REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-563/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tužene JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tihomiru Kovačić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 9. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika Alme Opačak, odvjetnice, i tužene osobno i punomoćnika Tihomira Kovačić, odvjetnika, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] platiti tužitelju MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 816,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2024. kao dana podnošenja protutužbe do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 264,84 eura kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati troškove ovoga postupka u iznosu od 452,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu 452,32 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužena JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s istaknutim prigovorom prijeboja kao neosnovani.

Obrazloženje

1. U predmetu ovoga suda koji se vodio pod poslovnim broj P-187/2019. tužbenim zahtjevom ovdje tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) tražio je od tuženice- protutužiteljice (dalje: tužena) isplatu iznosa od 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019.

2. Istovremeno protutužbenim zahtjevom tužena tražila je od tužitelja iznos od 1.453,31 eura na ime naknade za korištenje pokretnina u vlasništvu i naknadnu štete u iznosu od 66,36 eura za uništene stvari, te isplatu iznosa od 1.121,51 eura na ime plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj P-187/2019. od 28. travnja 2022. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019. i istovremeno tužena je odbijena u cijelosti s protutužbenim zahtjevom.

4. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 1136/2022 od 21. svibnja 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na dosuđujući dio kojom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019. kao i u dijelu odbijajućeg dijela presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tužene kojim potražuje od tužitelja-protutuženika iznos od 1.453,31 eura na ime naknade za korištenje pokretnina u vlasništvu tužene koje su se nalazile u utuženom razdoblju u predmetnom stanu i naknadnu štete u iznosu od 66,36 eura za uništeni krevet i ormar. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.121,51 eura na ime plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode, presuda je ukinuta i predmet vraćen u ponovni postupak.

5. Nakon zaprimanja drugostupanjske presude tužitelj je 27. kolovoza 2024. postavio protutužbeni zahtjev kojim potražuje plaćanje polovice režijskih troškova koje je tužitelj plaćao za vrijeme dok su zajedno živjeli u stanu. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-562/2024-2 razdvoji postupak po podnesenoj protutužbi tužitelja i odlučio da će se postupak nastaviti pod novim brojem parničnog predmeta broj P- 563/2024.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je u periodu od 31. srpnja 2016. i dalje u razdoblju kada su zajednički koristili stan od 1. lipnja 2016. do 3. lipnja 2019. plaćao režijske troškove na ime električne energije, plina, vode i odvoza smeća, ukupno u iznosu od 16.300,39 kn ili 2.163,44 eura od kojeg iznosa od tužiteljice potražuje plaćanje jednu polovicu ili 1.081,72 eura.

7. U odgovoru na tužbu (tada protutužbu) u predmetu P-187/19 tužena je osporila navode protutužbe navodeći da je ista nedopuštena zbog činjenice da se ista mogla podnijeti do zaključenja prethodnog postupka, podredno neosnovana jer se iz dokaza priloženih protutužbi ne može utvrditi na što se točno odnose plaćanja, za koje mjerno mjesto i za koji period. Ističe i prigovor zastare pozivom na članak 232 ZOO-a.

8. Sud je rješenjem razdvojio postupak po protutužbi iz razloga što se protutužbeni zahtjev odnosi na različiti pravni posao u odnosu na protutužbu u svezi koje je podnesena predmetna protutužba, sada tužba.

9. U tijeku ovoga postupka u predmetu P-562/2024 donesena je i presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-302/2025 od 10. strpnja 2025. kojom je između ostaloga priznato pravo tuženoj na jednu polovinu plaćenih režijskih troškova u periodu od 1.lipnja 2016. do 1.lipnja 2019. kada je tužena živjela u stanu u vlasništvu tužitelja.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spise ovoga suda poslovni broj P- 562/2024 (prije P-652/2019) i Psp-6/2016, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3568/17 (str. 53-59 spisa), broj Ovrv-210/2019 (str. 61-69 spisa), Ovrv- 1616/2018 (str. 72-79 spisa) i Ovrv-2564/18 (str. 80-84 spisa), u dopis HEP od 3. lipnja 2025 (str. 90 spisa), u dopis Grada Slavonski Brod od 25. srpnja 2025. sa analitičkom karticom u periodu od 1. srpnja 2018. do 22. srpnja 2025. (str. 91-95 spisa) te su saslušani tužitelj i tužena kao stranke u svrhu dokazivanja.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Prema odredbi čl. 189. st. 1. ZPP tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu pod uvjetima iz ove odredbe. Ovom odredbom je definiran vremenski okvir podnošenja protutužbe u istom parničnom postupku koji se vodi po tužbi tužitelja.

