Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8596/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŠI, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/25 i 47/23), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 29. kolovoza 2025., broj: Pp-2478/2025-12, u sjednici Vijeća održanoj 3. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ŠI i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ŠI se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ŠI je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena kazna zatvora 30 dana u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da mu je ostalo za izdržati 20 dana zatvora te je oslobođen obveze plaćanja troška postupka.
2. Protiv te presude okr. ŠI je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o zaštitnoj mjeri, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. ŠI u bitnome navodi da ne prihvaća izrečenu zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu jer on nikada nije pio alkohol, samo s društvom i radnim kolegama, da je nepravedno osuđen jer on nije provocirao KI, već je samo uzvratio istom mjerom KI koji ga je vrijeđao kroz prozor svog stana, da je sud ispitao samo svjedoke koje je „naveo“ KI, a trebao je ispitati kao svjedoka PI prijatelja okrivljenika kojeg je zvao na roštilj pa predlaže ispitati i tog svjedoka.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka SI, NI, ĐI i GI ispitanih na zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (zakoniti dokazi), a koji su suglasno i detaljno opisali kako je okrivljenik vikao pod utjecajem alkohola na javnom mjestu, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik takvim ponašanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Tim pročitanim iskazima okrivljenik nije prigovarao (zapisnik od 21. kolovoza 2025.)
5.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći slobodno provedene dokaze, sukladno čl. 88. st. 2. PZ-a, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.
5.3. Nije osnovan žalbeni navodi iz kojeg proizlazi da je postupao u obrani od istog takvog verbalnog napada SI na njega, budući da u smislu čl. 19. PZ-a nema nužne obrane kod verbalnog napada, radi čega su žalbeni navodi okrivljenika promašeni.
5.4. Nadalje, nije osnovan niti navod žalbe iz kojeg proizlazi da je sud ispitao samo svjedoke koje je „naveo“ SI budući da se radi o svjedocima koje je predložio tužitelj Policijska postaja Duga Resa u optužnom prijedlogu, dok nije ispitao PI, okrivljenikovog prijatelja. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da bi ta osoba bila prisutna događaju jer o tome ne svjedoči niti jedan ispitani svjedok niti je on naveden odnosno predložen kao svjedok u optužnom prijedlogu, već samo iz obrane okrivljenika proizlazi da je „dozivao svog susjeda Š“ zbog čega je susjed SI vikao na okrivljenika. Osim toga, ispitivanje tog svjedoka u obrani nije predložio niti okrivljenik pa se radi o zakašnjelo iznesenom dokazu za kojeg je okrivljenik morao znati u vrijeme prvostupanjskog postupka ali ga nije iznosio zbog čega ga ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.
5.5. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Naime, već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je vikao u večernjim satima (21,00 sati) pri koncentraciji od 2,58 g/kg alkohola u organizmu), osobito u korelaciji s činjenicom da se, prema podacima Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, radi o višestrukom specijalnom povratniku (sedam puta osuđivan zbog prekršaja iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, od čega šest puna za istovrsni prekršaj te jedan put za prometni prekršaj), dakle o osuđivanoj osobi koja je odlučna u kršenju pravnih normi, u svojoj ukupnosti ukazuju na upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodne osude (novčane kazne i kazna zatvora) nisu polučile svrhu specijalne prevencije. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste ili mjere kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugom vrstom ili mjerom kazne.
7. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda kojom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu je po ocjeni ovog suda pravilna i zakonita. Naime, prvostupanjski je sud u postupku izveo medicinsko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenika iz kojeg proizlazi zaključak da je okrivljenik osoba s razvijenim Sindromom ovisnosti o alkoholu (F10.2) koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio smanjeno ubrojiv, ne bitno, te da je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu kao i da su zadovoljeni kriteriji za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti koju se preporuča odrediti u stacionarnoj ustanovi zatvorenog tipa na rok od najmanje 6 mjeseci (str. 40 spisa). Navedeni nalaz i mišljenje specijalista psihijatra, subspecijalista forenzičke psihijatrije Vinke Tomić Pignar, dr. med. je pravilno prihvaćen kao vjerodostojan dokaz.
7.1. Stoga, budući da je izvedenim vještačenjem nesporno u postupku utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme događaja bio pod odlučujućim utjecajem alkohola, što su potvrdili i ispitani svjedoci, te da boluje od bolesti ovisnosti o alkoholu kao i da učestalo čini prekršaje, prvostupanjski je sud na temelju rezultata izvedenih dokaza pravilno zaključio da postoji realna opasnost da će, ako se od te ovisnosti ne odvikne, nastaviti s protupravnim ponašanjem, kojeg učestalo čini pod utjecajem alkohola, prema kazivanju ispitanih svjedoka.
7.2. Stoga, ovaj sud prihvaća navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da je u konkretnom slučaju nužno okrivljeniku izreći predmetnu zaštitnu mjeru radi otklanjanja uvjeta koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Iz tog razloga je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 6 mjeseci u ustanovi zatvorenog tipa, na zakonu osnovana te je prvostupanjski sud je dao valjane razloge za njenu primjenu, a trajanje je odmjereno u skladu s čl. 53. PZ-a pa i ovaj sud smatra, da će se primjenom ove mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a te je ista u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.
7.3. Iz navedenih razloga je odbijena žalba okrivljenika i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru te je presudu i u tom dijelu trebalo potvrditi kao pod t. I. izreke.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.