Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-26/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, područni ured Požega, protiv tuženika Adriatic osiguranje dioničko društvo, OIB 94472454976, iz Zagreba, Listopadska ulica 2 zastupani po punomoćniku Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 28. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.230,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03952625614), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana".

II Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj navodi da je na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-1455/2007 od 06.06.2011. i sudske nagodbe br. P-4977/2012 zaključene 16.04.2013. kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu, tuženik u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠŠ.

1.1.Kako se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠŠ vrši i poslije 31.05.2020., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno, šteta iznosi 1.230,41 €, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.06.2020. do 30.11.2021. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.). Napominje se da tužitelj potražuje 70 % punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada odnosno prometna nezgoda uzrokom invalidnosti samo 70 %, te od toga iznosa tužitelj potražuje 50 % jer je prema navedenoj presudi njegov osiguranik u tom postotku doprinio nastanku štetnog događaja. Napominje se da je osiguranik tužitelja ŠŠ umro **.**.2021. te šteta u budućnosti neće ni nastajati.

1.2.Svota od 1.230.41 eura, predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.230,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj u tužbi uopće ne navodi činjenični opis događanja u kojem je navodno neko subjektivno pravo tužitelja povrijeđeno od strane tuženika jer tužitelj u tužbi uopće ne navodi kada se dogodio štetni događaj temeljem kojeg potražuje naknadu štete od tuženika, niti se u tužbi navodi tko su bili sudionici tog štetnog događaja, te zašto tužitelj drži da bi tuženik bio u obvezi naknaditi utuženu štetu tužitelju za utuženo razdoblje plaćanja invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠŠ. Pri tome tužitelj ne prilaže pravno relevantne dokaze, pa tuženik već radi toga tužbeni zahtjev osporava u cijelosti kako nedokazan i neosnovan. Nadalje, tuženik navodi da tuženik u svojoj evidenciji ima podatak da je osoba imena i prezimena ŠŠ bila sudionik prometne nezgode koja se dogodila 20. srpnja 2006. i da je u istoj sudjelovalo i vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je to vozilo u vrijeme tog štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o osiguranju - policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima. Ako tužitelj misli na taj štetni događaj od 20. srpnja 2006. tuženik ističe da osporava krivnju svog osiguranika budući je osiguranik tužitelja ŠŠ isključivo odgovoran za nastanka tog štetnog događaja. Dakle, odgovornosti osiguranika tuženika nema, pa samim time niti tuženika. Teret dokazivanja krivnje odnosno odgovornosti je na tužitelju. Tužitelj nije pružio dokaze da bi tuženik odnosno njegov osiguranik bio kriv u bilo kojem omjeru za nastanak štetnog događaja, pa tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer krivnje odnosno odgovornosti osiguranika tuženika i tuženika nema.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti prvenstveno iz razloga što utuženo potraživanje nije šteta iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a osnovanost potraživanja tužitelja prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe čl.27. zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09…; u daljem tekstu: ZOOP). Naime, pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Ugovor o obveznom osiguranju u prometu su vlasnici vozila dužni sklopiti s nekim od osiguravajući društava u RH prije stavljanja vozila u promet, dakle, prije uporabe vozila u prometu što je uređeno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.2.st.2. ZOOPa u svezi s čl.4.st.1. ZOOP-a). Svako društvo za osiguranje koje posluje u RH je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i uvjetima osiguranja (čl.8.st.1. ZOOP-a). Da nema tog ugovora o obveznom osiguranju u prometu tuženik ne bi bio pasivno legitimiran. Iz tog razloga, postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koja je predmet ovoga postupka regulirana je odredbama ZOOP-a odnosno u konkretnom slučaju odredbom čl. 27. ZOOP. Osnovanost potraživanja tužitelja HZMO je potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) jer je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika kao osiguravajućeg društva glede naknade štete, a obzirom na tuženikov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za počinjene štete. Tuženik citira čl.27. ZOOP-a: Članak 27. (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji; (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu; (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

