REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. RV, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 15. prosinca 2021., broj: Pp-14374/2021-4 u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. RV te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. RV proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana u koju kaznu će se uračunati oduzimanje slobode okrivljenika kao 2 dana na način da se okrivljeniku primjenjuje uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 300,00 kuna.
1.1. Istom presudom je okrivljeniku izrečena posebna obveza da se u roku provjeravanja podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanju u terapijskoj zajednici.
2. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, posebnoj obvezi kao i odluke o trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelj.
5. Okr. RV u žalbi navodi da se ne osjeća krivim, da je bio pijan i ne sjeća se pojedinosti, da se ne slaže s navodima iz optužnog prijedloga, iskazuje žaljenje zbog toga što je previše popio, ali ističe da nije alkoholičar, povremeno pije, ali mu nije potrebno liječenje od alkohola u nekoj ustanovi, da nije točno da uzima terapiju te mu nije jasan takav navod suda, a uvjetnu kaznu zatvora smatra prestrogom, navodeći i da je nezaposlen, bez primanja pa moli da ga se oslobodi i od obveze naknade troškova postupka.
5.1. Uvidom u okrivljenikovu obranu danu tijekom postupka (zapisnik od 15. prosinca 2021.), vidljivo je da je naveo da se ne osjeća krivim za terećeni prekršaj, da je bio „totalno pijan“, ali da ne sumnja da se događaj zbio onako kako je opisano u optužnom prijedlogu, ne sjeća se kako je zadobio ozljedu na nosu, iskazuje žaljenje zbog događaja i svijest da se sve dogodilo jer je bio pijan, kao i svijest da ima problem s alkoholom i da bi trebao potražiti pomoć kao i da je spreman po odluci suda podvrgnuti se odgovarajućem liječenju. Prvostupanjski sud je na temelju ovakve obrane okrivljenika (te materijalnih dokaza u spisu - potvrde o ranijoj osuđivanosti, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, uhićenici, mjeri opreza) donio osuđujuću presudu smatrajući da je nedvojbeno utvrđeno da je isti počinio prekršaj za koji se tereti jer je priznao prekršaj. Međutim, prije svega se ovakva obrana okrivljenika, po ocjeni ovog suda ne može smatrati njegovim okolnosnim priznanjem djela prekršaja kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Isto tako niti očiti zaključak suda da je takvo okrivljenikovo priznanje sukladno izvedenim, materijalnim, dokazima u spisu, nije pravilno izveden. Iz tog razloga je u pravu okrivljenik kada žalbenim navodima osporava pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u pogledu ispunjenja bitnih obilježja prekršaja – remećenja javnog reda i mira na naročito drzak i nepristojan način.
5.2. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud temeljio osuđujuću presudu na pogrešno ocjenjenoj obrani okrivljenika koji se događaja ne sjeća, kao priznanju te da u postupku nije izveo niti jedan drugi relevantni dokaz, konkretno, ispitao kao svjedokinju MV, predloženu u optužnom prijedlogu, te dovodeći u vezu žalbene navode i obranu okrivljenika, ovaj sud smatra da postoji opravdana sumnja u pravilnost činjeničnog utvrđenja zbog čega je sve bitne činjenice trebalo na valjani način utvrditi u postupku. Stoga se po stavu ovog suda ne može zaključiti da je okr. RV počinio prekršaj za koji se tereti, te je u pravu žalitelj kada sadržajno ističe da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno.
5.3. S obzirom da je očigledno da se iz provedenog dokaznog postupka – prije svega obrane okrivljenika, relevantne činjenice nisu mogle utvrditi to se ne može prihvatiti zaključak da je s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda (izvan svake razumne sumnje, što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke). U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
6. Nadalje, iako je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud nije mogao ulaziti u ispitivanje odluke o posebnoj obvezi uz uvjetnu osudu, potrebno je istaknuti da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje posebne obveze da se okrivljenik u roku provjeravanja podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu. Naime, iskaz okrivljenika da je svjestan da ima problem s alkoholom i da bi trebao potražiti pomoć te da je spreman po odluci suda podvrgnuti se odgovarajućem liječenju, u korelaciji s navodom žalbe da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik „svjestan da mu alkohol uz terapiju koju uzima ne čini dobro već samo probleme“ jer on ne uzima nikakvu terapiju, i da doista u svom iskazu nije rekao da uzima terapiju te uzimajući u obzir navode žalbe da okrivljenik nije alkoholičar, po ocjeni ovog suda ne predstavlja pristanak okrivljenika na ovu obvezu, a što je nužni uvjet propisan u čl. 45.a st. 2. PZ-a da bi se takva obveza mogla izreći.
7. Stoga, s obzirom na sve navedeno, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će okolnosno ispitati okrivljenika na navode optužbe, te provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
