REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-154/2022-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ĆO, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1984/2021. od 08. prosinca 2021., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu ĆOI, optuženog ĆO uz branitelja, odvjetnika Matiju Dorčića, dana 3. listopada 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Optuženi ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Đ rođ. G, rođen **.**.1978. u [adresa], sa boravištem u [adresa] i prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar elektronike, građevinar sa završenom SSS, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje maloljetne djece, bez imovine, ne vodi se drugi postupak, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjen
k r i v j e
što je
- u vremenskom razdoblju od 23. travnja 2015. do 31. prosinca 2015., u Zagrebu, kao direktor trgovačkog društva VUJNOVIĆ PROMET j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u nakani da trgovačkom društvu pribavi nepripadnu materijalnu dobit neplaćanjem poreza na drugi dohodak i obveznih doprinosa, nakon što je sa žiro-računa trgovačkog društva broj [broj bankovnog računa] otvorenog u Raiffeisenbank Austria d.d. podigao ukupno 599.650,00 kn u banci i na bankomatima, a koji novac nije upotrijebio za poslovanje društva, te sukladno članku 32. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (N.N. 121/19, 32/20 i 138/20), koji se odnosi na izdatke i primke po osnovi samostalne djelatnosti, nije obračunao porez na drugi dohodak ostvaren po osnovi primitaka, niti podnio poreznu prijavu, tako da za podignuti iznos novaca nije obračunao porez na dohodak po stopi od 25% u iznosu od 206.775,86 kn, niti utvrdio prirez poreza na dohodak po stopi od 10% za Grad Knin u iznosu od 20.677,59 kn gdje je imao prebivalište protivno članku 30.a Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave (NN. 17/93,47/14), ni obračunao niti platio doprinos za mirovinsko osiguranje u iznosu od 85.784,40 kn ni zdravstveno osiguranje po stopi od 15% u iznosu od 155.081,85 kn, pa neplaćanjem poreza na drugi dohodak i obveznih doprinosa postupio protivno članku 48 stavku 1 Zakona o porezu na dohodak, za koje nije podnio poreznu prijavu te postupio protivno članku 113 i 117 Zakona o doprinosima (N.N.115/16,106/18) pribavivši nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu VUJNOVIĆ PROMET j.d.o.o. za ukupan iznos od 520.013,67 kn, oštetivši time Državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 520.013,67 kn,
- d a k l e, s ciljem da potpuno izbjegne plaćanje poreza ne prijavi prihod ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa zbog toga dođe do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
- čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utaja poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. KZ/11.
II Na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11. optuženi ĆO se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci
III Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom ĆO se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi ĆO u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ĆO se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. rujna 2025. do 3. listopada 2025.
V Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) oštećenoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 520.013,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se nalaže optuženom ĆO isplatiti navedeni iznos oštećenoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VI Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi ĆO se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu pod brojem KO-DO-1984/2021. od 8. prosinca 2021., podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ĆO zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11.
2. Oštećena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 520.013,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. Optuženi ĆO pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da ne prihvaća postavljeni imovinskopravni zahtjev.
4. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi ĆO očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da priznaje počinjenje terećenog kaznenog djela točno onako kako mu se činjeničnim opisom stavlja na teret. Žao mu je zbog počinjenog te je izrazio svoje kajanje. Na kraju je naveo da prihvaća predloženu kaznenopravnu sankciju, ali da nije suglasan i ne prihvaća imovinskopravni zahtjev.
5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to porezno rješenje od 30.svibnja 2017., zapisnik o obavljenom nadzoru Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, izvadci iz informacijskog sustava Porezne uprave za ĆO Vujnović i Vujnović promet j.d.o.o., obavijest o poreznom nadzoru, izvadak iz sudskog registra za VUJNOVIĆ PROMET j.d.o.o. Zagreb, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐO, dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za GO, ispis prometa po računu VUJNOVIĆ PROMET j.d.o.o. otvorenog u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sa CD, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.
6. Optuženi ĆO se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženik ostvario sve objektivne elemente kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11. koje mu je stavljeno na teret.
7. Opisano ponašanje optuženika ukazuje i na njegov subjektivni odnos prema počinjenom kaznenom djelu, jer je prilikom počinjenja kaznenog djela bio svjestan svih njegovih obilježja i upravo takvo ponašanje je htio kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera prvog stupnja.
8. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08., obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi ĆO osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
9. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
10. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio njegovo priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i duboko kajanje zbog počinjenog kaznenog djela te okolnost da se radi o ocu dvoje maloljetne djece. Također, cijenjeno je da je optuženik prema izvodu iz KE kazneno neosuđivana osoba.
10.1. U odnosu na otegotne okolnosti na strani optuženika, sud je cijenio da je optuženik u jednom navratu prekršajno kažnjen, zbog prekršaja iz Zakona o prebivalištu.
11. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zaprijećenu kaznu za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11., odnosno od šest mjeseci do pet godina. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećeniku. Sud je također uzeo u obzir da je optuženi ĆO prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu niti težu mjeru od predložene.
12. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog ĆO na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
12.1. Međutim, sud je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Dakle, sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno i vraćanje oštećeniku dugovanog iznosa, što je minimalan način popravljanja štete. Tome u prilog govori i činjenica da je optuženik izjavio da mu je žao i izrazio svoje kajanje, a što upućuje na to da je ipak shvatilo posljedice svojeg nepromišljenog ponašanja, te ga je svjestan, jer je ipak u konačnici priznao počinjenje djela, te je na raspravi pokazao kritičnost prema svom ponašanju, pri čemu treba napomenuti da se radi o do sada kazneno neosuđivanoj osobi. Na ovaj način će se optuženiku omogućiti i da nastavi živjeti na način da svojim radom zarađuje i pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja i stjecanja imovinske koristi. Prilikom odlučivanja o duljini vremena provjeravanja sud je vodio računa da optuženik nije do sada dolazio u sukob sa kaznenim zakonom. Stoga sud smatra da je vrijeme provjeravanja od tri godine, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optuženi ĆO osuđen neće biti izvršena ako u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe. Stoga je u ostavljenom vremenu provjeravanja od tri godine, istom ostala mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije.
13. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 520.013,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja vrijednost je utvrđena iz priležeće materijalne dokumentacije u spisu, te stoga i naloženo optuženom ĆO da isplati taj iznos oštećenoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
14. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi ĆO je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., jer se radi o ocu dvoje maloljetne djece o kojoj je dužan skrbiti i koji nema vlastite imovine te nije zaposlen, a istovremeno ima i dužnost naknade imovinskopravnog zahtjeva, slijedom čega je ocjena suda da optuženik ne bi mogao podmiriti troškove ovog kaznenog postupka bez opasnosti za vlastito uzdržavanja kao i osoba koje je dužan uzdržavati.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 3. listopada 2025.
S u d a c:
Maja Ivanović
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1984/2021.
2. Optuženi ĆO
3. Branitelj, odvjetnik Matija Dorić
4. Oštećena Republika Hrvatska, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel – po pravomoćnosti