2.2.U konkretnom slučaju, obveza tuženika, društva za osiguranje, postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj HZMO isplaćuje svom osiguraniku ŠŠ bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu osiguranika tužitelja ŠŠ, i to samo u visini te razlike ako je ima (čl.27.st.3. ZOOP-a). Te stvarne štete (obveze) iz čl.27. ZOOP-a u konkretnom slučaju nema. Naime, prema navodima tužbe (točka I. i II.) tj. priloženim dokazima u točki I. tužbe tužitelj HZMO isplaćuje svom osiguraniku ŠŠ mirovinu zbog ozljede izvan rada (vidjeti i rješenje tužitelja broj 27912 od 23.04.2008.) pa tužitelj treba pružiti dokaze da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl.27.st.3. ZOOP- a). Tuženik osporava da postoji takva razlika, dapače, iste nema. Drugim riječima, ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik kao osiguravajuće društvo bio u obvezi platiti tužitelju HZMO u smislu prednje citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Zato tuženik osporava kako osnov tako i visinu štete. Ako tužitelj HZMO iz nekog razloga misli suprotno, tada je na tužitelju teret dokazivanja da trpi štetu u visini kako to propisuje odredba čl.27. ZOOP-a. Budući tužitelj HZMO u tužbi nije priložio dokaze s tim u svezi, niti je predložio izvođenje financijskog vještačenja na okolnosti postojanje i visine štete u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao nedokazan odnosno neosnovan. Da je na tužitelju teret dokazivanja postojanje štete u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a govori i sudska praksa, pa se tuženik s tim u svezi poziva na presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-363/2021-9 od 10.01.2023. i presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-5268/2022-2 od 11.01.2023. koje odluke se prilažu u privitku ovog odgovora na tužbu. Nadalje, u potkrjepu iznijetom tj. da se postojanje i visine štete treba raspraviti i utvrditi u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a, tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u brojnim recentnim odlukama iz 2024., 2023, 2022. i 2021. godine pa i onima iz 2020. godine u kojim je revizijski sud meritorno odlučio povodom revizija izjavljenih temeljem čl.382.st.2. ZPP-a, smatrajući da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega te odluke predstavljaju i sui generis izvor materijalnog prava, kao i u odlukama u kojima je dopustio podnošenje revizije iz istog razloga (Vrhovni sud RH, br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., br. Rev-909/2021-3 od 08. rujna 2021., br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., br. Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., br. Rev 954/2022-2 od 25. siječnja 2023., br. Rev 1148/2022-2 od 25. siječnja 2023., br. Rev 1254/2022-2 od 17. siječnja 2023., br. Rev 682/2022-2 od 6. prosinca 2023., br. Rev- 984/2022-2 od 26. studenoga 2024., br. Revd-819/2024-2 od 3. rujna 2024.

2.3.Tuženik raspolaže s više od 60 odluka Vrhovnog suda RH koje su sve donese u razdoblju od 2021. do 2024. u kojima je najviši sud Republike Hrvatske zauzeo pravni stav da se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a i zbog činjenice da je ZOOP specijalni zakon (lex specialis) za opisanu vrstu obveza. Dakle, ne primjenjuje se ni ZOMO, ni ZOO, već se primjenjuje ZOOP kao specijalni zakon. U skladu s izloženim, konkretni tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti jer tužitelj HZMO nije pružio dokaze da trpi štetu u smislu i sadržaju odredbe čl.27. ZOOP-a. Tuženik osporava sve navode iz tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika iz ovog odgovora na tužbu, te osporava utuženo potraživanje u cijelosti jer iznos koji tužitelj HZMO traži petitom tužbenog zahtjeva od tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb nije šteta koju bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju primjenom odredbe čl.27.st.1. do st.3. ZOOP-a. Predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao nedokazan odnosno kao neosnovan.

2.4. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da se u svezi s istim štetnim događajem ali za drugo obračunsko razdoblje (do 31.05.2020.) između istih stranka vodi parnični postupak za naknadu štete, pa tuženik s tim u svezi isto potvrđuje uz navođenje da je taj postupka pravomoćno okončan. Naime, isti se vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Pn-63/2020 u kojem postupku je tamo sud u cijelosti odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom uz obvezu plaćanje troška postupka tuženiku. Tuženik u privitku ovog podneska prilaže presudu Općinskog suda u Požegi broj Pn-63/2020- 30 od 30. ožujka 2023. te presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2003/2023-2 od 16. svibnja 2023. godine kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, te tuženik predlaže Naslovnom suda da postupi jednako i u ovom postupku odnosno na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže tužitelja na plaćanje troška postupka tuženiku. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi br. P-1455/2007 i sudsku nagodbu P-4977/2012 zaključenu kod Trgovačkog suda u Osijeku stalna služba u Sl. Brodu, presudu Općinskog suda u Požegi br. Pn-63/2020 i presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2003/2023, rješenje tužitelja br. 27912 od 23.4.2008., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 10.3.2008., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 19.3.2008., obračun službe za isplatu mirovina od 3.6.2022. i 19.10.2022., priloženu sudsku praksu te ostale podneske i priloge u spisu.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

- dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da se dana 20. srpnja 2006. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] ( tužitelj ne navodi u tužbi činjenični opis događaja u tužbi ali se tuženik u odgovoru na tužbu referira na ovaj događaj kao štetni događaj), da je vlasnik tog vozila u trenutku štetnog događaja imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, da je osiguraniku tužitelja ŠŠ Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured Požega rješenjem broj 27912 od 23. travnja 2008. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti (30 %) i ozljede izvan rada (70%), što je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 10.03.2008. i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju od 19.03.2008. HZMO-a, te da tužitelj potražuje iznos štete od 1.230,41 eura, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.06.2020. do 30.11.2021. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.) i to tužitelj potražuje 70 % punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada odnosno prometna nezgoda uzrokom invalidnosti samo 70 %, te od toga iznosa tužitelj potražuje 50 % jer je njegov osiguranik u tom postotku doprinio nastanku štetnog događaja.

5.1. Među strankama nije sporno niti da je na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-1455/2007 od 06.06.2011. i sudske nagodbe br. P-4977/2012 zaključene 16.04.2013. kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu, tuženik bio u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠŠ, ali i da se u svezi s istim štetnim događajem ali za drugo obračunsko razdoblje (do 31.05.2020.) između istih stranka vodio parnični postupak za naknadu štete pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Pn-63/2020 u kojem postupku je sud u odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom i koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2003/2023-2 od 16. svibnja 2023.

6. Sporno je međutim među strankama pripada li pravo tužitelju na naknadu štete (djelomičnog) iznosa isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku ŠŠ sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

7.Pritom se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ( čl. 161 do čl. 170), a tuženik na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 27).

8. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine"; broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. kao i u navedenom pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9.lipnja 2022.

10.1. Dakle Vrhovni sud zauzeo je stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

11. Ovaj je sud stava imajući u vidu sva navedena pravna shvaćanja, osobito pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. i recentnu sudsku praksu, da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27.st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

12. U konkretnom slučaju, obveza tuženika bi postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj HZMO isplaćuje svom osiguraniku ŠŠ bio veći od razmjernog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu osiguranika tužitelja ŠŠ i to samo u visini te razlike ako je ima (čl.27.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu )

13. Tuženik je ovom postupku osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

13.1. Budući da je tuženik osporio visinu nastale štete, na tužitelju je bio teret dokazivanja da mu je nastala šteta i u kojoj visini, a prema odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( tako i u odlukama Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-363/2021-9 od 10.01.2023. i Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-5268/2022-2 od 11.01.2023.).

14. Kako tužitelj nije predložio adekvatne dokaze (primjerice financijsko vještačenje) radi utvrđivanja visine nastale štete, a iz isprava u spisu se to ne može utvrditi, tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu - nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja ( čl. 221.a.ZPP-a) odbio tužbeni zahtjev

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura, sastav podneska od 27.8.2025. u iznosu od 150 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 375,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi 3. listopada 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega

2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba