REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-688/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego, Zagreb, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika tužitelja RK, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika LK, dipl. iur., prema generalnoj punomoći Su-198/23, te presude javno objavljene dana 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.632,16 eura bruto uvećan za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 50,61 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 115,16 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 149,49 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 130,77 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 108,75 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 112,06 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 129,80 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 131,81 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 119,69 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 116,89 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 133,71 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 125,37 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 120,15 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 139,07 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 131,89 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 140,72 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 120,24 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 136,71 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 129,03 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 147,41 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 117,61 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 121,89 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 142,76 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 121,62 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 128,51 eura od 11. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 129,61 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 129,11 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 134,90 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 116,85 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, naknaditi tužitelju DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 19. listopada 2020. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Tužitelj je temeljem Ugovora o radu od 19. listopada 2020. bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, nakon čega je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme od 25. listopada 2021. te ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. listopada 2022., sve s koeficijentom složenosti poslova 2,20 za isto radno mjesto. Nadalje, dana 21. travnja 2023. tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz koeficijent složenosti poslova 2,40 za radno mjesto "Vozač autobusa", šifra radnog mjesta MS115, Autobusni promet Dubrava, međutim u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

U skladu s odredbama čl. 7. i čl. 6. Ugovora o radu od 19. listopada 2020., 25. listopada 2021. i 11. listopada 2022. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom članka 6. Ugovora o radu od 21. travnja 2023. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

Kako je već istaknuto, tužitelj je s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu „Vozač autobusa“. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača autobusa, pa do danas, tužitelj prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava. Tužitelj je ustao ovom tužbom jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao bio diskriminiran u pogledu visine plaće budući mu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,20.

Vozačima autobusa društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o., dakle radnicima tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, plaća se nezakonito obračunava primjenom različitog koeficijenta.

Dakle, nekim radnicima kod tuženika koji u naravi obavljaju iste poslove mjesečna plaća se obračunava primjenom koeficijenta 2,20, čime u konačnici ostvare bitno nižu plaću od drugih radnika, koji za isti takav obavljeni rad dobiju višu plaću zahvaljujući primjeni koeficijenta 2,40 prilikom obračuna plaće.

Kako bi bilo potpuno jasno da je riječ o radnicima koji obavljaju isti rad, tužitelj ističe da je radno mjesto vozača autobusa kod tuženika organizirano kao rad u smjenama. Ovo podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, dakle, završetka vožnje autobusa, dolazi do izmjene radnika te drugi radnik preuzima isti taj autobus i nastavlja ga voziti na istoj relaciji sve do završetka svoje smjene. Dakle, oba radnika u konkretnom slučaju voze isti autobus i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene.

Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača autobusa, prilikom primopredaje autobusa potpisuju dokument Putni nalog. Iz Putnih naloga se vidi, među ostalim, koji je od vozača upravljao autobusom, kojim su autobusom upravljali te u kojem vremenu.

Ono što je, također, bitno za istaknuti, iz same platne liste tužitelja koju sastavlja poslodavac – tuženik, razvidno je da se za radno mjesto vozača autobusa na koje je tužitelj raspoređen, ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, sam tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti pri tom se pozivajući na odredbe čl. 90. i čl. 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZR) o određivanju i jednakosti plaća koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta.

U smislu odredbe čl. 91. ZR – a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju;

- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti;

- je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

Dodatno se ističe kako je člankom 91. stavkom 5. ZR-a propisano da su odredbe suprotne istom članku u ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili drugom pravnom aktu ništetne.

Dakle, tužitelj ponavlja, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, rad koji su obavljali vozači autobusa kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu složenosti 2,20. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,40.

Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,40 u skladu s podacima sadržanima u priloženim platnim listama, proizlazi kako je tužitelj za period od kada je zasnovao radni odnos za radno mjesto „Vozač autobusa I“, pa do zaključno s travnjem 2023. uskraćen za ukupno 4.370,38 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20.

Plaća se, u skladu s Kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju. Tužitelj na utuženu razliku plaće potražuje zatezne kamate od dana kada mu je za pojedini mjesec tuženik bio dužan isplatiti plaću po koeficijentu 2,4, odnosno od dana kada mu je isplatio svaku pojedinu plaću prema koeficijentu 2,2.

Slijedom svega navedenoga, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 3.632,16 eura bruto sa zateznim kamama tekućim od 11.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec pa do isplate, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Prvenstveno, tuženik ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući da tužitelj prethodno nije sukladno čl. 133. Zakona o radu podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava u propisanom roku te iz tog razloga predlaže sudu odbaciti tužbu. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva jer je u utuženom razdoblju temeljem zaključenih ugovora o radu radniku bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto "Vozač autobusa I", sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova-Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET–a iz 2015. godine.

Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. TKU-a za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40, kao i u skladu s čl. 70. KU za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz 2019. godine i trenutno važećeg KU iz 2023. godine prema koje se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu s koeficijentom složenosti poslova od 2,01-3,00. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakonu o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Nadalje, tuženik navodi da su netočni navodi tužitelja da predloženi svjedoci kao i svi ostali vozači autobusa kojima se plaća obračunava po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj. Upravo suprotno, postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite autobusne linije. Zbog svega navedenog tuženik je razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II i vozač III) i za sva navedena radna mjesta utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20 2,30 i 2,40).

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Slijedom svega navedenog, tuženik navodi da predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme od 19.10.2020. i 25.10.2021., ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 11.10.2022. i 21.4.2023., Pravilnik o radu iz studenog 2016., Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru od 30. srpnja 2013., Kolektivi ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023., isplatne liste, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015. s Prilogom 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, izračun pretpostavljene razlike plaće, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke AK i MK, kao i tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnica ZET, iz srpnja 2015. utvrđeno je da je kao vozač autobusa I propisan koeficijent 2,20, vozač autobusa II koeficijent 2,30, te vozač autobusa III koeficijent 2,40.

6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tužitelja na radnom mjestu vozač autobusa I u AP Dubrava, te da mu je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20.

7. Nesporno je da su prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilogu 3., Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, pod V. grupu složenosti poslova navedeni: Vozač autobusa I s koeficijentom složenosti poslova 2,20; Vozač autobusa II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač autobusa III s koeficijentom složenosti poslova 2,40; čime je prednik tuženika odredio različitu visinu plaće za ove kategorije vozača, kao što je i nesporno da je tužitelj s tuženikom 21. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova 2,40.

8. Svjedok AK u svom je iskazu naveo da radi kao vozač autobusa za područje AP Dubrava i u razdoblju od listopada 2020. do travnja 2023. imao je koeficijent 2,40. Svjedok je izjavio da radi zajedno s tužiteljem te da tužitelj radi identične poslove kao i on, a da ponekad i preuzimaju smjene jedan od drugoga. Identično je iskazao i svjedok MK.

Tužitelj navodi da radi kao vozač autobusa od listopada 2020., iste poslove obavlja kao i saslušani svjedoci, a imao je koeficijent 2,20 sve do travnja 2023. kada je dobio koeficijent 2,40, iako je cijelo vrijeme radio iste poslove.

9. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud je ocijenio kao životne, uvjerljive i u pogledu odlučnih okolnosti međusobno suglasne, iste je prihvatio u cijelosti, te je iz istih nesporno utvrđeno kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu vozača autobusa, te cijelo vrijeme primaju plaću prema koeficijentu od 2,40, dok jedini tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent iznosio 2,20, a da je tek od travnja 2023. plaću ostvarivao prema koeficijentu složenosti poslova od 2,40. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na vozača autobusa I, vozača autobusa II i vozača autobusa III, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, proizlazi i da su vozači u svom radu (pa tako i tužitelj) često znali preuzimati smjene.

10. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90.b ZR-a, koji u stavku 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u članku 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

11. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove vozača.

12. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, i kojima je koeficijent za obračun plaće bio utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavak 5. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđuje radna mjesta vozača autobusa; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s člankom 71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).

Također, valja navesti kako je sam tuženik tužitelju na njegovim platnim listama navodio upravo koeficijent 2,40, a isti umanjivao za -0,20, opravdavajući isto Sporazumom sklopljenim između Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica ZET i Sindikata koji djeluju u istome. Takav Sporazum je po stavu ovoga suda ništetan, obzirom nedvojbeno po ZR ne postoji takva forma sporazuma poslodavca i sindikata niti isti mogu u bilo kakvom obliku mijenjati odredbe TKU i to za pravna pitanja koja se odnose na plaće radnika, a koje su regulirana tim TKU. Uz to, novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. i ne predviđa korekciju koeficijenta za -0,2, pa stoga tuženik kao poslodavac, imajući u vidu sve izneseno, potpuno neopravdano vrši korekciju koeficijenta tužitelja.

13. Nije osnovan prigovor tuženika kojim navodi da tužitelj nije u mirnom postupku pokušao naplatiti svoje eventualno potraživanje, iz razloga što u ovom predmetu tužitelj potražuje isplatu razlike plaće tj. novčanu tražbinu iz radnog odnosa, a za što podnošenje zahtjeva nije pretpostavka za ostvarivanje prava sudskim putem. Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR propisano je da radnik koji prethodno nije podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava kako je propisano st. 1., u slučajevima kad radnik zahtjeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, ne gubi pravo zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

14. Tuženik je tijekom postupka dostavio izračun utuženog potraživanja tužitelja za razdoblje od listopada 2020. do veljače 2023. čiji zbroj iznosi 3.632,16 eura bruto, a tužitelj je prihvatio navedeni izračun te je podneskom od 11. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

Obzirom da je tuženik sačinio izračun potraživanja, a tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno istom to je visina nesporna. Slijedom iznesenog sud je utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.632,16 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno kao pod točkom I izreke.

15. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

16. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i temeljem zatraženog troška prema troškovniku tužitelja i to: za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 6.5.2025. i obrazloženog podneska od 11.7.2025. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 13.6.2025. te zastupanja na ročištu dana 12.9.2025. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku