuženiku (a prije porema I. – IV. tuženicima), za iseljenje iz poslovnog prostora u [adresa], odnosno [adresa], a u kojem poslovnom prostoru se kao posredni posjednik nalazi I. tuženik AGIO d.o.o.

19. Između stranaka nije sporno da je I. tuženik AGIO d.o.o., kao tužitelj, podnio tužbu protiv tužiteljice, kao tuženika radi utvrđenja prav vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru u [adresa], odnosno [adresa]. Između stranaka nije sporno da se navedeni parnični postupak vodio pred ovim sudom, pod posl. br. P-1627/2021 te da je u njemu I. tuženik AGIO d.o.o., kao tužitelj, odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao neosnovan. Između stranaka nije sporno da je I. tuženik AGIO d.o.o. posredni posjednik predmetnog poslovnog prostora. Između stranaka nije sporno da su III. i IV. tuženici neposredni posjednici predmetnog poslovnog prostora. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica predmetni poslovni prostor dala na upravljanje Državnim nekretninama d.o.o.

20. Između stranaka je sporno je li tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora, odnosno tko je vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

21. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

22. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

23. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

24. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetni poslovni prostor, koji se nalazi u prizemlju, površine 142 čm koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, [adresa], (E-71), sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada, [adresa], proizlazi da je vlasnica navedenog poslovnog prostora tužiteljica (list 4. spisa).

25. Iz zapisnika od 8. siječnja 2020. (list 10. spisa), vidljivo je da je osoba zaposlena u Ministarstvu državne imovine izvršila očevid u poslovnom prostoru na adresi u [adresa] te je utvrdila da se radi o površini od 142 m2, da u poslovnom prostoru djeluje frizerski obrt " [obrt]", "Tapaprojekt" d.o.o., Optika Regul d.o.o. i Foto video Fokus te da svi navedeni zakupninu plaćaju I. tuženiku AGIO d.o.o. Dio poslovnog prostora na kojem piše "SDP" ne koristi se dulje vrijeme. Sud je pročitao navedeni zapisnik iako između stranaka nije sporan posjed I., III. i IV. tuženika u predmetnom poslovnom prostoru.

26. Uvidom u ugovor između I. tuženika AGIO d.o.o. i II. tuženika TAPAPROJEKT d.o.o. vidljivo je da se radi o ugovoru o zakupu za poslovni prostor površine 17 m2 a koji se nalazi u [adresa]. I. tuženik AGIO d.o.o. daje predmetni poslovni prostor u zakup II. tuženiku TAPAPROJEKT d.o.o. Navedeni ugovor potpisan je i ovjereni pečatima obiju stranaka (listovi 11. i 12. spisa).

27. Iz zapisnika o izvršenom očevidu od 2. lipnja 2020. (list 13. spisa) vidljivo je da je osoba zaposlena u Državnim nekretninama d.o.o. izvršila očevid poslovnog prostora u [adresa]. U zapisniku stoji da poslovni prostor površine 17 m2 koristi II. tuženik TAPAPROJEKT d.o.o. (list 13. spisa).

28. I. tuženik AGIO d.o.o. sklopio je i ugovor o zakupu poslovnog prostora na istoj adresi, ovaj puta površine 15 m2 s III. tuženikom REGUL d.o.o. I ovaj ugovor potpisan je i ovjeren po obje stranke (listovi 14. – 16. spisa).

29. Uvidom u zapisnik o očevidu vidljivo je da je djelatnik Držane nekretnine d.o.o. izvršio očevid, i to poslovnog prostora površine 15 m2 te utvrdio da ga koristi III. tuženik REGUL d.o.o. (list 17. spisa).

30. Ugovor o zakupu sklopljen je između I. tuženika AGIO d.o.o. i IV. tuženika VC za dio poslovnog prostora, površine 25 m2, koji se nalazi u [adresa]. Ugovor je potpisan i ovjeren po obje stranke (list 18. – 20. spisa).

31. Iz zapisnik o očevidu od 2. lipnja 2020. vidljivo je da je poslovni prostor površine 25 m2 u posjedu IV. tuženika VC (list 21. spisa).

32. Dakle, razmatranjem svakog pojedinog ugovora o zakupu u vezi sa svakim zapisnikom o očevidu vidljivo je da je I. tuženik AGIO d.o.o. sklopio sa svakim od II. – IV. tuženika ugovore o zakupu dijela poslovnog prostora u [adresa] dok razmatranjem svakog zapisnika o očevidu proizlazi da svaki od II. – IV. tuženika i koristi zakupljene dijelove poslovnog prostora u [adresa], u [adresa]. Kao što je prethodno rečeno između stranaka nije ni sporno da je I. tuženik AGIO d.o.o. sklapao s preostalim tuženicima ugovore o zakupu, a niti je sporno da se I. – IV. tuženici nalaze u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

33. Nadalje, kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno niti to da je I. tuženik AGRIO d.o.o., kao tužitelj, podnio tužbu protiv tužiteljice, kao tuženika. Navedena tužba predana je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te se pred tim sudom vodila pod posl. br. P-11876/19, a kasnije se postupak nastavio voditi pred ovim sudom, pod posl. br. P-1627/2021. Razmatranjem tužbe iz navedenog predmeta vidljivo je da je podnesena 26. rujna 2019. Na tužbi je na prvoj stranici naznačeno da je podnesena radi izdavanja tabularne isprave dok tužbeni zahtjev stoji na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine u [adresa] na temelju dosjelosti (listovi 48. – 52. spisa). U historijatu tužbe I. tuženik AGIO d.o.o., kao tužitelj, navodi da je 17. srpnja 1978. sklopljen kupoprodajni ugovor br. 10-L/78-15-8/7 između Radne organizacije graditeljstva Udarnik, kao prodavatelja i Skupštine općine Susedgrad, kao kupca za poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju objekta br. 15-8/7, površine 142,40 m2, u naselju Gajnice. U nastavku se navodi da je 26. travnja 1979. sklopljen ugovor o prijenosu nekretnina – poslovnog prostora između Općine Susedgrad i Općinske konferencije Saveza komunista Hrvatske – Susedgrad kojim se utvrđuje da su ugovorne strane zajednički uložile sredstva za kupnju u uređenje poslovnog prostora, površine 142,40 m2, u Gajnicama. Navedeni ugovor iz 1979. sklopljen je na temelju odluke Skupštine općine Susedgrad o prijenosu nekretnina od 2. travnja 1979. I. tuženik, kao tužitelj, nadalje ističe da je 27. prosinca 1995. donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala I. tuženika AGIO d.o.o. ulaganjem predmetne nekretnine, površine 142,40 m2, u Gajnicama, od strane SDP-a kao osnivača. Unos poslovnog prostora u temeljni kapital proveden je prije stupanja na snagu Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno političkih organizacija. I. tuženik se u posjedu nalazi od 1995. te taj poslovni prostor daje dalje u zakup. U tužbi se ističe da je kao vlasnica upisana tužiteljica, a kao posjednik Grad Zagreb. Stog je I. tuženik, kao tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti.

34. Prije podnošenja naveden tužbe I. tuženik je podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Navedeni zahtjev datiran je danom 7. ožujka 2019. dok je iz potvrde o pošiljci razvidno da je upućen poštom, preporučenim putem (listovi 53. – 55. spisa).

35. Tužiteljica, kao tuženica u odgovoru na tužbu podnesenu od strane I. tuženika kao tužitelja, osporila je navode I. tuženika. Osporila je da je I. tuženik postupio po čl. 186.a ZPP-a te je navela da nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora. Istakla je da je I. tuženik, kao tužitelj, nije dokazao da je SDP sljednik društveno političke organizacije Općinske konferencije Saveza komunista Hrvatske Susedgrad. Objasnila je da je očito ugovorom Općina Susedgrad nekretninu prenijela na Općinsku konferenciju Saveza komunista Hrvatske Susedgrad, dok je SDP donio odluku o povećanju kapitala I. tuženika ulaganjem predmetne nekretnine. Zbog navedenog, tužiteljica, kao tuženica osporila je pravni slijed (listovi 99. – 101. spisa).

