REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-868/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice KŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, Dr. Filipa Potrebice 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva ulica 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23-01/94, URBROJ: 513-04-24-2 od 11. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00067, URBROJ: 513-007-11-01- 2023-0003 od 30. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/94, URBROJ: 513-04-24-2 od 11. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, Ispostave Požega, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00067, URBROJ: 513-007-11-01- 2023-0003 od 30. siječnja 2023.

1.1. Tim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 49.771,05 eura (točka 1. izreke), na tu osnovicu utvrđen je porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 1.493,13 eura odnosno 11.249,99 kuna (točka 2. izreke) koji porez je obveznica dužna platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja u korist državnog proračuna (točka 3. izreke), a žalba ne odgađa izvršenje (točka 4. izreke).

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko porezno rješenje kojim joj je utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Poziva se na članak 49. stavku 1. i članak 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) navodeći kako iz tih odredbi proizlazi da je razvrgnuće suvlasničke zajednice moguće postići sporazumom i sudski, pri čemu su sporazumom suvlasnici ovlašteni na bilo koji način, u okviru mogućeg i dopuštenog, razvrgnuti suvlasničku zajednicu, a u slučaju da takvog sporazuma nema, tada razvrgnuće provodi sud na temelju određenih parametara, a koji parametri su dakako isti i u pogledu razvrgnuća sporazumom. U tom smislu, navodi da je razvrgnuti suvlasničku zajednicu sudskim putem moguće geometrijski, civilno i isplatom. Navodi kako je u konkretnom slučaju, a na temelju sporazuma stranaka, izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom na nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 802 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 297 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, poziva se na odredbu članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., dalje: Zakon o porezu na promet nekretnina) te navodi kako je pogrešan stav tuženika da se radi o ugovoru koji ima karakter kupoprodaje, odnosno sva obilježja kupoprodaje. Ističe kako odredbe ZV-a propisuju razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, dok se prema Zakonu o porezu na promet nekretnina porez na promet nekretnina ne plaća kod razvrgnuća suvlasništva. Pojašnjava da joj u upravnom postupku nije omogućeno očitovanje vezano za pravnu narav predmetnog ugovora. Pojašnjava kako nekretnine koje su predmet razvrgnuća predstavljaju djedovinu koju je poslije smrti majke stekla na jednake dijelove zajedno sa bratom KŽ, a da je radi daljnjeg raspolaganja ugovorom razvrgnuta suvlasnička zajednica. Navodi da nekretnine, niti njihovi suvlasnički dijelovi, nisu ponuđeni na tržištu na prodaju trećim osobama budući da je posrijedi obiteljska nekretnina za koju postoji sporazum da će ostati trajno u vlasništvu članova obitelji. Navodi i kako za predmetnu nekretninu nije isplaćena cijena, već naknada koja niti odgovara niti mora odgovarati ikakvom tržišnom mehanizmu utvrđivanja vrijednosti, tako da isplaćeni iznos po predmetnom ugovoru predstavlja sporazumno utvrđenu naknadu za suvlasnički dio nekretnine koji je diobnim ugovorom stekla tužiteljica. Predlaže poništi prvostupanjsko porezno rješenje i rješenje tuženika te naložiti tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, smatra da tužbeni zahtjev nije osnovana i predlaže spor riješiti bez rasprave.

4. Sud je spor riješio bez rasprave na temelju odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS), a nakon što je u skladu sa člankom 6. ZUS-a strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima protivne stranke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u postupku provedenom po službenoj dužnosti na temelju isprave o stjecanju od 31. svibnja 2022. utvrdilo da je ostvaren promet nekretnina između tužiteljice kao stjecateljice i EŽ kao otuđivatelja, a koji promet se smatra predmetom oporezivanja u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina.

7. Iz članka I. Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina isplatom od 31. svibnja 2022. ovjerenog po Mariju Včeliku, Javnom bilježniku u [adresa], broj OV- 2846/2022 (dalje: Ugovor) proizlazi da su ugovorne strane, ovdje tužiteljica i EŽ suvlasnici u jednakim dijelovima, svatko za 1/2 dijela prava vlasništva nekretnina koje su predmet razvrgnuća odnosno nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižnog odjela Požega u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 802 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 297 m2.

7.1. Člankom II. predmetnog Ugovora određeno je da stranke razvrgavaju suvlasničku zajednicu na način da će ugovorna strana EŽ primiti od tužiteljice iznos od 375.000,00 kuna na ime ugovorene novčane vrijednosti za svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina čime tužiteljica postaje vlasnica tih nekretnina u cijelosti.

8. Prema članku 4. stavku 1. točkama 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, promet nekretnina predstavlja svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a pod stjecanjem nekretnine smatra se i kupoprodaja.

9. Člankom 13. točkom 8. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

10. Prema mišljenju ovoga Suda oslobođenje iz članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina moguće je primijeniti u slučajevima razvrgnuća suvlasništva u kojem svaki suvlasnik stječe posebni dio te ili tih nekretnina kao što je to slučaj kod geometrijske diobe i diobe po ekvivalentu, ali ne i u slučaju razvrgnuća isplatom.

10.1. Naime, prilikom razvrgnuća suvlasništva isplatom suvlasnik isplaćuje drugog odnosno druge suvlasnike koji pri tome ne stječu nikakav posebni dio stvari nad kojom se suvlasništvo razvrgava. Dakle, razvrgnuće isplatom predstavlja naplatno stjecanje nekretnine i na njega se ne primjenjuju nikakva porezna oslobođenja.

11. Kako je dakle tužiteljica stekla ½ nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižnog odjela Požega u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 802 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 297 m2 na temelju isprave o stjecanju koja ima sva bitna obilježja kupoprodaje, a koja sukladno članku 4. stavku 1. točkama 1. i 2. te članku 5. Zakona o porezu na promet nekretnina podliježe oporezivanju, pravilno je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja toga poreza.

11.1. Slijedom navedenoga, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

12. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, ne pripada joj ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 3. listopada 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku