Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-31/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, zastupani po punomoćniku odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 28. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 315,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03280037931), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana".

II Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Požegi br. P-629/10 od 17.09.2010. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja OI, jer je imenovani osiguranik zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika EI što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi br. K-243/07 od 20.07.2007.

1.1.Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku OI vršila i poslije 31.05.2022., do kada je šteta utužena odnosno u tijeku su parnični postupci za ranija razdoblja, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Konkretno, sada šteta obuhvaća isplaćenu invalidsku mirovinu za novo razdoblje od 01.06.2022. do 30.06.2022. u punom iznosu od 315,05 eura u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.). Napominje se da je osiguranik tužitelja OI umrla **.**.2022. te šteta u budućnosti neće ni nastajati.

1.2. Iznos od 315,05 eura predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 315,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove postupka.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao kao neprijepornu činjenicu da se dana 19.07.2007. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Sastavni dio ugovora o osiguranju od AO su Uvjeti za obvezno osiguranje od AO2 (dalje u tekstu: Uvjeti AO) u kojima se navodi: „Opseg pokrića - Članak 1. Osiguratelj je temeljem police osiguranja i propisa o odgovornosti u obvezi nadoknaditi štetu, ako je pri uporabi vozila došlo do: 1) tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja ili smrti neke osobe, 2) uništenja odnosno oštećenja stvari, osim ako je došlo do štete na stvarima koje je vlasnik vozila primio radi prijevoza. (…)“

2.1.Tuženik na temelju dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu priznaje svoju odgovornost za nastanaka štetnog događaja.

2.2.Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja na ime naknade štete. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da mu je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno čl. 161 i 164 zakona o mirovinskom osiguranju. Nesporno je da tužitelj u ovom predmetu naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Stoga je i obvezu tuženika potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Budući se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno-pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP/053 , a to pak znači da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP/054 .

2.3. Tuženik kao osiguratelj vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tako se člankom 8. st. 1. ZOOP-a određuje „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“ pa se predmetna odredba i citira: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“ Slijedom navedenog nema dvojbe da je u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP koji uređuje „Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Budući da osiguranik tužitelja OI prima invalidsku mirovinu na temelju povrede na radu, ne postoji razlika koju bi tužitelj u smislu navedenog članka 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, imao pravo potraživati od tuženika, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti neosnovan. Tuženik smatra da Zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, a iz navoda tužbe i dostavljene dokumentacije proizlazi da se kod osiguranika tužitelja radi o povredi na radu, jer je isti nastradao na putu do posla, te mu je priznata invalidska mirovina po osnovu povrede na radu, slijedom čega u konkretnom slučaju nema navedene razlike koju bi tužitelj imao pravo potraživati od tuženika temeljem pozitivnih propisa. Tuženik ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište prema kojem se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a (VSRH Rev- 1354/2016- 2 od 18.05.2021., Rev-388/2018-2 od 25 kolovoza 2020., Rev 954/2022- 2 od 25. siječnja 2023).

2.4.Slijedom prethodno navedenog, obveza utvrđivanju prava i obaveze tuženika prema tužitelju se utvrđuje prema ZOOP-a -a koji uređuje predmet osiguranja po polici automobilske odgovornosti, a po kojoj tužitelj traži naknadu štete, a ne prema ZOMO. Zbog prethodno navedenog sporna je i visina potraživanja tužitelja. Tuženik ukazuje da tužitelj ničim ne dokazuje činjenicu isplate iznosa invalidske mirovine u iznosu koji potražuje tužbom. Tuženik ističe da dostavljena dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i da stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu osiguranika tužitelja OI i prometne nezgode od 19.07.2007. godine. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Požegi br, P-629/10, presudu Općinskog suda u Požegi br. K-243/07, rješenje tužitelja br. 67403 od 18.7.2009., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 1.6.2009., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 9.6.2009., obračun službe za isplatu mirovina od 3.4.2025., priloženu sudsku praksu te ostale podneske i priloge u spisu.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

- dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku nije sporno da je dana 19.srpnja 2007. osiguranica tužitelja OI zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika EI što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi br. K-243/07 od 20.07.2007.

5.1. Nije sporno niti da je osiguranici tužitelja OI priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu uslijed koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad. Isto je razvidno iz rješenja tužitelja br. 67403 od 18.07.2009. kao i nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 01.06.2009., te mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju od 09.06.2009.

5.2. Nesporna je i činjenica da je tužitelj podnio prema tuženiku zahtjev za naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine za ranije razdoblje gdje je na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Požegi br. P-629/10 od 17.09.2010. tuženik bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

6. Sporno je međutim među strankama pripada li pravo tužitelju regresno potraživati od tuženika kao osiguratelja motornog vozila odgovornog za nastanak štete, naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguranici tužitelja ( u punom iznosu ili razmjerni iznos mirovine).

7. Pritom se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ( čl. 161 do čl. 170), a tuženik na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.27).

8. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. kao i u navedenom pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9.lipnja 2022.

10.1. Dakle Vrhovni sud zauzeo je stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

11. Ovaj je sud stava imajući u vidu sva navedena pravna shvaćanja, osobito pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27.st.1., 2, i 3. (obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik odgovara u okviru preuzetih ugovornih obveza koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu). Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

12. Dakle, prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika bi postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Budući da osiguranica tužitelja OI prima invalidsku mirovinu na temelju povrede na radu, jer je nastradala na putu do posla, te joj je priznata invalidska mirovina upravo po osnovu povrede na radu, ne postoji razlika koju bi tužitelj u smislu navedenog članka 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, imao pravo potraživati od tuženika.

13. Obzirom ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to sastav odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 28.8.2025. u iznosu od 50 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 125,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi 3. listopada 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba