Poslovni broj Gž R-20/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari I- tužiteljice IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja TG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], V-tužiteljice UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima BG, Denisu Bajsu i Tei Šulentić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III., protiv tuženika Škole za medicinske sestre Vrapče, Bolnička cesta 32, OIB 54194651959, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-366/2021-27 od 25. studenoga 2022., 3. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o parničnom sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-366/2021-27 od 25. studenoga 2022. u dijelu točke I, II, III, IV i V izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku Školi za medicinske sestre Vrapče da I- tužiteljici IG, II-tužitelju TG, III-tužiteljici ĐG, IV-tužiteljici ČG i V-tužiteljici UG naknadi daljnji trošak postupka svakome u iznosu od 543,75 kn/72,17 eur (petstočetrdesettrikuneisedamdesetpetlipa/sedamdesetdva- euraisedamnaestlipa) sa zateznom kamatom koja teče od 25. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište za uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Školi za medicinske sestre Vrapče da I-tužiteljici IG, II-tužitelju TG, III-tužiteljici ĐG, IV-tužiteljici ČG i V-tužiteljici UG naknadi trošak žalbenog postupka svakome u iznosu od 26,38 kn/3,50 eura (dvadesetšestkunaitridesetosamlipa/trieuraipedeset- centi), u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da I- tužiteljici IG isplati iznos od 7.544,73 kn/1.001,36 eura kao i parnični trošak u iznosu od 1.987,50 kn/263,79 eura, sve sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.1.U točki II izreke naloženo je tuženiku da II-tužitelju TG isplati iznos od 2.156,67kn/286,24 eura kao i parnični trošak u iznosu od 1.362,50 kn/180,83 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.2. U točki III izreke naloženo je tuženiku da III-tužiteljici ĐG isplati iznos od 9.380,51 kn/1,245,01 eur kao i parnični trošak u iznosu od 1.987,50 kn/263,79 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.3. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da IV-tužiteljici ČG isplati iznos od 9.001,27 kn/1.194,67 eura kao i parnični trošak u iznosu od 1.987,50 kn/263,79 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.4. U točki V izreke naloženo je tuženiku da V-tužiteljici UG isplati iznos od 9.766,23 kn/1.296,20 eura kao i parnični trošak u iznosu od 1.987,50 kn/263,79 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude u dijelu točke I, II, III, IV i V izreke i to samo u djelu odluke o troškovima žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Bitnu povredu iz odredbe čl. čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalaze u tome što odluka o troškovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima, odnosno odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. U žalbu navode da su protiv tuženika 5. siječnja 2021. podnijeli tužbe radi isplate razlike plaće temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma od 7. prosinca 2011. i to I-tužiteljica podnio je tužbu radi isplate iznosa od 6.830,32 kn, II-tužitelj radi isplate iznosa od 1.899,25 kn, III-tužiteljica radi isplate iznosa od 8.504,01 kn, IV-tužiteljica radi isplate iznosa od 8.159,53 kn, i V-tužiteljica radi isplate 8.842,27 kn , s tim da su podnescima od 29. srpnja 2021. povećali tužbeni način na način da je I tužiteljica zatražila iznos od 7.544,73 kn/1.001,36 eura, II-tužitelj iznos od 2.156,67 kn/286,24 eura, III-tužiteljica u iznosu od 9.380,51 kn/1.245,01 eur, IV-tužiteljica u iznosu od 9.001,27 kn/1.194,67 eur, a V tužiteljica u iznosu od 9.766,23 kn/1,296,20 eura. Sukladno tome vrijednost predmeta spora u postupku pokrenutom po tužbi I tužiteljice iznosi 7.544,73 kn, II-tužitelja 2.156,67 kn, III-tužiteljice 9.380,15 kn, IV-tužiteljice 9.001,27 kn i V-tužiteljica 9.766,23 kn. Navode da je 2. svibnja 2022. doneseno rješenje kojim su spojeni predmeti svih tužitelja radi zajedničkog raspravljanja. Obzirom na to, novu vrijednost predmeta spora trebalo je izračunati zbrajanjem visine tužbenih zahtjeva, svakog od tužitelja, te su tužiteljima, zbrajanjem visine tužbenih zahtjeva svakog od tužitelja, te sukladno tako izračunatoj vrijednosti spora trebali su biti obračunati i troškovi. Međutim, sud je pogrešno izračunate troškove pojedinih radnji nakon spajanja postupaka podijelio na sve tužitelje u jednakim dijelovima. Navodi, da je trebalo svakom od tužitelja dosuditi i iznose koji im pripadaju uzimajući u obzir omjer visine njegovog tužbenog zahtjeva i visine tužbenih zahtjeva svih tužitelja. Nadalje, navode da im je trebalo priznati trošak sastava podneska od 11. kolovoza 2022. kojim su se očitovali na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Također da je podnesak od 29. srpnja 2021. bio nužan za vođenje postupka jer se u istima tužitelji povisili svoje zahtjeve a koji su usvojeni tužbom. Pogrešnom smatra i odluku suda da se za takav podnesak tužitelja dosudi trošak. Prema odredbi Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se nedvojbeno radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Navedenim podnescima tužitelji su postupili sukladno zakonskoj obvezi dvojnog iskazivanja iznosa iz tužbenog zahtjeva sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

5. Predlažu u pobijanom dijelu odluku o trošku preinačiti i dosuditi tužiteljima zatraženi trošak prema troškovniku od 1. listopada 2022. uvećano za trošak prema troškovniku specificiranom u žalbi, podredno vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6.Žalba je djelomično osnovana.

7.Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer odluke sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je moguće odluku ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.