13. No, međutim, protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba pa ukoliko je takova protutužba podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije ovlašten odbaciti takovu protutužbu, već takav postupak treba izdvojiti i u izdvojenom postupku odlučiti o tom zahtjevu. Prema tome, tu podnesenu protutužbu, tumačeći odredbu čl. 189. st. 1. ZPP-a, a koji podnesak sadrži sve da se po njemu može postupati kao po potpunoj tužbi, koja sadrži sve ono propisano u odredbi čl. 186. ZPP-a, treba tretirati kao samostalnu tužbu. Pravna posljedica po tuženika takovog nepravodobnog podnošenja protutužbe sastoji se u tome što se u već pokrenutom postupku ne može raspravljati o toj protutužbi, već u posebnom postupku.

14. Slijedom navedenog, kako je postupak po protutužbi razdvojen od postupka u kojem je ista bila podnesena iz razloga što se protutužbeni zahtjev odnosi na različiti pravni posao u odnosu na protutužbu (na koje rješenja se stranke nisu žalile) njenim razdvajanjem ona predstavlja samostalnu tužbu po kojoj se postupka.

15. Temeljem uvida u spis ovoga suda poslovni broj P-562/2024 (prije P-652/2019) i spis Psp-6/2016, nesporno je da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden i da su nastavile živjeti u stanu u vlasništvu tužitelja u periodu od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019.

16. Nesporno je da je tužena u predmetu ovoga suda poslovni broj P-562/2024 (prije P-652/2019) ostvarila pravo na iznos od jedne polovine plaćenih režijskih troškova za koje se u postupku utvrdilo da ih je ona platila a da predstavljaju režijske troškove iz perioda kada su skupa živjeli u stanu tužitelja.

17. Prema stavu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-302/2025 od 10. srpnja 2025. troškovi potrošnje vode, plina i struje nisu troškovi za održavanje i za poboljšavanje nekretnine koje ima u vidu odredba čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst i 94/17- dalje ZV), već su troškovi koji terete vlasnika odnosno posjednika nekretnine i koje troškove, u konkretnoj situaciji nedostatka posebnog sporazuma pravilno je utvrditi po slobodnoj ocijeni, s obzirom namjenu i vrijeme uporabe te nekretnine.

18. Na temelju iskaza stranka nedvojbeno je da između njih nije postojao sporazum o rasporedu tih troškova, načinu i obvezi plaćanja tako da ovaj sud po pravičnoj ocjeni smatra da režijske troškove potrošnje električne energije, komunalnih usluga, plina i vode tužitelja i tužene kao korisnika stana trebaju podijeliti na jednake dijelove. Posebno uvažavajući i činjenicu da je tako pravomoćno odlučeno i u svezi zahtjeva za dijelom troškova koje je platila tužena.

19. Temeljem uvida u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3568/17 (str. 53-59 spisa) utvrđeno je da je tužitelju određena ovrha za iznos neplaćenih računa za vodu ukupno u iznosu od 1.876,00 kn a da su računi dospjeli u periodu 25.3.2016., 25.4.2016. i 25.05.2016. ne odnose na period od kada su ovdje parnične stranke živjele zajedno (1.6.2016).

20. Slijedom navedenog, u period zajedničkog života po navedenim računima ukupno je nastalo dugovanje u iznosu od 1.686,36 kn ili 224,22 eura.

21. Nadalje temeljem uvida u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 210/2019 (str. 61-69 spisa) utvrđeno je da je tužitelju određena ovrha za iznos neplaćenih računa za vodu ukupno u iznosu od 1.784,10 kn, sada 236,79 eura koji se svi odnose na period zajedničkog života.

22. Temeljem uvida u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1616/2018 (str. 72-79 spisa) utvrđeno je da je tužitelju određena ovrha za iznos neplaćenih računa za plin ukupno u iznosu od 931,43 kn, sada 123,62 eura koji se svi odnose na period zajedničkog života.

23. Temeljem uvida u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 2564/18 (str. 80-84 spisa), utvrđeno je da je tužitelju određena ovrha za iznos neplaćenih računa za plin ukupno u iznosu od 1.375,56 kn, sada 182,57 eura koji se svi odnose na period zajedničkog života.

24. Temeljem potvrde o plaćenim nalozima (str. 15 i 17 spisa), utvrđeno je da je dug po ovrhama za plin i vodu plaćen 12. listopada 2020. i 20. listopada 2020.

25. Preostali iznos po ovrhama ne može teretiti tuženu jer se odnosi na zatezne kamate u periodu od dospijeća do dana plaćanja kao i troškove ovrhe koje ne mogu pasti na teret tužene jer ih nije niti skrivila i ne mogu predstavljati zajednički trošak. Tužitelj kao vlasnik stana je bio u obvezi pravovremenog plaćanja režija tako da svako kašnjenje i s tim u svezi daljnji troškovi mogu jedino pasti na njegov teret.