36. I. tuženika, kao tužitelj je u spisu radi utvrđenja prava vlasništva podno podnesak 6. listopada 2020. (listovi 108. – 111. spisa) u kojem je osporio navode iz odgovora na tužbu tužiteljice, tamo tuženice. Naveo je da je I. tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine. Objasnio je da je I. tuženik AGIO d.o.o. osnovan 5. svibnja 1994. od strane političke stranke SDP-a, kao jedinog osnivača, a koji je pravni sljednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, što po navodima I. tuženika proizlazi iz odluke o osnivanju društva, izjave o usklađenju sa ZTD-om i odluke o povećanju temeljnog kapitala. Naveo je da je Općinska Konferencija Saveza komunista Hrvatske funkcionirala kao ogranak Saveza komunista Hrvatske, pa tako i Općinske konferencije Saveza komunista – Susedgrad. Ujedno je naveo da je pravni slijed do SDP-a dokazan u sudskom zemljišnoknjižnom postupku.

37. Tužiteljica je odgovorila na zahtjev za mirno rješenje spora iz 2019. dopisom od 18. travnja 2019. upućujući da I. tuženik ne dostavlja ni jedan dokaz u pogledu svojih navoda (list 56. spisa).

38. Spisu prileži ugovor sklopljen između Radne organizacije graditeljstva Udarnik Zagreb, kao prodavatelja i Skupštine općine Susedgrad Zagreb kao kupca br. 10-L/78- 15-8/7 iz 1978. (listovi 57. – 62. spisa). Iz ugovora proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje dio poslovnog prostora, u Zagrebu, Gajnice, površine 142,40 m2.

39. Dana 2. travnja 1979. donesena je odluka o prijenosu nekretnina (poslovnog prostora) od strane Općine Susedgrad i to da općina prenosi bez naknade pravo raspolaganjem – korištenja poslovnog prostora u Gajnicama, u prizemlju, površine 142,40 m2 na Općinsku konferenciju Saveza komunista Hrvatske Susedgrad, a koji je poslovni prostor Općina Susedgrad kupila na temelju ugovora iz 1978. Odluka o prijenosu nekretnina iz 1979. potpisana je od strane predsjednika Vijeća udruženog rada Drage Šanteka, predsjednika vijeća mjesnih zajednica ĐC i predsjednika Skupštine općine Susedgrad JC (list 63. spisa).

40. Iz izvatka iz poslovnog lista vidljivo je da je kao posjednik predmetne nekretnine u [adresa] naveden Grad Zagreb (list 64. spisa).

41. Ugovorom o prijenosu nekretnine (poslovnog prostora) od 25. travnja 1979. (listovi 65. – 67. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između Općine Susedgrad s jedne strane i Saveza komunista Hrvatske – Susegrad s druge strane. Iz ugovora proizlazi da su ugovorne strane utvrdile da su zajednički uložili sredstva za kupnju i uređenje poslovnog prostora, površine 142,40 m2, u prizemlju u Gajnicama i to Općina Susedgrad 1,404.810,- dinara, a Gradska konferencija Saveza komunista Hrvatske Zagreb i Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske 1,350.000,- dinara dok je investitor kupac u tom poslu bila Općina Susedgrad. Ugovorom nadalje Općina Susedgrad daje, a Općinska konferencija Saveza komunista Hrvatske Susedgrad prima, bez naknade, na korištenje i raspolaganje predmetne nekretnine.

42. Odlukom o povećanju temeljnog kapitala I. tuženika AGIO d.o.o. od 27. prosinca 1995. (listovi 68. i 69. spisa) u osnivački ulog I. tuženika unešen je predmetni poslovni prostor od strane Socijaldemokratske partije Hrvatske SDP. Valja zaključiti da u navedenoj odluci nije naznačen rok u kojem će se u društvo unijeti nekretnina.

43. I. tuženik ne dostavlja dokaz sljedništva između Saveza komunista Hrvatske, odnosno Saveza komunista Hrvatske-Susedgrad (iz ugovora od 25. travnja 1979.) i Socijaldemokratske partije Hrvatske SDP (iz odluke od 27. prosinca 1995.) ili dokaz o prijenosu predmetnog poslovnog prostora sa Saveza komunista Hrvatske-Susedgrad na Socijaldemokratsku partiju Hrvatske SDP.

44. Uvidom u povijesni izvadak za I. tuženika AGIO d.o.o. vidljivo je da je osnivač I. tuženika bio Socijaldemokratska partija Hrvatske. Ujedno je iz navedenog povijesnog izvatka za I. tuženika vidljivo da je povećanje temeljenog kapitala unosom nekretnine u [adresa], u [adresa] provedeno i upisano u sudski registar (listovi 70. – 74. spisa).

45. Uvidom u promet i stanje računa I. tuženika AGIO d.o.o. na dan 10. srpnja 2018. vidljivo je da je I. tuženik naznačio kao svoju nekretninu, među ostalim, građevinski objekt u [adresa] (listi 78. spisa). Izjavom o usklađenju sa ZTD-om od 27. prosinca 1995. (listovi 114. – 118. spisa) usklađen je akt o osnivanju poduzeća AGIO d.o.o. sa ZTD-om.

46. Odlukom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 5. svibnja 1994. (listovi 119. – 126. spisa) osnovano je trgovačko društvo I. tuženika AGIO d.o.o. Osnivač je Socijaldemokratska partija Hrvatske (listovi 119. – 126. spisa).

47. Iz računa za režije za nekretninu u [adresa] vidljivo je da je neki računi glase na Socijaldemokratsku partiju Hrvatske a neki na I. tuženika. Nadalje, vidljivo je da je I. tuženik pokušavao pribaviti dokaz o plaćanju kupoprodajne cijene Udarniku , odnosno priloge kupoprodajnom ugovoru iz 1978. ali da nije uspio, odnosno da navedeni ugovor u registru ugovora Grada Zagreba od 1978. do 1983. nije evidentiran (listovi 88. – 91. spisa).

48. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, posl. br. Z-35842/2015 (Z-3234/11) od 30. svibnja 2017. dopušten je upis posebnih dijelova predmetnog poslovnog prostora, površine 142 čm na vlasnicu, ovdje tužiteljicu (listovi 131. – 164. spisa).

49. Valja navesti da I. tuženik u žalbi ističe da se između tužiteljice, kao tuženice i I. tuženika, kao tužitelja vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva, pod posl. br. P- 803/2025, a koji nije pravomoćno okončan (list 175. spisa). Na žalbu se tužitelja očitovala u podnesku od 4. travnja 2025. te je navela da je I. tuženik, kao tužitelj, pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva u postupku pod posl. br. P-1627/2021.

50. Također, valja navesti da nijedna od strana u spis nije dostavila presudu (kojom je navodno i očito I. tuženik, kao tužitelj, pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva), odnosno nijedna od stranaka, odnosno tužiteljica nije u spis dostavila presudu ovoga suda posl. br. P-1627/2021-18 od 4. srpnja 2024. i drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena navedena prvostupanjska presuda.

51. Također, valja navesti da nijedna od strana u spis nije dostavila pismena iz ovosudnog predmeta P-803/2025, odnosno tuženik nije dostavio pismena iz navedenog predmeta i/ili odluke iz navedenog predmeta, a niti je predložio (ponovni) prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom, posl. br. P-803/2025. Ujedno tuženik nije uopće obrazložio koji su činjenični navodi i na temelju kojeg osnova tvrdi da je vlasnik u postupku P-803/2025, a niti je naveo razliku između činjeničnih utvrđenja i pravnog osnova prava vlasništva koje je potraživao u postupku pred ovim sudom u postupku P-1627/2021, a koje u postupku pred ovim sudom pod posl. br. P-803/2025. Posebice valja navesti da sud u ovom spisu odlučuje na temelju dokaza i dokaznih prijedloga stranaka stavljenih samo u ovom spisu. Sud nije ovlašten izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.

52. Slijedom iznesenog, sud je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 4. spisa), kao i iz zemljišnoknjižnog rješenja (listovi 131. – 164. spisa) utvrdio da je tužiteljica vlasnica, odnosno suvlasnica poslovnog prostora u [adresa], odnosno [adresa] (E-71), sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada. Navedenu činjenicu upisa u zemljišne knjige kao vlasnice tuženici tijekom postupka ne osporavaju. Time je tužiteljica, kao vlasnica, aktivno legitimirana za podnošenje tužbe radi iseljenja i predaje u posjed, kao u ovoj pravnoj stvari, suprotno paušalnom osporavanju I. tuženika.

53. Kao što je već više puta obrazloženo, između stranaka nije sporno da je I. tuženik AGIO d.o.o. posredni posjednik predmetne nekretnine. I. tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je uredio odnos s tužiteljicom već je isticao navode da je upravo on vlasnikom predmetne nekretnine, a ne tužiteljica. S obzirom na to da spisu ne prileži pravomoćna presuda kojom je I. tuženik, kao tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, dok istovremeno spisu ne prileže ni isprave iz ovosudnog spisa posl. br. P-803/2025, to je o pravu vlasništva predmetnog poslovnog prostora sud odlučivao i u ovom postupku. Kao što je već obrazloženo na više mjesta, I. tuženik nije dokazao pravni slijed između Saveza komunista Hrvatske- Susedgrad (iz ugovora od 25. travnja 1979.) i Socijaldemokratske partije Hrvatske SDP (iz odluke od 27. prosinca 1995.). Uz navedeno, sud je zaključio da je I. tuženik, kao tužitelj, shvatio, odnosno mogao shvatiti da nema zakonitost posjeda predmetnog poslovnog prostora najkasnije podnošenjem odgovora na tužbu od strane tužiteljice, kao tuženice i to 18. listopada 2019. (list 99. spisa). stoga sud zaključuje da nije protekao ni rok za stjecanje vlasništva dospjelošću od 40 godina (I. tuženik je u posjedu od 1995. – navedeno nije sporno između stranaka).

54. Prema odredbi iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2020, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014 – dalje u tekstu: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.).

55. Dakle, da bi I. tuženik stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora, potrebno je da ima kvalitetu posjeda (zakonit, istinit i pošten) te trajanje posjeda od 20 godina, odnosno ako nije zakonit, istinit , da je pošten posjed traje 40 godina.

56. Prema odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

57. Sud je ujedno cijenio i navode I. tuženika koji sadržajno upućuju odredbu iz čl. 457. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023, 130/2023, 136/2024 – dalje u tekstu ZTD) kojom je propisano da je za povećanje temeljnoga kapitala potrebna odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora. Temeljni kapital može se povećati uplatama novih poslovnih udjela ili uplatama povećanja postojećih poslovnih udjela, ali i unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital (st. 2.). Na temelju povećanja temeljnoga kapitala poslovne udjele u društvu mogu preuzeti postojeći članovi društva i druge osobe (st. 3.). Ako u društvenom ugovoru, odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja odluke o povećanju temeljnoga kapitala preuzmu poslovne udjele u srazmjeru nominalnim iznosima svojih poslovnih udjela u društvu (st. 4.). Izjava o preuzimanju poslovnog udjela daje se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (st. 5.). Osobe koje uplatom poslovnih udjela pristupaju društvu moraju u izjavi o tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi moraju se navesti iznosi koji se uplaćuju za preuzete poslovne udjele i druge činidbe na koje preuzimatelj treba biti obvezan na temelju društvenog ugovora (st. 6.). Odredbe članka 390. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na povećanje temeljnoga kapitala društva. Povećanje temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskome sudu podnese prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar (st. 7.).

58. Prema čl. 458. ZTD-a čim se preuzmu i uplate poslovni udjeli koji čine povećani temeljni kapital mora se registarskome sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar. Na prijavu i na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 394. i članka 395. ovoga Zakona. Prijavi za upis moraju se priložiti: 1. izjave o preuzimanju poslovnih udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili u javno ovjerenome prijepisu, 2. popis osoba koje su preuzele nove poslovne udjele potpisan od strane podnositelja prijave u kojoj se moraju, navesti iznosi preuzetih i uplaćenih poslovnih udjela, u čemu su oni uplaćeni i dokazi da je to učinjeno, koje treba priložiti popisu, a ako su poslovne udjele preuzeli postojeći članovi društva ukupni nominalni iznosi njihovih poslovnih udjela, 3. ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to ulaganje ostvareno (st. 2.). U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva navodi se sadržaj upisa, a ako su u društvo unesene stvari i prava i navodi iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Kod toga je dovoljno da se uputi na isprave koje se nalaze kod registarskog suda (st. 3.). Na odgovornost članova uprave koji su podnijeli prijavu za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 397. stavka 1., 3., 5. i 6. ovoga Zakona (st. 4.).

59. Prema čl. 461. ZTD-a temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju toga kapitala u sudski registar.

60. S obzirom na izneseno, odnosno na to da je sud iz povijesnog izvatka za I. tuženika, sve u vezi sa odlukom o povećanju temeljnog kapitala iz 1995, utvrdio da navedena odluka o povećanju temeljnog kapitala nije upisana u sudski registar, to navedena odluka nema ni pravni učinak, a zbog čega nije došlo do unosa predmetnog poslovnog prostora u temeljni kapital I. tuženika na temelju odluke iz 1995. Navedeno je I. tuženik znao iz čega sud zaključuje da je I. tuženik bio nepošten posjednik već i tada 1995. (sve u potvrdu nepoštenja koja je prethodno obrazložena – kroz dostavu odgovora na tužbu u drugom parničnom spisu). Naime, I. tuženik je sasvim sigurno postao nepošten posjednik, odnosno u tom je trenutku I. tuženik najkasnije postao nepošten posjednik – a to u trenutku kada je zaprimio odgovor na tužbu tužiteljice, kao tuženice, u predmetu koji se vodio tada pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. P-11876/2019. Valja navesti da se I. tuženik, kao tužitelj, na taj odgovor na tužbu očitovao u svom podnesku i u tom postupku koji je datiran sa danom 6. listopada 2020. (list 108. spisa) – čime je I. tuženik sasvim sigurno najkasnije u tom trenutku znao za dan odgovor na tužbu i navode iz tog podneska na koje se očitovao.

61. Slijedom iznesenog, I. tuženik je već neprovedbom odluke o povećanju temeljnog kapitala 1995., a najkasnije 2020., imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok od 1995. (kada počinje posjed I. tuženika) pa do (najkasnije) 2020. nije protekao rok od 40 godina, čime I. tuženik nije unosom temeljnog kapitala (nije provedeno kroz sudski registar) i dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora, sve primjenom odredbi iz čl. 159. ZV-a.

62. Stoga, a kako je tužiteljica vlasnica, a I. tuženik nije vlasnik, dok sam niti ne tvrdi pa postoji neka druga pravna osnova koja ga ovlašćuje da bude u predmetnom poslovnom prostoru (osim toga da on jest vlasnik i da je vlasništvo stekao dosjelošću i unosom u temeljni kapital, što je sud u otklonio), to je valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice za iseljenje i predaju u posjed u odnosu na I. tuženika.

63. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

64. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužiteljici valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife te troškove zastupanja, po zakonskoj zastupnici, na ročištu 22. rujna 2025. iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Slijedom iznesenog, valjalo je tužiteljici dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (t. II. izreke).

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužiteljici, po ŽDO u Zagrebu

2. prvotuženiku, po pun.

3. drugo, treće i četvrtotuženicima, po pun.

4. kal. 30 dana