Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3690/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-24/2024-15 od 19. svibnja 2025., 3. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika VZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-24/2024-15 od 19. svibnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I Utvrđuje se da je tuženik 19. siječnja 2024. godine smetao tužitelja u posjedu podrumskog spremišta (šupe) i to, prvoga sa lijeve strane u odnosu na ulazna vrata, površine cca 8,00 m2 na adresi [adresa] u stambenoj zgradi br. 1, 2 i 3, [adresa] ukupne površine 567 m2, izgrađena na kat. čest. broj [katastarska čestica], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], katastarska općina: 335606, [adresa], pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja, time što će tužitelju predati ključeve od podruma i podrum predati u posjed, slobodan od osoba i stvari, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, u roku od 15 dana.“
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 176,54 eura.
3. Predmet ovog spora je posjedovna zaštita podrumskog spremišta (šupe) u podrumu zgrade [adresa], pri čemu tužitelj tvrdi da ga je tuženik smetao u posjedu te šupe na način da je promijenio bravu na tom ograđenom podrumskom prostoru.
4. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio odnosno između stranaka nije sporno:
- da predmetni podrumski prostor (šupa), površine 8 m2 predstavlja zajednički dio stambene zgrade u [adresa], 2, 3;
- da je tuženik kupio stan u toj zgradi;
- da tužitelj nikada nije bio suvlasnik u toj zgradi niti je u toj zgradi živio;
- da je tužitelj u srpnju 2023. izvodio radove u predmetnom prostoru kada je taj prostor zaključao;
- da je tuženik 19. siječnja 2024. promijenio bravu na tom prostoru kada je prvi put ušao u posjed predmetne šupe.
5. Na temelju navedenih utvrđenja i nespornih činjenica između stranaka, sud je zaključio da tuženik nije bio u posjedu predmetnog prostora (šupe) prije siječnja 2024. dok je posjednik tog prostora prije toga bio tužitelj, pa je obzirom na utvrđenje da je tuženik promijenio bravu na toj prostoriji, na temelju čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14
– dalje: ZV) u vezi čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), prihvatio tužbeni zahtjev.
6. Prema odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP koje se na odgovarajući način primjenjuju na temelju odredbe čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Žalba tuženika je neosnovana.
8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima rješenja, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za donošenje odluke, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, niti je tuženiku povrijeđeno pravo na pošteno odnosno pravično suđenje, a na koju povredu tuženik osporavajući utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku (činjenice posljednjeg mirnog posjeda te čina smetanja), ukazuje u žalbi.
10. Na opširne žalbene navode kojima tuženik ističe da se predmetna šupa nalazi na zajedničkim dijelovima zgrade i da tužitelj nikada nije bio ni suvlasnik niti suposjednik u predmetnoj zgradi, valja odgovoriti da se u ovom predmetu radi o parnici zbog smetanja posjeda u kojoj će se sukladno čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga, ukoliko i postoji pravo tuženika na posjed predmetne šupe kao zajedničkog dijela zgrade s osnove tuženikovog suvlasništva zgrade, pravo na posjed nije predmet raspravljanja u ovoj parnici, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.
11. Neosnovani su i ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da on nije samovoljno promijenio bravu već da su to na prijedlog tuženika učinili svi suvlasnici predmetne zgrade tako što su iz sredstava pričuve platili promjenu bravu, budući da su takve tvrdnje u suprotnosti s iskazom tuženika koji je u bitnome iskazao da se na promjenu brave odlučio jer mu tužitelj nije podnio dokaz da je vlasnik te šupe i da je angažirao bravara da promjeni bravu na predmetnoj šupi.
12. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetne šupe, tvrdeći da je tuženik u posjed šupe ušao prilikom kupoprodaje stana u zgradi, jer suprotno takvim navodima iz provedenog dokaznog postupka (iskaz samog tuženika kao i svjedoka AZA) proizlazi da je tuženiku prilikom kupoprodaje stana predan u posjed stan i izba u podrumu koja nije predmet ovog postupka, ali ne i predmetna šupa. Valja dodati da je suprotno žalbenim navodima, do trenutka kada je tuženik zamijenio bravu na šupi u siječnju 2024. u posjedu predmetne šupe bio tužitelj, koji je izvodeći radove u srpnju 2023. kada je šupu ogradio i zaključao, uspostavio faktičnu vlast na tom prostoru, jer se radilo o činu kojim je bila uspostavljena neposredna vanjski vidljiva i manje-više trajna, neposredna vlast tužitelja glede te šupe (čl. 10. st. 1. ZV čl. 13. ZV).
13. Stoga slijedom navedenog, kada je utvrđeno da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik šupe u podrumu zgrade i da je tuženik 19. siječnja 2024. zamijenio bravu na toj šupi, što tuženik i potvrđuje u svom iskazu, tada je tuženik zamjenom brave smetao tužitelja u njegovom posjedu predmetne šupe u podrumu, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud primjenom čl. 22. st. 1. ZV ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
14. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II. izreke prvostupanjskog rješenja pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP i za svoju odluku o troškovima postupka dao jasne razloge, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na nepravilnost i nezakonitost prvostupanjskog rješenja u ovom dijelu ističući da mu je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pošteno odnosno pravično suđenje.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje.
16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u iznosu od 176,54 eura.
U Zagrebu, 3. listopada 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