26. Nadalje, vezano uz potraživanje za struju, uvažavajući podnesak HEP od 3. lipnja 2025 (str. 90 spisa) , sud je priznao pravo tužitelju i na jednu polovinu plaćenog iznosa računa za potrošnju električne energije u periodu od 25.3.2019. do 7.6.2019. (str. 11 spisa) plaćenog dana 9.10.2020., koji račun je iznosio 6.529,00 kn ili 866,55 eura.

27. Vezano uz potraživanje na ime komunalnih usluga, o tom dijelu potraživanja sud nije mogao donijeti odluku bez provođenja daljnjih dokaza. Samim prilaganjem potvrde o plaćanju (str.18 spisa) u kojima se navode brojevi ovrha koje nisu priložene u ovom postupku, bez specifikacije na koje račune se odnose i za koji period, ne može se smatrati dokazanim potraživani iznos.

28. U ovom postupku sud smatra dokazanim da je tužitelj u periodu zajedničkog života s tuženom platio na ime zajedničkih režijskih troškova 767,20 eura dana 12. listopada 2020., odnosno 20. listopada 2020. i 866,55 eura plaćenog dana 9.10.2020., ili ukupno 1.633,75 eura.

29. Tužena je istakla prigovor zastare potraživanja koji sud nije cijenio osnovanim u priznatom dijelu potraživanja, sve iz razloga što se ovdje radi o regresnom potraživanju tako da se jednogodišnji rok iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odnosi na izravne tražbine za isporuku usluga kućanstvu (struja, plin, voda i sl.), no ne i na regresno potraživanje troškova koje je jedan obveznik platio za drugoga. U tom slučaju primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

30. Slijedom navedenog sud je tužitelju dodijelio pravo na jednu polovicu plaćenih i u postupku dokazanih zajedničkih režijskih troškova u iznosu od 816,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja protutužbe ili od 27. kolovoza 2024. do isplate, kako je to zatraženo i navedeno pod I. izreke presude.

31. Istovremeno, tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 264,84 eura kao neosnovanim.

32. Tužena je u postupku istakla i prigovor prijeboja u iznosu od 131,19 eura za koji iznos smatra osnovanim potraživati od tužitelja s osnova plaćanja komunalne naknade po ovrsi Grada Slavonskog Broda.

33. Sud je odbio istaknuti prigovor prijeboja kao neosnovan jer u ovom postupku tužena nije dokazala da bi ona platila navedeni iznos iz ovrhe jer sva dokumentacija dugovanja i plaćanja komunalne naknade glasi na ime tužitelja. Sve navedeno nije vidljivo niti iz dopisa Grada Slavonski Brod od 25. srpnja 2025. sa analitičkom karticom u periodu od 1. srpnja 2018. do 22. srpnja 2025. (str. 91-95 spisa). Za napomenuti je i činjenica da je u pravomoćno okončanom postupku pred ovim sudom, poslovni broj P- 562/2024. tuženoj dodijeljeno pravo na jednu polovicu režijskih troškova koje je ona platila u periodu zajedničkog života sa tužiteljem tako da sud nije mogao niti utvrditi da li je o navedenom traženju već prethodno riješeno, na koje okolnosti tužena nije predlagala nikakve dokaze. Plaćanja sa računa tužene nisu dostatan dokaz na prednje okolnosti jer nije vidljivo što je plaćeno i struktura dugovanja (glavnica, kamata..).

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku.

36. Tužitelj je u postupku uspio sa 75% postavljenog tužbenog zahtjeva, tako da uvažavajući uspjeh tužene od 25%, tužitelju se priznaje pravo na 50% nužnih i potrebnih troškova vođenje predmetnog postupka.

37. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 904,64 sura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 150,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 3.4.2025., 27.5.2025 i 9.9.2025. za svako iznos od 150,00 eura ili ukupno 450,00 eura (Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 26.8.2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr.8/1 Tarife) ili ukupno 825,00 eura.

38. Tužitelju je priznato pravo na trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i jednako toliko za presudu, ukupno 79,64 eura.

39. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 904,64. Uvažavajući uspjeh tužitelja u ovom postupku u visini od 50%, tužitelju je priznato pravo na troškove postupka u iznosu od 452,32 eura kako je to i navedeno pod III. Izreke presude.

40. U preostalom dijelu troškova, uvažavajući uspjeh stranaka u ovom postupku, zahtjev tužitelja za daljnjim troškovima u iznosu od 452,32 eura je odbijen kao neosnovan, kako je to i navedeno pod IV. Izreke presude.

41. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

Slavonski Brod, 3. listopada 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Alma Opačak, Slavonski Brod,

2. Odvj. Tihomir Kovačić, Slavonski Brod.