REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2361/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Anđelko Jureško, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EURO MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, koju zastupa opunomoćenik Mario Bogić, odvjetnik u Zagrebu, Slavonska avenija 1c, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/229, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/24-01/229, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 5. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/4696, URBROJ: 338-21-02-02-24-5 od 13. veljače 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju zaposlenom kod poslodavca EURO-MATIC d.o.o., ozljeda pretrpljena dana 26. srpnja 2023. pod dijagnozama šifri prema MKB-u: S32.0, S22.3, S27.3 i S62.0 ne priznaje se ozljedom na radu, pa se u svezi navedene ozljede ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I. i II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Smatra povrijeđenima načela zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine, propisana člankom 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i110/21, dalje: ZUP).

3.1. Osporava zaključak tuženika da je do ozljede došlo zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, te da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( „Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon).

3.2. Navodi kako tuženik smatra da za primjenu odredbe čl.67. st.1., t.1. Zakona nisu od utjecaja oblici krivnje u smislu kaznenopravnih ili građanskopravnih normi bududi da predmetni Zakon razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuje, odnosno da činjenicu skrivljenog ponašanja na radnom mjestu utvrđuje nadležno tijelo primjenjujući propise koji uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaju ozljede na radu, odnosno u svakom slučaju utvrđuje se je li osigurana osoba Zavoda svojim ponašanjem na radnom mjestu pridonijela nastanku ozljede na radu, a ukoliko je tome slučaj ne postoji pravna osnova za priznavanjem tako nastale ozljede ozljedom na radu osiguranoj osobi.

3.3. Ističe kako tuženik nije proveo odgovarajući postupak u smislu valjanog utvrđenja činjeničnog stanja te je tako propustio utvrditi okolnosti koje su dovele do prometne nezgode, ističuću kako dugi niz godina radi na radnom mjestu vozača te do predmetne nezgode nije imao niti jednu drugu nezgodu i cijenjen je kao vrijedan i pouzdan zaposlenik i vozač, a kod navedenog poslodavca u vremenu od 01.01.2023.g. pa do dana nezgode 26.07.2023.g. radio je isključivo noćne smjene te je u tom periodu svakodnevno vozio isključivo noću, zbog čega se u više navrata obraćao poslodavcu za molbom za promjenu smjene rada, međutim, navedeno je odbijeno. Navodi kako je do prometne nesreće došlo uslijed iscrpljenosti izazvane dugotrajnim noćnim radom i moguće pomanjkanja koncentracije stoga se ne može govoriti o skrivljenom ponašanju tužitelja s obzirom da je bio prisiljen na dugotrajni noćni rad zbog vlastite egzistencije, a koji je doveo do teške iscrpljenosti, uslijed koje je i došlo do nezgode, a u kojoj je jedino ozlijeđen upravo tužitelj i to vrlo teškim tjelesnim ozljedama.

3.4. Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka te pribavom dokumentacije od poslodavca tužitelja o njegovom radnom vremenu.

3.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku, te pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi da je proveo drugostupanjski postupak u skladu sa odredbama Zakona, Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20., dalje: Pravilnik) i ZUP-a. Iznosi sadržaj obrazloženja pobijane odluke, pri tom se poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pojedinačno naznačenim predmetima za koje smatra da potvrđuje stajalište tuženika kako je ozljeda nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja u prometu, zbog čega se ne može osnovom navedenog sada ostvarivati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da za isto ne postoji pravna osnova.

4.1. Vezano za noćni rad tužitelja, tuženik navodi kako isto nije u domeni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja već isto spada u radno-pravne sporove između radnika i poslodavca, te Zavod nije ovlašten ulaziti u navedenu problematiku.

4.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužitelja tvrtka EURO- MATIC d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da iz okolnosti slučaja nedvojbeno proizlazi da ne postoji niti teoretski može postojati bilo kakva odgovornost zainteresirane osobe za nastupanje štetnog događaja. Navodi da je tužitelju zbog počinjenog prekršaja opisanog u članku 46. stavku 1. kažnjivom po članku 46. stavku 3. primjenom članka 293. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZSPC) izdan Obvezni prekršajni nalog broj 211-07/23-2/26285, koji je postao pravomoćan dana 05.08.2023., a izvršan 14.08.2023., a kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za izazivanje prometne nesreće u kojoj je zadobio ozljede, stoga su svi tužbeni navodi koji se odnose na pokušaj prebacivanja odgovornosti na zainteresiranu osobu u cijelosti paušalni, neosnovani i neutemeljeni. Smatra pravilnim zaključak provedenog upravnog postupka da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje ozljede na radu jer je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku ozljede.

5.1. Zainteresirana osoba navodi kako su netočni navodi tužitelja da je u vremenu koje navodi radio isključivo noćnu smjenu. Ističe da je tužitelj u međunarodnom prijevozu robe radio skoro 5 godina te je za to vrijeme vozio dnevne vožnje. S obzirom na to da se radilo o radnom mjestu na kojem je radnik više vremena provodio u vozilu na putu nego u mjestu prebivališta, ponuđeno mu je da radi linijski prijevoz robe koji podrazumijeva noćne vožnje. Kada mu je isto ponuđeno, tužitelj je pristao s obzirom na činjenicu da je plaća jednaka, ali da je svaki dan u mjestu prebivališta. Dakle, početak rada tužitelja na noćnim vožnjama bio je 23.01.2023, dok je relacija obavljanja posla bila Zagreb-Portogruaro-Zagreb pri čemu je polazak iz Zagreba bio u 19:30h, a povratak u Zagreb oko 06:00h, ovisno o prometu.

5.2. Netočnim smatra navode tužitelja da do sada nije imao niti jednu prometnu nesreću, budući da je 29.07.2021. također prouzročio prometnu nesreću pri čemu je na vozilu nastala totalna šteta, a radio je po danu, odnosno vozio dnevnu vožnju. Dakle, neovisno o dobu dana i vremenu izvršavanja radnih obaveza, događali su se štetni događaji koje je tužitelj uzrokovao, a slijedom čega je argument tužitelja o uzročno-posljedičnoj vezi između prometne nesreće i noćne vožnje u cijelosti paušalan i neosnovan te ne odgovara činjenicama.

5.3. Zainteresirana osoba navodi da mu se tužitelj nikad nije obratio sa zamolbom za promjenu smjene rada, niti pisanim niti usmenim putem. Štoviše, tužitelj je bio zadovoljan radnim vremenom koje je nerijetko bilo prilagođavano njegovim osobnim preferencijama.

5.4. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Presuda u ovom sporu donosi nakon održane rasprave na ročištu 26. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe i odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

7.1. Na navedenoj raspravi prisutne stranke u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Zainteresirana osoba se ne protivi provođenju dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8.1. Raspravnim rješenjem suda prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka sud je odbio, cijeneći izvođenje navedenih dokaza nepotrebnim i neekonomičnim, imajući u vidu i načelo učinkovitosti spora iz članka 8. ZUS-a.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom Prijavom o ozljedi na radu za ozljedu tužitelja nastalu 26. srpnja 2023. godine, a koju je podnio poslodavac tužitelja – zainteresirana osoba 6. studenog 2023.

11. Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je pozivom na sadržaj dokumentacije spisa (sadržaj Prijave o ozljedi na radu, medicinske dokumentacije, izjave tužitelja od 17. listopada 2023., Potvrde o prometnoj nesreći izdane od Policijske uprave Ličko- Senjske, Policijske postaje Gospić KLASA: 211-08/23-4/24068, URBROJ: 511-04-05-23-3 od 31. kolovoza 2023. za koju je tužitelju izdan Obavezni prekršajni nalog (dalje. OPN) KLASA: 211-07/23-2/26285 pravomoćan s danom 5.kolovoza 2023., a izvršan 14. kolovoza 2023., upravno tijelo zaključuje kako u konkretnom slučaju postoje zapreke priznavanju ozljede na radu u smislu skrivljenog ponašanja osiguranika kao sudionika u prometu propisano člankom 67. t. 1. Zakona.

11.1. Upravno tijelo citira odredbe članka 66. i 67. Zakona te zaključuje kako je policijskim postupanjem utvrđena prekršajna odgovornost osiguranika za izazivanje prometne nesreće, što se s aspekta ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu smatra skrivljenim ponašanjem osiguranje osobe, a ta okolnost u skladu sa člankom 67. t. 1. Zakona isključuje priznavanje tako nastalih ozljeda ozljedom na radu.

12. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome prihvaćajući stajališta i obrazloženje prvostupanjskog tijela navodeći i iznoseći sadržaj spisu priležeće dokumentacije predmetnog postupka, pozivom na odredbe Zakona i Pravilnika. U provedbi žalbenog postupka tuženik je razmotrio žalbene navode i mjerodavne propise koje citira te zaključio kao nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje predmetnog događaja i zadobivene ozljede ozljedom na radu, uz obrazloženje kako svi vozači, sudionici u prometu, upravljajući motornim vozilom moraju imati u vidu da to vozilo u određenim okolnostima može biti opasna stvar, a to znači da vozači koji sudjeluju u prometu, pa tako i sam osiguranik, moraju postupati s dužnom pažnjom koja podrazumijeva i viši stupanj odgovornosti iz kojeg proizlazi ne samo obveza da poštuje prometne propise kojima se zabranjuje upravljanje pod utjecajem alkohola i droga, nego i obveza da upravljaju vozilom da ne ugrožavaju sebe i druge sudionike, što je ovdje nedvojben slučaj.

12.1.Tuženik u obrazloženju ističe kako za primjenu odredbe članka 67. t. 1. Zakona nisu od utjecaja oblici krivnje u smislu kaznenopravnih (nehaj, namjera) ili građanskopravnih propisa (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i slično), budući da Zakon razliku vezano za stupnjevanje krivnje ne uređuje, a u smislu navedene odredbe upravno tijelo ocjenjuje primjenom propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja da li je osigurana osoba ponašanjem na radnom mjestu, pridonijela nastanku ozljede na radu, pa ako je to slučaj, ne postoji, s pravnog aspekta, primjenom istih propisa, pravna osnova za priznavanjem tako nastale ozljede ozljedom na radu.

13. U ovom predmetu nije sporno da se ozljeđivanje tužitelja može jasno povezati sa prometnom nesrećom koju je tužitelj imao obavljajući poslove vozača, a koja se dogodila na način kako je pravomoćnim OPN-om Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić KLASA: 211-07/23-2/2287 opisano.

13.1. Navedenim OPN-om tužitelj je oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 46. stavka 1. kažnjivo po članku 46. stavku 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. ZSPC- a.

14. Sporan je prema navodima tužitelja zaključak tuženika da je do ozljede došlo zbog skrivljenog ponašanja, unatoč postojanja pravomoćne odluke o prekršajnoj odgovornosti tužitelja za prometnu nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba (tužitelj), a što je vidljivo iz pozivanja na odredbu članka 293. stavka 2. ZSPC-a kojom je propisano uvećanje kazne za prekršaj kojim je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba.

15. Prema članku 67. točki 1. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

16. Prema članku 35. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

17. Prema članku 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

18. Prema članku 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

20. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

21. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

22. Naime, primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev (prijavu o ozljedi na radu) odnosno žalbu tužitelja, jer je pitanje postojanja zapreke za priznanje ozljede ozljedom na radu, odnosno prethodno pitanje za odluku, da li se radi o radi o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju riješeno pravomoćnim OPN-om Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić.

23. Ovaj sud smatra da nema osnova niti uporišta u propisu u ovakvoj pravnoj situaciji preispitivati postojanje krivnje tužitelja za uzrokovanu prometnu nesreću kada je ona pravomoćno utvrđena.

24. Naime, iako citirane odredbe članka 67. Zakona ne pretpostavljaju postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti, u ovakvoj pravnoj situaciji u kojoj je utvrđena prekršajna odgovornost tužitelja za izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen skrivljeno je ponašanje nesporno utvrđeno.

25. Zbog navedenog, nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu navodi tužitelja kojima krivnju za izazvanu prometnu nesreću pronalazi u rasporedu radnih sati, noćnoj vožnji, iscrpljenosti i drugo.

26. Posebno se napominje da je člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

27. Stoga, cijeneći da je prekršajna odgovornost tužitelja utvrđena pravomoćnom odlukom kojom se utvrđuje krivim i kažnjava za činjenično i pravno opisani prekršaj te uzrokovanje prometne nesreće (u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede) sud cijeni pravilnim zaključak upravnih tijela da je do ozljeđivanja došlo skrivljenim ponašanjem tužitelja, a što je pretpostavka primjene odredaba članka 67. točke 1. Zakona.

27.1. Imajući u vidu navedeno, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i predloženog svjedoka kao i pribavom dokumentacije zainteresirane osobe – poslodavca tužitelja o radnom vremenu, odnosno noćnom radu tužitelja, jer se izvođenjem ovih dokaza ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje, budući da je prekršajna odgovornost tužitelja za izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen pravomoćno utvrđena od strane nadležnog upravnog tijela. Odluka o dokaznim prijedlozima temelji se na odredbama članka 49. stavka 4. ZUS-a prema kojemu stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

27.2. Sve okolnosti koje tužitelj sada iznosi, a kojima osporava krivnju za prometnu nesreću tužitelj je trebao i mogao isticati korištenjem pravnih lijekova u postupku utvrđivanja prekršajne odgovornosti, a što je prema podacima spisa propustio učiniti.

28. Povrede načela ZUP-a na koje ukazuje tužitelj nisu utvrđene.

28.1. Naime, člankom 5. stavkom 1. i 8. ZUP-a propisana su načela zakonitosti i načela materijalne istine i prema istima javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, a u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

28.2. Odluke upravnih tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu donesene su u zakonito provedenom postupku i uz poštivanje svih propisanih načela postupanja, pa tako i onih na koje ukazuje tužitelj. Povrede isti sud nije našao.

29. Tužitelj nije zakinut za obrazloženu odluku, jer je tijelo odgovorilo na istaknute i relevantne žalbene navode, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a.

30. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

31. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

31.1. Pozivanje tuženika na stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pojedinačno naznačenim presudama je opravdana. Naime, radi se o dugogodišnjoj ustaljenoj praksi toga suda prema kojoj je prekršajna odgovornost osiguranika, bez obzira što su prometni prekršaji u pravilu nehatni oblici krivnje, razlog da se osiguraniku ozljeda nastala pod tim okolnostima ne prizna ozljedom na radu (članak 67. točka 1. Zakona). Ovakvo stajalište izneseno je i u presudi poslovni broj: Usž-3955/22 kojom je potvrđena presuda ovog suda UsI-1374/2021 u činjenično i pravnoj usporedivoj situaciji.

32. U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

33. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (pod točkom I.).

34. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano 34.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova neosnovan.

34.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (pod točkom II.).

35. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora, zatražen u iznosu od 2.500,00 eura je osnovan i opravdan. Radi se o troškovima za procesne radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za: sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi. Zahtjev je sukladan odredbama Tbr. 27./1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) postavljen u visini od 1.000,00 eura za svaku radnju (2 radnje x 500 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. Tarife/ i uvećano za PDV 25% /Tbr. 46. Tarife/), daje iznos od 2.500,00 eura.

35.1. Budući da troškovi spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a padaju na teret stranke koja izgubi spor, naloženo je tužitelju nadoknaditi troškove zainteresiranoj osobi, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, kako je i riješeno u izreci (pod točkom III.).

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Anđelko Jureško, Zajednički odvjetnički ured Jureško i Buntak, [adresa] Zagreb, Radnički dol 23

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. Odvjetnik Mario Bogić, [adresa] Zagreb, Slavonska avenija 1c

4. U spis