10. Odlučujući o trošku prvostupanjskog postupka sud je svakome od tužitelja djelomično priznao i djelomično odbio zahtjev za naknadu troška i to pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa). trošak je obračunat na način da je, svakome od tužitelja za razdoblje do donošenja rješenja o spajanju postupka, priznat trošak sastava tužbe, s obzirom da su podnijeli zasebne tužbe, a nakon spajanja postupka, budući da su svi tužitelji zastupani po istom punomoćniku, trošak je odmjeren na način da je kao vrijednost predmeta spora uzet najviši tužbeni zahtjev uz povišenje od 40% prema Tbr. 36. Tarife i tako dobiveni iznos podijelio je na pet tužitelja te je svakome dosudio 1/5 iznosa, uz povišenje PDV-a od 25% prema Tbr. 46. Tarife.

11. Osnovano u žalbi navode tužitelji pobijaju pravilnost prvostupanjske odluke.

12. U ovoj parnici radi se o subjektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 37. ZPP-a. Prema toj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti zahtjeva (stavak 1.), ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (stavak 2.).

13. Iz citirane odredbe proizlazi da sud u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari su podijelili troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihovih udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara, pa zbog toga odredba čl. 37. ZPP-a nije primjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 161. ZPP-a. Stoga, u slučaju kad više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik, ističu prema istom tuženiku više zahtjeva koji su različiti po visini ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmet spora se utvrđuje vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, bez povećanja prema Tbr. 36. Tarife. Pritom treba reći da je tužiteljima za sve radnje trošak obračunat prema vrijednosti boda od 10,00 kn, umjesto prema vrijednosti boda od 15,00 kn.

14. Naime, odredbom čl. 1. izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22) izmijenjen je čl. 50. Tarife na način da je vrijednost boda iznosi 115,00 kn umjesto dosadašnjih 10,00 kn. Navedena izmjena stupila je na snagu 1. studenoga 2022.

15. Sukladno Tbr. 48. toč. 3. Tarife, kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, isti primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16. Stoga, kako je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka od 25. studenoga 2022. bila na snazi izmijenjena Tarifa Tbr. 50. Tarife, a kojom je određena vrijednost boda od 15,00 kn, to je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio troškove postupka prema vrijednosti boda od 10,00 kn.

17. Imajući u vidu radnje koje je tužiteljima trebalo priznati, ali prema vrijednosti predmeta spora, kako je naprijed navedeno, trošak tužitelja nakon spajanja parnica sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi i to trošak zastupanja na ročištu od 10. lipnja 2022. u iznosu od 375,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), zastupanja na ročištu od 8. rujna 2022. i 21. listopada 2022. u iznosu od 1.500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 11. kolovoza 2022. od 1.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 19. srpnja 2021. i 19. rujna 2022. u iznosu od 375,00 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) i zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), što ukupno iznosi 6.375,00 kn na koji iznos je obračunat PDV od 25% što iznosi 1.593,75 kn i dalje ukupan zbroj od 7.968,75 kn/1.057,63 eura.

18. Prema tome, trošak I-tužiteljice, II-tužitelja, III-tužiteljice, IV-tužitelja i V- tužitelja ukupno iznosi nakon spajanja parnica 7.968,75 kn/1.057,63 eura odnosno za svakog 1.593,75 kn/211,53 eura.

19. Prema tome, ukupan trošak I-tužiteljice, III-tužiteljice , IV-tužiteljice i V- tužiteljice iznosi 2.531,25 kn, pa kako je istima već dosuđen trošak od 1.987,50 kn, valjalo je tuženika obvezati da navedenim tuženicima isplati daljnji parnični trošak u iznosu od 543,75 kn/72,17 eur. Ukupan trošak II-tužitelja iznosi 1.906,25 eura, pa kako je istome već dosuđen trošak od 1.362,50 eura, valjalo je tuženika obvezati da navedenom tuženiku isplati daljnji parnični trošak u iznosu od 543,75 eura/72,17 eura.

20. Pogrešno zaključuje sud prvog stupnja da podnesak tužitelja od 11. kolovoza 2022. nije bio potreban za vođenje parnice. To zato što tužitelji u podnesku od 11. kolovoza 2022. dostavili su svoje očitovanje na navode odgovora na tužbu tuženika, odgovarajući detaljno na navode odgovora na tužbu te u istom podnesku predložili dokaze i dostavili sudsku praksu koja je donesena u istovjetnim slučajevima. Kako je podnesak od 11. kolovoza 2022. kojim se tužitelji očituju na navode odgovora na tužbu spada u kategoriju obrazloženih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koji je predviđeno 100% iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife kojima je predviđena nagrada 100% iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6., i 7., slijedi da im pripada trošak sastava tog podneska u iznosu od 1.500,00 kn /199,08 eura uvećano za PDV od 25%, što je 375,00 kn/49,77 eura i daje zbroj od 1.875,00 kn/248,86 eur.

21. Tužiteljima pripada i trošak sastava podneska od 29. srpnja 2021. i 19. rujna 2022. Međutim, ovaj sud zaključuje kako navedeni podnesci tužitelja kojima su specificirali tužbeni zahtjev spadaju u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. t. 3. Tarife, a za koji je određena nagrada od 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

22. Pritom na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti da analognom primjenom čl. 161. st. 1. ZPP, prema kojem suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, svakom od suparničara u konkretnom slučaju pripada jednak dio dosuđenih troškova.

23. Tužitelji su djelomično uspjeli u žalbenom postupku pa im razmjerno tom uspjehu koji iznosi 14,07% (pobijano) 19.317,25 kn/2.563,74 eura, uspjeh 2.718,75 kn/360,84 eura) pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 131,91 kn/17,51 eur, budući da je puni iznos tog troška 937,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. i toč. 42. Tarife).

24. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 3. listopada  2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara